Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-237/2026-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, odvjetnicima u Poreču, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu , radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 01. rujna 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Brajkovića, odvjetnika u Poreču i punomoćnika tužene VS, državnoodvjetničkog vježbenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, 07. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima tužitelja određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama -Buie, poslovni broj Ovr-663/2025-2 od 29. rujna 2025. na prijedlog tuženika protiv tužitelja."
II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda Stalne službe u Bujama, poslovni broj Ovr-663/2025 od 4. prosinca 2025. kao ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to zbog žalbenog razloga iz članka 50 . stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, odnosno da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Smatra da je tražbina tužene prema njemu prestala iz razloga što je nastupila zastara, jer je rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji Stalne službe za gospodarstvo (ovršna isprava) postalo pravomoćno i ovršno 21. travnja 2006. od kojeg datuma pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu je prošlo više od 10 godina. Radi navedenog je predložio da sud donese presudu kojom će ovrhu određenu rješenjem o ovrsi ovoga suda Stalne službe u Bujama – Buie, poslovni broj Ovr-663/2025-2, od 29. rujna 2025. proglasiti nedopuštenom.
2.Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer da nije nastupila zastara potraživanja. Navodi da nije sporno da je rješenje Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Poreč, klasa:
UP/I-320-02/03-01/176 od 2. ožujka 2006. postalo ovršno 21. travnja 2006., te bi zastarni rok istekao 22. travnja 2016., ali da je podnošenjem više prijedloga za ovrhu prekinula zastaru sukladno članku 241 Zakona o obveznim odnosima . Pa je tako zastara prekinuta:
- podnošenjem prijedloga za ovrhu 5. veljače 2007., na temelju kojeg je Općinski sud u Poreču rješenjem broj Ovr-141/07, od 7. ožujka 2007. odredio predloženu ovrhu, koja ovrha je obustavljena rješenjem poslovnog broja Pu Ovr-975/16-22 od 23. svibnja 2017.,
- podnošenjem prijedloga za ovrhu 19. prosinca 2011. na temelju kojeg je Općinski sud u Poreču rješenjem broj Ovr-1708/11, od 29. prosinca 2011. odredio predloženu ovrhu, koja ovrha je obustavljena rješenjem poslovnog broja Ovr-1708/11 od 24. veljače 2014.,
- podnošenjem prijedloga za ovrhu 24. prosinca 2015. na temelju kojeg je Općinski sud u Poreču rješenjem broj Ovr-8033/15, od 11. siječnja 2016. odredio predloženu ovrhu, koja ovrha je obustavljena rješenjem poslovnog broja Pu Ovr-2278/19 od 6. travnja 2022.,
- podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu 30. siječnja 2024.,
- podnošenjem prijedloga za ovrhu 23. rujna 2025. na temelju kojeg je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie rješenjem broj Ovr-663/2025-2, od 29. rujna 2025. odredio predloženu ovrhu.
Radi svega navedenog predložila je da sud u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naloži tužitelju da joj nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.
3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: rješenje Ureda državne uprave od 02. ožujka 2006. s potvrdom pravomoćnosti (6-7), zaključak ovoga suda Stalna službe u Bujama-Buie Ovr-663/25-6 od 04. prosinca 2025. (13-15), prijedlog za ovrhu od 05. veljače 2007., rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-141/07 od 07. ožujka 2007., rješenje poslovni broj Pu Ovr-975/2016-22 od 23. svibnja 2017. (str. 47-51), prijedlog za ovrhu od 19. prosinca 2011. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1708/11 od 29. prosinca 2011., rješenje poslovni broj Ovr-1708/11 od 24. veljače 2014. (str. 26-31), prijedlog za ovrhu od 24. prosinca 2015., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-8033/15 od 11. siječnja 2016., rješenje poslovni broj Pu Ovr-2278/19 od 06. travnja 2022. (str. 40- 46), zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e od 30. siječnja 2024. (37-39), prijedlog za ovrhu od 23. rujna 2025., rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-663/25 od 29. rujna 2025. (32-36).
Sud nije proveo druge predložene dokaze s obzirom da je iz provedenih stvar dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.
4.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.
5. U ovom postupku nije sporno da se pred ovim sudom, Stalne službe u Bujama-Buie vodi ovršni postupak između tužene kao ovrhovoditelja i tužitelja kao ovršenika, pod poslovnim brojem Ovr-663/2025 po prijedlogu ovrhovoditelja ovdje tužene od 23. rujna 2025. u kojem je donijeto rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 663/2025-2 dana 29. rujna 2025. kojim je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, tako što je naloženo FINI da novčana sredstva za koja je određena ovrha prenese u korist ovrhovoditelja, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.040,52 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 02. ožujka 2010. do isplate, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 150,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate . (32-36). Nije ni sporno da je taj prijedlog za ovrhu podnesen temeljem ovršne isprave i to rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Poreč, klasa: UP/I-320-02/03-01/176 od 02. ožujka 2006. koje je postalo ovršno 21. travnja 2006. (6-7, 16-17).
6. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je za naplatu novčanog potraživanja tužene za koje je određena navedena ovrha nastupila zastara.
7.Zaključkom ovoga suda, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovnog broja Ovr- 663/2025-6 od 04. prosinca 2025. upućen je ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz čl. 50.st.1.t.11. Ovršnog zakona.
8.Odredba čl. 50.st.1.t.11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24-OZ) propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
9.Sukladno odredbi čl. 52.st.3.OZ-a ovršenik koji je izjavio žalbu zbog razloga iz čl.50.st.1.t.7, 9-11 može parnicu na koju je upućen pokrenuti samo zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi.
Kako je ovdje tužitelj kao ovršenik pobijao rješenje o ovrsi samo zbog zastare, ne može u parnici na koju je upućen iz tog razloga isticati nove razloge kao što je to učinio na ročištu održanom 01. rujna 2026.
Radi toga sud nije raspravljao da li je predmetna ovršna isprava uopće stekla svojstvo ovršnosti.
10. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave – Rješenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Poreč, klasa: UP/I-320-02/03-01/176 od 2. ožujka 2006. koja je postala ovršna 21. travnja 2006. (6-7, 16-17).
11.Odredba čl. 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u nastavku ZOO) propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
Odredba čl. 215.st.1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
Odredba čl. 216. ZOO-a propisuje da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
12.Predmetna ovršna isprava je rješenje koje je donijelo nadležno tijelo javne vlasti koja sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi predstavlja odluku kojom je utvrđena tražbina koja zastarijeva za deset godina.
13.Prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je donijeto rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha za koju se u ovom postupku traži proglašenje nedopuštenom podnesen je 23. rujna 2025., a ovršna isprava temeljem koje je predložena ovrha ((6 - 7, 16-17) postalo je ovršno 21. travnja 2006., što znači da je protekao rok od deset godina.
Međutim sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
Odredba čl. 245.st.1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
Znači ukoliko je ovdje tužena unutar zastarnog roka od deset godina pokrenula ovršni postupak radi naplate tražbine iz ovršne isprave, dolazi do prekida zastare, koja nakon prekida počinje teći iznova.
14.Tužena je kao ovrhovoditelj:
- podnijela prijedlog za ovrhu 5. veljače 2007. (48-49) na temelju kojeg je Općinski sud u Poreču rješenjem broj Ovr-141/07, od 7. ožujka 2007. odredio predloženu ovrhu (47) na novčanim sredstvima koja se vode na svim računima ovršenika. Ta ovrha je obustavljena rješenjem poslovnog broja Pu Ovr-975/16-22 od 23. svibnja 2017. budući ovrhovoditelj u zadanom roku nije predložio nastavak postupka (50-51),
- podnijela prijedlog za ovrhu 19. prosinca 2011. (26-27) na temelju kojeg je Općinski sud u Poreču rješenjem broj Ovr-1708/11 od 29. prosinca 2011. odredio predloženu ovrhu (28), na novčanim sredstvima koja se vode na svim računima ovršenika . Ta ovrha je obustavljena rješenjem poslovnog broja Ovr-1708/11-22 od 24. veljače 2014. budući ovrhovoditelj u zadanom roku nije predložio izmjenu sredstva i predmeta ovrhe (31),
- podnijela prijedlog za ovrhu 24. prosinca 2015. (40-42) na temelju kojeg je Općinski sud u Poreču rješenjem broj Ovr-8033/15-2 od 11. siječnja 2016. odredio predloženu ovrhu (43), koja ovrha je obustavljena rješenjem poslovnog broja Pu Ovr-2278/19 od 6. travnja 2022., budući ovrhovoditelj u zadanom roku nije predložio izmjenu sredstva i predmeta ovrhe (45-46),
- podnijela zahtjev za izravnu naplatu FINI dana 30. siječnja 2024. (37-38), a FINA je vratila osnov za plaćanje jer nedostaje nalog ovršeniku na ispunjenje novčane tražbine (39).
Znači tužena je kao ovrhovoditelj kontinuirano od 2007. poduzimala radnje protiv tužitelja kao ovršenika radi ostvarenja tražbine iz predmetne ovršne isprave, čime je dolazilo do prekida zastare koji prekid je trajao sve do pravomoćnog završetka navedenih postupaka nakon čega je zastara ponovno počela teći ispočetka.
15.Odredba članka 242. ZOO-a određuje iznimku od načelne odredbe iz članka 241. ZOO-a tako da prekid zastare ne nastupa ako vjerovnik odustane od tužbe ili od radnje koju je poduzeo. Isto tako do prekida ne dolazi kada tužba vjerovnika ne bude odbačena ili odbijena ili ako određena m jera osiguranja bude stavljena izvan snage.
Iz naprijed navedenih ovršnih postupaka vidljivo je da je do obustava ovrha došlo iz razloga što se predmetna novčana tražbina nije mogla naplatiti od ovršenika ovdje tužitelja. Kako su te ovrhe bile određene pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima u svim bankama, koju ovrhu je provodila FINA koja novčanu tražbinu nije mogla naplatiti od ovršenika pa je osnov za naplatu isknjižila iz Očevidnika redoslijeda plaćanja, a ovršenik nema drugog predmeta i sredstva ovrhe iz čega bi se mogla naplatiti predmetna tražbina, ovdje tužena kao ovrhovoditelj nije ni mogla predložiti novi predmet odnosno novo sredstvo ovrhe iz kojih razloga je dolazilo do obustava. Znači, tužena kao ovrhovoditelj nije odustajala od prisilne naplate svoje tražbine, a što se posebno vidi u opetovanom podnašanju novih prijedloga za ovrhu, a temeljem iste ovršne isprave.
16.Radi svega navedenog valjalo je u potpunosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
17.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 163. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.040,52 eura i s obzirom da tuženu zastupa Općinsko državno odvjetništvo, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik.
Sud je tuženoj priznao trošak koji se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištu 01. rujna 2026. u iznosima od po 150,00 eura, ukupno 300,00 eura.
18.Tužena je prigovorila vrijednosti predmeta spora kao preniskoj, koji prigovor je sud odbio. Naime, tužena tvrdi da se radi o parnici u kojoj tužbeni zahtjev nije isplata novčanog iznosa već proglašenje ovrhe nedopuštenom.
Odredba članka 40. stavak 2. ZPP-a propisuje da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.
Tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1.040,52 eura te nije bilo razloga da se ta vrijednost mijenja s obzirom da se radi o parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
19.Slijedom svega iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Poreču-Parenzo 07. rujna 2026.
S u d a c :
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude.
D-na:
1.tužitelju p.p.
2.tuženoj po ODO u Pazinu.
