Poslovni broj: Pn-104/2020-47

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice KG , vlasnice obrta „ [obrt] „ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika EG iz [adresa], Braće Vidulić 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici CG. Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 1. rujna 2026. g. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i tuženika osobno a koja presuda je objavljena 7. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 20.992,59 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16.5.2018. g. pa do isplate kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. „„ II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.234,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2026. .g do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena sve u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 16.5.2018. g. u. [adresa], na adresi [adresa], u izdvojenom pogonu trgovačkog obrta „ [obrt] „ zatekla veću količinu građevinskog materijala i vode na podu svoje trgovine koji je otpao sa stropa uslijed djelovanja velike količine vode. Do navedenog štetnog događaja da je došlo zbog puknuća vodovodne cijevi u stanu tuženika koji se nalazi neposredno iznad trgovine tužiteljice. U navedenom vremenskom periodu u stanu tuženika da su se izvodili građevinski radovi zbog kojih je došlo do puknuća vodovodne cijevi te je isključivo propustom tuženika došlo do prodora vode u trgovinu koja se nalazi ispod tuženikovog stana. Prodor obilnije količine vode da je uzrokovao materijalnu štetu u unutrašnjosti trgovine tužiteljice te na pokretninama u vlasništvu tužiteljice a koji su namijenjeni obavljanju djelatnosti prodaje. Poziva se na odredbe čl. 1045. i 1085. Zakona o obveznim odnosima. Zbog navedenog da je morala zamijeniti uništenu robu koka se nalazila u trgovini s obzirom da je ista bila namijenjena isključivo prodaji. Zbog navedenog štetnog događaja nastali su joj troškovi u vidu odvoza uništene robe, zamjene postojećih pokretnina, ženske i muške odjeće, modnih dodataka, dječjih igračaka, opreme za plažu i ostale robe te nabave i montiranja novih polica, ličenja prostorija trgovine, pribave i montiranja stakla te pribave nove fiskalne kase. Stoga predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci odnosno obveže tuženika da joj isplati naknadu štete u iznosu od 20.992,59 eura s kamatama od dana štetnog događaja tj. od 16.5.2018. g. i troškovima postupka.

2.U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjevu cijelosti. Navodi da je za nastanak štete isključivo odgovoran K E iz [adresa] koji je u prosincu 2017. g. nestručno zavario spoj dviju vodovodnih cijevi u pod kupaonice tuženika te je zbog navedenog došlo do kapanja vode u poslovni prostor tužiteljice. On da je odmah angažirao vlasnika vodoinstalaterskog obrta [obrt], OG koji je otklonio kvar. Tužiteljica da je sredinom rujna 2017.g. prestankom rada napustila izdvojeni pogon u [adresa] te do 16.5.21018. g. nije ni jednom provjerila stanje u poslovnom prostoru. Šteta da je nastala zbog vode koja je kapala po zidu trgovine . Po saznanju o štetnom događaju tužiteljica da nije izvršila popis oštećene robe u trgovini kaso ni osnovnih sredstava i sitnog inventara niti je izradila zapisnik o provođenju inventure. Navodi da nije ni dostavila nikakvu dokumentaciju o štetnom odgađaju u Poreznu upravu temeljem koje bi joj se za oštećenu robu umanjio iznos PDV-a. Na priloženim inventurnim listama da nije naveden ni datum kada se inventura vršila , nije navedeno mjesto, niti poslovni prostor u kojem je popis robe izvršen kao niti da li se radi o ispravnoj ili oštećenoj robi, obrazac da je potpisan samo od strane vlasnice obrta i njezinog sina koji je direktno zainteresirana strana u ovom postupku a nije ga potpisao niti jedan član komisije. Iz priloženih inventurnih listi da nije razvidno ni kada ni gdje je inventura izvršena pa da to nisu vjerodostojne isprave. Uz tužbu da nije priložen ni zapisnik o provođenju inventure. Ona da je tražila od njega da joj robu plati po prodajnoj vrijednosti sa uključenim PDV-om što da je neprihvatljivo jer je ona umjesto oštećene robe od dobavljača kupila novu po nabavnoj vrijednosti a PDV za oštećenu robu bi joj bio otpisan da je inventurne liste i zapisnik dostavila u Poreznu upravu. Na inventurnim listama da je višestruko uvećala količinu robe. Ona da je bila dužna zadnjeg dana rada u 2017. g. popisati zalihe trgovačke robe, osnovnih sredstava i sitnog inventara, uskladiti sa knjigovodstvenim stanjem te obračunati porez na zalihe. On da je zamolio tužiteljicu nakon štetnog događaja da ostavi sve stvari u poslovnom prostoru kako bi se po stručnoj osobi- vještaku provela inventura međutim tužiteljica je odbila navedeno i svu robu uklonila iz poslovnog prostora. Troškove ličenja da je snosio on. Osporava da bi tužiteljica montirala novo staklo jer ono nije ni oštećeno a on je platio i trošak servisiranja fiskalne kase. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica u daljnjem tijeku postupka pojašnjava da je dostavila u spis dokumentaciju potrebnu za utvrđenje visine štete iz koje da je jasno vidljivo koja je roba uništena u štetnom događaju. Navodi da je kada morala biti promijenjena kao i da je netočno kako nije bilo potrebno farbanje prostora. Morala je i promijeniti police te je dostavila račune za nove police jer su stare uništene u štetnom događaju.

4. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi kako je tužiteljica trebala provesti osiguranje dokaza a ne dostaviti zapisnik o inventuri koju je sama provela bez datuma provođenja i bez naziva objekta u kojem se vršila a i iznos utvrđena takvom inventurom da je veći od navodnog stanja zaliha trgovačke robe na kraju 2017. g. Stoga da nastoji prikazati nepostojeći iznos štete što da je i prijevarna radnja. U priloženoj rekapitulaciji za 2018. g. da nije ni smanjila iznos zaliha trgovačke robe za navodni inventurni iznos štete. Tužiteljica da nije dostavila rekapitulaciju za 2017.g. kao niti ni utržak za istu godinu pa se stanje zalihe za 2017. g. ne može niti utvrditi.

5.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao u dokumentaciju priloženu spisu, saslušao stranke i svjedoke ČG, TG, UG i DG a proveden je i dokaz financijskim vještačenjem p ostalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš- Marimar fin d.o.o. Rijeka. Odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog financijskog vještačenja.

6.Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Tužiteljica traži od tuženika naknadu štete u iznosu od 20.992,59 eura s kamatama i troškovima postupka. U podnesku od 13.9.2021.g. tužiteljica pojašnjava da se utuženi iznos štete odnosi na 174,21 eura na ime troškova novih polica, ; 5,04 eura kao trošak melamina s ljepilom po priloženom računu br. 11059/10/10030 , trošak nosača polica i dr. alata u iznosu od 100,62 eura te vrijednost uništene robe u štetnom događaju u iznosu od 20.712,72 eura.

8. Kao što je već navedeno tuženik osporava plaćanje utuženog iznosa i to u bitnom navodeći da se vrijednost uništene robe u trgovini ne može utvrditi jer tužiteljica nije provela osiguranje dokaza niti je pristala na njegov prijedlog da se roba u trgovini ne dira dok ju ne procijeni nezavisni sudski vještak; ostali trošak koji se odnosi na renoviranje poslovnog prostora, police i fiskalnu blagajnu da je podmirio tužiteljici i to nakon izvršenog vještačenja i nalaza sudskog vještaka Jasminke Lilić a prema ponudi firme Jelić gradnja d.o.o. ( l.s. 53-56 .)

9. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od tuženika. Nesporno je da je do štete u poslovnom prostoru u zakupu tužiteljice došlo zbog puknuća cijevi u stanu iznad a koji stan je vlasništvo tuženika pa je tuženik odgovoran za štetu pozivom na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima u vezi sa odredbom čl .80. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN- 91/96 i dr.).

10. Nesporan je način nastanka štete kao i činjenica da je tužiteljica u zakupu poslovnog prostora čiji vlasnici su PG i UG. U postupku je sporno je li tuženik podmirio štetu nastalu na poslovnom prostoru nabavka novih polica i kase) te koji je točan iznos vrijednosti uništene robe koji iznos bi trebao podmiriti tuženik.

11. Svjedok ČG, suprug tužiteljice naveo je u svom iskazu da su svu robu koja je bila u trgovini bacili u smeće, odvezena je od osobe koja vozi smeće po [adresa] i za to mu je plaćen iznos od 46,45 eura, na crno bez računa; nove police da su kupili u Zagrebu i sam ih montirali te su sami i pofarbali prostor za što su utrošili oko 132,72 eura vrijednosti materijala. Tuženik da im nije nudio procjenu sudskog vještaka niti im je platio kasu. Naveo je da uništenu robu nisu popisali jer su je popisali krajem 2017. g. i da je to ta roba. Svjedok TG, sin tužiteljice iskazao je u bitnom kao i otac. Istaknuo je da su on i majka provodili inventuru nakon štetnog događaja. On da nije prijavio poreznoj upravi štetnog događaja a ne za da li je to učinila majka. Tužiteljica je također navela u svom iskazu da im je sva roba koja je bila u trgovini uništena, da su je bacili, da su kompletne police bile uništene pa su kupili nove i montirali ih, da su ona i suprug sami farbali prostor, da je fiskalnu kasu koja je uništena osposobio njezin sin, da su popisali robu koja je ostala u trgovini nakon završetak sezone 2017. g. pa ju nisu ponovno popisali nakon štetnog događaja jer je to ta roba; da se obratila poreznoj upravi ali su joj rekli da nije u sustavu PDV-a pa da nema otpisa jer PDV nije ni plaćen. Tuženik da je platio račun za popravak fiskalne kase u iznosu od 46,45 eura po priloženom računu ( l.s.56). Pored toga tuženik da joj nije nudio ni pomoć ni isplatu a ne zna da li je Jelić gradnja d.o.o. nešto radila u prostoru jer je to vodio njezin muž. Svjedok UG naveo je da nije pregovarao sa tuženikom oko poslovnog prostora i radova u njemu, ne zna je li tuženik nešto platio tužiteljici na ime popravka u poslovnom prostoru, on je vidio da se radi u prostoru ali prostor je farbao sam TG. I ovaj svjedok kao i svjedok DG iskazali su da su vreće s oštećenom/ uništenom robom neko vrijeme bile u hodniku zgrade.

12. Tuženik je u svom iskazu naveo da je doista došlo do štetnog događaja no da nije kompletna roba u trgovini bila uništena već samo dio; dio da je tužiteljica prebrisala i stavila dalje u prodaju; police da nisu bile uništene jer se radi o metalnim i starim policama a tužiteljica ih je mijenjala u sklopu renoviranja prostora a ne zato što su stradale u štetnom događaju. Inače je poslovni prostor renoviran na njegov trošak i radi se o iznosu od 2.237,18 eura kojeg je platio ( po ponudi Jelić Gradnje d.o.o. -l-s- 53 ) . To je platio i dogovorio sa vlasnikom prostora UG i sa AG, suprugom tužiteljice. Platio je i trošak popravka fiskalne kase. Tužiteljica i njezina obitelj da su tražili sve više novca pa je zato htio angažirati vještaka Snježanu Sikirica koju je i kontaktirao no oni da su to odbili. Tužiteljica da mu nikada nije dostavila dokumentaciju da bi se mogla procijeniti uništena roba koju je bio spreman platiti.

13. Radi utvrđenja visine nastale štete u vidu vrijednosti uništene robe proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marimar-fin d.o.o. Rijeka-. Goranka Šmer Maraš. Zadatak vještaka je bio izraditi nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi visinu nastale štete tužiteljici zbog poplave u vidu vrijednosti uništene robe a da se pri tome uzme u obzir dokumentacija priložena spisu i po potrebi zatraži dodatna. Tužiteljica je pozvana da za potrebe vještačenja dostavi zapisnik o inventuri na zadnji dan rada s popratnim popisnim listovima ( knjigovodstvena evidencija o stanju i zalihama trgovačke robe po artiklima ) , dokumente otpisa trgovačke robe ( otpremnicu/dokaz o zbrinjavanju, zapisnik o uništenju odnosno dokument otpisa trgovačke robe iz kojeg je razvidan naziv, količina, cijena, i vrijednost robe nabavna i maloprodajna ). U podnesku od 10.5.2022. g. tužiteljica se izjasnila da je dostavila dokument „ inventura robe „ te da se radi o provedenoj inventuri krajem 2017. g. pa da se radi o toj robi sa popisa koja je uništena u poslovnom prostoru a sva roba je uništena.

14. U svom nalazu vještak navodi da je utvrdila kako tužiteljica ne raspolaže vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama trgovačkog obrta „ [obrt] „ i to Zapisnikom o inventuri na datum zadnjeg dana poslovanja u sezoni 2017. g. prije štetnog događaja potpisanog od strane tri člana komisije, Zapisnikom o uništenju robe zbog poplave na temelju očevida nadležnog tijeka niti potvrde o popisanoj uništenoj trgovačkoj robi predanoj na uništenje. Stoga da se ne može decidirano izjasniti o visini nastale štete u vidu vrijednosti uništene robe. Vještak je u nalazu pojasnila kako listovi priložene inventure ne sadrže datum Inventure robe provedene inventure, niti potpise inventurne komisije koja se mora sastojati od tri člana . U spisu da nema knjigovodstvenog ispisa stanja trgovačke robe. Ono što je tužiteljica priložila da je rukom ispisani dokument. Dalje je vještak navela da je analizom primki i inventure robe utvrdila da je po nazivu robe ista sadržana i u primkama i u Inventuri robe te da je u primkama i inventuri robe sadržana ista cijena robe. Nadalje u Inventuri robe da je sadržana roba više financijske vrijednosti i daleko manji broj artikala od onih sadržanih u primkama. Obrtnik koji se bavi djelatnošću trgovine da mora voditi stanje i zalihe trgovačke robe. Isto tako da mora obavijestiti Poreznu upravu o činjenici uništenja trgovačke robe, dostaviti im popis uništenih zaliha i pozvati ih na uviđaj. Ukoliko se Porezna uprava ne odazove na uviđaj onda obrtnik mora imati dokaz da je pozvao nadležno tijelo na uviđaj i može uništenu robu predati kod ovlaštenih sakupljača koji se bave uništavanjem i zbrinjavanjem robe za otpis a koji prilikom preuzimanja takve robe izdaju potvrdu o zaprimljenoj robi u kilogramima. U spisu da nije priložena vjerodostojan dokumentacija o stanju uništene trgovačke robe.

15. Podneskom od 10.11.2025. g. tužiteljica traži pojašnjenje nalaza vještaka u dijelu u kojem je navela da je analizom poslovne dokumentacije priložene spisu utvrdila da je po nazivu ista roba sadržana u primkama i u inventurnom popisu te da je u primkama i inventuri robe sadržana ista cijena robe dok dalje navodi da je utvrdila da je u inventurnom popisu sadržana roba veće financijske vrijednosti i daleko manji broj artikala od onih u primkama pa traži da vještak otkloni proturječnost. Dalje traži i da se vještak očituje koja je još dokumentacija potrebna za izradu nalaza i mišljenja.

16. Na ročištu održanom 22.5.2026. g. vještak se očitovala da je prilikom izrade nalaza uzela u obzir svu dokumentaciju priloženu spisu; nalaz se ne bi promijenio da je imala na uvid primke i inventurne liste za 2018. g. jer je štetni događaj od 16.5.2018. g. pa inventurne liste učinjene nakon njega ne utječu na izračun štete. U dokumentaciji koju obrt mora imati kod prijave poreza sadržana su stavke koje se odnose na kupljenu i prodanu robu međutim u konkretnom slučaju da nije moguće utvrditi koja je točno trgovačka roba bila u poslovnom prostoru prilikom štetnog događaja a na kojoj je zaista nastala šteta. Ponavlja da je potreban popis inventure na zadnji dan poslovanja obrta iz 2017. g. odnosno zapisnik o uništenoj robi. .Na temelju rekapitulacije u periodu od 1.1.2018. g. do 31.12.2018. g. da nije bilo vidljivo smanjenje zaliha robe a iz priležeće dokumentacije nije bilo vidljivo da je roba otpisana uslijed štetnog događaja.

17. Temeljem provedenih dokaza sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala visinu štete u vidu uništene robe u poslovnom prostoru. Glede ostalih troškova sud utvrđuje da također nema dokaza da su ti troškovi nastali tim više što je tuženik nešto i platio . Stoga je zahtjev tužiteljice za isplatom 279,87 eura odbijen iz toga razloga, Naime, tuženik je priložio u spis i nalaz vještaka Jasminke Lilić o procjeni vrijednosti radova koje treba izvesti između ostalog i na predmetnom poslovnom prostoru kao i ponudu Jelić Gradnje d.o.o. na iznos od 2.237,18 eura. Upravo su spomenuti dokumenti suprotni iskazima AG i TG da im tuženik nije ništa ponudio pa ni platiti trošak uništenog poslovnog prostora pa niti im ga konačno platio. Iskaz svjedoka UG koji je naveo kako nije pregovarao sa tuženikom oko radova u poslovnom prostoru nije bilo moguće prihvatiti jer je ovaj svjedok zajedno sa majkom PG u sporu sa tuženikom upravo oko sanacije predmetnog poslovnog prostora i ostalih prostorija koji se vodi pod posl .br. PN-84 /2021. Stoga je ovaj svjedok zasigurno razgovarao sa tuženikom prije utuženja o saniranju poslovnog prostora u vlasništvu njegove majke koji je dan u zakup tužiteljici i od njegove strane. Osim toga svjedok PG ne spori da su se određeni radovi obavljali i ne zna tko je platio te radove što ne zna ni tužiteljica koja je sve prepustila suprugu. Nastavno navedenom treba reći da je tužiteljica trebala provesti postupak osiguranja dokaza kojim bi se utvrdilo pravo stanje stvari na dan štetnog događaja pa i u odnosu na izgled prostora, potrebu farbanja i mijenjanja polica. Računi za police koje je priložila tužiteljica ne znače sami po sebi da se radi upravo o policama koje su ugrađene u predmetni poslovni prostor a izostao je i dokaz da su police uništene u štetnom događaju kraj prigovora tuženika da ih je tužiteljica mijenjala kada je renovirala prostor neovisno o štetnom događaju. Osim toga utvrđeno je da tužiteljica nije pristala na prijedlog tuženika da procjenu obavi neovisni vještak već su uklonili i bacili uništenu robu prije popisa. Sud vjeruje tuženiku oko ponude vještaka jer nema nikakvog razloga da ga ako tvrdi suprotno ,.tužiteljica nije sama angažirala ako je htjela da se popiše uništena roba.

18. Glede vrijednosti uništene robe, kako je to navela vještak u svom nalazu i usmenom očitovanju sa ročišta 22. svibnja 2026. g nije bilo moguće utvrditi visinu štete jer je za procjenu visine bilo potrebno priložiti popis inventure na zadnji dan poslovanja obrta iz 2017. g. odnosno zapisnik o uništenoj robi. To sve tužiteljica nije priložila usprkos pozivu suda prije vještačenja a i nakon što je vještak ukazao na potrebu pribave istog. Već iz nalaza vještaka slijedi da inventura robe ( l.s. 45,46 ) koju je priložila tužiteljica nije vjerodostojna jer nema potpisa tročlane komisije već su je sačinili tužiteljica, vlasnica obrta i njezin sin. Sa ovom inventurom se ne može dokazati da je određena količina robe stvarno postojala na određeni dan s naznakom da na predanoj inventuri i nema datuma. Dakle, predana inventura nema datuma, nema navedenih članova komisije već samo potpisi osobe koja je kontrolirala cijene i obračun i poslovođe, nema naznaka da je komisija stvarno obavila fizički popis robe jer sama tablica s upisanim količinama ne dokazuje nužno da je roba fizički prebrojana, nema izvještaja povjerenstva o obavljenom popisu. Zakon o računovodstvu ( NN 78/15 i dr -čl.15.) traži da se popisom utvrdi stvarno stanje i da se knjigovodstveno stanje uskladi sa stvarno popisanim stanjem. S obzirom da nema niti zapisnika o uništenju robe, zapisnika nadležnog tijela osiguranja dokaza onda je za zaključiti da tužiteljica nije dokazala koja je roba uništena i u kojoj vrijednosti. Drugim riječima ne postoji vjerodostojan dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi koja je konkretna roba, u kojoj količini i vrijednosti uništena te na temelju čega je provedeno knjiženje njezina otpisa.

19. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz vještaka kao stručan i objektivan uključujući i pojašnjenje vještaka sa ročišta 22.5.2026. g. i odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog financijskog vještačenja po drugom vještaku kao prijedlog koji je protivan načelu ekonomičnosti postupka i koji je nepotreban. Ovo stoga što se ni uvidom račune kupljene robe u poslovnim knjigama iz 2015., 2016 i 2017 godine ne može automatski zaključiti koliko je robe bilo na dan štetnog događaja ; treba znati koliko je robe predano prije štetnog događaja, eventualne druge otpise i manjkove te količinu koja je bila na zalihi prije štetnog događaja a onda treba dokazati da je upravo ta preostala količina uništena u štetnom događaju. Zato su inventura neposredno prije ili nakon štetnog događaja, zapisnik o uništenju i druga dokumentacija vrlo značajni a takvi dokumenti nisu predani kako je to istaknuo vještak. Predani su samo dokumenti koji nisu vjerodostojni. Stoga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 261. st. 2. ZPP-a a da bi sud obnovio vještačenje po drugom vještaku.

20.Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze svog protivnika. Upravo je tužiteljica ta koji je trebao sudu pružiti dokaze iz kojih bi se nedvojbeno mogla utvrditi visina njezinog zahtjeva tj. vrijednost oštećene robe i činjenicu da su u štetnom odgađaju oštećene police koje tuženik nije platio.

21. Kada sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. ( čl. 221. a ZPP-a ). S obzirom da je stajalište suda da je teret dokaza na tužiteljici koja nije dostavila dokumentaciju kakao bi se utvrdila visina štete, to je primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a trebalo tužbeni zahtjev odbiti.

22. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 12.1.2021. g. u visini od po 250 bodova, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 30.8.2021. g. i 11.11.2021. g. u visini od po 250 bodova a na ročištima 1.9.2020. g. i 18.1.2021. g. u visini od po 125 bodova( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om iznosi 3125 eura. Tome treba pridodati i trošak pristupa tuženika na 3 ročišta u visini od po 36,60 eura ( relacija M.Lošinj – Rijeka-M. Lošinj ) pa jer ukupni trošak tuženika 3.234,80 eura. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što mu nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga niti trošak sastava podnesaka uz dostavu podataka, nadlaje nije priznat putni trošak punomoćnika jer je tuženik moga izabrati odvjetnika iz sjedišta suda niti dnevnice za tuženika jer nije izgubio na sudu vremenski period a da bi mu kao stranci pripadalo pravo na dnevnicu.

U Rijeci, 7. rujna 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog sudske pristojbe na presudu u iznosu od 329,93 eura

2. Tuženiku osobno i po punomoćniku

U Rijeci, 7.9.2026. g.