Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-198/2022-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Ferlin, odvjetnica u Umagu, protiv tuženice: Sonia Cappellari-Vojnović, OIB: [osobni identifikacijski broj], Italija, Trst, Strada di Guardiella 5/01, koju zastupa punomoćnik Zoran Belušić, odvjetnik iz Buja, radi utvrđenja i trpljenja, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 15. lipnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ines Ferlin i punomoćnika tuženice Zorana Belušića, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 07. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

»I Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. OJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ulaze u cijelosti nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje, opisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao k. č. br [katastarska čestica] u naravi kuća površine 142 m2 i dvorište površine 663 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 135 m2, obje k. o. [katastarska općina], sada uknjižene na imenu tužene FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pa je tužena dužna trpjeti da se na temelju ove Presude pred nadležnim zemljišnoknjižnim odjelom Buje provede uknjižba prava vlasništva u cijelosti na ime i za korist OJ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

II Nalaže se tuženoj Sonii Cappellari, OIB: [osobni identifikacijski broj], Italija, [adresa] da tužitelju Cappellari Mauru, OIB:39436355270 iz [adresa], nadoknadi cjelokupni parnični trošak uvećan za zatezne kamate obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekuće od donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana donošenja presude.«.

II Nalaže se tužitelju Cappellari Mauru, OIB:39436355270 iz [adresa], da tuženici Sonia Cappellari-Vojnović, OIB: [osobni identifikacijski broj], Italija, [adresa], nadoknati parnični trošak u visini od 11.785,00 (jedanaesttisućasedamstoosamdesetpet) eura, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se tuženica odbija s razlikom zatraženog troška u visini od 250,00 (dvjestopedeset) eura kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od bitnoga navodi da je sada pokojni OJ, inače otac od parničnih stranaka, stvarni vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća površine 142 m[2] i dvorište površine 663 m , te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica površine 135 m[2] , obje k. o. [katastarska općina], koje je stekao kupnjom od prodavatelja ĆJ, iako tužena dolazi upisana kao vlasnica navedenih nekretnina. Tužitelj navodi kako ima pravni interes za utvrđenje da navedene nekretnine ulaze u ostavinsku masu iza pokojnog OJ, jer na taj način tužitelj, kao jedan od zakonskih nasljednika, ostvaruje zakonsko pravo nasljeđivanja u odnosu na predmetne nekretnine.

Tužitelj navodi kako je tužena uknjižena na predmetnim nekretninama temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30.03.2004. sklopljenog sa UJ kao prodavateljem, međutim da navedeni ugovor nije sklopila tužena, već druga osoba, koja se tom prilikom koristila imenom tužene.

Tužitelj tvrdi da se prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 30.03.2004. prodavatelj ĆJ sporazumio sa BJ da će nekretnine kupiti upravo OJ svojim sredstvima, ali da će kao kupca formalno navesti tuženu, a to iz razloga jer je SJ na svom imenu u vrijeme kupnje već imao uknjižen veći broj nekretnina, od kojih je većinu kupio u svrhu daljnje prodaje po višoj cijeni, pa je radi izbjegavanja poreznih propisa koji su ga, za slučaj prodaje više od 3 nekretnine u periodu od 5 godina nakon njihove kupnje, svrstavali među obveznike poreza na ostvarenu kapitalnu dobit, a koji porez bi izbjegao u slučaju prodaje tih nekretnina u istom periodu, sa imena svoje kćeri, kao kupca pa potom prodavatelja, te je predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. sklopljen bez prisustva tužene, pa tužitelj smatra da predmetni ugovor o kupoprodaji između prodavatelja ĆJ i tužene kao kupca, nije nikada niti nastao.

S druge strane sporazum između prodavatelja ĆJ i OJ prema kojem OJ kupuje predmetne nekretnine, jest u cijelosti realiziran ispunjenjem obveze prodavatelja na predaju samostalnog vlasničkog posjeda DJ, te isplatom kupoprodajne cijene vlastitim novčanim sredstvima od strane OJ, te je OJ podmirio porez na promet nekretnina, preuzeo samostalni vlasnički posjed kupljenih nekretnina, koji je trajao do njegove smrti 28.4.2021., p laćao sve režijske troškove koje su teretile nekretninu, istu građevinski dovršio i uredio za potrebe iznajmljivanja, te ju je kao zbiljski vlasnik za svoj račun dao u najam VJ, koji je sve do smrti najmodavca plaćao najamninu upravo i samo pok. DJ.

Tužitelj tvrdi da je kvalificirani posjed OJ trajao je neprekinuto do njegove smrti 28.4.2021., odnosno ukupno 17 godina i 28 dana, čime je OJ, u nedostatku isprave podobne za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na njegovo ime, stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] redovitom dosjelošću.

Tužena s druge strane nije nikada uvedena u posjed, niti je vršila ikakvu faktičnu vlast na nekretnini, a niti je za života OJ osporavala njegovo vlasništvo na predmetnim nekretninama, odnosno nije istoga sprječavala ili ograničavala u njegovom samostalnom vlasničkom posjedu nekretnina, a tek nakon smrti OJ, tužena se pojavila u kući, te zahtijevala od najmoprimca da njoj, kao uknjiženom vlasniku, isplaćuje najamninu.

Tužitelj stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnijela, od bitnoga osporava da je na navedenom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 30. ožujka 2004. ista samo tek navedena kao kupac.

Tuženica tvrdi da je predmetne nekretnine za tuženu kupio otac SJ, a tužena je znala što je predmet kupoprodaje, a obzirom je tužena u to vrijeme pretežno živjela u [adresa], a manje u [adresa], stoga je SJ, koji je živio u [adresa] ,za tuženicu i uz njenu suglasnost izvršavao sve potrebne radnje oko kupnje nekretnine, priključka voda, struje i sl. kao njen punomoćnik, pa je po potrebi neke isprave je za nju i potpisivao.

Tuženica tvrdi da su novac za kupnju nekretnina dali su roditelji, te je tužena vlasnica nekretnina već osamnaest godina, te je cijelo vrijeme imala faktičnu vlast na istima, a u izvršavanju vlasničkih prava i obveza neke radnje je sama obavljala, dok je neke prepuštala da za nju obave treće osobe kao njeni pomoćnici. Tužena navodi da je kao vlasnica još za života pokojnog SJ, o čemu je isti imao saznanja, raspolagala s 158/281 suvlasnička dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je iste predala u vlasništvo i samostalan posjed Gradu Novigradu-Cittanova temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina klasa: 944-01/19-01/4, od 19.rujna 2019., te je nakon smrti SJ tužena preuzela naplatu najma za predmetne nekretnine.

Tužena tvrdi da SJ nije stekao pravo vlasništva nekretnina po osnovi dosjelosti jer nikad nije bio posjednik istih, niti je imao bilo ikakvu ispravu za stjecanje vlasništva, već je bio samo pomoćnik u posjedovanju nekretnina tužene. Tužena smatra da je tužbu potrebno odbaciti kao nedopuštenu budući tužitelj nije upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja sastava ostavinske imovine ostavitelja SJ u odnosu na predmetne nekretnine za koje nije niti istakao prigovor u ostavinskom postupku, te podredno predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da naloži tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige od 11.03.2022. (stranica 5), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. bez potpisa kupca (stranica 6-8), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. s krivotvorenim potpisom tuženice (stranica 9-12), Zapisnik javnog bilježnika Snježane Nazarević od 28.09.2021. (stranica 13-16), izvaci iz zemljišne knjige- povijesni prikaz od 14.03.2022. (stranica 18-21), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. s potpisom kupca (stranica 35-37), rješenje Općinskog suda u Bujama-Buie, posl.br.: Z-1407/2004 od 22.travnja 2004. (stranica 38-39), prijava poreza na promet nekretnina od 13.travnja 2004. (stranica 40), porezno rješenje Ministarstva financija-porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Umag, klasa: UP/I-410-20/2004-001/00494 od 07.lipnja 2004. (stranica 41), Ugovor o isporuci vode domaćinstvu od 31.ožujka 2004. (stranica 42), Ugovor o korištenju javne usluge kupca kategorije potrošnje kućanstvo, broj: 4011 -13-001819 od 18.ožujka 2013. (stranica 43-44), Izjava o načinu korištenja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada od 28.kolovoza 2018. (stranica 45-46), Odgovor na tužbu od 22. studenog 2007. u predmetu Općinskog suda u Bujama -Buie, posl.br.: P-417/07 (stranica 47), Zapisnici s rasprava iz predmeta Općinskog suda u Bujama-Buie, posl.br.: P- 417/07 i to posl.br.: P-417/07 od 27.stranicaoapada 2009. i posl.br.: P-417/07 od 01.prosinca 2009. (stranica 48-54), Presuda Općinskog suda u Bujama-Buie, posl.br.: P-417/07 od 16.prosinca 2009. (stranica 55-58), Žalba tužene od 14.travnja 2010. u predmetu Općinskog suda u Bujama - Buie, posl.br.: P-417/07 (stranica 59), Presuda Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br.: Gž-2149/2010-5 od 02. svibnja 2011.(stranica 60-63), Ugovor o zamjeni nekretnina klasa: 944-01/19-01/4, od 19.rujna 2019. (stranica (64-68), Rješenje Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje-Buie posl.br.: Z-17508/2019 od 16.prosinca 2019. (stranica 69-70), Smrtovnica Matičnog ureda Novigrad, klasa: 223-04/21-005/33 od 17.lipnja 2021. (stranica 71-72), fotografije (stranica 73-83), Nacrt uređenje kuće izrađen po NJ (stranica 84), prijedlog za uknjižbu od 13. travnja 2004. i punomoć od 09. travnja 2004. (stranica 85 -87), Ugovor o najmu od 09.12.2013. (stranica 110-117), Rješenje Općinskog suda u Bujama posl.br.: I-1454/95-29, od 08.09.2000. (stranica 118-120), Ugovor o darovanju od 06.11.2000. (stranica 121-125), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14.08.2017. (stranica 126-130), izvadak iz zemljišne knjige od 08.11.2022. (stranica 131-133), Informacije o proizvodima IKB od 30.08.2021. (stranica 134), Ugovor o osnivanju prava služnosti od 03.11.2006. (stranica 138 -140), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 02.siječnja 2001. (stranica 149-152), Ugovor od 12.veljače 1997. i Anex Ugovora od 12.veljače 1997. od 09.svibnja 1997.(stranica 153-161), Ugovor o darovanju nekretnine od 14. siječnja 2013. (stranica 162-169), Zapisnik od 25.veljače 1967, posl.br. 85/67-1 Općinskog suda u Bujama (stranica 170-172), zemljišnoknjižni izvaci od 20.07.2022. (stranica 173-178), Ugovor o najmu od 03.veljače 2018. (stranica 179-182), otkaz Ugovora o najmu od 29.srpnja 2022. i povratnica (stranica 183-184), kartica tekućeg računa nerezidenta Istarske kredite banke Umag d.d. (stranica 185-186). izjava ĆJ u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (stranica 190-197), zahtjev HEP-u od 03.06.2022. godine u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (stranica 210-214), punomoć od 28.12.2010. godine (stranica 215-216), tužba podnesena u predmetu posl.broj: P-846/2022 (stranica 218-220), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14.10.2020. (stranica 255-261), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za isprave, rukopise i traseologiju, mr. sc. ZJĐ, dipl. ing., od 21. siječnja 2025. (stranica 329-343), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za isprave, rukopise i traseologiju, mr. sc. ZJĐ, dipl. ing., od 10. studenog 2025. (stranica 383-392).

4. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci ČJ, CJ, PJ, IJ, ŠJ, JJ, AJ, NJ, EJ, RJ, LJ, TJ, te su saslušane obje parnične stranke, dok je tuženica povukla dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka Z O, tako da taj dokaz nije izveden.

5. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje da li nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], ulaze u ostavinsku imovinu iza pok. OJ.

7. Između parničnih stranaka je nesporno

- da je tužitelj sin, a tuženica kći pok. BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da su oboje njegovi zakonski nasljednici;

- da je iza pok. BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u tijeku ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama- Buie posl.broj: O-782/2021,

- da je gospođa ŠJ supruga pokojnog GJ.

8. Između parničnih stranaka je sporna procesna pretpostavka da li je tužbu potrebno odbaciti iz razloga što tužitelj nije od strane ostavinskog suda upućen na pokretanje parnice radi utvrđivanja da u ostavinu iza pok. GJ ulaze sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

9. Iz sadržaja odredbe čl.225.st.5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 – dalje: ZN) proizlazi zaključak da u slučaju postojanja spora o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine, nasljednik svoja prava može ostvarivati u posebnoj parnici, bez obzira da li je na istu parnicu upućen od strane ostavinskog suda, slijedom čega sud zaključuje da tužitelj svoja prava može ostvariti u parničnom postupku iako na istu nije upućen od strane ostavinskog suda, posebno obzirom na okolnost da je između parnipnih stranaka nesporno da je još u tijeku ostavinski postupak iza pok. BJ.

10. Vezano uz pravni interes na podnošenje tužbe na utvrđenje prema ocjeni ovog prvostupanjskog suda osnovano tužitelj tvrdi da, kao zakonski nasljednik iz pok. GJ, ima pravni interes, jer na taj način ostvaruje zakonsko pravo nasljeđivanja u odnosu na predmetne nekretnine, slijedom čega ovu tužba na utvrđenje ispunjava pretpostavke iz čl.187. ZPP-a.

11. Nadalje, između parničnih stranaka sud nalazi spornim da li je pok. OJ, otac parničnih stranaka, stekao vlasništvo nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], i koja je osnova stjecanja prava vlasništva, te je s time u vezi sporno da li iste nekretnine ulaze u njegovu ostavinsku imovinu.

12. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari tvrdi da je pok. OJ, pravo vlasništva nad spornim nekretninama stekao temeljem dvije pravne osnove i to kupoprodajom od prodavatelja ĆJ, te putem instituta redovne dosjelosti.

13. Sukladno odredbama čl.119.st.1. i čl.120.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, te se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

14. Svjedoci predloženi od strane tužitelja ČJ, CJ, PJ, IJ, koji je sin od tužitelja, u bitnom tvrde kako se pok. OJ bavio kupoprodajom nekretnina, te je stoga kupio i sporne nekretnine od prodavatelja ĆJ, koje je za svojeg života uredio na način da je u stambenom objektu dao izvršiti adaptaciju stana u prizemlju, uređenje okoliša i adaptaciju terase, te je osobno platio izvođača radova PJ, te je iste nekretnine još za života nudio na prodaju i imao zaključen ugovor o najmu za jedan stan s ĐJ.

Svjedok IJ dodatno navodi kako je pok. OJ tj. njegov djed kupljene nekretnine, koje je kasnije prodavao, prepisivao na članove obitelji kako izbjegao plaćanje poreza, pa je tako učinio i sa spornim nekretninama.

15. Svjedoci predloženi od strane tuženice ŠJ, koja je supruga pok. BJ, JJ, koja je kćerka od tuženice, AJ, koji je suprug od tuženice, NJ, koja je isto kćerka od tuženice, te LJ, izvanbračni zet od tuženice, u bitnom tvrde kako su sporne nekretnine kupili svojim novcem pok. OJ i njegova supruga ŠJ za svoju kćer, ovdje tuženicu, kao znak zahvalnosti što se brine o njima, te kako se pok. OJ nije bavio kupoprodajom nekretnina koje je prepisivao na članove svoje obitelji i zatim iste dalje prodavao, osim jedanput za svojeg unuka IJ, te da su svi radovi na predmetnim nekretninama naručeni i izvršeni i plaćani od strane tuženice, a radilo se o radovima farbanja fasade, izrada vanjske izolacije kuće, uređenje gornjeg kata, postavljanje kulira na donjem rubu kuće .

16. Nadalje, ostali svjedoci predloženi od strane tuženice EJ, RJ, i TJ, u bitnom iskazuju kako predmetna nekretnina glasi na ime kćerke pok. OJ, ovdje tuženice, ali nisu im poznati detalji čijim novcem su nekretnine kupljene, tko je platio cijenu, te da je vezano uz iste nekretnine pok. OJ spominjao svoju kćerku tj. tuženicu.

17. Tužitelj je od bitnog u svojem iskazu naveo kako mu je po kazivanju njegovog oca pok. OJ poznato da je isti 2004. godine novcem dobivenim od prodaje jednog zemljišta u [adresa], između ostalog kupio i sporne nekretnine u [adresa], s namjerom da iste preproda, da su je na kući na predmetnim nekretninama izvodili građevinski radovi koje je naručio njegov otac, a radove je izveo g. PJ, te da je njegov pok. otac obavio i zamjeni dijela spornih nekretnina s Gradom Novigradom radi izgradnje pristupnog puta za druge kuće u [adresa].

18. Tuženica je od bitnog u svojem iskazu navela da su joj 2004. godine njezini roditelji kupili kuću i istu joj poklonili jer su uvijek imali odnos povjerenja, da je pokojni otac pronašao prodavatelja, te je prije kupnje zajedno sa svojim suprugom i pokojnim ocem išla vidjeti predmetnu kuću, da je odvjetnik sastavio ugovor o kupoprodaji, koji je ona potpisala kod tog odvjetnika, te da nakon kupnje nekretnine nije koristio nitko dok se nisu izvršili određeni radovi, koje je jednim dijelom ona platila, dok su joj dio novca dali roditelji, a nakon toga je ovlastila pokojnog oca da može sklapati ugovore o najmu s najmoprimcima, te je potvrdila kako je vezano uz zamjenu nekretnina s Gradom Novigradom radi formiranja pristupnog puta vodio njezin pok. otac, a ona je došla potpisati ugovor kod javnog bilježnika, a zauzvrat je dobila dio zemljišta iz kuće u [adresa], u kojoj dana živi njezina majka.

19. Sud je izvršio uvid i pročitao Rješenje Općinskog suda u Bujama posl.br.: I- 1454/95-29, od 08.09.2000. (stranica 118-120), kojim se pok. BJ dosuđuje nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatim Ugovor od 12. veljače 1997. i Anex Ugovora od 12.veljače 1997. od 09.svibnja 1997. (stranica 153-161), kojim pok. BJ OJ kupuje dio prizemlja u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te sud ocjenjuje kako se iz navedenih dokaznih isprava , te dovođenjem istih u povezanost s iskazima svjedoka ČJ, i ŽJ, radi o zatvorenim krugu indicija koje upućuju na zaključak da se pok. OJ bavio kupoprodajom nekretnina radi njihove daljnje prodaje, međutim to nužno samo za sebe ne znači da je i kupoprodaja predmetnih nekretnina bila usmjerena na njihovu daljnju prodaju.

20. Nadalje, iz pročitanog Ugovora o najmu od 09.12.2013. (stranica 110 -117), sastavljenog na otisnutom obrascu, proizlazi da je pok. OJ, naveden kao vlasnik stana/najmodavac, i ĐJ CJ, naveden kao najmoprimac, zaključio i potpisao isti ugovor za najam stana u stambenom objektu na spornim nekretninama, međutim isti takav ugovor za isti prostor je 2018. godine najmoprimac CJ zaključio i sa ŠJ, suprugom pok. GJ, pa po ocjeni ovog suda navedeni ugovori ne upućuju na zaključak da su sporne nekretnina vlasništvo pok. BJ, već iz iskaza saslušane tuženice proizlazi kako su ugovori o zakupu sklapani po njezinom ovlaštenju kao opunomoćitelja.

21. Nadalje, vezano uz sporne nekretnine u spis je dostavljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. i to jedan bez potpisa kupca na kojem je ovjeren samo potpis prodavatelja ĆJ, (stranica 6-8), te drugi Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. s potpisom tuženice (stranica 9 -12 i stranica 35-37).

22. Provedenim grafološkim vještačenjem o čemu je sačinjen Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za isprave, rukopise i traseologiju, mr. sc. ZJĐ, dipl. ing., od 21. siječnja 2025. (stranica 329-343), te Dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za isprave, rukopise i traseologiju, mr. sc. ZJĐ, dipl. ing., od 10. studenog 2025. (stranica 383-392) vještak je utvrdio da su potpisi na dva primjerka Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. vrlo vjerojatno, gotovo sigurno autentični potpisi tuženice.

23. Po slobodnoj ocjeni ovog prvostupanjskog suda vještak grafološke struke je na vrlo detaljan način izvršio analizu potpisa, te na uvjerljivo obrazloženi način otklonio sve primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje, te sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti, niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, pa isti u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojno dokazno sredstvo i temeljem provedenog vještačenja zaključuje kako je tuženica, kao kupac, osobno potpisala Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. kojim su kupljene predmetne nekretnine.

24. Čitanjem izjave ĆJ u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (stranica 190-197) utvrđeno je kako je isti kupoprodaju nekretnina koje su predmetom ovog postupka dogovorio u [adresa] s Cappellari Dariom, koji je s njime pregovarao kao kupac, a nakon dogovorenih uvjeta mu je rekao da ima puno nekretnina koje su uknjižene na njegovo ime, te da želi da se prijenos vlasništva na navedenim nekretninama napravi na ime njegovog unuka ili kćerke, s čime se ĆJ složio, te je 30.03.2004. godine otišao kod javnog bilježnika rado ovjere postpisa, da je kao kupac u ugovoru bila navedena tuženica i nakon ovjere potpisa Cappellari Dario mu je isplatio kupoprodajnu cijenu od 110.000,00 eura, te mu predao ključeve od useljivog dijela kuće i posjed cijele nekretnine, te navodi kako je bio u potpunom uvjerenju da je Cappellari Dario pravi i jedini kupac njegovih nekretnina.

25. Međutim izjavu ĆJ u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (stranica 190-197) sud ocjenjuje neprikladnim dokaznim sredstvom budući da se u čl.492.c st.1. ZPP-a predviđa da se jedino u postupku pred trgovačkim sudovima u spis mogu prilagati pisani iskazi svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika, te da takva mogućnost nije predviđena u redovnom parničnom postupku pred općinskim sudom.

26. Nadalje, uvidom i čitanjem Prijave poreza na promet nekretnina od 13.travnja 2004. (stranica 40), te Poreznog rješenja Ministarstva financija-porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Umag, klasa: UP/I-410-20/2004-001/00494 od 07.lipnja 2004. (stranica 41), utvrđeno je da je prijavu poreza podnijela tuženica, da je prijava zaprimljena 13.04.2004. godine, da je pod točkom III. kao izvor sredstava za stjecanje nekretnine navedeno „dar roditelja“, te da porezno rješenje glasi na tuženicu.

27. Uvidom i čitanjem Ugovora o isporuci vode domaćinstvu od 31.ožujka 2004. (stranica 42), Ugovora o korištenju javne usluge kupca kategorije potrošnje kućanstvo, broj: 4011-13-001819 od 18.ožujka 2013. (stranica 43-44) utvrđeno je kako navedeni ugovori o opskrbi predmetnih nekretnina vodom i strujom glase na tuženicu, kao potrošača odnosno kupca, te da je tuženica za predmetne nekretnine podnijela i Izjavu o načinu korištenja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada od 28.kolovoza 2018. (stranica 45-46), sve to još za života pok. BJ, obzirom da iz Smrtovnice Matičnog ureda Novigrad, klasa: 223-04/21-005/33 od 17.lipnja 2021. (stranica 71-72) proizlazi kako je OJ preminio dana 28.04.2021. godine.

28. Na pregledanim fotografijama (stranica 73-83), za koje se ne može utvrditi točan datum nastanka, ali u svakom slučaju još za života pok. BJ (obzirom da se isti nalazi na nekim od fotografija – op. suda), vidljivo je kako se na stambenom objektu na predmetnim nekretninama izvode građevinski radovi, po nacrtu uređenja kuće izrađenom po NJ (stranica 84), a o kojim radovima je govorila u svojem iskazu kao svjedok.

29. Čitanjem Ugovora o zamjeni nekretnina klasa: 944-01/19-01/4, od 19.rujna 2019. (stranica (64-68) i Rješenja Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje- Buie posl.br.: Z-17508/2019 od 16.prosinca 2019. (stranica 69-70) utvrđeno je da je tuženica, još za života pok. BJ raspolagala s dijelom sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je 158/281 dijela navedene nekretnine s 135 m[2] zamijenila s Gradom Novigradom a koji predstavlja dio prilaznog puta, te da ista zamjenom dobiva u vlasništvo nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], tako da su ocjenjuje istinitim iskaz tuženice u dijelu u kojem iskazuje da je između nje i KJ provedena zamjena dijela zemljišta spornih nekretnina.

30. Vezano uz tvrdnju tužitelja da bi pok. OJ stekao pravo vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], putem instituta redovne dosjelosti, sud smatra kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama putem instituta dosjelosti.

31. Dosjelost je institut stjecanja stvarnih prava neprekinutim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme.

32. ZV u čl.159.st.2. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

33. Prema zaključku sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/19 od 14. veljače 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

34. Iz pročitanog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. proizlazi da je dana **.**.2004. godine pok. OJ isplatio kupoprodajnu cijenu prodavatelju ĆJ, nakon čega mu je stupio u posjed nekretnina, tako da sud utvrđuje da posjed pok. BJ na spornim nekretninama traje najkraće od 30.03.2004., pa neprekidno do njegove smrti dana 28.04.2021. godine.

35. Posjed spornih nekretnina kojeg je preuzeo pok. OJ nedvojbeno je bio zakonit jer se posjed temeljio na valjanom pravnom temelju tj. na Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004., nadalje posjed je bio istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, međutim posjed se u konkretnom slučaju ne može smatrati poštenim iz razloga jer je pok. OJ od početka znao da mu ne pripada pravo na posjed budući da je predmetne nekretnine kupio za svoju kćer, ovdje tuženicu, kao što proizlazi iz iskaza svjedoka ŠJ, JJ, AJ, NJ, MJ, EJ, RJ, i TJ .

36. Također posjed pok. BJ nije bio niti samostalan budući da iz iskaza saslušanih svjedoka RJ, i TJ, proizlazi zaključak kako je tužiteljica od RJ tražila da za nju izvrši poslove vezane uz plaćanje nekog dugovanja i uplatnice koja se odnosila na predmetnu nekretninu, dok je svjedokinji TJ pok. OJ uvijek govorio da ukoliko bi na predmetnoj nekretnini trebalo izvesti neke radove da će o tome odlučiti tuženica.

37. Nakon provedenog postupka, dovodeći u međusobnu povezanost sve izvedene dokaze, ovaj sud smatra kako je utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da su tužitelj i tuženica zakonski nasljednici iza pok. BJ;

- da je iza pok. BJ u tijeku ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovnim brojem: O-782/2021;

- da je pok. BJ OJ 2004. godine za tuženicu kupio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], od prodavatelja ĆJ i istome isplatio kupoprodaju cijenu i preuzeo posjed istih;

- da je u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 30.03.2004. tuženica navedena kao kupac, da je tuženica potpisala ugovor kao kupac, te su nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na njezino ime i vlasništvo;

- da je na predmetnim nekretninama dio građevinskih radova izveo PJ kojeg je angažirao i isplatio pok. OJ;

- da su na predmetnim nekretninama izvođeni građevinski radovi i od strane drugih osoba koji su naručeni i plaćeni dijelom od novca tužiteljice, a dijelom od novca njezinih roditelja;

- da su ugovore o najmu predmetnih nekretnina u svojstvu najmodavca sklapao pok. OJ i nakon toga njegova supruga ŠJ , kao punomoćnici za tuženicu;

- a je tuženica za života pok. BJ raspolagala s dijelom sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je 158/281 dijela navedene nekretnine s 135 m[2] zamijenila s Gradom Novigradom;

- da pok. OJ nije stekao pravo vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], putem instituta redovne dosjelosti.

38. Tužitelj u postupku nije dokazao na nedvojbeni način svoju tvrdnju kako je stvarni vlasnik spornih nekretnina pok. OJ, koji ih je stekao kupoprodajom od ĆJ.

39. Naime, okolnost što je pok. OJ platio kupoprodajnu cijenu i preuzeo sporne nekretnine u posjed, iako je tuženica u ugovoru navedena kao kupac, ne znači automatski da su nekretnine imovina pok. OJ, budući da se plaćanjem cijene ne stječe pravo vlasništva nad nekretninom.

40. Upravo suprotno, svi izvedeni dokazi upućuju na zaključak da je pok. OJ kupio sporne nekretnine za tuženicu odnosno da je njegova namjera od početka bila da joj predmetne nekretnine daruje odnosno da se radilo o prikrivenom pravnom poslu darovanja, a ne kupoprodaje.

41. Sukladno čl.285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026 – dalje: ZOO) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama (st.1.), ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st.2.), a u konkretnom slučaju nedvojbeno je da sporne nekretnine zapravo predstavljaju dar tužiteljici, slijedom čega bi se u odnosu na tužitelja moglo eventualno govoriti o povredi nužnog dijela.

42. Osim toga iz Ugovora o darovanju od 06.11.2000. (stranica 121-125) utvrđeno je da je pok. OJ darovao i tužitelju, koji mu je sin, nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je za njega kupio na javnoj dražbi, a što je potvrdio i sam tužitelj u svojem iskazu da njegov pok. otac OJ nije htio uzeti novac koji je na družbi platio za istu nekretninu, već mu je istu darovao, iz čega sud zaključuje da pok. OJ za svojeg života darivao svojoj djeci nekretnine.

43. Tužitelj u postupku nije dokazao da je tuženica bila samo formalno navedena kao kupac odnosno da je pok. OJ predmetne nekretnine kupovao za sebe, kako bi ih dalje preprodao, a zbog izbjegavanja poreza nije htio da kupljene nekretnine glase na njega odnosno da je stvarna namjera bila da nekretnine pripadnu u vlasništvo pok. DJ i da je u tom pogledu postojao dogovor između tuženice i pok. DJ OJ, jer nitko od saslušanih svjedoka nije iskazivao da bi takav dogovor postojao, niti o tome postoji ikakav drugi pisani trag.

44. S druge strane u postupku je utvrđeno da je tuženica za života pok. BJ vlasnički raspolagala s dijelom sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je 158/281 dijela navedene nekretnine s 135 m[2] zamijenila s Gradom Novigradom, a to može učiniti samo netko tko je vlasnik nekretnine.

45. Sukladno čl.5.st.3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

46. Obzirom da tužitelj nije dokazao da je pok. OJ predmetne nekretnine kupovao za sebe, kako bi ih dalje preprodao, niti da bi tuženica samo prividno bila upisana kao vlasnica istih nekretnina, niti je dokazao da bi pok. OJ stekao pravo vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], putem instituta redovne dosjelosti, stoga prema utvrđenju ovog suda sporne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u ovom slučaju ostaju u vlasništvu tuženice i ne ulaze u ostavinsku imovinu iza pok. BJ, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan, te je temeljem čl.5.st.3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, te na čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

48. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr.54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za vrijednost predmeta spora od 251.000,00 kuna / 33.313,42 eura (po fiksnom tečaju konverzije – op. suda) eura odvjetniku pripada nagrada u visini od 500 bodova, te da po Tbr.46. Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

49. Obzirom da je tužitelj izgubio parnicu isti je dužan tuženici nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 16.11.2022. u visini od 500 bodova što iznosi 1.000,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 03.05.2023. u iznosu od 25 bodova što iznosi 50,00 eura (ostali podnesci - 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova) po Tbr.8.toč.4. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 15.02.2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. što iznosi 250,00 eura po Tbr.9. toč.5. Tarife;

- za zastupanje na 7 ročišta dana 22.09.2023., 20.02.2024., 21.02.2024., 27.02.2024., 28.02.2024., 26.03.2024. i 15.06.2026. svako u iznosu od po 500 bodova što za ukupno 3.500 bodova iznosi 7.000,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 2.325,00 eura po Tbr.46 Tarife;

- troškovi prijevoda s talijanskog na hrvatski jezik i obrnuto u iznosu od 160,00 eura.

50. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženici iznosi 11.785,00 eura, dok se ista odbija s razlikom zatraženog troška u visini od 250,00 eura kao neosnovanom, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude.

51. Sukladno čl.151.st.3. ZPP-a propisano da o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke, a obzirom da tuženica nije potraživala isplatu zakonske zatezne kamate na trošak postupka, isto joj nije niti dosuđeno, budući da bi dosudom zakonske zatezne kamate na trošak postupka bez zahtjeva stranke, sud prekoračio tužbeni zahtjev.

52. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužitelj dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 07. rujna 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnice,

2. Tuženici, putem punomoćnika.