1                                                 Broj: Ppž-5036/2021

 

                                          

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N. Ž., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 26. ožujka 2021., broj: 17. Pp J-2922/2020-10, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu žalbe okr. N. Ž., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

             

              Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. N. Ž. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

              da bi:

             

30. kolovoza 2020. u 02:20 sati u Trogiru u ulici Trogirska cesta 1A, omalovažavao ovlaštenu službenu osobu Policijske postaje Trogir I. R., pri vršenju službe, uputivši mu riječi: „Prčiš me radi osobne!“,

             

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. N. Ž. je bespredmetna.

 

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

             

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 26. ožujka 2021., broj: 17. Pp J-2922/2020-10, okr. N. Ž. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 454,00 kune, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika M. J., zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 

 

              3. Žalba je bespredmetna.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

 

5. Okrivljenik je nepravomoćno proglašen krivim da je počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojom zakonskom odredbom je propisano:

„Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana“.

 

6. Iz citirane zakonske odredbe jasno je i nedvojbeno da su, za ispunjenje bića predmetnog prekršaja, kada je riječ o omalovažavanju ili vrijeđanju službenih osoba, a za što je okrivljenik pobijanom presudom proglašen krivim, odlučne činjenice da se radi o službenim osobama, te da se radi o omalovažavanju odnosno vrijeđanju u vezi s njihovim vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja. Navedene odlučne činjenice, kao konstitutivni elementi prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nužno moraju biti opisno sadržane u činjeničnom opisu djela iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja.

 

7. U činjeničnom opisu izreke pobijane presude navedeno je da se radi o policijskom službeniku I. R., čime je činjenično opisana i konkretizirana odlučna činjenica da se radi o službenoj osobi, navedene su riječi koje je okrivljenik uputio policijskom službeniku, ali je u odnosu na odlučnu činjenicu da se radi o omalovažavanju odnosno vrijeđanju u vezi s vršenjem službe policijskog službenika ili njegova zakonita naređenja samo prepisan dio zakonske odredbe čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (navedeno je: „pri vršenju službe“) pa, dakle, ova odlučna činjenica nije uopće činjenično opisana i konkretizirana. Dakle, u činjeničnom opisu izreke pobijane presude nedostaje opis konstitutivnog elementa da je vrijeđanje i omalovažavanje policijskog službenika I. R. bilo u vezi s vršenjem njegove službe odnosno njegova zakonita naređenja.

 

8. Zbog navedenog, djelo prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje je okr. N. Ž. proglašen krivim nije određeno i po propisu nije prekršaj. Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se u činjeničnom opisu jasno konkretiziraju i opišu sve odlučne činjenice. Ovakav činjenični opis, u kojem nije opisana konkretna radnja policijskog službenika u vezi koje mu je okrivljenik uputio omalovažavajuće riječi, kako bi se moglo utvrditi je li ispunjeno biće djela da je omalovažavanje odnosno vrijeđanje službene osobe bilo u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, nego je samo prepisan dio zakonskog opisa, nije prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno.

 

9. Ovdje je bitno napomenuti da je u činjeničnom opisu optužbe bilo navedeno da je do omalovažavanja policijskog službenika I. R. došlo „prilikom primjene policijske ovlasti Provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta“, dakle bila je konkretizirana službena radnja policijskog službenika, ali je prvostupanjski sud tu odlučnu činjenicu ispustio iz činjeničnog opisa. No, kako je u tom pravcu izostala žalba ovlaštenog tužitelja, ovaj sud nije imao ovlasti donijeti odluku kojom bi se navedena povreda sanirala. 

 

10. Slijedom navedenog, djelo iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje se okr. N. Ž. optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik oslobođen optužbe, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

11. Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika je postala bespredmetna, a troškovi prekršajnog postupka, sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 26. ožujka 2024.

 

 

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.