REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: K-157/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Mihovilu Budimiru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Gagić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PF zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj KO-DO-110/2026- 1 od 13. srpnja 2026., dana 7. rujna 2026. objavio je, a 7. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Okrivljeni PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i FF, rođene F, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, zidar, nezaposlen, neoženjen, otac jednog djeteta starog 10 godina, sa završenom Obrtničkom školom u Požegi, bez imovine, lošeg imovnog stanja, bez čina, ranije osuđivan, ne vodi se drugi postupak,
k r i v j e
što je
dana 17. lipnja 2026. oko 22,00 sata, u [adresa] pod utjecajem alkohola od 1,91 g/kg u dvorištu obiteljske kuće, u nakani da zastraši svoju majku FF više puta joj vikao: „Ubit ću te, ubit ću te“, pa kada je majka FF pobjegla na ulicu i zvala policiju, uzeo upaljač i otišao u šupu te joj vikao: Ma sad ću zapalit sve, ode sve, ovce i svinje“, izazvavši time kod majke FF osjećaj straha za njezin život i imovinu,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
pa je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje, označeno u članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, pa se okrivljeniku
na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci,
a na temelju članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku PF opoziva se uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Požegi broj: K- 96/2025-4 od 13. listopada 2025., pravomoćna od istoga dana, a kojom presudom je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u navedenom trajanju neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, te se ista ima smatrati u t v r đ e n o m,
pa se na temelju članka 51. i članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11, okrivljenik PF
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.
II. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku PF se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 29. do 30. srpnja 2025. te u istražnom zatvoru od 4. kolovoza do 13. listopada 2025., kao i vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 17. lipnja 2026. pa nadalje.
III. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku PF izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
IV. Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljeniku PF izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve FF, OIB [osobni identifikacijski broj], na udaljenost manju od 100 (sto) metara u trajanju koje je 1 (jednu) godinu dulje od izrečene kazne zatvora te počinje teći od izvršnosti ove presude.
V. Na temelju članka 74. KZ/11 okrivljeniku PF izriče se sigurnosna mjera udaljenje iz zajedničkog kućanstva sa žrtvom FF, [adresa] u trajanju koje je 1 (jednu) godinu dulje od izrečene kazne zatvora te počinje teći od izvršnosti ove presude.
VI. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik PF se djelomično oslobađa troškova kaznenog postupka i to u odnosu na nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja te provedenog psihijatrijskog vještačenja, pa stoga isti padaju na teret proračunskih sredstava. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. ZKP/08 okrivljenik je dužan na ime paušala uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 100 (sto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi podiglo je optužnicu protiv okrivljenika PF pod brojem KO-DO-110/2026-1 od 13. srpnja 2026. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.
2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Požegi broj Kov-34/2026-15 od 31. srpnja 2026.
3. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kir-321/2026-4 od 18. lipnja 2026. okrivljeniku PF postavljen je branitelj po službenoj dužnosti u osobi Brune Damjanca, odvjetnika u Požegi.
4. Na raspravi održanoj kod ovoga suda dana 2. rujna 2026. okrivljenik PF očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret.
5. Okrivljenik je svojoj obrani naveo kako je taj dan radio te je popio piće u [adresa] u kafiću "Castrum". Navodi kako je nakon toga otišao u trgovinu te je uzeo cigare i tom prilikom je vidio da imaju upisan kruh za preuzeti. Potom je nazvao svoju majku FF te ju je upitao da to pokupi, a na što mu je ona potvrdno odgovorila. Otišao kući po tačke te se vratio u trgovinu da pokupi taj kruh budući da s njim hrane domaće životinje koje drže u dvorištu. Tom prilikom je u trgovini uzeo i pivo te se uputio ponovno kući. Iskazao je kako je majka po dolasku kući oko 21,15 sati, vidjela da sjedi ispred kuće i da pije pivo te mu je u prolazu dobacila "spremit ću te gdje ti je mjesto i to doživotno", nakon čega je otišla iza kuće i nazvala policiju te da nije nigdje trčala i bježala. Nakon otprilike 10-15 minuta došla je policija, a on se svo to vrijeme nije micao te je i dalje pio pivo ispred kuće. Tom prilikom policijski službenici su mu rekli da mora poći s njima što je on dobrovoljno i učinio. Ističe kako svojoj majci nije prijetio te da joj je po njezinu dolasku kući rekao kako čeka utakmicu budući da je tog dana Hrvatska igrala na svjetskom prvenstvu, te da se nisu ništa svađali, a da je njoj samo zasmetalo to što je konzumirao alkohol. Od dolaska kući njegove majke, pa sve do dolaska policije se nije pomicao s tog mjesta gdje je sjedio te da nije išao nigdje do nikakve šupe. Ponavlja kako unatoč alkoholiziranom stanju svojoj majci nije izgovorio navedene riječi te kako joj nije prijetio. Da je htio to napraviti, isto bi učinio, a da ne bi ništa prijetio riječima. Navodi kako ga je majka prijavila policiji iz razloga što je po njezinu dolasku kući rekao kako više ne misli hraniti ovce. Nadalje je naveo kako je njegov odnos s majkom dobar dok ne konzumira alkohol, te da ne zna odakle njoj tvrdnje da njega po selu nešto huškaju. Ističe kako postoji mogućnost da on unutar dvorišta sebi stvori uvjete za samostalan život, a misli da bi to sve mogao napraviti u roku od pola godine, a nakon što izađe na slobodu. Osim toga, tvrdi kako ima ponuda za zaposlenje u drugim gradovima budući da je bagerista. Odgovara kako sa sinom nije u nikakvom odnosu, budući da mu to majka djeteta brani. Svjestan je svoje bolesti (alkoholizma), te da je to borba. Navodi kako mu je žao što mora biti na sudu, ne želi slušati nikakve priče koje čuje po selu i da je više puta majci govorio da im ne trebaju te ovce da mogu normalno živjeti bez njih budući da imaju svoje poslove. Navodi kako nije bio revoltiran zbog činjenice da se majka ne pojavljuje, a da ju je čekao otprilike pola sata. Napominje da koristi terapiju u odnosu na liječenje od ovisnosti o alkoholu te da pije tablete svaku večer, a to mu je propisao dr. L, a pije i Normabel pred spavanje. Ističe kako uz terapiju ne pije alkohol i to samo onda kada odluči taj dan neće konzumirati alkohol.
6. U dokaznom postupku sud je pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola broj 02390862 od 17. lipnja 2026. (list 26 K spisa), te spis ovoga suda broj K-96/2025. Sud je neposredno ispitao oštećenicu LF te je pročitan njezin zapisnik o ispitivanju kod ODO u Požegi od 7. srpnja 2026. (list 80-82 K spisa), neposredno je ispitao i vještaka dr. Dušana Mamulu, te je pročitao nalaz i mišljenje od 20. kolovoza 2026. (list 87-91 K spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika te je ispitan okrivljenik PF.
7. Nije sporno da je okrivljenik PF dana 17. lipnja 2026. oko 22,00 sata, u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće, bio pod utjecajem alkohola od 1,91 g/kg.
8. Sporno je, s obzirom na obranu okrivljenika, je li isti tom prilikom oštećenici (ujedno i svoj majci) FF prijetio na način kako je to navedeno u dispozitivu presude.
9. Na raspravi kod ovoga suda 28. kolovoza 2026. oštećenica FF navela je kako se ne može točno sjetiti kada se predmetni događaj dogodio, ali da je o tome već ranije iskazivala pred policijom odnosno Državnim odvjetništvom, te kako ostaje kod tog svog iskaza. Sjeća se da ju je toga dana okrivljenik u više navrata zvao gdje je i da dođe kući, a kada je došla, vidjela je da je pred njim alkohol te je vidjela da ga je "prebacio". Nadalje navodi kako on kad god ima novaca pretjerano pije, a kad nema, bude dobar. Okrivljenik radi na crno i uvijek si nađe posla, te je riječ o vrijednoj osobi, ali se odao alkoholu. Čim zaradi novac, kupi alkohol i napije se. Sjeća se kako joj je tog dana prijetio na razne načine riječima "ubit ću te", te je nosio upaljač prema štaglju u kojem se nalazilo sijeno uz kojeg su bile ovce i svinje. Taj plamen na upaljaču bio je velik te je govorio da će sve zapaliti, a da od ona toga ima strah budući da je jednom sve već izgorjelo. Nakon toga pobjegla je iz dvorišta tj. istrčala iz dvorišta na dvorišnu kapiju i nazvala je policiju, a misli da su to čuli i drugi susjedi, ali da su se maknuli u svoje kuće. Navodi kako to nije prvi put da je policija bila kod njih kod kuće, te je i tom prilikom kada je došla po PF, on im je govorio da je pod uvjetom i da ga ne odvode. Ističe kako takvi odnosi već traju duže vrijeme i da ju je više sramota zvati policiju jer PF se mora riješiti alkohola, što vidi kao glavni problem, a da je on kada ne konzumira alkohol dobar kao kruh i da ne zna zašto on to radi, a da mu navodno cijelo selo govori protiv nje. Nadalje je navela kako je s njegovim ocem, a njezinim pokojnim mužem također imala problema, te više ne može trpjeti niti misli bježati od svoje kuće. Navodi kako joj je poznato da je okrivljenik imao mjeru liječenja ovisnosti o alkoholu i da unatoč mjeri konzumirao alkohol, a da su je sada kada je završio u zatvoru zvali iz Ureda za probaciju kao i dr. L da pitaju gdje je PF budući da je riječ o osobama odnosno tijelima koje su provodile tu sigurnosnu mjeru liječenja. Napominje kako je okrivljenik znao piti te tablete za ovisnost koje mu je doktorica obiteljske medicine dala, kao i dr. L, ali da bi on unatoč tome što je pio te tablete i dalje konzumirao alkohol. Ističe da se inkriminiranog dana nije prepirala s okrivljenikom vezano uz domaće životinje koje posjeduju, a da je PF počeo s napadima već dok ju je zvao na telefon. Kada je došla kući okrivljenik je već počeo nogama udarati po ulaznim vratima te je tad primijetila da je on pod utjecajem alkohola, i da ga je "prebacilo" odnosno da nije bio svoj tj. pri sebi. Navodi da je njihov odnos kada ne konzumira alkohol super, te mu je spremna sve kupiti od svoje skromne mirovine, ali samo pod uvjetom da on ne konzumira alkohol. Napominje kako na njihovu imanju ne postoje uvjeti da PF živi odvojeno, iako postoje određene prostorije, ali se one ne mogu koristiti za život. Ističe kako ne zna zašto ga mještani huškaju protiv nje, a misli da je to zbog toga što možda on pomišlja da je ona uništila njegovog oca, tj. njezinog pokojnog supruga, te da joj je to čudno s obzirom da ju je PF uvijek štitio te bio na njezinoj strani tijekom tih narušenih obiteljskih odnosa. Poznato joj je da njezin sin konzumira alkohol već posljednjih 20 godina. Ne zna zašto ju je zvao taj dan 17. lipnja 2026., a da ju je zvao više od 20-ak puta, a da je kući došla iza 20,00 sati. Okrivljenik je u tim trenucima bio po dvorištu na više lokacija unutar dvorišta. Kategorički tvrdi kako mu nikada nije rekla da će ga "strpati doživotno u zatvor".
9.1. U svom iskazu danom pri Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi od 7. srpnja 2026. oštećenica FF u bitnome je istovjetno iskazivala kao na raspravi, ali je i tom prilikom navela da je njezin sin PF do sada već više puta osuđivan zbog kaznenih djela počinjenih na njenu štetu i to zbog prijetnji i nasilničkog ponašanja. Ona je sve to trpjela, a od Uskrsa 2026. okrivljenik je praktički stalno u alkoholiziranom stanju te joj radi probleme. Inkriminiranog dana vidjela je da je PF kupio 2 litre rakije, 2 litre vina i 2 litre piva koje je pio pred kućom, a kako su bile utakmice, on je hodao povremeno do susjeda i vraćao se. Negdje je stavio pivo kako bi ga sakrio da mu ona ne bi uzela, a kada se vratio zaboravio je gdje je sakrio pivo. Ona je za to vrijeme bila u dvorištu i hranila stoku. Kada se vratio, okrivljenik je lupao po vratima da mu otključa govoreći da mu je uzela pivo i sakrila, nakon čega joj je govorio "ubit ću te, ubit ću te" te je to vikao više puta. Uplašila se te "izletjela" na put te odmah pozvala policiju. Okrivljenik je potom otišao do šupe s upaljačem u ruci i vikao joj "sad ću ti zapaliti sve, ode sve, ovce i sijeno". Ističe kako okrivljenik ode raditi prije podne, a poslijepodne dođe kući pijan i prijeti joj se. Boji se okrivljenika da bi mogao stvarno ubiti jer joj to stalno govori, a isto tako boji se da bi joj mogao zapaliti cijelo imanje, a da ona živi od poljoprivrede. Svakodnevno ju je strah što će okrivljenik napraviti kada dođe kući. Smatra da istog treba prisilno liječiti te da ona više ne može trpjeti taj strah koji ima od njega.
10. Vještak dr. Dušan Mamula utvrdio je kako okrivljenik boluje od ovisnosti o alkoholu s psihičkim, tjelesnim, socijalnim i obiteljskim propadanjem. U vrijeme kada mu se djelo stavlja na teret 17.6.2026. imenovani je bio ubrojiv, ali smanjeno jer je bio pod utjecajem alkohola, odnosno u pijanom stanju jer je oštećen dugogodišnjim alkoholiziranjem, tako da je ubrojivost bila bitno umanjena. Navodi da će isti zbog bolesti ovisnosti o alkoholu počiniti nova prekršajna i kaznena djela, moguće i sa težim posljedicama. Smatra kako u slučaju da ga se proglasi krivim i odredi kaznena, potrebno je odrediti i obveznu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu. Mjera se može provoditi u zatvorskom sustavu, a također i na slobodi u slučaju izricanja uvjetne osude. Smatra i da je okrivljenik raspravno sposoban. Osim toga, mišljenja je da unatoč dosadašnjem slabom uspjehu ambulantnog liječenja, mjera se može i dalje provoditi ambulantno ako bi se okrivljenika uvjetno osudilo. Mjera bi trebala biti izrečena u najduljem trajanju koliko se u ovom postupku može izreći. Ne može pouzdano pretpostaviti može li se okrivljenik izliječiti od alkoholizma budući se okrivljenik liječi relativno kratko, a s obzirom na karakter bolesti od koje boluje. Navodi kako je i neposredno kratko razgovarao s okrivljenikom nakon inkriminiranog događaja.
10.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Dušana Mamule od 20. kolovoza 2026. izuzev ranije navedenog proizlazi i da je okrivljenik do sada bio samo ambulantno liječen i educiran zbog alkoholizma, no da isti i dalje nema dostatan uvid u povezanost sadašnjih poteškoća i alkoholizma. Za očekivati je da će okrivljenik isti obrazac ponašanja nastaviti u slučaju daljnjeg alkoholiziranja odnosno da će opasnost po okolinu biti proporcionalna stupnju alkoholiziranosti. Utvrdi se da je okrivljenik kronični alkoholičar odnosno da boluje od ovisnosti o alkoholu sa psihičkim, tjelesnim, socijalnim i obiteljskim propadanjem, a da je zbog dugogodišnjeg alkoholiziranja došlo i do poremećaja u strukturi ličnosti s naglašenom nekritičnošću prema zloporabi alkohola. U vrijeme kada mu se djelo stavlja na teret, isti je bio u pijanom stanju te je njegova ubrojivost bila u bitnome umanjena. Opetovano napominje kako će okrivljenik zbog ovisnosti o alkoholu počiniti nova prekršajna i kaznena djela, moguće i sa težim posljedicama, zbog čega mu je potrebno odrediti i mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu ("…koja se treba provoditi u bolničkim uvjetima"), a sve iz razloga jer isti nije u stanju kritički se odnositi prema svojoj bolesti ovisnosti o alkoholu. Tvrdi i kako navedene manjkavosti nisu takvog stupnja da umanjuju raspravnu sposobnost okrivljenika.
11. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, iz iskaz oštećenice FF, posebice u onom dijelu gdje navodi kako je okrivljenik, ujedno i njezin sin PF, predmetnog dana prijetio riječima "ubit ću te, ubit ću te" te da je to ponavljao više puta, čega se ona uplašila te zbog toga pobjegla tj. istrčala iz dvorišta na cestu odakle je odmah zvala policiju, a što je kod okrivljenika izazvalo reakciju te je isti s upaljačem upaljenog plamena došao do šupe (štaglja) u kojem se nalazi sijeno i domaće životinje. Naime, sud u tom dijelu kao istinit prihvaća iskaz oštećenice FF budući da je ista tijekom cijelog postupka odnosno pri Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, ali i na raspravi pri ovome sudu, dosljedno i živopisno ponavlja navedene riječi prijetnje, ali i ponašanja okrivljenika u tim trenutcima, a što po mišljenju ovoga suda nedvojbeno ukazuje na činjenicu da su navedene riječi i ponašanja kod oštećenice izazvale osjećaj straha za njezin život i imovinu, a da je riječ o vjerodostojnom, životnom te nadasve logičnom iskazu oštećenice, sud utvrđuje iz njezina iskaza u dijelu gdje navodi da "takvi odnosi traju već duže vrijeme i da ju je više sramota zvati policiju" ali da se "boji okrivljenika da bi mogao stvarno ubiti jer joj to stalno govori, a isto tako boji se da bi joj mogao zapaliti cijelo imanje, a da ona živi od poljoprivrede", pa se logičnim u uvjerljivim nameće zaključak kako se oštećenica prilikom inkriminiranog djela doista uplašila, budući da je riječ o situaciji koja nadilazi uobičajeno ponašanje okrivljenika, a na koje se ista očito već navikla, unatoč tome što je kao takvo neprihvatljivo, a često i pravno nedopustivo. Jednako tako, za napomenuti je kako sud ne vjeruje niti obrani okrivljenika u dijelu gdje isti navodi kako je početak sukoba bila okolnost da ga je oštećenica vidjela kako pije pivo te da mu je tom prilikom rekla "spremit ću te gdje ti je mjesto i to doživotno", a nakon čega je otišla iza kuće i nazvala policiju te da tom prilikom nije nigdje trčala i bježala, a koje navode sud smatra neistinitim i nadasve nelogičnim budući da oštećenica itekako dobro zna da njezin sin (ovdje okrivljenik) ne samo da učestalo konzumira alkohol već isti boluje od ovisnosti o alkoholu, pa nema razloga da bi njezina reakcija na njegovu konzumaciju alkohola bila takva kakvu navodi. Također sud ne vjeruje niti obrani okrivljenika u dijelu njegova iskaza gdje navodi kako svojoj majci (ovdje oštećenici FF) nije prijetio te da se nije pomicao iz sjedećeg položaja u kojem se cijelo vrijeme nalazio odnosno da nije išao do nikakve šupe s upaljenim upaljačem, a što je u potpunoj suprotnosti s ranijim utvrđenjima suda, pa se stoga ima zaključiti kako je navedeno očito usmjereno ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Osim toga, sud ne vjeruje niti obrani okrivljenika u traženju dodatnog razloga za takvim postupanjem njegove majke (ovdje oštećenice FF) posebice u onom dijelu gdje navodi "da ga je majka prijavila policiji iz razloga što je po njezinu dolasku kući rekao kako više ne misli hraniti ovce", već naprotiv, logičnim prihvaća dio iskaza oštećenice dan pred Općinskim državnim odvjetništvom u Požegi u dijelu gdje ista navodi kako je okrivljenik "negdje stavio pivo kako bi sakrio da mu ga ona kao ne bi uzela, a kada se vratio zaboravio je gdje skrio to pivo", a što je prema mišljenju suda u izravnoj i uzročnoj vezi s navodima vještaka psihijatra dr. Dušana Mamule u dijelu gdje navodi kako je okrivljenik kronični alkoholičar te da boluje od ovisnosti o alkoholu sa psihičkim, tjelesnim, socijalnim i obiteljskim propadanjem kao i da se kao posljedica takvog njegovog kroničnog alkoholizma očituje kroz pad tolerancije na frustraciju odnosno netoleranciju na ponašanje drugih sa slabom kontrolom svojih reakcija.
12. S obzirom na izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik PF pod utjecajem alkohola u večernjim satima dana 17. lipnja 2026. u dvorištu obiteljske kuće u namjeri da zastraši svoju majku FF više puta joj vikao "ubit ću te, ubit ću te" a kad je majka pobjegla na ulicu, uzeo upaljač te otišao do šupe odakle joj je vikao "ma sad ću zapalit sve, ode sve, ovce i svinje", a što je kod iste izazvalo osjećaj straha za njezin život i imovinu.
13. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode okrivljenik PF uputio oštećenici tj. svojoj majici (pa je stoga riječ o bliskoj osobi iz članka 87. stavka 9. KZ/11) prijeteći joj na način kako je to opisano u izreci presude, ovaj sud nalazi kako su izrečene riječi prijetnje itekako prikladne i objektivno podobne da kod oštećenice izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, ali ne samo kod nje, već i kod svake druge osobe. Bitno je naglasiti kako nije od odlučnog značenja bi li okrivljenik zaista i učinio ono čime je prijetio, već činjenica da je oštećenica te prijetnje shvatila ozbiljno i da se izgovorenih riječi kao i okrivljenikova hodanja s upaljačem otvorenog plamena u pravcu te unutar šupe (štaglja sa sijenom) prestrašila, a što je nedvojbeno razvidno iz sadržaja njezinog iskaza, ali i utvrđenja temeljenih neposrednim opažanjem suda. Stoga su na taj način ispunjena su sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.
14. U odnosu na subjektivni odnos okrivljenika prema kaznenom djelu nepobitno je utvrđeno da je isti prilikom počinjenja bio svjestan okolnosti djela, čime je postupao s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera, znači najviši stupanj krivnje, ali svako umanjen za okolnost da je tom prilikom bio bitno smanjeno ubrojiv, a kako to decidirano navodi vještak psihijatar, uz navođenje da je u trenutku počinjenja kaznenog djela okrivljenik bio u pijanom stanju, bolestan od alkoholne bolesti te da je od toga i psihički oštećen. Za napomenuti je i kako je to u manjem dijelu cijenjeno prilikom odluke o kazni neovisno o činjenici da je rezultat takvog psihičkog stanja okrivljenika u konačnici odraz njegove slobodne volje. Također, utvrđeno je i da je isti bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno, a posebno bi to trebao znati okrivljenik koji je zbog istovrsnog kaznenog djela u odnosu na istu osobu već pravomoćno osuđivan na uvjetne ali i bezuvjetne kazne zatvora.
15. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju okrivljenika PF opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 za kojega je sud i proglasio krivim.
16. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.
17. Sud otegotnom okolnošću okrivljeniku cijeni prvenstveno (ali u znatnom dijelu) njegovu raniju osuđivanost te činjenicu da je okrivljenik na štetu iste osobe, konkretno svoje majke FF, višestruko kazneno osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, ali i prekršajno zbog nasilja u obitelji, a što prema mišljenju ovoga suda nedvojbeno ukazuje na činjenicu da takvo ponašanje upućuje na sad već uobičajeni način ponašanja, i da do dosada izricane sankcije očito nisu ispunile svoju svrhu odvraćanja od činjenja novih kaznenih i prekršajnih djela te da se okrivljenik unatoč tome uporno vraća odnosno ponavlja iste (negativne i destruktivne) obrasce ponašanja. Ovaj sud otegotnim okrivljeniku cijeni i činjenicu da je kazneno djelo počinio prema osobi koja se praktički jedina brine o okrivljeniku te kod koje živi, s obzirom da isti sam navodi kako unatoč povremenom radu nema imovine te u ovom trenutku nema uvjete za osamostaljenjem, a čime joj je on uzvratio konstantnim opijanjem te učestalim prijetnjama usmjerenim na njezin život ali i na imovinu od koje i u kojoj oštećnica živi, slijedom čega takvo postupanje okrivljenika sud ocjenjuje kao osobito tešku povredu zaštićenog pravnog dobra te potpuno neizazovno od strane oštećenice, ujedno i majke okrivljenika, koja je od okrivljenika očigledno fizički inferiornija, pa se i iz tog razloga nije dužna skrivati ili bježati iz dvorišta, ne bi li se na taj način zaštitila od protupravnih ponašanja okrivljenika. Također, sud otegotnim okrivljeniku uzima i okolnost da je svoju prijetnju usmjerio ne samo na jedno zaštićeno dobro, život oštećenice, već i na njezinu imovinu. U odnosu na osobne i imovinske prilike okrivljenika valja navesti kako sud činjenicu da je isti nezaposlen i bez redovnih primanja nije cijenio kao olakotnu i to iz razloga jer je riječ o radno sposobnoj o sobi u najboljim godinama koji prema vlastitom kazivanju zna upravljati radnim strojevima (bagerom), općepoznato vrlo traženom i dobro plaćenom zanimanju. Nije mu olakotnim cijenjena niti okolnost da je otac maloljetnog djeteta, budući da sam ističe kako sa sinom nije u nikakvim odnosima.
17.1. Stoga olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, izuzev navedenog u točki 14., sud nije našao.
17.2. Ovdje uputnim valja napomenuti kako sud nema saznanja jesu li ranije navedene okolnosti uzete u obzir prilikom odmjeravanja sankcije u predmetu K- 96/2025, pravomoćnim od 13. listopada 2025., s obzirom da je u navedenom predmetu obrazloženje presude sukladno članku 460. ZKP-a izostavljeno kao nepotrebno budući da su se stranke nakon objave presude odrekle prava na žalbu i priznale pravomoćnosti presude odmah, slijedom čega je izostalo i navođenje okolnosti koje su uzete u obzir prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije, a o kojoj činjenici te razlozima više u nastavku presude.
18. S obzirom na navedeno sud nalazi da u konkretnom slučaju otegotne okolnosti pretežu na olakotnim, zbog čega je okrivljeniku smatra nužnim i opravdanim izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, ali u visini koja je ipak u donjem dijelu predviđene kazne za označeno kazneno djelo, pa mu je, uvažavajući sve naprijed navedeno, a temeljem članka 139. stavak 3. u vezi stavaka 2. KZ/11, u odnosu na predmetno kazneno djelo utvrđena kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci.
18.1. Osim toga, člankom 58. stavak 2. KZ/11 propisano je da sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do 1 godine ili novčanu kaznu, dok isti članak u stavku 3. propisuje da će sud raniju uvjetnu kaznu i kaznu za novo kazneno djelo uzeti kao utvrđene te izreći jedinstvenu kaznu prema odredbama članka 53. KZ/11.
18.2. Slijedom navedenog, a s obzirom je iz presude ovoga suda od 13. listopada 2025., pravomoćnoj od istoga dana, razvidno da je okrivljenik PF osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te da je istome temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u navedenom trajanju neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a da je vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se u ovome postupku okrivljeniku stavlja na teret 17. lipnja 2026., to je sud iskoristio svoju zakonsku mogućnost za fakultativnim opozivom koju propisuje članak 58. stavak 2., a kako je to već ranije citirano. Naime, takvu mogućnost te razloge za istim sud temelji prvenstveno na činjenici da je okrivljenik PF u postupku K-96/2025 na uvjetnu osudu pravomoćno osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela odnosno kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, čime se nedvojbeno upućuje na zaključak kako uvjetna osuda iz označenog postupka očito nije bila prikladna sankcija, to više što su oba kaznena djela pravno i činjenično gotova pa identična te u odnosu na istu osobu (svoju majku FF), a što prema mišljenju suda nedvojbeno upućuje na kontinuirano neprihvatljivi obrazac ponašanja odnosno istovjetni način djelovanja u činjenju kaznenih djela i to prema istoj osobi.
18.3. Ovdje svakako valja napomenuti i da je člankom 51. stavak 1. KZ/11 propisano da ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela, a za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osuditi na jedinstvenu kaznu, pri čemu se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora odnosno novčane kazne, a kako to propisuje stavak 2. istoga Zakona. Osim toga, članak 53. istoga Zakona propisuje da kada se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi članka 51. ovoga Zakona, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao, ne računajući vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu, uračunat će se u izrečenu jedinstvenu kaznu.
19. Stoga je sud, a kako je to već prethodno navođeno, kaznu iz presude "K- 96/2025", pravomoćnu od 13. listopada 2025., kao i kaznu izrečenu u ovome postupku, uzeo kao utvrđene, slijedom čega je okr. PF osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.
20. Sud nalazi da će se upravo tako odmjerenom kaznom zatvora u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja te u dovoljnoj mjeri izraziti prijekor okrivljeniku zbog počinjenih kaznenih djela odnosno da će se izvršenjem navedene kazne zatvora utjecati na počinitelja u smislu specijalne prevencije da ubuduće ne čini kaznena djela, ali će se istodobno ovakvom visinom kazne utjecati na sve ostale građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Pri tome će se primjenom pojedinačnog programa postupanja prema okrivljeniku prilikom izvršenja navedene kazne zatvora omogućiti njegova resocijalizacija odnosno ponovno uključivanje u društvo.
21. Na temelju članka 54. KZ/11 sud je okrivljeniku PF u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme provedeno u uhićenju od 29. do 30. srpnja 2025. te u istražnom zatvoru od 4. kolovoza do 13. listopada 2025., kao i vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 17. lipnja 2026. pa nadalje.
22. Također, a imajuću prvenstveno u vidu nalaz i mišljenje vještaka dr. Dušana Mamule gdje isti navodi kako je okrivljenik do sada bio samo ambulantno liječen i educiran zbog alkoholizma, no da i dalje nema dostatan uvid u povezanost sadašnjih poteškoća i alkoholizma, kao i da je za očekivati da će isti obrazac nastaviti u slučaju daljnjeg alkoholiziranja odnosno da će zbog ovisnosti o alkoholu počiniti nova prekršajna i kaznena djela, moguće i s težim posljedicama, zbog čega smatra da bi mu trebalo odrediti obveznu mjeru liječenja od ovisnosti od alkohola koja bi se trebala provoditi u bolničkim uvjetima, sud je, uvažavajući navedeno, okrivljeniku PF temeljem članka 69. KZ/11 izrekao s sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkohola koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koju mjeru sud vidi važnu i neophodnu u smislu otklanjanja okolnosti koje kod okrivljenika poticajno djeluju na počinjenje novih kaznenih djela, pri čemu se nepobitnim nameće zaključak da se okr. PF na slobodi očito ne može suzdržati od zloporabe alkohola, a što mu je već u više navrata izricano te je to i pokušavao, ali očito bez uspjeha, kao i da isti očiti nije dovoljno svjestan vlastitog problema s obzirom da je prema njemu vidno nekritičan.
23. Sud je okrivljeniku na temelju članka 73. KZ/11 izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve FF OIB: [osobni identifikacijski broj] , na udaljenost manju od 100 metara u trajanju koje je jednu godinu dulje od izrečene kazne zatvora, a koje će početi teći od izvršnosti ove presude, a sve to iz razloga jer je okrivljenik s obzirom na svoju životnu situaciju koja se očituje prvenstveno u činjenici da je riječ o nezaposlenoj osobi, bez stalnih primanja i riješenog vlastitog stambenog pitanja, znači usko vezan uz žrtvu, ujedno svoju majku FF, iz čega se logičnim nameće zaključak kako postoji opasnost da bi u slučaju njegovog ustrajnog traženja da ga ona ponovno primi u svoj dom, te uslijed njezinog odbijanja, isti mogao doći u napast da prema istoj ponovni kazneno djelo, pogotovo ukoliko bi nastavio s daljnjom zlouporabom alkohola.
24. Osim toga, sud je temeljem članka 74. KZ/11 okrivljeniku PF izrekao i sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva sa žrtvom FF iz [adresa], u trajanju koje je jednu godinu dulje od izrečene kazne zatvora koja počinje teći od izvršnosti ove presude, a sve to iz razloga jer okrivljenik živi u zajedničkom kućanstvu sa žrtvom (majkom FF), isti si nikada nije niti pokušao riješiti vlastito stambeno pitanje iako je za tim imao i mogućnosti i prilike, a u posljednje vrijeme razvidan je pojačan učin činjenja kako prekršajnih djela zbog nasilja u obitelji, tako i kaznenih djela prijetnje, i to u odnosu na istu osobu i imovinu u njezinom vlasništvu, pri čemu se ima primijetiti kako višestruko izricanje raznih mjera zaštite žrtve nije polučilo očekivani uspjeh te se nije pokazalo adekvatnim, zbog čega sud smatra uvodno izrečenu mjeru izreći kao uputnu i prikladnu. U prilog tome svakako leži činjenica da okrivljenik u ovome trenutku nema gdje drugdje živjeti, pa se logičnim nameće zaključak da će bez ovakve mjere inzistirati na povratku kod svoje majke (ovdje žrtve FF) u kući koja je njezino vlasništvo, da gdje bi se vrlo izvjesno zbog problema s alkoholom koje okrivljenik nepobitno ima kao i očite nekritičnosti prema istome, ponovo doveo u situacije činjenja kaznenih djela koja u posljednje vrijeme učestalo ponavlja s gotovo pa istovjetnim načinom djelovanja.
25. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP, a uzimajući u obzir imovno stanje okrivljenika, sud je istoga djelomično oslobodio naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja kao i troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, slijedom čega isti padaju na teret proračunskih sredstava. Međutim, sud je temeljem članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. ZKP okrivljenika obvezao na ime paušala uplatiti u korist Državnog proračuna RH iznos od 100,00 (sto) eura.
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Požegi, 7. rujna 2026.
Sudac
Mihovil Budimir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi ovome sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. ODO u Požegi, KO-DO-110/2026
2. PF, okrivljenik
3. Odvjetnik Bruno Damjanac, branitelj okrivljenika
4. FF, oštećenica
5. Županijski sud u Slavonskom Brodu, sucu izvršenja, po pravomoćnosti
