REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
ZAGREB
Poslovni broj: Us I-3729/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, Vinkovačka cesta 14, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi propuštanja javnopravnog tijela, 07. rujna 2026. godine
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
Tužiteljica je 19. lipnja 2026. godine podnijela tužbu zbog propuštanja prvostupanjskog javnopravnog tijela da u razumnom roku u upravnom postupku donese odluku povodom njezinog zahtjeva za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Na temelju čl. 101. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP), ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor. Očito je da se pravo na izjavljivanje žalbe odnosi na propuštanje donošenja prvostupanjskog rješenja, a da se pravo na pokretanje upravnog spora odnosi na propuštanje donošenja drugostupanjskog rješenja.
S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o propuštanju donošenja prvostupanjskog rješenja, tužiteljica je prvenstveno imala mogućnost na temelju čl. 101. st. 3. ZOUP-a izjaviti žalbu. To je i u skladu s čl. 105. st. 2. ZOUP-a, u kojem je propisano da stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku. Na temelju čl. 110. st. 2. ZOUP-a kada stranka izjavljuje žalbu zbog nedonošenja rješenja u propisanom roku, žalba se može predati izravno i drugostupanjskom tijelu.
Postupak po žalbi kad prvostupanjsko tijelo zahtjev stranke nije riješilo u roku je pak detaljno propisan u čl. 119. ZOUP-a.
Stoga je na temelju čl. 46. st. 1. t. 3. Zakona o upravnim sporovima tužba odbačena jer je postojala mogućnost korištenja redovitog pravnog lijeka (žalbe iz čl. 101. st. 3. ZOUP-a) pa nisu postojale pretpostavke za vođenje upravnog spora. Pritom nije od utjecaja činjenica da je tuženik već u istoj pravnoj stvari u povodu ranije sudske presude bio donio rješenje od 12. veljače 2026. godine kojim se prvostupanjskom upravnom tijelu nalaže donošenje odluke u roku od 30 dana. Naime, ako je nakon toga ponovno došlo do situacije u kojoj službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci - stranka opet ima mogućnost na temelju čl. 101. st. 3. ZOUP-a izjaviti žalbu.
Pokretanje sudskog (upravnog) spora ne može biti supstitut za korištenje zakonom propisanih procesnih mogućnosti u upravnom postupku niti se sud može koristiti kao sredstvo za preskakanje zakonom propisanih procesnih procedura u upravnom postupku.
Tužiteljici se napominje da zbog ponovljenog propuštanja donošenja prvostupanjske odluke u zakonom propisanom roku i zbog ignoriranja drugostupanjskog rješenja od 12. veljače 2026. godine eventualno može pokušati ostvariti i pravo na naknadu štete u parnici protiv države pred nadležnim sudom opće nadležnosti.
U Zagrebu, 07. rujna 2026. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Marko Lešnjaković - uz l. 13-15
2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
