Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-188/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Klei Butković, odvjetnici u Sesvetama, protiv tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, radi isplate i utvrđenja, VPS: 521,18 eura, nakon održane glavne javne rasprave 1. rujna 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 7. rujna 2026., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5103716885 od 30.10.2007.g. sklopljenog između tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, a koja u dijelu čl.10. NAKNADA glasi:

“Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom plasmana.”

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, platiti tužitelju NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , iznos od 521,18 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 03.11.2007.g., do isplate po stopi koja se do dana 31. prosinca 2007. određuje Uredbom o visini stope zatezne kamate; a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 286,55 eura, sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja i isplate navodeći da je tužitelj sa tuženikom 30.10.2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103716885 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 89.500,00 CHF sa rokom otplate od 360 mjeseci. Odredbom čl. 10. predmetnog Ugovora da je tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade "za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 1,000 % od iznosa odobrenog kredita…". Tužitelj da je bio primoran platiti tuženiku tzv. ulaznu naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit te mu je na ime takve naknade prilikom isplate kredita tuženik naplatio iznos od 3.926,81 HRK i to 2.11.2007. godine. Navedeni iznos koji je naplaćen tužitelju odgovara iznosu od 521,18 eura prema fiksnom tečaju konverzije. Nadalje se navodi da je tuženik obvezao tužitelja na plaćanje predmetne naknade bez da mu je prethodno ili naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, način njihova obračuna, razloge visine postotka, razdoblje i konačni iznos. Takva odredba da čini obvezu tužitelja kao potrošača u potpunosti neodređenom, neodredivom, a time i nepoštenom i ništetnom sukladno čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Naime, da predmetna ugovorna odredba u cijelosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora. Isto tako, da se radi o tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima koje je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo čime je tužitelju nametnuta obveza s čijim sadržajem nije bio upoznat niti je o njoj mogao pregovarati. Navedena odredba o naplati ulazne naknade stoga je nepoštena, nejasna i neodređena jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, suprotno načelima savjesnosti i poštenja te se kao takva ima smatrati ništetnom. S obzirom na izneseno, predlaže se donošenje presude kao u izreci. Također valja istaći da je punomoćnica tužitelja na pripremnom ročištu održanom 1. rujna 2026. smanjila vrijednost predmeta spora na način da je označila VPS od 521,18 eura, odnosno vrijednost kondemnatornog zahtjeva.

2. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu niti je pristupio na ročište koje je zakazano za 1. rujna 2026. godine.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103716885, list 9 – 16 spisa, u Izvadak iz knjige položenih ugovora, list 18 spisa, u Ugovor o kupoprodaji nekretnina, list 19 – 22 spisa, u Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnina, list 23 i 24 spisa, uvid u potvrdu tuženika, list 28 spisa, u pregled prometa po kreditu, list 30 – 59 spisa te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja, list 83 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih dokaza nesporno je utvrđeno da su parnične stranke 30.10.2007. godine zaključile gore navedeni Ugovor, a kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 89.500,00 CHF sa rokom otplate od 360 mjeseci te je nedvojbeno da je odredbom čl. 10. predmetnog Ugovora ugovoreno da tužitelj plaća naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1,000% od iznosa odobrenog kredita, odnosno tzv. ulaznu naknadu, što je tužitelj nesporno i platio 2.11.2007. godine, a kako je to razvidno iz preslike potvrde, list 28 spisa.

6. Proistječe da je potrebno utvrditi da li je navedena ugovorna odredba bila nepoštena i kao takva ništetna te shodno tomu da li tužitelju pripada pravo na povrat uplaćenog, na ime tzv. ulazne naknade.

7. Tužitelj u svome iskazu navodi da je predmetni kredit podigao radi kupnje stana, odnosno rješavanja stambenog pitanja, a da je riječ o kreditu na iznos od 89.500,00 CHF. Sve vezano za realizaciju ovog kredita da je obavljao u poslovnici tuženika u [adresa], no, s obzirom da je taj kredit podigao prije skoro 20 godina, da se ne sjeća točno bankara koji mu je obrađivao kredit. Međutim, da se sjeća vrlo dobro da mu nitko u banci nije ništa posebno govorio o ovoj naknadi za obradu i odobravanje kredita, već da ju je jednostavno morao platiti i nije imao izbora. Zapravo navodi da je cijeli ugovor već bio pripremljen, a da je njegovo bilo "samo da potpiše ako želi kredit". Nadalje navodi da nije mogao mijenjati odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, već da je to jednostavno bilo pripremljeno i na to nije mogao utjecati. Isto tako, da u vrijeme podizanja kredita nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva.

8. Iz ovakvog iskaza koji je logičan i uvjerljiv te ga Sud prihvaća u cijelosti proistječe da tužitelj prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije informiran na koje se konkretno troškove odnosi sporna naknada, da tužitelj i tuženik kao ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, već je navedena odredba unaprijed formulirana od strane tuženika, odnosno banke kao trgovca. Tužitelj u svome iskazu izrijekom navodi da sa tuženikom nije mogao pregovarati vezano za ugovorne odredbe kredita. Iz tog razloga, ovaj Sud drži da je navedena odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te da je njom uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te se sukladno čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje: ZZP/03) ista ima smatrati nepoštenom i ništetnom.

9. Naime, iz predmetnog Ugovora o kreditu, list 9 – 16 spisa, vidljivo je da je riječ o tipiziranom ugovoru pripremljenom od strane banke te je izvjesno da tuženik i nije imao izbora da li će prihvatiti takvu odredbu ili pak ne. Dakle, u čl. 10. predmetnog Ugovora kojim je ugovorena sporna naknada nije izrijekom navedeno na što se ista odnosi niti od čega se sastoji, već je naveden samo postotak, no, ne i određena njezina visina te proistječe da nije riječ niti o jasnoj niti o razumljivoj odredbi. Također valja napomenuti da s druge pak strane tuženik nije pružio niti jedan dokaz za suprotno utvrđenje.

10. Isto tako valja istaći da iz priležeće dokumentacije, odnosno Ugovora o kupoprodaji nekretnine te Aneksa Ugovora o kupoprodaji nekretnine, proistječe da je doista novčana sredstva koja je ostvario temeljem ovog Ugovora o kreditu, tužitelj iskoristio za kupnju stana i to kao fizička osoba.

11. Budući Sud drži da je navedena ugovorna odredba ništetna, to sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) tužitelju pripada pravo na povrat nesporno plaćenog iznosa od 3.926,81 kn, odnosno sada 521,18 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur=7,53450 kn. Isto tako, valjalo je dosuditi na navedeni iznos i zatražene zatezne kamate i to od dana plaćanja, odnosno od 3.11.2007. godine pa sve do isplate, a sve sukladno čl. 1115. ZOO-a budući Sud smatra da je tuženik nesavjesni stjecatelj.

12. Budući je tužitelj uspio u parnici to mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

13. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku (list 85 spisa) te je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura te trošak zastupanja na ročištu od 1.9.2026. godine iznos od 100,00 eura, što daje ukupan iznos od 200,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13.1. Također je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 60,00 eura pa proistječe da je ukupan iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška, iznos od 286,55 eura.

14. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23.

15. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 7. rujna 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Klea Butković, odvjetnica u Sesvetama

2. Erste&Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a