Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Ovr-1292/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Ivi Polić Turčić, na prijedlog više sudske savjetnice – specijaliste DVL, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Posojilnica bank eGen, Klagenfurt, Paulitschgasse 5-7, Republika Austrija OIB: 24250429800 zastupani o punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Kallay&partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika DV, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Luki Tomašiću odvjetniku u odvjetničkom društvu Marčan i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 7. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 14. srpnja 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Darka Paravića pod poslovnim brojem OV-1597/2013 od 21. veljače 2013., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st. 1. točka 7. i točka 9., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1.Ovršenik u svom prijedlogu od 14. srpnja 2026. navodi da predmetne priijedloge/zahtjeve podnosi temeljem članka 210. OZ-a smatrajući da su ispunjene pretpostavke za donošenje naloga Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ali i za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Ovrhovoditelj da pred Financijskom agencijom vodi postupak izravne naplate na temelju bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Darka Paravića pod poslovnim brojem OV-1597/2013 od 21. veljače 2013. Međutim, ovrhovoditelj nema pravo na naplatu tražbine iz navedene isprave, budući da je tražbina u cijelosti prestala, a sam ovrhovoditelj je izgubio aktivnu legitimaciju. Ovršenica da je kao dužnica izdala ovrhovoditelju navedenu zadužnicu na iznos od 500.000,00 kuna. Predmetna zadužnica izdana je na dan sklapanja Aneksa 1. Ugovora o kreditu, kao i Aneksa broj 1. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, te služi isključivo kao instrument osiguranja potraživanja ovrhovoditelja po ugovoru o kreditu. Tijekom trajanja paralelnih postupka (Ovr-187/23 i izvansudski postupak izravne naplate), ovrhovoditelj je sporazumom o ustupu potraživanja prenio cjelokupnu tražbinu na novog vjerovnika. Štoviše, u članku 2.1. tog Sporazuma izričito je navedeno da se u odnosu na ustupljenu tražbinu vodi i postupak pred Finom temeljem predmetne zadužnice protiv ovršenice. Temeljem tog sporazuma, novi vjerovnik je i službeno stupio na mjesto ovrhovoditelja u već pokrenuti ovršni predmet na nekretnini (poslovni broj Ovr-187/23) te nastavio voditi taj postupak. Ovrhovoditelj je trenutkom ustupa tražbine u cijelosti izgubio aktivnu legitimaciju glede predmetnog potraživanja te je bio dužan povući zadužnicu poslovnog broja OV-1597/2013 s Fine, što je propustio učiniti. Nadalje, u predmetnom ovršnom postupku na nekretnini, u koji je stupio novi vjerovnik, nekretnina je u međuvremenu prodana. Iz ostvarene prodajne cijene, preostali dug prema novom vjerovniku namiren je u cjelokupnom iznosu . Unatoč činjenici da je dug u cijelosti namiren prodajom nekretnine novom vjerovniku, te da ovrhovoditelj više uopće nije vjerovnik u ovom pravnom odnosu, isti nije povukao zadužnicu s Fine. Umjesto toga, ovrhovoditelj je nedopušteno nastavio voditi paralelni postupak prisilne naplate na novčanim sredstvima ovršenice. Prema očevidniku Fine, računi ovršenice trenutačno su blokirani od strane ovrhovoditelja za iznos od 96.825,66 eura. Ovakvo postupanje ovrhovoditelja predstavlja grubu zlouporabu instrumenata osiguranja plaćanja i procesnih ovlaštenja. Trenutkom ustupa potraživanja, ovrhovoditelj je prestao biti vjerovnik, a naknadnom isplatom cjelokupnog iznosa novom vjerovniku kroz prodaju nekretnine, glavna obveza ov ršenice je u potpunosti prestala (članak 160. ZOO-a). Zadužnica je time u potpunosti izgubila svoju pravnu osnovu za naplatu. Činjenica da ovrhovoditelj, unatoč gubitku vjerovničkog statusa i potpunom namirenju duga, i dalje ustraje na naplati putem Fine, znači da svjesno provodi nezakonitu dvostruku naplatu za dug koji više ne postoji, s očitom namjerom neosnovanog obogaćenja na štetu ovršenice. A što se tiče razloga za odgodu ovrhe, Ovrhovoditelj je osoba koja nema sjedište u [adresa]. Riječ je o osobi koja je registrirana i posluje u Republici Austriji, što se jasno vidi iz zahtjeva za izravnu naplatu u kojem se traži prijenos zaplijenjenih sredstava na bankovni račun u inozemstvu. To ukazuje na činjenicu da ovrhovoditelj u Republici Hrvatskoj nema aktivnih bankovnih računa ni imovine, zbog čega ovršenica, nakon provedbe ove nezakonite ovrhe, ne bi imala mogućnost povrata neosnovano zaplijenjenih iznosa. Prema tome, ako se zaplijenjena sredstva prenesu na račun ovrhovoditelja, šteta koju će ovršenica time pretrpjeti bit će nenadoknadiva. U slučaju odgode pljenidbe, ovrhovoditelj ništa ne gubi jer će cjelokupan zaplijenjeni iznos ionako stajati na prolaznom računu Fine. Osim toga, ovršenici svaki mjesec stižu na naplatu računi za struju, vodu i druge životne troškove bez kojih nijedna osoba ne može normalno funkcionirati. Ona je samohrana majka dvoje djece i nema sredstava ni za osnovne životne potrebe te će joj, ako se nastavi provedba ovrhe, nastati nenadoknadiva šteta. Dakle, ovršenica s jedne strane ne može normalno funkcionirati, dok s druge strane ovrhovoditelj na temelju zadužnice nezakonito naplaćuje iznose na koje nema pravo. Očito je da ovdje nema nikakve razmjernosti, što je također razlog za odgodu ovrhe. S obzirom na hitnost postupanja i problem koji joj je uzrokovao ovrhovoditelj, ovršenica predlaže da sud o postavljenim zahtjevima.

2. Sud je Zaključkom od 15. srpnja 2026. pozvao ovrhovoditelja sukladno odredbi članka 210. stavak 1. i 2. a u svezi s člankom 50. stavak 1. točka 7. i člankom 65 OZ- a da se očituje o navodima ovršenika iz predmetnog prijedloga, a koje je u svom podnesku od. kolovoza 2026. cijelosti osporio.

3. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje OZ) nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Naime, dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. Istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50 i 53 OZ-a).

4. Naime, ovrhovoditelj da je podnio predmetni zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice poslovni broj OV-1597/2013 odnosno OV-1598/2013, a koja prileži prijedlogu, ovjerene po javnom bilježniku Darku Paraviću (list 10-12 spisa) a za što u spisu nema dokaza, odnosno spisu prileži Zahtjev za izravnu naplatu naslovljen na ovršenika KV i to od 7. rujna 2023.

5. Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a određeno je da će se žalba dostaviti ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana i to ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje bilo kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, prema članku 52. stavak 3. OZ-a sud će bez odgode zaključkom ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

6. Obzirom da je ovrhovoditelj u ovom predmetu osporio žalbene navode ovršenika, stoga je sud odlučio kao u izreci ovog rješenja, odnosno uputio ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja parnice nedopuštenom.

7. Nadalje, odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1 točke 1. -10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

7.1. Obzirom je ovršenik podnio sadržajno i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a (točka 5. istog članka), time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65 . stavak 1. OZ- a. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji da mu prijeti ili da mu je blokiran račun. Sud ukazuje da ne raspolaže saznanjima o bitnim činjenicama, a to su primjerice koliki je sveukupni opseg ovršenikove imovine (ima li vrjednijih pokretnina i/ili nekretnina), koliki su mu točno mjesečni ili godišnji rashodi te prihodi, je li ostvario u prethodnoj godini ili kroz neko drugo vremensko razdoblje dobit, ako da u kojem iznosu ili je u gubitku, pa da utvrđenje svih tih i eventualno drugih relevantnih činjenica dovede u korelaciju s novčanim iznosom za koji je podnesen predmetni zahtjev na naplatu, a što bi nastavno bila dostatna činjenična baza za donošenje zaključka o tome je li time ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosom sredstva) trpio upravo nenadoknadivu/teško nadoknadivu štetu. Navedene činjenice ovršenik nije učinio vjerojatnim niti bar s nižim stupnjem izvjesnosti o njihovoj egzistenciji, a iste nisu sudu općepoznate ili da ih se može presumirati, pa da po tim osnovama ne bi bilo potrebe za njihovim utvrđenjem. Također ne postoji ni obveza suda da dokaze (kojim bi se potkrijepile relevantne činjenice za prihvaćanje prijedloga za odgodu ovrhe) pribavlja po službenoj dužnosti.

7.2. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ističe da je ovrhovoditelj osoba koja nema sjedište u [adresa]. Da je riječ je o osobi koja je registrirana i posluje u Republici Austriji, što se jasno vidi iz zahtjeva za izravnu naplatu u kojem se traži prijenos zaplijenjenih sredstava na bankovni račun u inozemstvu. To da ukazuje na činjenicu da ovrhovoditelj u Republici Hrvatskoj nema aktivnih bankovnih računa ni imovine, zbog čega ovršenik, nakon provedbe ovrhe, ne bi imao mogućnost povrata neosnovano zaplijenjenih iznosa. Da u slučaju odgode pljenidbe, ovrhovoditelj ništa ne gubi jer će cjelokupan zaplijenjeni iznos ionako stajati na prolaznom računu Financijske agencije. Osim toga, da ovršeniku svaki mjesec stižu na naplatu računi za struju, vodu i druge životne troškove bez kojih nijedna osoba ne može normalno funkcionirati. Ona da je majka dvoje maloljetne djece i nema sredstava ni za osnovne životne potrebe te će mu, ako se nastavi provedba ovrhe, nastati nenadoknadiva šteta. U odnosu na navode da je ovrhovoditelj strana pravna osoba i da bi u slučaju uspjeha ovršenika povrat sredstava iz inozemstva bio iznimno otežan i dugotrajan valja naglasiti kako ovrhovoditelj ima sjedište u [adresa], državi članici Europske unije, pa budući je i Hrvatska članica Europske unije ovršenik može sasvim normalno i zakonito svoje eventualno potraživanje naplatiti i u Austriji.

7.3. Ujedno ovršenik u prilog svojih tvrdnji nije dostavio dokaze o nepostojanju imovine ovrhovoditelja u inozemstvu niti iznosi bilo koji drugi navod iz čega bi se moglo zaključiti da bi eventualni povrat sredstava od ovrhovoditelja bio otežan. U odnosu na navode ovršenika da mu svaki mjesec stižu na naplatu računi za struju, vodu i druge životne troškove bez kojih nijedna osoba ne može normalno funkcionirati, da je majka dvoje maloljetne djece i nema sredstava ni za osnovne životne potrebe za istaknuti je kako bi i u slučaju odgode pljenidbe i prijenosa, Financijska agencija plijenila iznos tražbine iz ovršne isprave, te ovršenik istim ne bi mogao raspolagati, pa u tom smislu za ovršenika nema razlike ukoliko sredstva budu samo zaplijenjena ili budu i prenesena ovrhovoditelju. U svakom slučaju ista neće biti na raspolaganju ovršeniku. Stoga, budući ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije u praničnom postupku), nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.

8. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65. stavak 1 OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika odbijen u dijelu za odgodom prijenosa te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

8.1. Konačno, s obzirom da ovršenik nije ostvario uspjeh u ovom postupku, istom ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška sukladno odredbi članka 14. stavak 5. OZ-a pa je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja

U Rijeci 7. rujna 2026.

Sudac:

Iva Polić Turčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- Financijskoj agenciji