REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru
Obala Bana Berislavića 1
21220 Trogir
Poslovni broj: P-54/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru, po sucu Ivanki Karadža, u pravnoj stvari tužitelja IC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:53056966535, koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva KALLAY & PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa] , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 15. srpnja 2026. u nazočnosti pun. tužitelja i zamjenika pun. tuženika Tonija Ballića odvj. vježbenika u OD Olujić i partneri iz Splita, koja odluka je objavljena dana 7. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-3753339 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja IC iz [adresa], OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj] , kao korisnika kredita , dana 31.10.2006., kojim je ugovoreno da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF , važećim na dan dospijeća.
II. Nalaže se Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, [adresa] isplatiti Tužitelju IC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 1.652,12 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 03.07.2006.g., odnosno od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa sve do konačne isplate po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g., do 31.07.2015.g., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g., u visini kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g., određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja
teče:
u iznosu od 0,22 Eura od 31.03.2008. pa do isplate
u iznosu od 8,06 Eura od 31.10.2008. pa do isplate
u iznosu od 10,30 Eura od 31.12.2008. pa do isplate
u iznosu od 11,91 Eura od 31.01.2009. pa do isplate
u iznosu od 12,64 Eura od 28.02.2009. pa do isplate
u iznosu od 10,63 Eura od 31.03.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,01 Eura od 30.04.2009. pa do isplate
u iznosu od 7,94 Eura od 31.05.2009. pa do isplate
u iznosu od 5,69 Eura od 30.06.2009. pa do isplate
u iznosu od 6,29 Eura od 31.07.2009. pa do isplate
u iznosu od 7,48 Eura od 31.08.2009. pa do isplate
u iznosu od 7,37 Eura od 30.09.2009. pa do isplate
u iznosu od 6,17 Eura od 31.10.2009. pa do isplate
u iznosu od 8,43 Eura od 30.11.2009. pa do isplate
u iznosu od 10,24 Eura od 31.12.2009. pa do isplate
u iznosu od 12,82 Eura od 31.01.2010. pa do isplate
u iznosu od 12,23 Eura od 28.02.2010. pa do isplate
u iznosu od 15,72 Eura od 31.03.2010. pa do isplate
u iznosu od 15,06 Eura od 30.04.2010. pa do isplate
u iznosu od 16,34 Eura od 31.05.2010. pa do isplate
u iznosu od 27,54 Eura od 30.06.2010. pa do isplate
u iznosu od 25,24 Eura od 31.07.2010. pa do isplate
u iznosu od 32,28 Eura od 31.08.2010. pa do isplate
u iznosu od 29,84 Eura od 30.09.2010. pa do isplate
u iznosu od 25,93 Eura od 31.10.2010. pa do isplate
u iznosu od 34,19 Eura od 30.11.2010. pa do isplate
u iznosu od 44,68 Eura od 31.12.2010. pa do isplate
u iznosu od 37,25 Eura od 31.01.2011. pa do isplate
u iznosu od 39,86 Eura od 28.02.2011. pa do isplate
u iznosu od 1.158,76 Eura od 29.03.2011. pa do isplate
II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :
"I Odbija se zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3753339 sklopljenog među parničnim strankama dana 31.10.2006. u dijelu kojim je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovorena u švicarskim francima (CHF) odnosno da tuženik ima pravo jednostrano promijeniti visinu kamatne stope.
II. Nalaže se Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, [adresa] isplatiti Tužitelju IC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 584,65 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 03.07.2006.g., odnosno od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa sve do konačne isplate po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g., do 31.07.2015.g., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,
a od 01.08.2015.g., u visini kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od
01.01.2023.g., određuje se za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče: u iznosu od 4,39 Eura od 30.11.2007. pa do isplate
u iznosu od 4,37 Eura od 31.12.2007. pa do isplate
u iznosu od 4,45 Eura od 31.01.2008. pa do isplate
u iznosu od 4,49 Eura od 29.02.2008. pa do isplate
u iznosu od 4,57 Eura od 31.03.2008. pa do isplate
u iznosu od 4,45 Eura od 30.04.2008. pa do isplate
u iznosu od 6,69 Eura od 31.05.2008. pa do isplate
u iznosu od 6,77 Eura od 30.06.2008. pa do isplate
u iznosu od 6,66 Eura od 31.07.2008. pa do isplate
u iznosu od 6,65 Eura od 31.08.2008. pa do isplate
u iznosu od 6,73 Eura od 30.09.2008. pa do isplate
u iznosu od 7,27 Eura od 31.10.2008. pa do isplate
u iznosu od 6,91 Eura od 30.11.2008. pa do isplate
u iznosu od 7,37 Eura od 31.12.2008. pa do isplate
u iznosu od 7,44 Eura od 31.01.2009. pa do isplate
u iznosu od 7,48 Eura od 28.02.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,36 Eura od 31.03.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,39 Eura od 30.04.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,18 Eura od 31.05.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,03 Eura od 30.06.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,07 Eura od 31.07.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,15 Eura od 31.08.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,14 Eura od 30.09.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,06 Eura od 31.10.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,21 Eura od 30.11.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,34 Eura od 31.12.2009. pa do isplate
u iznosu od 11,51 Eura od 31.01.2010. pa do isplate
u iznosu od 11,47 Eura od 28.02.2010. pa do isplate
u iznosu od 11,71 Eura od 31.03.2010. pa do isplate
u iznosu od 11,67 Eura od 30.04.2010. pa do isplate
u iznosu od 11,76 Eura od 31.05.2010. pa do isplate
u iznosu od 12,52 Eura od 30.06.2010. pa do isplate
u iznosu od 12,36 Eura od 31.07.2010. pa do isplate
u iznosu od 12,84 Eura od 31.08.2010. pa do isplate
u iznosu od 12,68 Eura od 30.09.2010. pa do isplate
u iznosu od 12,41 Eura od 31.10.2010. pa do isplate
u iznosu od 12,98 Eura od 30.11.2010. pa do isplate
u iznosu od 13,69 Eura od 31.12.2010. pa do isplate
u iznosu od 13,19 Eura od 31.01.2011. pa do isplate
u iznosu od 13,36 Eura od 28.02.2011. pa do isplate
u iznosu od 201,88 Eura od 29.03.2011. pa do isplate."
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, [adresa] isplatiti tužitelju IC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.234,45 eura , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Dana 04. studenog 2021 kod suda je zaprimljena tužba u kojoj se navodi kako je Tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. : 418-50-3753339 na iznos od 17.871,38 CHF, da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio, a o čemu dostavljena pisana potvrda.
Nadalje, navodi da zbog aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK te jednostranih promjena kamatne stope, početni anuitet po zaključenom Ugovoru ubrzo je porastao do te mjere da je u jednom trenutku iznosio znatno viši iznos koji je u potpunoj disproporciji od početnog anuiteta, predlaže provesti vještačenje po vještaku financijske struke na okolnost preplaćenih iznosa po kreditu s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a s obzirom na iznos koji je banka isplatila tužitelju i iznos koji je tužitelj vratio tuženiku, a koji je viši od iznosa kojeg je trebao vratiti imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj CHF, sve izraženo u kunskom iznosu.
Navodi kako predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata, koja je ugovorena kao promjenljiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio, a u konkretnom se slučaju pokazalo da je odabrao postupiti nesavjesno, što znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama Ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a koja dužnost od strane banke nije poštovana.
Kako je izostalo bilo kakvo pojašnjenje u smislu gore navedenog, takva odredba ne samo da nije mogla biti razumljiva tužitelju kao prosječnom potrošaču, nego nije mogla biti razumljiva nikome pogotovo imajući u vidu činjenicu da je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope samo i isključivo jednostrana odluka banke na čije donošenje tužitelj nije mogao imati nikakav utjecaj.
Nadalje, ističe da je tuženik Ugovor sklopio na unaprijed formuliranom standardnom obrascu na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a u kojem ugovoru je ugovorena kamatna stopa na način da je utvrđena njezina promjenljivost i to tako da na visinu kamatne stope i način njezinog obračuna utječe samo banka svojom jednostranom odlukom.
1.1.Nadalje, tužitelj se poziva na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020. O tome da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
2. Iz ovih razloga, predloženo je donošenje odluke pobliže opisane kao u izreci pod točkom I, a što se tiče zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu , tužitelj je u tijeku postupka podneskom od 15. Lipnja 2023. uredila točku II i III tužbenog zahtjeva sukladno financijskom vještačenju vještaka Ines Lozić, predloživši donošenje odluke kojom će se utvrditi ništetnost navedenih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i porast tečaja CHF u ukupnom iznosu od 2.140,30 eura sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate kao i trošak ovog parničnog postupka.
3. U odgovoru na tužbu od 7.12.2021. tužena je istakla da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja predlažući isti odbiti kao neosnovan i tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik je prije sve istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovom predmetu predlažući da sud o tom prigovor odluči posebnim rješenjem.
Nadalje, ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja predlažući isti odbiti kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak. Tuženik je istakao kako tužitelj nije potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju, da se radi o kreditu čija je namjena bila kupnja nekretnine u svrhu turističkog iznajmljivanja.
Nadalje, tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja te prigovara visini tužbenog zahtjeva.
Tuženik ističe kako je putem svog kreditnog referenta prije sklapanja Ugovora o kreditu detaljno upoznato tužitelja o potencijalnim rizicima promjene tečaja ,i što znači valutna klauzula , koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF, te da je općenito provodio i sustavno informirao sve potencijalne korisnike kredita o rizicima valutne klauzule vezane uz CHF .
3.1.Ističe i to da je tužitelj mogao birati između više kreditnih proizvoda tuženika, nije morao nužno uzeti kredit vezan za valutu CHF i imao je mogućnost uzeti kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u drugim valutama, EUR, USD ili u valutu HRK bez valutne klauzule., da je prava volja tužitelja bila upravo sklopiti Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF , da se između stranaka pregovaralo, da je tužitelj sve prijedloge razmotrio, informirao se o svim aspektima kreditnog odnosa te s potpunim razumijevanjem obavio izbor između različitih kreditnih proizvoda tuženika odlučivši se u konačnici sklopiti predmetni Ugovor o kreditu, tako da po mišljenju tuženika valutna klauzula ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.
Osim toga, ističe da je davatelj kredita odmah po sklapanju ugovora u cijelosti ispunio svoju obvezu isplatom kredita primatelju kredita a isti sklapanjem ugovora preuzima obvezu izvršenja protučinidbe kroz dugo vremensko razdoblje, navodi da tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog ugovora o kreditu postupak u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika.
Nadalje, smatra kako niti u odnosu na odredbu Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope također nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje takve odredbe nepoštenom i ništetnom, jer navedena odredba nije zabranjena niti protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu, a visina ugovorene kamatne stope je unutar granica predviđenih zakonom, a takva odredba članka 7. Iz Ugovora o kreditu je jasna, uočljiva i razumljiva i odredba o kojoj se pojedinačno raspravljalo, tako da ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu potrošača, a tužitelj je pristao na zaključenje ugovora o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom koja može biti viša ili niža od početno ugovorene.
4. Nadalje, ističe da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti, da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga , u skladu sa svojim pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u čl. 9. predmetnog ugovora.
Tuženik je mišljenja da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule uz švicarski franaka, da nije sugerirao niti nagovarao tužitelja ni druge potrošače na bilo koju opcije iz ponude, da se isticalo da svako kreditno zaduživanje bez obzira na valutu predstavlja određeni rizik kojeg tužitelj kao korisnik kredita mora biti svjestan. Navodi da je prije zaključenja ugovora prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu dao sve informacije temeljem kojih je tuženik mogao donijeti odluku, te da je predmetni ugovor solemniziran od javnog bilježnika i tako potvrdio da je ugovor strankama jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju, te je tužitelju obrazložio. Navodi da je tužitelj svojim potpisom na ugovoru potvrdio i izjavio da je s tekstom općih akata ugovora pa tako i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi upoznat.
5. Nakon izvedenih dokaza u postupku i to pregleda ugovora o kreditu 418-50- 3753339, otplatnog plana u preslici, ostale dokumentacija uz tužbu, te uz odgovor na tužbu tuženika, vještačenja i pregleda pisanog nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo Ines Lozić od travnja 2023., podnesaka tužitelja i tuženika kojim se očituju na vještvo Ines Lozić, zadužnice od 06.11.2006 u preslici, suglasnosti o zapljeni plaće, zahtjev za kredit od 30.10.2006., ponude broj 47/2006 od 27.10.2006., općih uvjeta poslovanja tuženika sa stanovništvom važeći od 2005. do 2009., saslušanja tužitelja kao stranke , sud je donio presudu posl. broj P-3933/2020-19 od 13. svibnja 2024. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je prihvaćen zahtjev da bi bila ništetna odredba ugovora o kreditu od 31.10.2006. kojom je ugovoreno da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju u CHF na dan dospijeća i radi isplate, kao i radi isplate , dok je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 1. ugovora o kreditu u dijelu kojim je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovorena u CHF odnosno da tuženik može jednostrano promijeniti visinu kamatne stope.
Povodom žalbe tuženika, navedena presuda ovog suda ukinuta je odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2642/2024-3 od 1. prosinca 2025. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
Istom odlukom odbijena je žalba tuženika protiv rješenja o mjesnoj nadležnosti te je potvrđeno rješenje ovog suda P-3933/2021-20 od 13.svibnja 2024.
6. U nastavku postupka i to podneskom od 12. svibnja 2026. i 24. lipnja 2026. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev pod točkom II i III na način da je predloženo donošenje odluke pobliže opisane kao u izreci.
6.1. Podneskom od 20. svibnja 2026. tuženik se očitovao na uređeni tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da ustraje u istaknutom prigovoru zastare potraživanja, , te da tužitelj nije valjano uskladio svoj zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka za financije, te ističe da zbroj pojedinačnih iznosa ne odgovara ukupnom zbroju koje tužitelj potražuje, tako u točci II tužitelj potražuje 584,45 EUR-a a zbroj pojedinačnih iznosa daje zbroj od 382,77 eura, a točkom III potražuje iznos od 1.652,12 Eura a zbroj pojedinačnih iznosa daje iznos od 493,36 eura.
Iz ovih razloga tuženik se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
7. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
7.1. Prigovor zastare je djelomično osnovan.
8. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnom ugovora o kreditu u cjelini, kako je to zatraženo glavnim tužbenim zahtjevom , kao i utvrđenje ništetnosti ugovoru o kreditu i to dijela odredbe čl. 2. (promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom kreditora) Ugovora o kreditu broj 418-50-3753339 od 31.10.2006.. i dijela odredbe čl. 1. istog Ugovora (glavnica vezana uz CHF-valutna klauzula) i restitucijski zahtjev na isplatu iznosa od 2.140,30 eura odnosno 16.126,06 kn , po osnovi glavnice vezano za CHF, sve sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama kako je to pobliže zatraženo podneskom tužitelja od 15. Lipnja 2023.
9.Dakle, radi se o zahtjevu tužitelja radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovoreno da tuženik ima pravo jednostrano promijeniti visinu kamatne stope te da se svaki anuitet plaća u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po kreditu s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj CHF.
10.Da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. ZZP/07 jasno proizlazi u postupku iz ugovora o kreditu u kojem je kao korisnik kredita navedena tužiteljica kao fizička osoba, koja je sklopila ugovor s tuženom. Stoga po pravnom stavu ovog suda tužiteljica nije ni trebala dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući da je njeno svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu i utvrđeno u naprijed navedenim presudama.
Za istaknuti je da je tužena, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu, postupila suprotno odredbama čl. 81. st. 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost na temelju odredbe čl. 87. ZZP/03, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje ZOO).
11. Ovaj sud je utvrdio ništetnost odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, pozvavši se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u presudi i rješenju poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
Naime, ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. To znači da su u ugovoru o kreditu tužiteljici morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba, a ona je zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženice, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa tako ove odredbe Ugovora o kreditu, kojim se određuje visina promjenjive kamatne stope, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužniku, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.
12. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a temeljem navedene ugovorne odredbe tuženica je onemogućila utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata, što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 5. ožujka 2007. bio na snazi ZZP/03, koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.
13. Kako je u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno utvrđeno da je tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, time da takvu odredbu u čl. 2. sadrži i ugovor o kreditu sklopljen između tužiteljice i tužene, imajući u vidu da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ('“Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, neosnovani su žalbeni razlozi tužene kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
14. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
15. Unošenjem u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, od samog početka ugovornog odnosa tužiteljica kao korisnik kredita je dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na tuženu, obzirom da je citirana odredba bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je kamatna stopa na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kako je u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Dakle, na temelju osporene odredbe čl. 2. ugovora o kreditu, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva i njezin sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio niti je mogao biti razumljiv. Ovaj sud, a polazeći od naravi tužene kao novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade, ne dovodi u pitanje njezino legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu, ali istovremeno ovaj sud zaključuje da je tužena kao dobar i odgovoran gospodarstvenik trebala imati drugačiji pristup prema tužiteljici prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu te tužiteljicu ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u razdoblju trajanja kredita, a što je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.
16. Odredbom čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu, redovna kamata sadržajno je izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tužene prilikom ugovaranja promjenjive stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, to sud ocjenjuje da je predmetna ugovorna odredba ništetna.
17. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo.
Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, a na temelju vještačenja utvrđeno je da je tužiteljica na temelju ništetne odredbe preplatila tuženoj određeni novčani iznos .
18. Prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. Stava 1. ZOO-a).
19. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, (stjecanje bez osnove) , te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 4.11.2021. te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. Lipnja 2014., i presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17-10 od 14. Lipnja 2018.) nesporno je da je u konkretnom slučaju djelomično prigovor zastare osnovan odnosno da je djelomično došlo do zastare potraživanja s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, došlo do zastare tražbine, o čemu postoji pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. Siječnja 2022. Broj Su-IV-33/2022-2.
20. Radi navedenog, sud prigovor zastare ocjenjuje djelomično osnovanim. Naime, zastara u konkretnom slučaju počinje teći od donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17-10 14. Lipnja 2018., jer se radi o restitucijskom zahtjevu koji se odnose na valutnu klauzulu, i u trenutku podnošenja tužbe 04.11.2021. nije istekao zastarni rok od pet godina, pri čemu se ističe da je o tom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u odluci Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., a koje glasi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe zbog čega zastara nije nastupila.
21. Dakle, kako je način ugovaranja promjenjive kamatne stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive kamatne stope ugovornih kamata je utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtijeva tužitelja uzima u obzir odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.
21.1. Što se tiče zahtjeva tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi , valja istaći da je u tom dijelu zahtjev podnesen izvan zastarnog roka, obzirom da je predmetna tužba podnesena 4.11.2021., dok je presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena 13. Lipnja 2014., dakle, tužba tužitelja je u tom dijelu podnesena po proteku petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe članka 225. ZOO-a, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti donošenjem odluke kao u izreci pod točkom II.
22. Prema kazivanju tužitelja, istom je ponuđen najpovoljniji kredit u CHF koji je podigao kod tužene , za kupnju osobnog vozila, da se obratio auto kući Pavešković u [adresa] , da mu je u banci rečeno da je auto kuća njihov opunomoćenik za podizanje kredita i da sve može riješiti sa autom kućom , da su mu u banci kazali da je kredit u CHF najpovoljniji a što mu je potvrđeno i u auto kući Pavešković, da je ugovor o kreditu zaključen na vrijeme od 7 godina, sa početnom ratom od 800,00 kn mjesečno, a nakon toga se rata povećala na 1.100,00 kn mjesečno, navodi da je kredit zatvorio kreditom u eurima tako da potražuje iznos na ime preplaćenih iznosa temeljem ugovora o kreditu iz 2006. do trenutka zatvaranja tog kredita .Navodi da je osobno vozilo koristio za osobne potrebe, u vrijeme podizanja kredita bio je korisnik tužene banke, da se iz tog razloga upravo istoj obratio radi podizanja kredita za kupnju auta, da u to vrijeme nije imao svoj obrt niti udjele u nekom trgovačkom društvu.
23. U postupku je na okolnost visine potraživanja tužitelja s osnova preplaćenih iznosa odnosno stjecanja bez osnove, izveden dokaz vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Ines Lozić, Centar za vještačenja Split, a pregledom pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 26. Travnja 2023. utvrđeno je da je sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i niže plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 2.140,30 eura, i to zbog kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi ukupno 584,65 eura te ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja CHF a dakle, zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita u iznosu od 1.652,12 eura .
23.1. Ovaj sud ,m jednako kao i stranke prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ines Lozić u cijelosti kao stručno, objektivno i argumentirano .
24. Kako je već navedeno nakon ukidne odluke, tužitelj je podneskom od 26.6.2026. uredio svoj tužbeni zahtjev na način da je odvojio zahtjev radi isplate preplaćenog iznosa od 584,65 eura zbog promjene kamatne stope, sve sa kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, dok je točkom III zatražio isplatu preplaćenog iznosa od 1.652,12 eura koja je nastala zbog promjene rasta tečaja CHF kako je to procijenila u utvrdila vještak Ines Lozić u svom nalazu i mišljenju od 26. travnja 2023.
25.Radi navedenog, sud je tužitelju dosudio navedeni iznos i to iznos od 1.652,12 eura s osnova preplaćenog iznosa zbog rasta tečaja CHF od početnog tečaja do dana isplate kredita, jer to potraživanje nije zastarjelo, zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog specificiranog preplaćenog iznosa do isplate, odnosno od dana stjecanja pojedinog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u ovom slučaju bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja , jer su banke bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošača zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima a na to ih nisu upozorile, tako da je i u ovom slučaju banka bila nepoštena kod ugovaranja uglavka kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak i valutnu klauzulu, te imajući u vidu da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi koje je sam tuženik inicirao stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja protivne ugovorne strane na sadržaj istih, a u takvom postupanju banke nedostaje pretpostavka savjesnosti u kojem slučaju bi bila oslobođena obveze plaćanja zatezne kamate.
25.1.Prema tome, tuženika je valjalo obvezati na isplatu zatraženog iznosa s osnova stjecanja bez osnove zbog rasta tečaja CHF, sa pripadajućim kamatama od trenutka stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, kako je to to zatraženo konačnim zahtjevom iz podneska od 24. lipnja 2026., a sve s osnova ništetne odredbe a visina je utvrđena provođenjem financijskog vještačenja po vještaku financijske struke.
26. Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovoren odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i zahtjevu za isplatu preplaćenog iznosa od 584,65 eura na ime preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope , dakle, u visini koja je utvrđena po ovlaštenog vještaku Ines Lozić valjalo je odbiti zbog osnovanog prigovora zastare u tom dijelu koji je prigovor materijalno pravne prirode, pa je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.
27. Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev ocjenjuje djelomično osnovanim, isti je valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci pod točkom I ove presude, dok je za više traženo od dosuđenog zahtjev valjalo odbiti kako je to u izreci pod točkom II i odlučeno .
28. Odluka o trošku tužitelja , pod točkom III izreke, temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a, a ista obuhvaća obistinjenje troška sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 27.9.2022., 16.1.2024., 28.3.2024 ., 15.7.2026. -po 100 bodova ili ukupno 400 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 21.2.2024., i 10.4.2026. i 26.5.2026.- 50 bodova jer se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima ili ukupno 150 bodova, trošak sastava podneska od 16.6.2023. i 16.1.2024. , 12.5.2026. i 24.6.2026. -po 100 bodova ili ukupno 400 bodova. Sukladno tome, tužitelju je priznato ukupno 1.050 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.100,00 eura , a obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja od 74 % istom je valjalo priznati trošak razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 1.554,00 eura, a osim toga istom je valjalo priznati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura koji je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu.
28.1.Prema tome, ukupan trošak tužitelja iznosi 1.819,45 eura koji iznos je odmjeren a sve na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22) dok je sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, 37/23), tužitelj kao potrošač oslobođen plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku.
29. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova, trošak sastava podneska od 19.10.202220.2.2026- po 25 bodova ili ukupno 50 bodova, , trošak sastava podneska od 15.5.2023., 27.7.2023, 20.2.2026. -po 100 bodova ili ukupno 300 bodova, trošak zastupanja tuženika na ročištu od 27.9.2022., 16.1.2024., 28.3.2024., 15.7.2026.- po 100 bodova ili ukupno 400 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 21.2.2024., 10.4.2026., i 26.5.2026.-po 50 bodova ili ukupno 150 bodova. Tuženiku je priznato ukupno 900 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda iznosi 1.800,00 eura, na koji iznos je dodan 25% PDV-a u iznosu od 450,00 eura što daje zbroj od 2.250,00 eura. Budući da je tuženik uspio u sporu za 26% , to je istom valjalo priznati trošak razmjerno uspjehu u postu i to u iznosu od 585,00 eura.
.
Nakon izvršenog prebijanja troška tužitelja u iznosu od 1.819,45 eura i troška tuženika u iznosu od 585,00 eura, ostaje obveza tuženika da tužitelju iz osnova parničnog troška isplati iznos od 1.234,45 eura, koji iznos je dosuđen tužitelju, kako je to u izreci presude pod točkom III i odlučeno.
U Trogiru, dana 7. rujna 2026.
Sudac:
Ivanka Karadža
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud .
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)
DNA: pun. tužitelja
pun. tuženika
u spis
