REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Poslovni broj: Pr-313/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Eneja Stejskal Kanazir, u pravnoj stvari tužiteljice AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Santica&Đapić iz Splita, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelli, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 7. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. 10 000 Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.600,24 EUR, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 02.11.2023. godine do 31.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. 10 000 Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete (tuđe njege i pomoći) iznos od 257,50 EUR, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan u dijelu za više zatraženi iznos glavnice potraživanja vezano za imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) i to u iznosu od 607,24 Eur-a te u dijelu potraživanja zakonske zatezne kamate od 02.11.2023.godine od presuđenja.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi: '' Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., 10000 Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete (troškova liječenja) i uništenog mobitela iznos od 400,00 Eur-a sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 02.11.2023.godine do 31.12.2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

V/Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. 10 000 Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete izgubljene zarade iznos od 4.315,85 EUR-a sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14.10.2022. godine do 31.12.2022. god po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a za razdoblje od 01.01.2023. god. do 31.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

-na iznos od 94,62 € od 14.10.2022.

-na iznos od 320,27 € od 15.11.2022.

-na iznos od138,02 € od 15.12.2022.

-na iznos od153,91 € od 13.01.2023.

-na iznos od 298,20 € od 15.02.2023.

-na iznos od 211,13 € od 15.03.2023.

-na iznos od 200,90 € od 14.04.2023.

-na iznos od 322,46 € od 15.05.2023.

-na iznos od 322,67 € od 15.06.2023.

-na iznos od 331,14 € od 14.07.2023.

-na iznos od 340,54 € od 14.08.2023.

-na iznos od 254,41 € od 15.09.2023.

-na iznos od 393,21 € od 13.10.2023.

-na iznos od 151,16 € od 15.11.2023.

-na iznos od 250,64 € od 15.12.2023.

-na iznos od 532,58 € od 15.01.2024.

sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.694,64 Eur-a, sa zateznom kamatom koja na troškove parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana tužiteljica navodi da je dana 08.07.2022. godine kao zaposlenica TOMMY d.o.o. ozlijeđena dok je obavljala radne zadatke za istog kao poslodavca na svom radnom mjestu u Rogoznici. U trenutku predmetne radne nezgode tužiteljičin poslodavac TOMMY d.o.o. iz Splita, da je imao kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima. Člankom 111. Zakona o radu („Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019; daljnjem tekstu: ZR) da je propisano da je radniku koji pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prav dok je čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine" broj 71/2014, 118/201 154/2014, 94/2018, 96/2018; u daljnjem tekstu: ZZR) propisano kako se smatra ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac da za nju odgovara po načelu objektiv odgovornosti (bez obzira na krivnju). Kako je tužiteljičin poslodavac u trenutku nastanka štetnog događaja imao kod tuženika zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima, na osnovu te police tuženik da je dužan tužiteljici naknaditi nastalu štetu umjesto (i pored) poslodavca. U gore navedenoj radnoj nezgodi tužiteljica da je pretrpjela teške tjelesne ozljede uslijed kojih da je došlo do oštećenja njezinog tjelesnog i duševnog zdravlja kao i trajno zaostalih posljedica u odnosu na isto. Naime, tužiteljica da je prilikom pada na tlo zadobila prijelom patele te je ležala u nesvijesti dok je kolima hitne pomoći nisu prevezli u Split na hitni kirurški prijem KBC-a Split. Prilikom ozljeđivanja tužiteljica da je osjećala jake fizičke bolove i izrazit strah koji trpi i danas kao i duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tijekom višemjesečnog liječenja tužiteljica da je morala nositi imobilizaciju, mirovati te odlaziti na brojne specijalističke preglede i kontrole, podvrgnuti se zračenjima u vidu višestrukih RTG snimanja, MR snimanja kao i fizikalnoj terapiji te da je morala piti analgetike i lijekove za smirenje zbog bolova u lijevom koljenu i kretati se sa štakama gotovo četiri mjeseca po zadobivenoj ozljedi pošto joj je noga cijelo ljeto bila u sadrenoj longeti, dugo je nosila štake. Zbog predmetne ozljede da je došlo do rupture meniska te se tužiteljica morala podvrgnuti operacijskom zahvatu artroskopije lijevog koljena te da je po obavljenom operativnom zahvatu tužiteljica ponovno morala mirovati i kretati se uz pomoć štaka još najmanje dva tjedna. Ista da i dan danas osjeća bol, napetost i zatezanje u lijevom koljenu i lijevoj pateli prilikom ikakvih napora, koji da uključuju hod stubama ili pri promjeni vremena. Također, iz medicinske dokumentacije da je razvidno da je oštećena morala provoditi fizikalnu terapiju i da će istu morati na neki način provoditi čitav život, zbog onesposobljenog koljena (i noge). Mišići u nozi da su joj atrofirani, hod da joj je otežan i ograničen (posebice hod stubama), da ne može kleknuti, otežano da čuči te da vozi automobil uz poteškoće. Uz to na koljenu da su joj ostale dvije točkice kao posljedica operacijskog zahvata, što predstavlja određeni stupanj naruženosti. Osim navedenog, tužiteljica da se svakodnevno osjeća tjeskobno i anksiozno zbog predmetnog štetnog događaja pošto se predmetna nezgoda izrazito loše odrazila na njezino psihičko stanje te da sve navedeno uvelike loše utječe i otežava njezin svakodnevni život pošto da joj je kao posljedica predmetne nezgode zaostala smanjena i ograničena pokretljivost koljenog zgloba, posebice prilikom bilo kakvih napora te da o težini samih povreda govori i činjenica da je tužiteljica po predmetnoj radnoj nezgodi bila na bolovanju i radno nesposobna sve do 14. 12. 2023., dakle nešto više od godinu dana i pet mjeseci. Nadalje, da je tužiteljica zbog prethodno opisanih zadobivenih teških povreda trebala tuđu pomoć i njegu pošto je dugo morala mirovati i nositi imobilizaciju te da joj je lijeva noga bila u potpunosti onesposobljene pa joj je trebala pomoć oko pranja, oblačenja, pripremanja hrane, obavljanja kućanskih poslova, odlazaka na preglede itd. u trajanju od najmanje pet mjeseci ukupno (nakon zadobivene povrede i nakon operacijskog zahvata). Ističe se da se cijena sata tuđe njege i pomoći povećala još 2021. na 40 kn/5,31 EUR, a ista da danas iznosi 8,00 EUR. Tužiteljica smatra kako bi je s osnova neimovinske štete pripadao iznos od najmanje 8.000,00 EUR, a s osnova tuđe njege i pomoći 1.000,00 EUR. Nadalje, zbog navedene nezgode tužiteljica da je imala i imovinsku štetu s naslova troškova liječenja, koji su skopčani s tretiranjem ovakvih povreda (troškovi participacija, masti, analgetika, troškovi puta na pregled iz [adresa] u [adresa] i natrag najmanje 20 puta te odlaska od [adresa] do ambulante u Trogiru i natrag najmanje isto toliko, pošto je tamo odlazila na fizikalnu terapiju troškovi parkinga i sl. koje tužiteljica potražuje paušalno pošto su predmetni troškovi uobičajeno skopčani s tretiranjem ovakvih povreda. Također, tužiteljici da se prilikom pada razbio mobitel marke Huawei Honor, koji da više nije u funkciji, a koji je prije nezgode vrijedio najmanje 100,00 EUR. Zbog predmetne nezgode tužiteljica je, kao što je već prethodno navedeno na bolovanju i to od 09.07.2022. do 14.12.2023., zbog čega da je izgubila zaradu. Naime, kada se primanja usporedne radnice, ER, koja je zaposlen Tommya kao voditeljica gastro odjela (isto kao i tužiteljica), usporede tužiteljičinim primanjima, da je vidljivo da je ista zbog predmetnog ozljeđivanja danas izgubila na zaradi ukupno 4.863,03 EUR. Tužiteljica napominje da je iz njezinih platnih listi vidljivo kako je bila zaposlena kao radnik u gastro odjelu do lipnja 2022., a od srpnja 2022. kao voditelj gastro odjela, što znači da joj se plaća povećala danom stupanja na novu poziciju te je iz tog razloga, relevantno usporediti njezinu zaradu sa zaradom koju bi u mjesecima u kojima tužiteljica nije radila, ostvarila usporedna radnica koja je zaposlena u Tommya također kao voditeljica gastro odjela (ima istu poreznu olakšicu kao tužiteljica). S osnova izgubljene zarade tuženik da je tužiteljici isplatio nesporan iznos od 646,65 EUR. Tužiteljica da će u petitu tužbenog zahtjeva oduzeti nesporno isplaćeni dio na ime naknade štete za izgubljenu zaradu od iznosa koje je izgubila u zadnja dva mjeseca koja je provela na bolovanju. Pošto je tuženik tužiteljici kao nesporan isplatio iznos od ukupno 5.351,67 EUR po njezinom odštetnom zahtjevu od 02.11.2023. te je u odgovoru na njezinu pritužbu specificirao da se iznos od 4.399,76 EUR odnosi na neimovinsku štetu, da se iznos od 305,26 EUR odnosi na imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć te da se iznos od 646,65 EUR odnosi na izgubljenu zaradu tako da tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom potražuje iznose od kojih je oduzet nesporno plaćeni dio, odnosno na ime neimovinske štete 3.600,24 EUR (8.000,00 EUR - 4.399,76 EUR), tuđe njege i pomoći 694,74 EUR (1.000,00 EUR - 305,26 EUR), troškova liječenja 300,00 EUR, uništenog mobitela [broj telefona],00 EUR, izgubljene zarade 4.216,38 EUR (4.863,03 EUR - 646,65 EUR), odnosno ukupno 8.911,12 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tužiteljica je konačno podneskom od 8. listopada 2025. (list 310-315 spisa) uredila tužbeni zahtjev na način da na ime neimovinske štete potražuje iznos od 3.600,24 EUR, na ime naknade imovinske štete - tuđe njege i pomoći iznos od 846,74 EUR, naknade imovinske štete (troškova liječenja) i uništenog mobitela iznos od 400,00 EUR, na ime naknade imovinske štete – izgubljene zarade iznos od 4.315,85 EUR sve za zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U svom odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2024. tuženik navodi da se priznaje pasivna legitimacija i osnova odgovornosti i to stoga što da je tužiteljičin poslodavac trgovačko društvo Tommy d.o.o. u vrijeme predmetne ozljede na radu (08.07.2022. god.) imalo kod tuženika sklopljenu Policu osiguranja broj: OV0680019259, čiji je predmet osiguranja i odgovornost prema vlastitim djelatnicima; te što da se radi o „ozljedi na radu“ za koju se odgovara po principima objektivne odgovornosti. Ističe da su točni činjenični navodi tužbe da je tuženik, prije njezinog podnošenja, tužiteljici isplatio nespornu naknadu štete čije da je daljnje potraživanje predmet tužbenog zahtjeva, i to: neimovinska šteta - 4.399,76 eura, imovinska šteta – tuđa njega i pomoć

-305,26 eura, imovinska šteta – izgubljena zarada - 646,65 eura. Smatrajući kako je navedenim isplatama tužiteljici u cijelosti naknadio pretrpljenu štetu, tuženik da se protivi tužbenom zahtjevu. Iz liječničke dokumentacije da proizlazi kako je liječenjem i rehabilitacijom postignut uspješan oporavak po zadobivenoj ozljedi, uz manje trajne posljedice koje da tužiteljicu neće značajnije ograničavati. Uzimajući stoga u obzir težinu povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja, te uobičajene kriterije sudske prakse, tuženik da smatra kako plaćeni iznos od 4.399,76 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, dosljedno čemu nema mjesta dosudi daljnje. Ukoliko je tužiteljičino liječenje okončano i stanje stabilizirano, te je sva liječnička dokumentacija priložena spisu, tuženik da se ne protivi izvođenju dokaza liječničkim vještačenjem, uz prethodnu pribavu tužiteljičinog zdravstvenog kartona. Navodi da ukoliko je tužiteljica doista koristila usluge profesionalne ustanove Dom Lovret radi pružanja pomoći i njege, tada nije sporna cijena sata tuđe njege i pomoći u iznosu kojeg je naplaćivao Dom Lovret u vrije me pružanja te usluge, no ukoliko tužiteljica nije koristila usluge Doma Lovret, tada da šteta s osnove tuđe njege i pomoći nesporno nije ni nastala u utuženom opsegu, pa ju nema osnove u tom opsegu dosuđivati. Dapače, prema stanju spisa, tužiteljici da su njegu i pomoć pružali njezini ukućani, a kako je radnje u sklopu nemedicinske pomoći i njege sposobna pružiti svaka NKV osoba, u sudskoj praksi je i prihvaćeno visinu ove štete odrediti slobodnom ocjenom uzimajući u obzir prosječna primanja NKV radnika. Svakako nema osnove visinu štete s osnove tuđe njege i pomoći odrediti prema cijeni koju Dom Lovret danas naplaćuje za pružanje te usluge, a koja prema tužbenim navodima iznosi 8,00 eura po satu. To stoga što tužiteljici pomoć i njega ne treba dan danas, pa sasvim sigurno šteta ne može nastati u tom iznosu. Potraživanje naknade imovinske štete s osnove troškova liječenja i oštećenih stvari (mobitela) da je neosnovano. Tužiteljici, kao zdravstveno osiguranoj osobi troškove liječenja naknađuje HZZO (kojem te troškove inače u konačnici opet plaća tuženik), a da nisu dokazani nikakvi posebni troškovi, niti pretpostavke osnovanosti njihove dosude. Nikakvih dokaza da nema ni o oštećenju mobitela, pa je zahtjev i u tom dijelu neosnovan. Tužiteljica da je kritične prigode zadobila „ozljedu na radu“, pa ju po samom zakonu za vrijeme bolovanja pripada naknada plaće u „punom“ iznosu, odnosno u 100% iznosu osnovice. Jedina razlika se stoga može pojaviti po pitanju prekovremenih sati, te rada nedjeljom i blagdanom, što da bi onda moglo predstavljati izgubljenu zaradu, a što da je svakako tužiteljici naknađeno isplatom nespornog iznosa ove štete. Pritom da u iznos izgubljene zarade ne mogu ulaziti primanja s osnove troškova prijevoza, troškova prehrane i sl. jer se radi o primanjima vezanim uz faktično obavljeni rad kojeg za vrijeme radne nesposobnosti (bolovanja) nema. Nadalje da nema osnove postojanje i visinu izgubljene zarade ocijeniti prema primanjima tzv. „usporednih“ radnika, već isključivo prema možebitnoj razlici u primanjima tužiteljice u razdoblju prije i nakon odlaska na bolovanje, jer se jedino tako dolazi do stvarne štete. Način ocjenjivanja postojanja i visine izgubljene zarade prema „usporednim“ radnicima da je svojstven je socijalističkom uređenju uravnilovke, te da je isti bio aktualan dok smo pripadali takvom uređenju. Danas „usporednih“ radnika više nema. Tuženik se stoga protivi utvrđenju izgubljene zarade ocjenom primanja „usporedne“ radnice (ER) jer se takvim pristupom ne utvrđuje stvarna šteta. Smatrajući kako je isplatom nesporne naknade ove štete tužiteljici istu u cijelosti naknadio, tuženik da osporava tužbeni zahtjev na ime daljnje naknade izgubljene zarade. Svakako da je neosnovan utuženi tijek zateznih kamata, jer da je tuženik društvo za osiguranje, pa je u pogledu njegovog zakašnjenja i prava oštećenika na kamatu potrebno primijeniti lex specialis, odnosno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, tuženik da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, te da istog predlaže odbiti i obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na radu od 15.07.2022. (list 11-14 spisa); kopije police osiguranje Adriatic osiguranje d.d. br. OV0680019259; fotodokumentacije (list 46-47); podataka o potrošnji goriva sa stranice Via Michelin (list 48-58 spisa); platnih lista za tužiteljicu (list 60-78 i 99-122 spisa); izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 79-96 spisa); stručno- medicinske ocjene HZZO-a privremene nesposobnosti za rad osiguranika od 14.12.2023. (list 97-98 spisa); e-mail korespondencije; zahtjeva za naknadu štete od 2.11.2023. (list 124-128 spisa); obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva od 3.11.2023. (list 130-132 spisa); prigovora na obrazloženu ponudu od 18.12.2023. (list 134-136 spisa); sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 16.01.2024. (list 138 spisa); dopisa Tommy d.o.o. od 18.10.2024. s prilozima kojim isti po nalogu suda dostavlja u spis platne liste tužiteljice i radnice ER za razdoblje od siječnja 2022. do svibnja 2024. (u privitku spisa) te ugovore o radu kao i anekse tih ugovora za iste (list 168-220 spisa); dopisa Državnog zavoda za statistiku od 16. listopada 2024. (list 221 spisa); dopisa HZZO-a od 16.10.2024. (list 222 spisa); dopisa Državnog zavoda za statistiku od 23. listopada 2024. (list 226 spisa); aneksa br. 1/23 ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 341-342 spisa); pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. traumatologije dr. Arsena Pavića (list 229-231 spisa), sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Sikirice (list 231-232 spisa); pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana (list 302-305 spisa) te dopune vještačenja (list 343-347 spisa); saslušanjem tužiteljice AR (list 338 spisa); medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice. Pregledana je i sudska praksa dostavljena u spis.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

6. Predmet spora je između ostalog zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete, a po štetnom događaju od 8. srpnja 2022.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica bila kod tuženika zaposlena na radnom mjestu voditeljice gastro odjela i radnica na gastro odjelu, podjednako kao i usporedna radnica ER koja je također u utuženom razdoblju bila voditeljica gastro odjela kao i tužiteljica temeljem ugovora o radu zaključenih sa poslodavcem Tommy i aneksa tih ugovora dostavljenih od strane poslodavca Tommy d.o.o. Split ovom sudu 22.10.2024.godine (list 169-220, te 341 spisa). Nije sporna ni činjenica da je tužiteljica kod poslodavca Tommy d.o.o. Split doživjela dana 08.07.2022. ozljedu na radu, a koja činjenica proizlazi iz pregledane prijave o ozljedi na radu (list 11-12 spisa). Također nije sporna ni činjenica da je tuženik pasivno legitimirana stranka u ovom postupku budući tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava pravni osnov predmetnog potraživanja i pasivnu legitimaciju već osporava isključivo visinu predmetnog potraživanja ističući da je tužitelju isplatio kompletan iznos naknade neimovinske i imovinske štete temeljem police osiguranja br. OVO-680019259 o izvanugovornoj odgovornosti za štetu (list 15 spisa). Tužiteljica je u mirnom postupku postavila tuženiku zahtjev za naknadu štete 02.11.2023.godine, a koja činjenica proizlazi iz pregledanog zahtjeva za naknadu štete od 02.11.2023.godine (list 124-128 spisa), te je tuženik, a što i proizlazi iz pregledanog sporazuma o izvansudskoj nagodbi (list 138 spisa) isplatio kao nesporan iznos naknade štete tužiteljici na ime izgubljene zarade nesporan iznos naknade štete i to na ime izgubljene zarade 646,65 Eur-a, na ime neimovinske štete iznos od 4.399,76 Eur-a, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 305,26 Eur-a, a koje činjenice stranke u ovom postupku ne čine spornim. Također među strankama nije sporno da je tužiteljica odmah nakon štetnog događaja od 08.srpnja 2022.godine otvorila bolovanja te je ista bila na bolovanju počevši od 09.07.2022.godine do zaključno 30.11.2023.godine, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledanih izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 79-98 spisa).

8. Među strankama je sporna činjenica da li je tuženik kao osiguratelj, a temeljem navedene police osiguranja OVO-680019259 koju je zaključio poslodavac tužiteljice kao ugovaratelj osiguranja Tommy d.o.o. Splitu , te sukladno onome što je propisano odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15) dužan isplatiti dodatni iznos na ime osigurnine zbog osiguranog slučaja na ime naknade neimovinske i imovinske štete.

10. Iz iskaza tužiteljice saslušane na ročištu od 23. ožujka 2026. (list 339 spisa), a vezano za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja, proizlazi da je vezano za štetni događaj koji joj se dogodio 8. srpnja 2022. trebala tuđu pomoć i njegu budući da je nakon štetnog događaja od 8. srpnja 2022. do 16. 08. 2022. nosila longetu i bila gotovo nepokretna, a da ista sama živi, te da se tuđa njega i pomoć sastojala u pomoći kod pripremanja obroka, oblačenja, higijene te da su joj kod oblačenja pomagala djeca. U odnosu na troškove liječenja ista ističe da je koristila po preporuci liječnika tekući Collagen Jasenka, a koji da košta 30,00 eura, te da je morala kupovati lijek Atril za obnovu hrskavice, a koji da košta 12,00 eura, te da je imala i troškove goriva i prijevoza na fizikalne terapije koje je obavljala putem HZZO-a u Trogiru i to 11 tura fizikalnih terapija koje su trajale po 2 tjedna. Navodi da se ne može točno izjasniti točno koliko su iznosili troškovi goriva za prijevoz na fizikalnu terapiju, a da su je prevozili prijatelji, da nije mogla sama voziti. Tužiteljica navodi da su joj od osobnih stvari bili oštećen mobitel i radna obuća koju da sama kupuje, te da joj obuća vrijednosti oko 30-40,00 eura, a mobitel nekih otprilike 100,00 eura. Navodi da je na bolovanju bila 18 mjeseci, a da je kad joj se dogodila nezgoda radila na mjestu voditelja gastro odjela i da joj je aneks ugovora bio u trajanju od 6 mjeseci, te da je potpisala i drugi aneks u trajanju od 6 mjeseci, ali da joj je bio prekinut prije isteka trajanja od strane poslodavca i to od 5. mjeseca 2023. Navodi da nije nikada koristila usluge liječenja Doma Lovret.

17. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a odredbom članka 25.stavka 2. Zakona o zaštiti na radu je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Budući je u predmetnom postupku nesporno da je poslodavac tužiteljice Tommy d.o.o. vezano za izvanugovornu štetu zaključio policu osiguranja sa Adriatic osiguranjem d.d., tuženikom u ovom postupku tuženik je kao osiguratelj temeljem odredbe članka 921. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21) pasivno legitimirana stranka u ovom postupku i samim time obveznik isplate osigurnine temeljem zaključene police osiguranja OVO 680819259 za izvanugovornu štetu (list 15 spisa), a koju činjenicu tuženik i ne osporava u odgovoru na tužbu.

18. U odnosu na pitanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatom dodatnog iznosa pravične novčane naknade na ime neimovinske štete uz naknadu neimovinske štete koja je nesporno isplaćena u mirnom postupku ovaj sud je mišljenja da je navedeni dio potraživanja tužiteljice u cijelosti osnovan. U svrhu utvrđivanja visine ovog potraživanja ovaj sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima spec. traumatologije dr. ZR i dr. Nikoli Sikirica, psihijatru.

19. Temeljem odredbe članka 1100.stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (‘’NN’’ 35/05,41/08, 126/21, 78/15) je propisano u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno odredbi st. 2. istog članka je propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. traumatologije dr. Arsena Pavića danog na ročištu od 22. siječnja 2025. (list 229-231 spisa) proizlazi da je tužiteljica zadobila ozljedu padom na dan 8.07.2022. Tužiteljica da je u predmetnoj nezgodi zadobila prijelom ivera lijevog koljena i rupturu medijalnog meniskusa istog koljena. Ovi nalazi da su objektivizirani rtg obradom i magnetskom rezonancom. U svom tijeku liječenja da se držala preporuka liječnika te nakon provedenog liječenja da je njeno stanje bilo stabilno. Zadnji nalazi traumatologa govore kako je liječenje trajalo do kraja 2024.g. mada su postojale određene pauze, a vezano za doba godine kad je plivanje u moru ili u bazenu moguće pa da je taj vid terapije preporučen od strane fizijatra odnosno traumatologa. Tužiteljica da je bila podvrgnuta operacijskom zahvatu, nosila je longetu, bila je izložena ionizirajućem zračenju, što sve u cijelosti stvara neugodu, nelagodu, prvenstveno zbog nepoznatog ishoda liječenja i trajno funkcionalnog deficita. Tužiteljica da je poradi ozljede i prijeloma ivera, ali i ozljede meniskusa imala jedna izvjesna ograničenja koja su dijelom smanjena nakon operacijskog zahvata i nakon provedenih fizikalnih terapija. Ujedno da je nakon provedenog liječenja ipak ostao određeni deficit kojeg moramo promatrati i kroz zaostale hondromalatične promjene, hipotrofiju mišića i deficite koje takve promjene ostavljaju prvenstveno kod izlaganja većim naporima, prilikom čučanja i klečanja, dužeg hoda po neravnom terenu, posebno prilikom spuštanja i penjanja uz stepenice. Trčanje da će znatno biti limitirano pa da će tako i obavljanje kućanskih poslova biti znatno usporeno. Tužiteljica da je doživjela povredu prava osobnosti sa trajnim umanjenjem opće životne aktivnosti od 10% što da se odnosi na stanje i posljedice prijeloma, ruptura i hondromalatičnih promjena koljenog zgloba. Tužiteljica da je trpjela bolove jakog intenziteta ukupno 2 dana (1 dan prilikom ozljeđivanja, a drugi dan kod artroskopije), srednjeg intenziteta je trpjela bolove još 3 tjedna, a slabog intenziteta u periodu od 60 dana. Ističem kako je bila na dugotrajnoj fizikalnoj terapiji pa kod ovakvih terapija su prisutni bolovi ali ne cijeli dan, pa ih moram navesti kao bolove koji su trajali još 60 dana blagog intenziteta u trajanju 4 sata dnevno. S obzirom da je tužiteljici napravljena artroskopija te kako postoji određeni stupanj hipotrofije da misli da se to može kvalificirati kao naruženje lakog stupnja. Tuđu pomoć i njegu nemedicinsku tužiteljica da je trebala u periodu kad je nosila imobilizaciju, pa tako to cijenim 6 tjedana u prosjeku 2 sata dnevno, a potom i nakon učinjenog operacijskog zahvata još 30 dana, u prosjeku 2 sata dnevno, pošto da joj je trebala određena pripomoć u kući pošto je bila na štakama i trebala je u određenom stupnju štedjeti to koljeno, pa da je tako i duže stajanje i opterećenje moralo biti isključeno. Stoga da to podrazumijeva i sve kućanske poslove.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nikole Sikirica, psihijatra (list 231-232 spisa) proizlazi da je isti pregledao medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice, a iz čega da je vidljivo da je ista dana 08.07.2022. godine doživjela nezgodu na radu te da je pri tome zadobila ozljede čija je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenju spec.traumatologa. Vještak navodi da u spisu ne pronalazi nalaze koji govore u prilog da je kod tužiteljice došlo do razvoja simptoma koji bi bili dovoljni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Isti ističe da imajući u vidu mišljenje vještaka ortopeda traumatologa te uzimajući u obzir normalno i psihološko razumljivo reagiranje osobe na trpljenje dijagnostičkih terapijskih procedura te na same zdravstvene posljedice vještak navodi da je mišljenja da je tužiteljica trpjela sekundarni strah jakog inteziteta u trajanju od 48 sati, a potom sekundarni strah umjerenog inteziteta u trajanju 3 tjedna, te sekundarni strah blažeg inteziteta sljedeća 3-4 mjeseca.

23. Navedene nalaze i mišljenja vještaka dr. Arsena Pavić i dr. Nikole Sikirica ovaj sud smatra u cijelosti logičnim i vjerodostojnim budući su zasnovani na medicinskoj dokumentaciji tužiteljici, a stranke nisu prigovarale navedenim nalazima i mišljenjima.

24. Uzimajući u obzir sve što su u svom nalazu i mišljenju istakli vještaci dr. Arsen Pavić i dr. Nikole Sikirica, a vezano za trajanje fizičkih boli i straha te umanjenje životne aktivnosti i naruženost, te uzimajući u obzir dugotrajnost liječenja tužiteljice, njenu životnu dob i sve neugodnosti koje je trpjela tijekom liječenja ovaj sud smatra da je tužiteljici predmetnim štetnim događajem koji joj se dogodio dana 08.07.2022.godine za vrijeme rada kod poslodavca Tommy d.o.o. Split na radnom mjestu voditeljice gastro odjela povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu članka 19.stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21- u daljnjem tekstu ZOO-a). Imajući u vidu utvrđenja dr. Pavić u pogledu vrste i težine zadobivenih ozljeda kod tužiteljice i to prijeloma ivera lijevog koljena, rupturu medijalnog meniskusa, provedenog operativno liječenje i to artroskopije, te činjenice da je tužiteljici bila postavljena longeta, javljanje tužiteljice na kontrolne preglede tijekom srpnja mjeseca te kod traumatologa, česti pregledi po fizijatrima, odlasci na fizikalne terapije kao i utvrđene ograničenosti pokretljivosti koljenog zgloba i hipotrofije natkoljene muskulature, obavljanje RTG pregleda i MR obrade te probleme koje će tužiteljica imati zbog ozljede kod izlaganja većim naporima, posebno čučanja i hodanja te dužeg hoda po neravnom terenu, posebno prilikom spuštanja i penjanja uz stepenice, te limitiranosti prilikom trčanja i obavljanja kućanskih poslova, te utvrđene naruženosti lakog stupanja zbog hipotrofije ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu kao pravična novčana naknada za neimovinsku štetu pripada kao osnovan ukupan iznos od 8.000,00 Eur-a (od čega 1.600,00 Eur-a na ime fizičkih boli, 800,00 Eur-a na ime straha, 5.000,00 Eur-a na ime umanjenja životnih aktivnosti, te 600,00 Eur-a na ime naruženja lakog stupnja). Međutim, budući je među strankama nesporno da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku već isplatio 4.399,76 Eur-a na ime neimovinske štete pa tužiteljicu na ime pravične naknade neimovinske štete pripada razlika između utvrđenog ukupnog iznosa neimovinske štete u iznosu od 8.000,00 Eur-a i već isplaćene neimovinske štete u iznosu od 4.399,76 Eur-a, a slijedom čega tužiteljicu na ime pravične novčane naknada na ime neimovinske štete pripada iznos od 3.600,24 Eur-a, a koji iznos tužiteljica osnovano potražuje po ovom osnovu. Na priznati iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 3.600,24 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva budući je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je tužiteljica pisani zahtjev za naknadu štete u mirnom postupku tuženiku podnijela dana 02.11.2023.godine, a koja činjenica i proizlazi iz pregledanog zahtjeva za naknadu štete od 02.11.2023.godine (list 124-128 spisa) tužiteljicu pripada zakonska zatezna kamata na utvrđeni iznos na ime neimovinske štete od dana podnošenja tog zahtjeva 02.11.2023.godine. Navedena zakonska zatezna kamata se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

24. Također tužiteljicu djelomično pripada i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Naime, temeljem odredbe članka 1095.stavka 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. U tom smislu iz nalaza i mišljenja dr. Arsena Pavić proizlazi da je tužiteljica trebala nemedicinsku tuđu pomoć i njegu u periodu kad je nosila imobilizaciju i to 6 tjedana u prosjeku 2 sata dnevno, a potom i nakon učinjenog operacijskog zahvata još 30 dana u prosjeku 2 sata dnevno i to u vidu pripomoći u kući zbog hodanja na štakama, kao i pomoć u kućanskim poslovima. U pogledu cijene sata tuđe pomoći i njege ovaj sud je pribavio podatke Državnog zavoda za statistiku od 23.10.2024.godine (list 226 spisa) iz kojih proizlazi da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća NKV radnika u RH prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti za razdoblje od VII. -XII. 2022.godine iznosi 680,00 Eur-a, za 2023.godinu 760,00 Eur-a, a za razdoblje od I/-VII. mjeseca 2024.godine 860,00 Eur-a. Također iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 23.03.2026.godine proizlazi da je ista nakon štetnog događaja koji se dogodio 08.srpnja 2022. trebala tuđu pomoć i njegu iz razloga što je nakon štetnog događaja od 08.srpnja 2022. do 16.08.2022.godine nosila longetu, te da se tuđa pomoć i njega sastojala u pomoći kod pripremanja obroka, oblačenja, higijene te da su joj kod oblačenja pomagala djeca, te u tom smislu iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Pavić i iskaza tužiteljice proizlazi osnovanost potraživanja imovinske štete (tuđe pomoći i njege). Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka dr. Arsena Pavić proizlazi da je tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega najprije 42 dana po 2 sata dnevno, a što iznosi 84 sata, te potom 30 dana po dva sata dnevno, a što iznosi 60 sati, te što ukupno iznosi 144 sata (84+60). U odnosu na imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu), a uzimajući u obzir navedene dostavljene podatke Državnog zavoda za statistiku u sudskoj praksi je prihvaćeno da se mjesečna neto plaća dijeli sa 174 sata pa kad se uzme u obzir podatak da je u 2022.godini kad se tužiteljici dogodila ozljeda na radu prema dostavljenim podacima prosječna mjesečna isplaćena neto plaća NKV radnika u RH iznosila 680,00 Eur-a, te kad se navedeni iznos od 680,00 Eur-a podijeli sa 174 sata dobije se iznos od 3,9080 Eur-a po satu, te kad se navedena ostvarena 144 sata tužiteljice s osnova tuđe pomoći i njege pomnože sa 3,9080 dobije se iznos od 562,76 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu pripada na ime imovinske štete tuđe pomoći i njege prema navedenom izračunu. Međutim, obzirom da je tužiteljici u mirnom postupku na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) isplaćen od strane tuženika kao nesporan iznos iznos od 305,26 Eur-a taj iznos je potrebno oduzeti od navedenog iznosa od 562,76 Eur-a te se dobije iznos od 257,50 Eur-a (562,76 Eur-a- 305,26 Eur-a). Budući tužiteljica tužbom na ime naknade imovinske štete potražuje ukupan iznos od 864,74 Eur-a istu je potrebno odbiti za više zatraženi iznos na ime naknade imovinske štete (tuđe pomoći i njege) i to za iznos od 607,24 Eur-a, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Na navedeni priznati iznos na ime naknade imovinske štete (tuđe pomoći i njege), a u iznosu od 257,50 Eur-a tužiteljicu pripada zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate, a koja zakonska zatezna kamata počinje teći od presuđenja pa do isplate budući se sukladno odredbi članka 1089. stavak 2. ZOO-a visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. U navedenom smislu trebalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za dosudu zakonskih zateznih kamata za utuženo razdoblje od 02.11. 2023.godine do presuđenja, a kako je također odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Radi navedenog odlučeno je kao u točki II/ i III/ izreke ove presude.

25.Tužiteljica je potraživala i po osnovu troškova liječenja i uništenog mobitela iznos od 400,00 Eur-a na ime imovinske štete. Međutim, ovaj dio tužbenog zahtjeva je odbijen jer prema mišljenju ovog suda tužiteljica nije sudu pružila niti jedan dokaz iz kojeg bi se na nedvojben način mogao izvesti dokaz da su tužiteljici navedeni troškovi i nastali u zatraženom iznosu. Naime, tužiteljica je u odnosu na troškove liječenja na ročištu od 23.03.2026.godine navela da je koristila po preporuci liječnika tekući kolagen A koji da košta 30,00 Eur-a, te lijek Atril za obnovu hrskavice, a koji da košta 12,00 Eur-a, te da je fizikalne terapije obavljala putem HZZO-a u Trogiru i to 11 tura tih terapija koje da su trajale 2 tjedna. Tužiteljica nije sudu u dokazne svrhe dostavila račune iz kojih bi proizlazilo da je ista kupovala navedeni proizvod A po cijeni od 30,00 Eur-a kao ni lijek Atril po cijeni od 12,00 Eur-a budući takav dokaz ne prileže spisu, a također u predmetni spis nije dostavila ni dokaz da je za uništeni mobitel imala trošak u iznosu od 100,00 Eur-a niti ovakvi dokazi prileže spisu slijedom čega se navedene činjenice ne mogu smatrati dokazanim. Pored toga tužiteljica je obavljala fizikalne terapije na trošak HZZO-a u Trogiru, a što proizlazi iz njenog iskaza pa joj u tom smislu u pogledu fizikalne terapije nisu nastali nikakvi troškovi. Radi navedenog odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice vezano za dosudu imovinske štete za troškove liječenja i uništenog mobitela te je odlučeno kao u točki IV/ izreke ove presude.

26. U odnosu na imovinsku štetu (izgubljenu zaradu) ovaj sud je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje ovaj sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljan kao i dopunu nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan.

27. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana (list 302-305 spisa) proizlazi da je isti dobio nalog utvrditi visinu potraživanja tužitelja te da će isto utvrditi na način da se izračuna tražena razlika naspram djelatnika na istom radnom mjestu te da se odbije utvrđena isplata. Pregledom isplatnih lista tužiteljice da je utvrđeno da je u isplatnom utuženom razdoblju poslodavac priznavao koeficijent od 3,05 do 02/2023. te da vještak ne preispituje može li se koeficijent prema ugovorima promijeniti za vrijeme bolovanja te stoga izračun prilaže pod pretpostavkom povoljnijom za djelatnika. Ukoliko sud utvrdi pravnu opravdanost umanjenja za isto da se može izvršiti dopuna, no za to da je potreban Pravilnik o plaćama te detaljna izrada izračuna. Nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva iznosim mišljenje da tužiteljici za bolovanja uslijed ozljede na radu nije isplaćeno 4.315,85 EUR propuštene zarade sukladno usporednoj plaći djelatnice za utuženo razdoblje, a uzevši u obzir i isplaćeno od tuženika (po mjesecima sukladno koloni 8 tablice nalaza i mišljenja).Tužiteljica nije imala primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje te je podneskom tužiteljice od 08.10.2025.godine tužiteljica između ostalog uredila tužbeni zahtjev u pogledu izgubljene zarade sukladno nalazu i mišljenju vještaka Buljan potražujući na ime izgubljene zarade upravo navedeni iznos od 4.315,85 Eur-a. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka Buljan smatrajući da troškovi prehrane kao i naknade za prijevoz se ne mogu smatrati izgubljenom zaradom jer da je riječ o neoporezivim primicima, te da se podaci o uporednom radniku ne mogu uzeti kao mjerodavni za izračun izgubljene zarade. Predloženo je da sud pozove vještaka da dopuni nalaz i mišljenje na način da iskaže razlike u primanjima tužiteljice prije odlaska na bolovanje, izuzimajući pritom primanja s osnova troškova prijevoza i obroka (prehrane) bez uzimanja podataka usporedne radnice.

27. U dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Buljana (list 343-347 spisa) proizlazi da na njegov nalaz i mišljenje tuženik podneskom od 15.01.2026. traži dopunu vještva i to u 3 varijante. U prvoj varijanti izuzeti primanja s osnove troška i prehrane i računati samo temeljem plaće djelatnice prije ozljede, ujedno uskladiti 07/2022 i 11/2022 mjesec s kreditima. U drugoj varijanti isti princip (usporedni djelatnik) sa umanjenjem troška prehrane i prijevoza te usklađenjem troška kredita te u 3. varijanti kombinacija navedenog u različitim vremenima utuženog razdoblja odnosno 07/22 – 02/23 po usporednom djelatniku, a 03/23-12/23 temeljem prethodnih plaća. Vještak daje pregled po navedenim varijantama. Vještak naglašava da je za doba 07/22 i 02/23 uzet u obzir već kredit što da je vidljivo sa isplatnih listića, u protivnom da bi plaće bile manje. Nadalje da se ograđuje od pravne osnovanosti izuzimanja troška prehrane odnosno prijevoza jer da je tužiteljica radila onda da bi navedena prava ostvarivala, no pravno tumačenje da ostavlja sudu. U praksi da je do sada uvijek navedeno uzimao u obzir. Ukoliko sud smatra da se treba izuzeti navedene naknade onda da je razlika nepostojeća. Stoga da je uzeta i dalje vrijednost sa navedenim dodacima za prosjek plaće prije utuženog razdoblja, dok da se kod usporedne djelatnice može sračunati razlika bez dodataka. O tome kada se može, a kada ne uzimati usporedna djelatnica odluku da ostavlja sudu ili strankama na dogovor s obzirom da je isto pravno pitanje, a u praksi da se susretao sa obje metode. Nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva vještak iznosi mišljenje da tužiteljici za bolovanja uslijed ozljede na radu nije isplaćeno 735,11 EUR propuštene zarade sukladno prethodno isplaćenim plaćama, odnosno 900,36 EUR sukladno usporednoj plaći djelatnice (umanjenom za neoporezive isplate za utuženo razdoblje), a uzevši u obzir i isplaćeno od tuženika (po mjesecima sukladno koloni 8 tablice).

22. Temeljem navedene odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi kao i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad.

23. Nije dvojbeno, a što proizlazi i obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice koje prileže spisu i njenih ugovora o radu i aneksa ugovora o radu, kao i ugovora o radu uporedne djelatnice ER (list 168. do 220 spisa) proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju od rujna 2022. do prosinca 2022. prije predmetne ozljede na radu koja se istoj dogodila kod poslodavca Tommy d.d. 08.07.2022.godine radila kao voditeljica gastro odjela kod tuženika podjednako kao i djelatnica ER, te u tom smislu upravo primanja uporedne djelatnice DR predstavljaju dokaz onog što bi tužiteljica ostvarivala na ime primanja da nije bilo navedene ozljede na radu. U tom smislu ovaj sud je mišljenja da za izračun izgubljene zarade u predmetnog postupku treba prihvatiti upravo onaj izračun vještaka Ivana Buljan koji uzima u obzir za izračun izgubljene zarade primanja uporednog radnika, a ne prethodne plaće koje je tužiteljica ostvarivala. Vještak je u osnovnom nalazu i mišljenju istakao da je pregledom isplatnih lista tužiteljice utvrđeno da je u isplatnom utuženom razdoblju poslodavac priznavao koeficijent od 3,05 do 02/2023, te da u tom smislu tužiteljici za vrijeme bolovanja uslijed ozljede na radu nije isplaćeno 4.315,85 Eur-a propuštene zarade sukladno usporednoj plaći djelatnice za utuženo razdoblje, a uzevši u obzir i isplaćeno od strane tuženika (po mjesecima sukladno koloni Tablice). Iz nalaza i mišljenja vještaka je razvidno da je vještak Buljan dao navedeni izračun po usporednoj radnici napravljen prema stvarnim primanjima radnice na istom radnom mjestu i po tom osnovu je izvršio navedeni izračun. U dopuni nalaza i mišljenja vještak Ivan Buljan (list 343-347 spisa) dao izračun u dvije varijante i to prema prethodno isplaćenim plaćama tužiteljice i prema usporednoj plaći vezano za izračun izgubljene zarade ističući da je tužiteljici usljed ozljede na radu nije isplaćeno 735,11 Eur-a propuštene zarade sukladno prethodno isplaćenim plaćama, odnosno 900,36 Eur-a sukladno usporednoj plaći djelatnice (umanjenoj za neoporezive isplate) za utuženo razdoblje uzevši u obzir ono što je isplaćeno od strane tuženika. Ovaj sud prihvaća kao ispravan izračun iz osnovnog nalaza i mišljenja vještaka kojim je vještak Buljan izračunao izgubljenu zaradu tužiteljice uzimajući u obzir primanja uporedne radnice ER, te isplaćene iznose od strane tuženika bez izuzimanja primanja s osnova troškova prehrane i prijevoza. Naime, prilikom izračuna stvarno nastale izgubljene zarade potrebno je uzeti u obzir i navedene troškove prehrane i prijevoza budući tužiteljica ne traži troškove prehrane ili prijevoza kao zasebnu štetu već kao razliku između onog što bi primila da je radila i onog što je stvarno primila tijekom bolovanja. Naime, iz pregledanih obračunskih lista uporedne djelatnice ER koja je također u utuženom razdoblju radila kao voditeljica gastro odjela proizlazi da je Tommy d.o.o. istoj plaćao troškove prijevoza te trošak naknade za prehranu kao sastavne dijelove plaće. U tom smislu ovaj sud je mišljenja da bi tužiteljica također kod istog poslodavca ostvarila navedene neoporezive primitke da nije doživjela predmetnu ozljedu na radu. Tuženik nije sudu predložio ni pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno. Ovaj sud također ne prihvaća prigovor tuženika da se pri utvrđivanju izgubljene zarade iz osnovice za usporedbu moraju automatski izuzeti iznosi isplaćeni na ime naknade troškova prijevoza i prehrane i to samo zato što je riječ o neoporezivim primicima. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari nije predmet utvrđenja naknada poreza niti pitanje oporezivosti ili neoporezivosti pojedinog primitka već utvrđivanje imovinskog položaja tužiteljice zbog ozljede na radu i to imovinskog položaja u koje bi se tužiteljica nalazila da nije bilo predmetnog štetnog događaja od 08.07.2022.godine. U tom smislu je prema mišljenju ovog suda odlučno da li bi tužiteljica da je radila prema pravilima koja su se na nju primjenjivala navedene primitke (trošak prijevoza i prehrane) i ostvarila, te ukoliko bi ih ista ostvarila upravo oni predstavljaju dio njenog očekivanog imovinskog primitka pa bi njihovo izuzimanje dovelo do toga da se tužiteljici ne naknadi stvarno nastala razlika između prihoda kojeg bi ostvarila da je radila i prihoda kojeg je stvarno ostvarila za vrijeme bolovanja. Budući je vještak Buljan u osnovnom vještvu postupajući prema nalogu suda utvrdio razliku između stvarno isplaćenih primitaka tužiteljici i primitaka usporedne djelatnice ER koja je obavljala iste poslove u promatranom razdoblju kao i tužiteljica i to posao voditeljice gastro odjela, te je pri tome uzeo prema obračunskim listama plaća i stvarno isplaćene iznose tužiteljici u utuženom razdoblju, a iz obračunskih lista plaća koje se odnose na uporednu djelatnicu ER proizlazi da je ista u utuženom razdoblju na istom radnom mjestu kao što je tužiteljičino primala naknadu za troškove prijevoza i prehranu ovaj sud navedeni izračun kojeg je vještak dao u osnovnom vještvu prihvaća kao vjerodostojan budući su u usporednoj plaći radnice ER uključeni oni primici koje bi i tužiteljica primala da je radila, da nije bila na bolovanju zbog navedene ozljede na radu. Ovaj sud u tom smislu prihvaća izračun vještaka Buljan iz osnovnog vještva, a ne prihvaća izračune u dvije varijante izgubljene zarade koje je vještak Buljan dao u dopuni nalaza i mišljenja uz izuzimanje neoporezivih primitaka. Također je vještak Buljan i u samoj dopuni nalaza i mišljenja naveo da je pitanje pravne osnovanosti izuzimanja troškova prehrane i prijevoza pitanje koje ostavlja na pravnu ocjenu ovom sudu. Ovaj sud u navedenom smislu nije pravno vezan navedenim varijantama izračuna iz dopune i nalaza vještaka Ivana Buljan pa je u tom smislu ovaj sud iz svih navedenih razloga i ocijenio da isključivo izračun izgubljene zarade od strane vještaka Buljan u osnovnom vještvu, a u iznosu od 4.315,85 Eur-a odgovara onome što je propisano odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a u pogledu gubitka izgubljene zarade zbog predmetne ozljede na radu. U navedenom smislu iz navedenih razloga prihvaćen je u cijelosti u pogledu naknade imovinske štete radi izgubljene zarade (neisplaćenih primitaka po osnovi razlike plaće i naknade troškova prijevoza i prehrane) tužbeni zahtjev tužitelja, a kojim isti potražuje iznos od ukupno 4.315,85 Eur-a kao osnovan. Na navedeni priznati iznos izgubljene zarade tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos u trenutku dospijeća prema izračunu vještaka Buljan iz Tablice 1. kolona 8. nalaza i mišljenja. Navedena zakonska zatezna kamata se do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08/ 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmijenjenoj odredbi ZOO-a (''NN'' 156/22). Radi navedenog odlučeno je kao u točki V/ izreke ove presude.

26. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku te primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 8. ZPP-a djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/, II/, III/ i IV/ i V/ izreke ove presude.

27. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u ovom postupku tuženik joj je dužan naknaditi razmjeran dio parničnih troškova sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela 100% u odnosu na pravni osnov potraživanja, te 95,63% u odnosu na visinu potraživanja, a kad se u relaciju stavi ostvareni iznos na ime naknade štete u iznosu od 8.762,83 Eur- a prema ostvarenom iznosu od 9.162,83 Eur-a, te je u tom smislu tužiteljica uspjela u postotku od 97,82% (195,63:2), dok je tuženik uspio 2,18%. Kad se od postotka uspjeha tužiteljice u ovom postupku od 97,82 % oduzme postotak uspjeha tuženika u ovom postupku od 2% tada se dobije iznos od 95,64 %, a koji iznos predstavlja uspjeh tužiteljice u ovoj parnici. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 10.07.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 28.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 22.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava pripremnog podneska tužitelja od 16.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava pripremnog podneska tužitelja od 08.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu 23.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 23.03.2026.godine u iznosu od 100 bodova; pripremnog podneska tužitelja od 24.06.2026.godine u iznosu od 100 bodova, zastupanja na ročištu od 10.07.2026.godine u iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 2.600,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 650,00 Eur-a ukupno iznosi 3.250,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 613,08 Eur-a ukupno iznosi 3.863,08 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju s postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici u postotku od 95,64% tad se dobije iznos od 3.694,64 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki VI/ izreke ove presude.

U Splitu, 07. rujna 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis