REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-933/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Grad Umag-Umago, Gradonačelnik, Umag, G. Garibaldi 6, OIB: 84097228497, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, uz sudjelovanje zainteresirane osobe SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi poreza na nekretnine, 7. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-01/25-02/43, URBROJ: 2163- 18-09/4-26-2 od 22. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Umaga, Upravnog odjela za financije i proračun, KLASA: UP/I-410-03/25-01/900, URBROJ: 2163-9-04/06-25-1 od **.**.2025., SC je utvrđen porez na nekretnine za 2025. u iznosu od 863,92 eura, za nekretninu na adresi [adresa], k. č. [katastarska čestica]/1ZGR, korisne površine 107,99 m².

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-01/25-02/43, URBROJ: 2163-18-09/4-26-2 od 22. travnja 2026., te je tuženik poništio rješenje Grada Umaga, Upravnog odjela za financije i proračun, KLASA: UP/I-410-03/25-01/900, URBROJ: 2163-9-04/06-25-1 od 26. lipnja 2025. i obustavio postupak za utvrđivanje poreza na nekretnine za 2025.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da Tužitelj ističe da je drugostupanjsko tijelo pogriješilo kada je zauzelo stav da plaćanje poreza na nekretnine nije ovisno o rezidentnosti budući nije uzelo u obzir odredbe lex superiori, Općeg poreznog zakona. Činjenica da u Zakonu o lokalnim porezima izričito ne piše da je rezidentnost uvjet, ne znači da se način korištenja nekretnine kada su u pitanju strani državljani ne može ili ne smije vezati uz rezidentnost. Nadalje, pogrešno da je na temelju par računa izveden zaključak da je dokazana činjenica stalnog stanovanja. Računi nisu jedini i nepobitan dokaz stalnog stanovanja. Tužitelj nadalje navodi da je intencija zakonodavca da se porez na nekretnine ne plaća ako one služe za stalno stanovanje. Stalno stanovati se može samo u jednoj nekretnini. Kada bi bio ispravan stav drugostupanjskog tijela, da je rezidentnost nebitna, tada bi svaki državljanin RH koji ima više nekretnina bio u nepovoljnijem položaju od bilo kojeg stranog državljanina. Konkretno, državljanin Republike Hrvatske koji je vlasnik dvije ili više nekretnina, živi i stanuje u jednoj. Na sve druge nekretnine plaća porez (ukoliko nisu u dugoročnom najmu). Državljanin druge države koji je vlasnik nekretnine na području RH i ima u vlasništvu jednu ili više nekretnina u svojoj državi, ne plaća porez na nekretnine u RH jer s par računa dokazuje da u RH stalno boravi i stalno stanuje u nekretnini. Razvidno je da strani državljanin izigrava sustav jer su mu svi životni interesi u drugoj državi (posao, primanja, doktori, škole, oporezivanje…). Kada bi taj isti strani državljanin zaista stalno stanovao u nekretnini u RH za koju u žalbi navodi da ne treba plaćati porez, tada bi bio u nizu drugih prekršaja oko boravka u RH dužem od 183 dana i bio bi u obvezi pred nadležnom poreznom upravom pokrenuti postupak stjecanja rezidentnosti. Strani državljanin ne bi smio izbjeći plaćanje poreza na nekretnine pukom tvrdnjom da živi u [adresa], ako istovremeno službeno drži status nerezidenta i istovremeno ima prebivalište u svojoj, matičnoj državi. Rezidentost je i mora biti jedan od dokaza stalnog stanovanja za strane državljane, rezidentnost da je ključni faktor. Ako je osoba evidentirana kao nerezident, to znači da je njezino središte životnih interesa (obitelj, stalni posao, uobičajeno boravište u drugoj državi dulje od 183 dana pravno locirano u drugoj državi). Stranka da ne može tvrditi da joj nekretnina u Hrvatskoj služi za stalno stanovanje što je uvjet za oslobađanje od poreza ukoliko je u službenim evidencijama prijavljena kao nerezident koji ima dva prebivališta, ono u [adresa] i RH. Nelogično da je i neživotno nekome tko povremeno boravi u [adresa] vikendima, na temelju par dostavljenih računa omogućavati izbjegavanje plaćanja poreznih obveza. Račune za potrošnju energenata možda je najlakše pribaviti, jednom mjesečno uvijek se može doći na vikend, potrošiti nešto vode, struje, plaćati RTV pristojbu, ali to nije niti može biti jedini dokaz stalnog stanovanja. Potvrda poslodavca, dokaz o mjestu rada, naknadi za pute troškove, liječnički karton ii potvrde o izabranom obiteljskom liječniku, zubaru, pedijatru, prijava djece, dokaz o upisu u školu ili vrtić su dokazi koji se mogu ili trebaju vrednovati kod utvrđivanja okolnosti stalnog stanovanja. U konkretnom predmetu stranka da je čak i sama izjavila da joj centar životnih interesa nije u Republici Hrvatskoj, već u Sloveniji. Ide kod doktora u Sloveniju, vozi automobil sa stranim registarskim pločicama, prima slovensku mirovinu. Hrvatski pravni i porezni sustav da jasno i nedvojbeno propisuje obveznike plaćanja poreza. Na konkretan da se slučaj ne primjenjuju samo i isključivo odredbe Zakona o lokalnim porezima jer je upravo tim Zakonom, u čl. 52. propisano kako slijedi: „Glede utvrđivanja, naplate, povrata poreza, žalbenog postupka, zastare i prekršajnog postupka primjenjuju se odredbe zakona kojim je uređen opći porezni postupak, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno, i zakona kojim se uređuje prekršajni postupak“. Navedeno upućuje na to da je upravo Opći porezni zakon (NN 115/2016,106/2018,121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024, 151/2025). taj Zakon koji se primjenjuje u slučajevima utvrđivanja i naplate poreza. Taj isti Opći porezni zakon već je razradio pitanje prebivališta i uobičajenog boravišta za porezne svrhe, kao i mjesta oporezivanja nekretnina na način kako slijedi: „(2) Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti. (3) Ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i u inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u državi u kojoj je prebivalište obitelji, a za poreznog obveznika samca ili ako se prebivalište obitelji ne može utvrditi, smatra se da ima prebivalište u državi iz koje pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti ili u kojoj se pretežno zadržava. (4) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka druga država ne smatra poreznog obveznika svojim poreznim rezidentom, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu. (5) Uobičajeno boravište u smislu ovoga Zakona ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.“ Ukoliko je zakonodavac predvidio mjesto oporezivanja nekretnina i veže ga uz boravište i rezidentnost, utoliko se nameće logični zaključak da je isto bitno i za dokazivanje stalnog stanovanja. Ukoliko stranka smatra drugačije, treba to i dokazati, ne računima, već svojim statusom poreznog obveznika u RH. Nadalje, Pravilnikom o provedbi OPZ- a (Narodne novine br. 45/2019, 35/2020, 43/2020, 50/2020, 70/2020, 74/2020,103/2020, 114/2020, 144/2020, 2/2021, 26/2021, 43/2021, 106/2021, 144/2021, 156/2022, 16/2025, 11/2026) propisano je da su stranci koji žele izbjeći plaćanje poreza (između ostalog i na temelju stalnog stanovanja) u obvezi podnijeti službeni Obrazac TU (upitnik za određivanje rezidentnosti). Na tom obrascu moraju pod materijalnom i kaznenom odgovornošću dokazati da su ugasili rezidentnost u matičnoj zemlji i prebacili ju u RH. Odredbom članka 43. Pravilnika propisano je da je porezni obveznik dužan prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze. Prilikom donošenja pobijanog Rješenja drugostupanjsko tijelo pogrešno da je utvrdilo osnov oslobođenja budući je zakonsko oslobođenje plaćanja poreza na nekretnine temeljeno na stalnom stanovanju, a iz svih priloženih dokaza ne proizlazi da bi stranka pored prijavljenog prebivališta u inozemstvu stalno stanovala u nekretnini na području RH, te predlaže da se poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže da se poništi rješenje tuženika.

5. Sporno je među strankama ovog spora, jesu li pravilno i zakonito javnopravna tijela utvrdila tužitelju obvezu plaćanja poreza na navedenu nekretninu.

6. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 31. kolovoza 2026. u prisutnosti zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

7. Zainteresirana osoba je ostala pri svim navodima iznesenim u odgovoru na tužbu i napominje kako ona na navedenoj adresi živi već četiri godine, da nema prijavljen stalni boravak na istoj jer treba proći 5 godina da bi mogla dobiti stalni boravak, da ne dolazi povremeno na tu adresu već da stalno živi, plaća vodu, struju, komunalije, Internet i ostalo, a što da mogu potvrditi i njezini susjedi.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom članka 2. stavkom 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 116/16, 101/17, 114/22, 114/23 i 152/24, dalje: ZLP), propisano je da se nekretninom smatra svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju. Nekretninom se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.

11. Odredbom članka 25. ZLP-a, propisano je da porez na nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

12. Člankom 26. stavak 1. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine plaća godišnje od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine, određene propisom kojim se uređuju uvjeti i mjerila za izračun zaštićene najamnine. Stavkom 2. istog članka propisano je da visinu poreza na nekretnine u granicama određenim stavkom 1. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave propisuje svojom odlukom. Stavkom 5. istog članka propisano je da jedinica lokalne samouprave može propisati visinu poreza na nekretnine ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi. Stavkom 6. istog članka propisano je da jedinica lokalne samouprave može propisati da će se visina poreza utvrđena stavkom 5. ovoga članka uvećati ovisno o drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine.

13. Člankom 27. stavkom 1. točkom 7. ZLP-a propisano je da se porez na nekretnine ne plaća na nekretnine u slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine. Stavkom 6. istog članka propisano je da se stambena namjena nekretnine utvrđuje na temelju postojanja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu.

14. Člankom 42. stavkom 1. točkom 2. ZLP-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom utvrđuje za potrebe plaćanja poreza na nekretnine, visinu poreza na nekretnine ovisno o kriterijima iz članka 26. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine za socijalno ugrožene osobe iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza.

15. Odluka o porezima Grada Umaga-Umago („Službene novine Grada Umaga- Umago“, broj: 21/23, 23/24 i 2/25, dalje: Odluka), propisuje vrste poreza koje pripadaju Gradu Umagu-Umago, visina stope poreza na potrošnju, visina poreza na nekretnine, predmet oporezivanja porezom na korištenje javnih površina, visina, način i uvjeti plaćanja poreza na korištenje javnih površina, nadležno porezno tijelo za utvrđivanje, nadzor, naplatu i ovrhu radi naplate navedenih poreza. Odredbom članka 2. Odluke, propisano je da su porezi Grada Umaga-Umago: porez na potrošnju, porez na nekretnine i porez na korištenje javnih površina. Odredbom članka 5. Odluke, propisano je se porez na nekretnine na području Grada Umaga-Umago plaća u visini od 8 eur/m[2] korisne površine nekretnine, dok je odredbom članka 6. Odluke propoisano da su obveznici poreza na nekretnine, definicija nekretnine, porezna oslobođenja i ostalo definirano odredbama Zakona o lokalnim porezima.

16. Iz spisa predmeta proizlazi da žaliteljica tvrdi kako se predmetna nekretnina koristi za stalno stanovanje i da bi trebala biti oslobođena od plaćanja poreza na nekretnine. Stoga je prvostupanjsko tijelo podneskom od 16. listopada 2025. zatražilo od žaliteljice da dostavi podatke kojima bi dokazala da se nekretnina koristi za stalno stanovanje. Žaliteljica se pismeno očitovala 24. studenog 2025. navodeći da stalo živi na predmetnoj adresi gdje se nalazi nekretnina, da trenutno nije rezident Republike Hrvatske, da tu boravi redovito dok čega rješavanje dokumentacije vezane za mirovinu iz Republike Slovenije. Također je dostavila kopije računa i drugih dokumenata kojima dokazuje stalnu prisutnost u navedenoj nekretnini.

17. Prema dostavljenim podacima tvrtke 6. maj iz Umaga, iskazana su pražnjenja za miješani komunalni otpad od siječnja do listopada 2025., a prema kartici potrošnje vode izdanu od Istarskog vodovoda iz Buzeta, iskazana je potrošnja vode od siječnja do studenog 2025., dok je potrošnja od 0 prikazana samo u svibnju.

18. Prema važećem Zakonu o lokalnim porezima, porez na nekretnine plaćaju domaće i strane fizičke i pravne osobe koje su vlasnici nekretnine na dan 31. ožujka godine za koju se porez utvrđuje. Dakle, državljanstvo i porezna rezidentnost nisu zakonski kriteriji za nastanak porezne obveze. Zakon izrijekom propisuje da se porez ne plaća na nekretnine koje služe za stalno stanovanje. Ako osoba u Hrvatskoj stvarno živi u predmetnoj nekretnini pretežiti dio godine, to može biti dokaz da nekretnina služi za stalno stanovanje, a iz priloženih dokaza proizlazi da ovdje zainteresirana osoba doista i živi na predmetnoj adresi pretežiti dio godine.

19. Porezna rezidentnost druge države ne isključuje automatski obvezu plaćanja poreza na nekretnine, ali ni sama činjenica da je osoba vlasnik i hrvatski rezident nije dovoljna za oporezivanje ako nekretnina stvarno služi stalnom stanovanju. Formalna rezidentnost, prijava prebivališta ili državljanstvo nisu odlučujući faktori kod određivanja poreza na nekretnine.

20. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud zaključuje da je osporavanim rješenjem tuženika pravilno poništeno prvostupanjsko rješenje i obustavljen postupak utvrđivanja poreza ne nekretnine, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 7. rujna 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju Grad Umag-Umago, Gradonačelnik, Umag, G. Garibaldi 6,

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8,

- zainteresiranoj osobi SC iz [adresa]