Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-604/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimiru Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Košanski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lacković&Rukavina d.o.o. Đurđevac, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-1002/2024-31 od 29. srpnja 2025., 7. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovr-1002/2024-31 od 29. srpnja 2025.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Odbija se kao neosnovan prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41 zaprimljen kod ovog suda dana 9. ožujka 2023. kojim se predlaže određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 1.suvlasnički dio: 2/4 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja s osnove glavnice u iznosu od 6.458,29 eura, s osnove redovne kamate u iznosu od 2.421,00 eura i s osnove zatezne kamate u iznosu od 5.156,62 eura, te radi naplate zatezne kamate koja na iznos glavnice teče od 15. veljače 2023. do isplate kao i troškova ovršnog postupka.“

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavio je ovrhovoditelj pobijajući ga zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), te zbog povrede odredbi ovršnog postupka ukazujući na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja, postupak koji mu je prethodio te uzimajući u obzir i žalbene navode ovrhovoditelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. - dalje: OZ).

7. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja podnesen na temelju ovršne isprave - Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 445-6900405 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23.ožujka 2010. kojim je ovršenik kao založni dužnik u čl. 7. dozvolio da se radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja zasnuje založno pravo na njegovom suvlasničkom dijelu od ½ dijela i to nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] i nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica];

- da je čl. 11. istog Sporazuma dao suglasnost da se na temelju iste javnobilježničke isprave može provesti neposredna ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim odredbama OZ-a;

- da su u ovršnom postupku koji se kod istoga suda vodio pod poslovnim brojem Ovr- 78/20 protiv njega kao ovršenika predmet prodaje bile nekretnine u odnosu na koje je zasnovano založno pravo na temelju Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 445-6900405 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine i da je u istom postupku doneseno pravomoćno rješenje o namirenju poslovni broj Ovr-78/2020 od 26. lipnja 2025. kojim je utvrđeno da je ostala nenamirena glavnica u iznosu od 2.853,57 EUR, redovna kamata u iznosu od 2.402,73 EUR, zatezne kamate u iznosu od 4.998,94 EUR, te troškovi postupka u iznosu od 264,53 EUR;

- da u odnosu na nekretninu koja je predmet ovoga postupka ovrhovoditelj nema zasnovano dobrovoljo založno pravo, već prisilno založno pravo na temelju rješenja o osiguranju poslovni broj Ovr-83/2020;

- da je saslušanjem ovršenika i uvidom u uvjerenje o prebivalištu za istoga utvrđeno da ovršenik osim nekretnine koja je predmet ovoga postupka nema drugu nekretninu koja bi bile podobne za stanovanje te da ista nekretnina predstavlja dom ovršenika u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda („Narodne novine“

– Međunarodni ugovori broj 13/03., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10 i 13/17. – dalje Konvencija);

- da ovršenik osim nekretnine koja je predmet ovog postupka ima još drugih nekretnina u svom vlasništvu i to k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina] koje u naravi predstavljaju poljoprivredne površine i ne služe u stambene svrhe, te da je i vlasnik osobnog automobila;

- da je ovršenik korisnik mirovine u iznosu od 800,00 EUR mjesečno koja nije opterećena, te da bi provođenjem ovrhe samo na mirovini ovršenika uz ograničenja propisana čl. 173. st. 2. OZ-a ovrhovoditelj u roku od pet godina mogao namiriti svoju tražbinu u cijelosti i to kako preostalu glavnicu tako i pripadajuće kamate, odnosno ukupno potraživanje od 10.519,77 EUR;

- da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja donosi pobijano rješenje kojim odbija kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za određivanjem ovrhe na nekretnini ovršenika upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz razloga jer po stavu suda prvog stupnja za to nisu ispunjene posebne pretpostavke propisane čl. 80. b. OZ- a i to prije svega jer bi određivanjem i provođenjem predložene ovrhe došlo do narušenja pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu čl. 80. b. st. 2. OZ-a.

10. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja pobijano rješenje nije nejasno i nerazumljivo i stoga se može ispitati s obzirom da sud prvog stupnja prijedlog ovrhovoditelja prije svega odbija zbog razloga iz čl. 80. b. st. 2. OZ-a i to nakon što je proveo test razmjernosti kako bi utvrdio da li bi određivanjem ovrhe došlo do povrede prava na dom ovršenika zajamčenog čl. 8. Konvencije i nakon što je što je ispitao sve pretpostavke iz čl. 80. b. st. 3. OZ-a, pa stoga neosnovano u žalbi ovrhovoditelj ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a jer da je sud prvog stupnja ispitivao pretpostavke za određivanje ovrhe na nekretnini i iz čl. 80. b. st. 1. OZ-a.

11. Naime, iako sud prvog stupnja navodi da je rješenjem o namirenju poslovni broj Ovr-78/20 od 25. lipnja 2025. ovrhovoditelj djelomično namiren sa svojom tražbinom koju ima prema ovršeniku na temelju ovršne isprave na temelju koje je podnio prijedlog za ovrhu i u ovom predmetu, isti iznos preostale tražbine koja je nakon toga ostala nepodmirena, cijenio je u smislu posebne pretpostavke propisane čl. 80. b. st. 2. i 3. OZ-a.

12. Slijedom toga, neosnovano u žalbi ovrhovoditelj ističe da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja povrijedio načelo strogog formalnog legaliteta ovršnog postupka zanemarujući glavnicu tražbine ovrhovoditelja koja je postojala u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu čekajući na ishod drugog ovršnog postupka.

12.1. Naime, nakon zaprimanja prijedloga za ovrhu na nekretnini, sud je dužan ispitati da li su ispunjeni posebni materijalnopravni uvjeti za određivanjem ovrhe u smislu čl. 80 b OZ-a, a što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i učinio pozivanjem ovrhovoditelja na dostavljanje potrebnih isprava, na temelju čega je i utvrdio da se vodi paralelni ovršni postupak radi prodaje drugih i to založenih nekretnina ovršenika. Stoga neosnovano u žalbi ovrhovoditelj ističe da je postojanje posebnih pretpostavki iz čl. 80. b. OZ-a sud prvog stupnja ovlašten ispitivati samo povodom izjavljene žalbe ovršenika 13. Neosnovano u žalbi ovrhovoditelj ukazuje i da su razlozi suda prvog stupnja u pogledu postojanja ovršne isprave na temelju koje je predložena ovrha u ovoj pravoj stvari kontradiktorni na način da sud prvog stupnja najprije navodi da ovrhovoditelj ne raspolaže ovršnom ispravom koja bi ga ovlastila da se namiruje iz nekretnine koja je predmet postupka, a da potom zaključuje kako se na temelju klauzule sadržane u ovršnoj ispravi može provoditi ovrha i na drugim nekretninama ovršenika na kojima nije zasnovano dobrovoljno založno pravo.

13.1. Uvidom u stanje spisa i ovršnu ispravu na temelju koje je predložena ovrha u ovoj pravnoj stvari proizlazi da Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 445-690000405 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. toč. 5. OZ-a s obzirom da je čl. 11. istog Ugovora ovršenik kao založni dužnik dao suglasnost da se na temelju istoga ugovora protiv njega neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom radi potpune naplate osigurane tražbine.

13.2. Nadalje, iz iste ovršne isprave proizlazi da je ovršenik kao založni dužnik dozvolio da se zasnuje i uknjiži založno pravo u korist banke kao ovrhovoditelja na točno određenim nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su bile predmet ovrhe i koje su i prodane u postupku koji se vodio kod istoga suda u predmetu poslovni broj Ovr-78/20, dakle samo u odnosu na iste nekretnine zasnovano je dobrovoljo založno pravo u korist ovrhovoditelja, ali ne i u odnosu na nekretninu koja je predmet ovoga postupka.

13.3. U ovom postupku je nesporno da je u odnosu na nekretninu na kojoj je predložena ovrha u ovoj pravnoj stvari u korist ovrhovoditelja zasnovano prisilno založno pravo i to na temelju rješenja o osiguranju poslovni broj Ovr-83/2020 od 4. lipnja 2020. Navedeno u konkretnom slučaju znači da ovršenik kao založni dužnik nije dao izričitu suglasnost da se za slučaj neisplate tražbine ovrhovoditelja neposredno provede prisilna ovrha upravo na predmetnoj nekretnini niti je isti izričito pristao na posljedicu prodaje upravo nekretnine koja je predmet ovog postupka.

14. Stoga se, po shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je došlo do prisilnog zasnivanja založnog prava tj. kada se radi o prisilnom sudskom založnom pravu, ima ispitati jesu li ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretninama propisani čl. 80. b stavak 2. i 3. OZ-a a što je sud prvog stupnja pravilno i učinio provođenjem testa razmjernosti kada je utvrdio da bi prodajom predmetne nekretnine bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika posebno uzimajući u obzir da ista nekretnina predstavlja dom ovršenika, a da ovršenik osim ove nekretnine ima i druge imovine čijom prodajom bi ovrhovoditelj u razumnom vremenu mogao namiriti svoju tražbinu.

14. 1. Pri tome je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno ispitao sve pretpostavke iz čl. 80. b st. 3. OZ-a, a posebno pretpostavku koja se odnosi na to da predmetna nekretnina služi za stanovanje ovršenika i zadovoljavanje njegovih osnovnih potreba i da stoga predstavlja njegov dom u smislu čl. 8. Konvencije.

15. Neosnovano u žalbi ovrhovoditelj ukazuje da ovršenik na kojem je teret dokazivanja da bi provedbom ovrhe došlo do narušenja pravične ravnoteže isto nije učinio, budući suprotno proizlazi iz stanja spisa i to prije svega provedenog dokaza saslušanjem ovršenika i isprava koje se odnose na postojanje druge ovršive imovine ovršenika.

15.1. Suprotno tome, ovrhovoditelj je, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja bio dužan barem učiniti vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da u cijelosti ili barem u pretežnom dijelu namiri svoju tražbinu, a što isti nije učinio s obzirom da isti u pogledu postojanja odnosno nepostojanja druge ovršive imovine dostavlja podatke za drugu osobu – ĆĐ koji nema položaj ovršenika u ovom postupku već je isti samo stranka Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 445-690000405 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine.

16. Stoga, iako ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom koja mu dozvoljava predlaganje ovrhe na nekretnini ovršenika koja je predmet ovoga postupka a u odnosu na koju je između ostalog zasnovano i prisilno sudsko založno pravo, isto u takvoj situaciji ne znači da sud prvog stupnje ne može ispitivati postojanje posebne pretpostavke iz čl. 80. b. st. 2. OZ-a, te ukoliko utvrdi da je ona ispunjena, odbiti prijedlog za određivanjem ovrhe.

17. Međutim, iako je sud prvog stupnja prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj odbio prije svega zbog razloga iz čl. 80. b. st. 2. OZ-a ne može se zanemariti i činjenica koja je utvrđena u ovom postupku, a to je, da je u međuvremenu glavnica tražbine ovrhovoditelja smanjena i to ispod iznosa propisanog kako odredbom čl. 80. b. st. 1. ali i odredbom čl. 290. st. 3. OZ-a.

18. S obzirom na navedeno, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti i potvrditi pobijano rješenje primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 7. rujna 2026.

Sudac

Jelena Bušić