Poslovni broj: 19 Kž-79/2024-4

 

Poslovni broj: 19 Kž-79/2024-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih T. C. i D. H., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: 4 K-106/2022-47 od 30. listopada 2023., u sjednici održanoj 26. ožujka 2024. 

 

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba ODO-a, te se u cijelosti ukida pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja su optuženi T. C. i D. H. proglašeni krivima što su počinili produljeno kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. t. 1.  u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti brojeve „Narodnih novina“ 56/15 i 61/15 s izmjenama i dopunama, odnosno s ispravkom KZ/11, koji, doduše, nisu bili na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, ali su u smislu čl. 3. st. 2. KZ/11 blaži za optuženike kada je u pitanju inkriminirano kazneno djelo) i to optuženi T. C. na način i pod okolnostima opisanim u točkama I 1. – 7., a optuženi D. H. u točkama I 2. i 3. izreke te presude, te su na temelju istih zakonskih propisa osuđeni na kaznu zatvora i to optuženi T. C. u trajanju od deset mjeseci, a optuženi D. H. u trajanju od osam mjeseci, s time da je na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 optuženom T. C. kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, pri čemu je imenovani optuženik upozoren u smislu odredbi čl. 55. st. 7. i 8. KZ/11 na način preciziran u točki III izreke pobijane presude, dok je na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom D. H. izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1.              Na temelju čl. 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru će se optuženom T. C. uračunati u izrečenu kaznu zatvora i to od dana uhićenja, odnosno 21. listopada 2013. do 20. siječnja 2014.

 

1.2.              Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08) odlučeno je da se oštećeni B. R., V. H., J. P., M. Š. i trgovačko društvo P. d.o.o. K. s imovinskopravnim zahtjevima, koji su precizirani u točki VII izreke pobijane presude, upućuju u parnicu.

 

1.3.              Na temelju čl. 161. st. 3. ZKP/08 odlučeno je da se privremeno oduzeti predmeti koji su precizirani u točki VIII izreke pobijane presude imaju vratiti vlasnicima koji su navedeni u istoj točki osporene presude.

 

1.4.              Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 1. – 6. ZKP/08 optuženi T. C. dužan je platiti trošak kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 270 eura / 2.034,32 kn, dok je optuženi D. H. dužan platiti troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 135 eura / 1.017,16 kn, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja D. R., odvjetnika, u iznosu od 298,63 eura / 2.250,00 kn, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2.              Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3.              Odgovori na žalbu nisu podneseni.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-83/2024 od 15. veljače 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

5.              Žalba je osnovana.

 

6.               U pravu je ODO kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazano da su optuženi T. C. i D. H. počinili radnje činjenično i pravno opisane u točki 8. predmetne optužnice, a koje ulaze u sklop inkriminiranog produljenog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11. Naime, pogrešan je pravni stav prvostupanjskog suda da priznanje optuženog D. H. koje je vezano za spornu inkriminaciju iz točke 8. optužnice dao prilikom prvog ispitivanja u cijelosti predstavlja nekonfrontirani dokaz, a na što je taj sud već bio upozoren u ranijem rješenju ovoga žalbenog suda poslovni broj: 19 Kž-214/2022-4 od 17. svibnja 2022. Priznanje koje je optuženi D. H. u izloženom kontekstu iznio kod tog ispitivanja ne može se tretirati kao nekonfronrirani dokaz u odnosu na imenovanog optuženika, već samo i isključivo u odnosu na optuženog T. C., budući da potonji nije bio nazočan tom ispitivanju i nije imao priliku postavljati pitanja optuženom D. H.. Zbog takvog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja je propustio cijeniti taj dokaz u dijelu u kojem optuženi D. H. u cijelosti priznaje djelo iz točke 8. predmetne optužnice, ali je isto tako propustio dovesti ovaj dokaz, u segmentu koji se odnosi na optuženog T. C. (naime, u tom iskazu optuženi D. H. neposredno tereti i optuženog T. C. za inkriminaciju iz točke 8. optužnice), u relevantnu vezu s prvotna dva svjedočenja S. M., od kojih je drugo dano na raspravi, dakle u kontradiktornom postupku, a koje se uklapa u verziju događaja kako ga je u prvom ispitivanju opisao optuženi D. H.. To poradi toga što prvo ispitivanje optužnog D. H. jest nekonfrontirani dokaz u odnosu (i jedino) na optuženog T. C., ali je istovremeno valjani i zakoniti dokaz koji se kao takav može i mora cijeniti i analizirati u svezi s ostalim dokazima (čl. 450. st. 2. ZKP/08) koji mogu potvrditi vjerodostojnost i istinitost iznesenih činjeničnih tvrdnji optuženog D. H. prilikom prvog ispitivanja. Naime, na nekonfrontiranom dokazu se ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda (čl. 431. st. 2. ZKP/08), ali se taj dokaz smije dovesti u relevantnu vezu i vrednovati u korelaciji s drugim izvedenim dokazima, kao npr. u konkretnom slučaju s prvotnim raspravnim svjedočenjem S. M., a što je prvostupanjski sud propustio učiniti, slijedom čega se za sada uistinu ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da nije dokazano da optuženi T. C. i D. H. nisu počinili radnje inkriminirane u točki 8. predmetne optužnice, pa je stoga na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno kao  u izreci ovog rješenja, uz napomenu da je prvostupanjska presuda ukinuta u cijelosti jer je riječ o produljenom kaznenom djelu.

 

7.              U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će izvesti sve do sada provedene dokaze, a i druge za koje se ukaže potreba, te će na temelju sveobuhvatne, savjesne i brižljive ocjene cjelokupne dokazne građe, pri čemu će s većom dozom pozornosti i kritičnosti cijeniti obranu optuženog D. H. s prvog ispitivanja pred redarstvenim vlastima, prvenstveno u odnosu na njegovo priznanje djela iz točke 8. predmetne optužnice (u tom dijelu se, kako je rečeno, ne radi o nekonfrontiranom dokazu), ali dovodeći taj dokaz (u nekonfrontiranom segmentu u odnosu na optuženog T. C.) u relevantnu vezu i ocjenu s prvotnim raspravnim svjedočenjem S. M., pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje glede inkriminacije iz točke 8. predmetne optužnice i zatim donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, za koju će iznijeti uvjerljivo i argumentirano obrazložene razloge u skladu s čl. 459. st. 5. ZKP/08. 

 

 

U Varaždinu 26. ožujka 2024.