Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžm-20/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj BČ zbog kaznenih djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi maloljetnice protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Km-4/2026-7 od 27. travnja 2026., u sjednici održanoj 7. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba maloljetne BČ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja je na temelju čl. 7. st. 1. t. 7. u svezi s čl. 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15 i 126/19., dalje: ZSM) maloljetnoj BČ izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, koja ne može trajati kraće od šest mjeseci niti dulje od tri godine, a sve zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 314. st. 1. KZ-a.

1.1. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka, kao i nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja maloljetnice u cijelosti padaju na teret državnog proračuna.

1.2. Na temelju čl. 95. ZSM-a troškovi izvršenja odgojne mjere, koja je izrečena maloljetnici, padaju na teret sredstava državnog proračuna.

2. Protiv tog rješenja je maloljetna BČ putem branitelja po službenoj dužnosti Matije Šikića, odvjetnika, pravovremeno podnijela žalbu zbog odluke o odgojnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu preinači.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu je u odgovoru na žalbu osporilo žalbenu argumentaciju maloljetnice i predložilo da drugostupanjski sud istu odbije i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-471/2026 od 30. srpnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Budući da je predmetna žalba uložena samo zbog odluke o odgojnoj mjeri, ovaj je drugostupanjski sud pobijano rješenje najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu zakona, na čije postojanje u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

7. Kod donošenja odgojne mjere iz čl. 16. ZSM-a sud prvog stupnja je prihvatio ocjenu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čakovec, i mišljenje stručne suradnice suda, koji takvu mjeru u konkretnom slučaju smatraju adekvatnom s obzirom na osobine ličnosti maloljetnice, njene obiteljske prilike, ranije probleme u ponašanju i, konačno, s obzirom na kaznena djela za koja je u ovom kaznenom postupku dokazano da ih je počinila, a riječ je o djelima iz čl. 314. st. 1. KZ-a počinjenih na štetu više službenih osoba, što upućuje na visok stupanj kriminalne volje i upornosti u činjenju istih. Kada se k tome pridoda njeno ranije iskazivanje neprimjerenog ponašanja u školi, gdje se verbalno i fizički sukobljavala s drugim učenicima i nastavnicima te kršila kućni red škole, kao i manifestiranje agresivnog i nekontroliranog ponašanja prilikom terenskog obilaska maloljetnice od strane nadležnih stručnih osoba, te činjenica da su njeni roditelji niskog obrazovnog statusa, skromnih odgojnih sposobnosti i bez autoriteta i kontrole nad maloljetničinim ponašanjem, sud prvog stupnja je zaključio da je, s obzirom na ukupnost svih tih okolnosti, primjereno maloljetnici izreći upravo odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, jer će se na taj način ostvariti svrha maloljetničkog prava za pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranja opće i stručne naobrazbe maloljetnice, te tako utjecati na njezin odgoj, razvijanje njene cjelokupne ličnosti i jačanja osobne odgovornosti radi suzdržavanja ponovnog činjenja kaznenih djela.

8. Maloljetnica u bitnome smatra da izrečena odgojna mjera nije adekvatna, da je kod njenog donošenja sud prvog stupnja u potpunosti zanemario stupnjevitost u izricanju odgojnih mjera, da je u konkretnom slučaju primijenio zavodsku odgojnu mjeru unatoč njenom priznanju, izraženom kajanju i trudnoći, da ne postoji opasnost od negativnog eskaliranja njena ponašanja, pogotovo nakon što je ostala u drugom stanju, te naposlijetku demantira zaključak suda prvog stupnja da njeni roditelji nemaju autoritet i kontrolu nad ponašanjem žaliteljice. S obzirom na poodmaklu trudnoću maloljetnica drži da bi, umjesto izdvajanja iz životne sredine, za nju najbolje bilo da živi kod roditelja, koji će joj osigurati primjerenu skrb i podršku u brizi o djetetu.

9. Ovaj je žalbeni sud u cijelosti prihvatio argumentaciju prvostupanjskog suda koja je u bitnim dijelovima izložena u točki 7. ovog obrazloženja, a kojom taj sud opravdava izricanje maloljetnoj BČ odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod. Na temelju pravilno utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je ispravno zaključio da je, zbog izraženih poremećaja ponašanja, zatim prirode i težine počinjenih kaznenih djela, čime je iskazala krajnje nedolično i agresivno ponašanje spram djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec, u situaciji pružanja stručne pomoći i usmjeravanja s ciljem djelovanja na njenu ličnost i postupke, kao i činjenice da su joj oba roditelja skromnih odgojnih kapaciteta i bez ikakvog autoriteta, u postojećoj situaciji nužno maloljetnicu, makar i u poodmakloj trudnoći, izdvojiti iz dosadašnje sredine, jer sve naprijed iznijete okolnosti doista upućuju na veći stupanj njene odgojne zapuštenosti i neosjetljivosti prema društvenim vrijednostima zaštićenih KZ-om, konkretno odredbom iz čl. 314. st. 1. KZ-a , a što sve predmetnom žalbom nije dovedeno u razboritu sumnju.

10. Slijedom iznijetih razloga ovaj je drugostupanjski sud na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 7. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic