Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-794/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: FTA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Stipinović-Miočić iz Rijeke, protiv tuženika: FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Harun Bešagić, odvjetnik u Rijeci, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 01. srpnja 2026. godine, u prisutnosti tužiteljice FTA, punomoćnika tužiteljice ET, tuženika FT i punomoćnika tuženika ŽT, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 07. rujna 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

»I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u posjed nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine od 739 m[2] , upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišno-knjižni odjel Buje – Buie i to: 12. Suvlasnički dio: 71/252 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade: Posebni dio - jedinica 5. - STAN "E" - stan na 2. katu neto površine 65,35 m[2] , s pripacima: natkrivena terasa - ulaz površine 12,02 m i stepenice za pristup s podestom površine 7,09 m[2] , sveukupne površine 84,46 m , u planu posebnih dijelova zgrade na drugom katu označen slovom "E" i brojevima 1 -8, slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe podmiri tužiteljici prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.«.

II Nalaže se tužiteljici FTA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi parnični trošak tuženiku NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 625,00 (šestodvadesetpet) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na troškove postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dana 07. rujna 2026. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, dok se tuženik odbija s razlikom zatraženog troška u visini od 1.875,00 (tisućuosamstosedamdestpet) eura kao neosnovanom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od bitnoga navodi da je kao zakonska nasljednica iza svog pokojnog oca ČT temeljem Rješenja o nasljeđivanju naslijedila spornu nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 12. Suvlasnički dio: 71/252 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade: Posebni dio - jedinica 5. - STAN "E", a koji u naravi predstavlja stan na 2. katu neto površine 65,35 m[2] , s pripacima natkrivenom terasom - ulaz površine 12,02 m i stepenicama za pristup s podestom površine 7,09 m[2] , sveukupne površine 84,46 m , u planu posebnih dijelova zgrade označen slovom "E" i brojevima 1-8.

Dalje navodi da su njezin pok. otac ČT i tuženik, FT, dana 03. rujna 2013. godine zaključili Ugovor o najmu predmetnog stana na neodređeno vrijeme, te da je dana 02. veljače 2024. godine tuženiku uputila pisani Otkaz Ugovora o najmu stana uz otkazni rok od šest mjeseci, a budući da je tuženik odbio primiti pisani Otkaz Ugovora o najmu stana, te da je navedeni rok počeo teći predajom obavijesti pošti, sve sukladno članku 22. stavku 3. Zakona o najmu stanova, te je tužiteljica dodatnim dopisima od 28. svibnja 2024. godine i dana 18. lipnja 2024. godine obavijestila i podsjetila tuženika kako otkazni rok ističe zaključno s danom 02. kolovoza 2024. godine, te da je isti tog dana, a najkasnije sljedećeg radnog dana, dužan nekretninu slobodnu od stvari i osoba predati u posjed tužiteljici, međutim tuženik se kao i na ranije upućene pošiljke i obavijesti oglušio te odbio primiti upućeno, međutim da je ipak kraju s tuženikom postignut dogovor oko zaključenja Izvansudske nagodbe, a sve kako bi se izbjegli sudski postupci, međutim tuženik je u konačnici odustao od dogovora, pa tužiteljica stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže da sud naloži tužiteljici dostavljanje dokaza o upućivanju pismena koja se proizvoljno navode u historijatu tužbe kako bi se tuženik na iste mogao suvislo očitovati s obzirom da je to i postupovna pretpostavka za vođenje ove parnice, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te obveže tužiteljicu na plaćanje troškova postupka.

3. Tuženik je svoj odgovor na tužbu nadopunio na pripremnom ročištu održanom dana 17. srpnja 2025. te je ustrajao na svojoj tvrdi da nikada nije zaprimio predmetne pošiljke te navodi da se u predmetnom ugovoru u čl.3. izričito određuje da se ugovor može otkazati isključivo ukoliko stranke zaprime pisanu obavijest o raskidu ugovora, a koju tuženik nikada nije zaprimio, niti je ikada bio pisano opomenut da otkloni eventualne razloge za otkaz ugovora o najmu stana slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene ugovorene obveze i pretpostavke za raskid ugovora. Nadalje, tužiteljica je nakon smrti svojeg oca s tuženikom tijekom srpnja 2022. zaključila novi ugovor o najmu predmetnog stana na osnovu kojeg je tuženik plaćao najamninu u iznosu od 400,00 eura da bi stranke potom usmenim aneksom predmetnog novog ugovora iz srpnja 2022. dogovorile najamninu u iznosu od 500,00 eura mjesečno koju tuženik redovito podmiruje tužiteljici na račun njene majke GT zajedno sa režijskim troškovima.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog ČT poslovni broj: O-852/2022, UPP/OS-126/2022, od strane Javnog bilježnika Anta Lozančića (stranica 5-8), Ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme od dana 03. rujna 2013. godine (stranica 9-14), Otkaz Ugovora o najmu stana od dana 02. veljače 2024. godine (stranica 15 -16), dopis od dana 28. svibnja 2024. godine (stranica 17-18), dopis od dana 18. lipnja 2024. godine (stranica 19-20), potvrde o slanju pošiljki od dana 02. veljače 2024. godine i dana 28. svibnja 2024. godine (stranica 32-39), dopis Hrvatske pošte s pregledom paketa od 30.12.2025. (stranica 73-75), te su saslušane obje parnične stranke.

5. Sud je odbio kao nebitan dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka djelatnika pošte ZT i punomoćnika tužiteljice ET, na okolnost zaprimanja obavijesti o iseljenju, budući da je prema odredbama Zakona o obveznim odnosima tuženik, u nedostatku drugih obavijesti, o zahtjevu za iseljenje i predajom posjeda, obaviješten primitkom tužbe.

6. Tužiteljica je tijekom postupka odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem kao svjedoka svoje majke GT iz zdravstvenih razloga.

7. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl.8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljica za iseljenje tuženika iz predmetnog stana u [adresa], kojeg je naslijedila iza pokojnog oca, te njegova predaja u posjed tužiteljici slobodnog od tuženikovih osoba i stvari.

9. Između parničnih stranaka nije sporno da se tuženik nalazi u posjedu predmetnog stana od 2013. godine temeljem zaključenog ugovora o najmu stana s pokojnim ocem tužiteljice ČT.

10. Između parničnih stranaka je sporno ispunjenje pretpostavki za predaju posjeda stvari, odnosno predmetnog stana u posjed tužiteljici.

11. Zakon o najmu stanova (Narodne novine 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024) u čl.22.st.1. propisuje je da najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno, dok su razlozi za otkaz ugovora o najmu stana taksativno navedeni u čl.19.st.1. istog zakona odnosno u slučajevima kad se najmoprimac ogriješio o zakon i ugovor, te dodatno iz razloga navedenog u čl.21. zakona, odnosno ako je stan potreban najmodavcu.

12. Iz pročitanog Rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog ČT poslovni broj: O- 852/2022, UPP/OS-126/2022, od strane Javnog bilježnika Anta Lozančića (stranica 5-8), utvrđeno je da je tužiteljici u vlasništvo pripao predmetni stan u cijelosti, slijedom čega sud zaključuje kako je tužiteljica, kao vlasnica, ovlaštena podnijeti zahtjev za iseljenje i predaju predmetnog stana u posjed, a koji se sada nalazi u posjedu tuženika.

13. Nadalje, iz pročitanog Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme od dana 03. rujna 2013. godine (stranica 9-14), utvrđeno je da je tuženik u posjed predmetnog stana ušao temeljem valjane pravne osnove, te je njegov posjed stana zakonit.

14. Čitanjem i uvidom u Otkaz Ugovora o najmu stana od dana 02. veljače 2024. godine (stranica 15-16), dopis od dana 28. svibnja 2024. godine (stranica 17-18), te dopis od dana 18. lipnja 2024. godine (stranica 19-20), utvrđeno je da se sva tri pismena odnose na otkaz ugovora o najmu stana, međutim, u pisanom otkazu ugovora o najmu odnosno sadržaju navedenih pismena tužiteljica ne navodi niti jedan od taksativno navedenih razloga za otkaz ugovora o najmu po čl.19.st.1., niti po čl.21. Zakona o najmu stanova.

15. Iz pročitanog Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme od dana 03. rujna 2013. godine (stranica 9-14), utvrđeno je da je u članku 3. stavku 2. ugovoreno pravo svake ugovorne strane na raskid ugovora o najmu, a ne na otkaz ugovora o najmu, pri čemu Zakon o najmu stanova predviđa raskid ugovora o najmu stana kao poseban načini prestanka ugovornog odnosa, koji se razlikuje od otkaza ugovora po proceduri, razlozima i postojanju otkaznog roka , slijedom čega sud zaključuje kako se na otkaz ugovora o najmu prim jenjuju zakonske odredbe o otkazu ugovora o najmu stana, a kako je prethodno navedeno, da bi otkaz ugovora o najmu stana bio valjan potrebno je da kumulativno budu ispunjenje pretpostavke po čl.22.st.1. Zakona o najmu stanova:

- da je otkaz dat u pisanom obliku, što je u konkretnom slučaju ispunjeno,

- da je obrazložen tj. da sadrži razloge za otkaz, a što u konkretnom slučaju nije navedeno,

- te da je uručen najmoprimcu neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno.

16. Zakonska formulacija »…s obrazloženjem…« upućuje sud na zaključak da je navođenje razloga bitan element samog otkaza, pa stoga ako u pisanom otkazu ugovora o najmu stana nema obrazloženja tj. razloga koji su propisani u čl.19.st.1. i čl.21. navedenog zakona, takav otkaz ugovora o najmu stana ne ispunjava zakonske uvjete forme jer se u takvom slučaju ne može utvrditi da li je tužiteljica, kao najmodavac, imala zakonsko pravo prekinuti najam, ili je prekinula najam "iz čistog mira", što nije pravno valjano.

17. Tužiteljica tek u svojem iskazu pred sudom navodi da iseljenje traži jer je želja njezinog pokojnog oca da majci riješi stambeno pitanje jer joj majka živi kao podstanar u stanu u [adresa] u Crnoj Gori, iako taj razlog uopće ne navodi u pisanom otkazu ugovora o najmu stana.

18. Razlog za otkaz ugovora o najmu stana kojeg je tužiteljica navela tek u svojem iskazu tj. da u stan želi useliti svoju majku, koja je podstanar, prema ocjeni ovog suda bi predstavljao opravdani razlog za otkaz.

19. Međutim iz daljnjeg tužiteljičinog iskaza proizlazi i zaključak da ista otkazuje ugovor iz razloga jer se s tuženikom ne može sporazumjeti o otkupu stana odnosno o cijeni koju bi joj tuženik trebao platiti za kupnju predmetnog stana, a na takav zaključak upućuje i iskaz tuženika koji navodi da je s tužiteljicom odnosno njezinim punomoćnikom razgovarao o kupnji stana, a ne o njegovom iseljenju, a takav razlog prema izričitoj zakonskoj odredbi ne bi predstavljao opravdani razlog za otkaz ugovora o najmu stana.

20. Sukladno čl.3.st.3. Zakona o najmu stanova propisano je da uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ovim zakonom stranke ugovaraju slobodno, iz čega proizlazi da se u ugovoru o najmu stana mogu dodati i takve specifične situacije, poput namjere vlasnika da ugovor otkazuje jer prodaje stan, međutim u situaciji kao što je ova ako unaprijed nije predviđena prodaja stana kao razlog za otkaz, tada vlasnik/najmodavac nema pravo otkazati ugovor o najmu stana samo zato što se odlučio prodati stan, jer promjena vlasnika ne prekida najam, već novi vlasnik (kupac) stupa na mjesto starog najmodavca i preuzima ugovor o najmu pod istim uvjetima kako je to propisano u čl.541.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026 – dalje: ZOO) koji se primjenjuje kao opći supsidijarni propis na sve ugovorne odnose uključivo i najam stanova.

21. Budući da je iz pročitanog Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme, od dana 03. rujna 2013. godine (stranica 9-14), utvrđeno da prodaja stana nije unaprijed predviđena kao razlog za otkaz ugovora o najmu, taj razlog stoga ne bi bio opravdan.

22. Nadalje, kao daljnju pretpostavku za valjanost otkaza ugovora na najmu stana zakon propisuje i da pisani, obrazloženi otkaz mora biti uručen najmoprimcu neposredno ili preporučenom pošiljkom.

23. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u svojoj tvrdnji kako mu pisani otkaz ugovora o najmu nije nikada uručen.

24. Iz pregledanih potvrda o slanju pošiljki, od dana 02. veljače 2024. godine i dana 28. svibnja 2024. godine (stranica 32-39), utvrđeno je kako su pošiljke o otkazu ugovora o najmu stana upućene tuženiku na adresu koje je između ugovornih strana ugovorena sukladno čl.8. Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme, od dana 03. rujna 2013. godine (stranica 9-14), tj. u [adresa], te da iste nisu preuzete od strane tuženika.

25. Iz pročitanog dopisa Hrvatske pošte s pregledom paketa od 30.12.2025. (stranica 73-75) utvrđeno je da prethodno navedene preporučene pošiljke o otkazu ugovora o najmu stana broj: RF275195734HR i RG204694158HR nisu uručene niti na dostavnom mjestu, niti u poštanskom uredu nakon ostavljene obavijesti o prispijeću pošiljke, te su vraćene pošiljateljima, te se nije moglo sa sigurnošću utvrditi koji je djelatnik Hrvatske pošte radio na području na kojem živi tuženik, ali d je na tom području većinu vremena radio djelatnik AT.

26. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud utvrđuje kako tuženik uistinu nije osobno preuzeo upućene mu obavijesti o otkazu ugovora o najmu stana, niti iz vraćenih pošiljki proizlazi zaključak da bi isti odbio primiti pisani otkaz, slijedom čega se na tuženika ne primjenjuje odredba iz čl.22.st.3. Zakona o najmu stanova kojom je propisano da u slučaju da najmoprimac odbije primiti pisani otkaz, tada otkazni rok počinje teći od dana kada je obavijest o otkazu predana na pošti, kako to pogrešno tvrdi tužiteljica.

27. Iz ponašanja tuženika, koji nije preuzeo upućene mu pošiljke tj. odluke o otkazu niti na dostavnom mjestu na adresi u [adresa], niti u poslovnici pošte, iako je imao objektivnu mogućnost preuzeti pošiljku obzirom što mu je poštar ostavio žutu obavijest u sandučiću, sud zaključuje da je isti svjesno propustio primiti pismeno.

28. Iako Zakon o najmu stanova u čl.22.st.1. predviđa da se otkaz šalje preporučeno poštom, ili uručuje neposredno najmoprimcu, ovaj prvostupanjski sud se snagom autoriteta u cijelosti priklanja pravnom stavu da dostava tužbe tuženiku tužba predstavlja otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem (pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda RH broj: Rev-12/2014, od 07. veljače 2023.), slijedom čega utvrđuje da je tuženik obavijest o otkazu ugovora o najmu stana primio dana 11.11.2024. godine, kada mu je uručena tužba uz poziv za podnošenje odgovora na tužbu (stranica 23-25 spisa i povratnic/dostavnica na poleđini).

29. Međutim, ugovor o najmu ne prestaje onog trenutka kada tuženik, kao najmoprimac, zaprimi tužbu, već od trenutka uručenja tužbe počinje teći otkazi rok koji prema čl.3.st.3. ugovora o najmu stana iznosi 6 mjeseci, a koji otkazni rok je istekao dana 11.05.2025. godine tj. tijekom trajanja sudskog postupka, a prije zaključenja glavne rasprave dana 01.07.2026. godine.

30. Nakon provedenog postupka sud smatra utvrđenim da je tužiteljica, kao vlasnica predmetnog stana, ovlaštena zahtijevati iseljenje tuženika, kao najmoprimca, koji se u predmetom stanu nalazi zakonito i temeljem valjane pravne osnove tj. zaključenog ugovora o najmu, da se zbog tuženikovog izbjegavanja preuzimanja otkaza ugovora o najmu stana ima smatrati da mu je otkaz o najmu stana uručen dostavom tužbe dana 11.11.2024. godine, te da mu je šestomjesečni otkazni rok istekao dana 11.05.2025. godine, čime su ispunjeni uvjeti iz čl.22.st.1. Zakona o najmu stanova da je otkaz potrebno dati u pisanoj formi i uručiti najmoprimcu.

31. Ali sud smatra kako otkaz o najmu nije pravno valjan iz razloga jer niti u Otkazu Ugovora o najmu stana od dana 02. veljače 2024. godine (stranica 15 -16), niti u dopisu od dana 28. svibnja 2024. godine (stranica 17-18), te dopisu od dana 18. lipnja 2024. godine (stranica 19-20), nema obrazloženja tj. razloga koji su propisani za otkaz ugovora o najmu sukladno čl.19.st.1. i čl.21. Zakona o najmu stanova, tako da nisu ispunjeni kumulativno svi propisani uvjeti po čl.22.st.1. Zakona o najmu stanova (pisani oblik otkaza, uručenje najmoprimcu i obrazloženje otkaza tj. razlozi – op. suda).

32. Tužiteljica tek u svojem iskazu tvrdi da je razlog za iseljenje želja njezinog pokojnog oca da majci riješi stambeno pitanje jer joj majka živi kao podstanar u stanu u [adresa] u Crnoj Gori, što bi predstavljao opravdani razlog, međutim navodi i razlog da iseljenje traži jer se s tuženikom ne može sporazumjeti o otkupu stana odnosno o cijeni koju bi joj tuženik trebao platiti za kupnju predmetnog stana, što ne bi bio opravdani razlog, dok tuženik svoje strane tvrdi da je s tužiteljicom odnosno njezinim punomoćnikom razgovarao o kupnji stana, a ne o njegovom iseljenju.

33. Naime, prema ocjeni ovog prvostupanjskog suda naknadno navođenje razloga u osobnom iskazu tužiteljice pred sudom, kao najmodavca, ne može se prihvatiti kao osnovan jer iskaz stranke pred sudom služi samo kao dokaz kojim se potvrđuje/nepotvrđuje ono što ste već ranije navedeno kao neka činjenica bilo u otkazu ugovora o najmu, bilo u tužbi koja se smatra otkazom ugovora o najmu, a što ovdje nije slučaj.

34. Ako se razlog za otkaz ugovora o najmu navede tek usmeno u iskazu na ročištu, to znači da u trenutku podnošenja tužbe ugovor uopće nije bio valjano otkazan, slijedom čega sud ne može donijeti presudu o iseljenju na temelju ugovora koji je u još uvijek pravno na snazi, te bi se radilo o povredi pravila iz čl.5.st.3. ZPP-a o zabrani donošenja odluke o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni.

35. Sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Nadalje, sukladno članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

S obzirom na sve prethodno navedeno sud zaključuje da tužiteljica nije sudu pružila dovoljno adekvatnih dokaza (a sud je proveo sve predložene dokaze) iz kojih bi nedvojbeno mogao zaključiti da je razlog za otkaz ugovora o najmu stana taj što je stan potreban tužiteljici kako bi u isti stan uselila svoju majku, te sud primjenom pravila o teretu dokaza zaključuje da tvrdnja na koju se tužiteljica poziva u svojem iskazu nije točna ako ju ne uspije dokazati, slijedom čega je sud tužbeni zahtjev ocijenio kao neosnovan, te je temeljem 22.st.1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024) odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, te na čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

37. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u Tbr.54. propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.2. alineja 2. propisano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje u postupku iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja), te da po Tbr.46. Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

38. Tuženiku se u ovoj pravnoj stvari priznaje pravo na nadoknadu troškova kako slijedi:

- jednokratna nagrada u postupku radi služnosti, u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje (sastav odgovora na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu 17.07.2025., za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu dana 01.07.2026.), što iznosi 500 eura po Tbr.7. toč.2. alineja 2. Tarife;

- pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 125,00 eura po Tbr.46. Tarife.

39. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tuženiku iznosi 625,00 eura, dok se ista odbija s razlikom zatraženog troška u visini od 1.875,00 eura kao neosnovanom, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude.

40. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

41. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a.

42. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tužiteljica dužna dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 07. rujna 2026.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.