Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-553/2026-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Robert Brdar, odvjetnik u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Gospić, Franje Tuđmana 4, OIB: 40774389207, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Plitvička jezera, Jedinstvenog upravnog odjela, Korenica, Trg sv. Jurja 6, OIB: 58932233075, koju zastupa opunomoćenik CO iz odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d. o. o., sa sjedištem u [adresa], radi komunalne naknade, 7. rujna 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II- 363-02/25-01/11, URBROJ: 2125-06-03/16-26-2 od 23. veljače 2026. i rješenja Općine Plitvička jezera, Jedinstvenog upravnog odjela Korenica, KLASA: UP/I-363-02/25-01/1, URBROJ: 2125/11-02-03/03-25-1 od 5. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općine Plitvička Jezera, Jedinstvenog upravnog odjela Korenica KLASA: UP/I-363-02/25-01/1, URBROJ: 2125/11-02-03/03-25-1 od 5. ožujka 2025., tužitelju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostori Poslovna zgrada – [adresa], na adresi [adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]. , u iznosu od 9,60 eura po četvornom metru, obračunske površine predmetne nekretnine od 1.128,75 m[2] poslovnog prostora, u godišnjem iznosu od 10.836,00 eura, a što bi na mjesečnoj razini iznosilo 903,00 eura.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-363-02/25-01/11, URBROJ: 2125-06-03/16- 26-2 od 23. veljače 2026., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da u prvostupanjskom rješenju nije jasno obrazloženo zbog čega bi tužitelj bio obveznikom plaćanja predmetne komunalne naknade, a kada je već označen obveznikom tada nadalje nije obrazloženo po kojoj je to tužitelj osnovi označen obveznikom komunalne naknade, da li kao vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine. Isto tako da nije obrazloženo temeljem koje pravne ili druge osnove bi tužitelj bio označen bilo kao vlasnik bilo kao korisnik predmetnog poslovnog prostora, da nije naveden niti jedan razlog o tome kada je u konkretnom slučaju nastala obveza plaćanja komunalne naknade i iz kojeg zakonom propisanog razloga. Dakle, da ostaje nejasno u kojem trenutku i temeljem koje pravne osnove je uopće nastala obveza plaćanja komunalne naknade, sve kako je to propisano odredbom čl. 94. st. 1 ZKG. Iz pobijanog prvostupanjskog rješenja da je razvidno samo od kojeg trenutka se obračunava iznos komunalne naknade određen pobijanim prvostupanjskim rješenjem, ali ne i pravni temelj i trenutak nastanka komunalne obveze, odnosno da nije obrazložena niti jedna od pretpostavaka propisana odredbom čl. 94 st.1 ZKG-a. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem da nije obrazloženo kojoj zoni pripada poslovni prostor koji je predmetom obračuna komunalne naknade, niti je obrazloženo koliki je koeficijent zone (Kz) obračunat, niti koliki je koeficijent namjene (Kn) obračunat i zašto, slijedom čega da tužitelj uopće ne može valjano ispitati pobijano rješenje niti može provjeriti točnost podataka iz izreke pobijanog rješenja. Iz pobijanog rješenja da nije jasno niti kolika je vrijednost boda komunalne naknade primijenjena u konkretnom slučaju, temeljem čega je ista utvrđena u toj visini, kao što nije niti obrazloženo jeli i ako jest kada donesena odluka o vrijednosti boda komunalne naknade koju je prvostupanjsko tijelo primijenilo u konkretnom slučaju, gdje je i kada objavljena i kada je stupila na snagu. U nedostatku obrazloženja da nije jasno obrazloženo je li u konkretnom slučaju odluka o vrijednosti boda komunalne naknade stupila na snagu do kraja studenog 2024. da bi se sukladno odredbi čl. 98. st. 4 da bi uopće mogla primjenjivati na razdoblje od 01.01.2025 godine. Pobijano rješenje o komunalnoj naknadi da je doneseno 05.03.2025. godine, međutim da nije pojašnjeno koji je to podatak ili parametar izmijenjen da bi bilo doneseno predmetno prvostupanjsko rješenje u 2025. godini. U pobijanom prvostupanjskom rješenju niti jednom riječju da nije pojašnjeno ili obrazloženo jeli izmijenjena vrijednost boda komunalne naknade ili neki drugi podatak bitan za izračun u odnosu na prethodnu godinu. Na koncu da nije obrazloženo niti zbog čega je pobijano prvostupanjsko rješenje doneseno baš u 2025. godini., a posljedično tome nije moguće ispitati rješenje u dijelu u kojem se odnosi na odredbe čl. 100 st.1 i 2 ZKG-a. U obrazloženju pobijane odluke da stoji da se iznos komunalne naknade po četvornome metru površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene(Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade(B), međutim niti jednom riječju da nije obrazložen koji je to koeficijent namjene u konkretnom slučaju primijenjen, koji je eto koeficijent zone u konkretnom slučaju primijenjen kao niti koliki je iznos boda komunalne naknade, te da nije niti pojašnjeno temeljem čega su upravo te vrijednosti primijenjene. Iako iz t. 11. izreke pobijanog rješenja proizlazi da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, u obrazloženju istoga pobijanog prvostupanjskog rješenja o tome nema niti jedne riječi, a što je izravno suprotno odredbi čl. 98. st. 5 ZUP-a. Prvostupanjsko rješenje izravno da je suprotno odredbi čl. 101. st.1 t. 4. i t. ZKG-a, iz kojeg razloga da se predmetno rješenja ima smatrati ništetnim. Naime iz t. 4. i 5. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je: Ovo stoga je tužitelju pobijanim prvostupanjskim rješenjem određen mjesečni iznos komunalne naknade i rok za plaćanje istoga iako mu je istovremeno određeno mjesečno plaćanje komunalne naknade, a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 101. st.1 t. 4 i 5 ZKG-a. Pobijano rješenje da je doneseno suprotno osnovnom pravnom načelu ne bis in idem. Naime, Naslov je donio rješenja pod brojem KLASA: UP/I-363-02/22-01/80 URBROJ: 2125-11-02-03/03-22-7 od 01.09.2022., te rješenje

KLASA: UP/I-36302/23-01/2263, URBROJ:2125-11-02-03/03-23-1 od 21.03.2025., koja rješenja da su oba pravomoćna i na snazi, a kojim rješenjima je utvrdio istu obvezu plaćanja komunalne naknade žalitelju za identičan objekt. Obzirom da navedena rješenja vrijede od 01.04.2022., odnosno od 01.01.2023., bez da je u tome dijelu pobijanim rješenjem prethodno rješenje stavljeno izvan snage, to je razvidna potpuna neutemeljenost i neosnovanost donošenja pobijanog rješenja. Dakle, sadržaj pobijanog rješenja odnosi se na razdoblje koje je već obuhvaćeno prethodno opisanim rješenjem. Tužitelju do donošenja Pobijanog rješenja da nisu dostavljeni dokazi, odnosno dokumenti temeljem kojih je doneseno pobijano rješenje, i to osobito Zapisnik KLASA:

UP/II-363-03/19-01/06, URBROJ:2125/11-02-04/03-19-05, Izviješće o terenskom uviđaju KLASA: UP/II-363-03/19-01/06, UR BROJ:2125/11-02-04/0319-07 i skice izmjere od ovlaštenog inženjera geodezije KO, kao niti Zapisnik o izmjeri KLASA: UP/II-363-03/19-01/05, UR BROJ:2125/11-02-04/03-1904. Na ovaj način tužitelju da je bilo onemogućeno da izjavi bilo kakav prigovor, očitovanje ili pravni lijek u odnosu na iste, a na koji način mu je najgrublje povrijeđeno njegovo pravo da ravnopravno sudjeluje u istome postupku, odnosno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske. U tome smjeru postoje brojne odluke Ustavnog suda RH (nastavno: USRH). Tako USRH u svojoj odluci U-

III/6070/2010 od 30.06.2011. među ostalim explicite ističe: „Ustavni sud smatra da se postupovna pravila, koja vrijede za upravni postupak pokrenut po zahtjevu stranke prvi put, jednako primjenjuju i na postupke koji se ponovo (po drugi ili treći put...) provode nakon što je odlukom nadležnog drugostupanjskog tijela ukinuta ranija odluka prvostupanjskog tijela i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak. Prema tome, proizlazi da je i u ponovljenom postupku dopunski zapisnik dopušteno sačiniti tek nakon što je i u tom postupku donesen zapisnik, na koji je stranci dana mogućnost očitovanja“. Odluka o komunalnoj naknadi u konkretnom slučaju da nije objavljena u glasilu jedinice lokalne samouprave već u glasilu jedinice područne samouprave i to Županijskom glasniku Ličko senjske županije br. 25/18, a kako se to navodi u preambuli pobijanog rješenja. Iz preambule istog pobijanog rješenja da proizlazi da je isto doneseno na temelju Odluke o komunalnoj naknadi Općine Plitvička jezera br. 1/25 iako je ta izmjena i dopuna stupila na snagu 01.03.2025. Obzirom da se pobijano rješenje u konkretnom slučaju primjenjuje od 01.01.2025., a da je doneseno temeljem Odluke o komunalnoj naknadi Općine Plitvička jezera br. 1/25 koja je na snagu stupila 01.03.2025, to je razvidna retroaktivna primjena Odluke o komunalnoj naknadi Općine Plitvička jezera br. 1/25 u konkretnom predmetu, a što je svakako pogrešno i zabranjeno. Na prethodno opisane načine donošenjem prvostupanjskog pobijanog rješenja da su ostvarene povrede po svim zakonom propisanim žalbenim razlozima, a činjenica da tuženik u pobijanom rješenju niti jednom riječju nije obrazložio većinu žalbenih navoda tužitelja, samo potvrđuje stav tužitelja da pobijana rješenja nisu na zakonu osnovana, slijedom čega je ista potrebno poništiti.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je potrebno naglasiti kako je Općina Plitvička Jezera komunalnu naknadu odredila u skladu sa Odlukom o komunalnoj naknadi („Županijski glasnik Ličko-senjske županije", br. 25/18, 11/19, 10/21 i 1/25) te Odlukom o vrijednosti boda za komunalnu naknadu („Službeni glasnik Općine Plitvička Jezera”, br. 10/24). Prvostupanjsko tijelo da je prilikom izračuna komunalne naknade primijenilo podatke iz svoje službene evidencije, iste utvrdilo Zapisnikom primjenjujući podatke za obračun komunalne naknade sukladno Odluci o komunalnoj naknadi i Odluci o vrijednosti boda, te navodi kako nisu opravdani tužbeni navodi koje je tužitelj u tužbi naveo. Tužitelj da naglašava kako prije svega u prvostupanjskom rješenju nije jasno obrazloženo zbog čega bi tužitelj bio obveznikom plaćanja komunalne naknade, da li kao vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine, ovim odgovorom na tužbu potrebno je ukazati kako tužbeni navod nije osnovan, izrekom prvostupanjskog rješenja su naglašeni svi podaci o obvezniku i osnovi komunalne obveze, što da se može utvrditi uvidom u prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/II-36302/25-01/1 1, URBROJ: 2125-06- 03/16-26-2 od 23. veljače 2026. godine. Također da je neosnovan i tužbeni navod kojim tužitelj smatra kako nije obrazloženo temeljem koje pravne ili druge osnove bi tužitelj bio označen kao vlasnik ili korisnik predmetnog poslovnog prostora. Potrebno je ukazati kako je prvostupanjsko tijelo predmetnu tvrdnju uredno evidentiralo i provjerilo prije izdavanja rješenja o komunalnoj naknadi stoga da je tužbeni navod potpuno neosnovan. Isto je vidljivo i uvidom u vlasnički list na predmetnoj katastarskoj čestici gdje se nalazi poslovni prostor, koji je se koristi. Stoga tužbeni navod o pitanju kako je nejasno u kojem trenutku i temeljem koje pravne osnove je uopće nastala obveza plaćanja komunalne naknade potpuno neosnovano. Nadalje tužbeni navod kojim se pobija prvostupanjsko rješenje po pitanju zone, koeficijenta zone, koeficijenta namjene, da je potpuno neosnovan. Prvostupanjsko tijelo - Općina Plitvička Jezera da je komunalnu naknadu odredila u skladu sa Odlukom o komunalnoj naknadi („Županijski glasnik Ličko-senjske županije”, br. 25/18, 11/19, 10/21 i 1/25) te Odlukom o vrijednosti boda za komunalnu naknadu („Službeni glasnik Općine Plitvička Jezera”, br. 10/24), koju je primijenilo na korisnika sukladno svim parametrima koji su Odlukama obvezujući za sve korisnike plaćanja komunalne naknade na području Općine Plitvička Jezera. Također da je neosnovana i tvrdnja iz tužbe kojim je navedeno kako nije jasno kolika je vrijednost boda komunalne naknade primijenjena u konkretnom slučaju, niti kada je donesena Odluka, niti kada je i gdje objavljena. Upravni sud da može jasno uvidjeti kako je Općina Plitvička Jezera prvostupanjsko tijelo, uredno iskazalo u svojem obrazloženju prvostupanjskog rješenja sve osporene podatke koji su u prvostupanjskom rješenju jasno iskazane. Nejasan da je razlog zbog kojega tužitelj ističe podatke koji nisu utemeljeni, iako je sve prvostupanjsko tijelo točno i pravilo iskazalo u svojem prvostupanjskom rješenju. Tužbom da je navedeno kako se sadržaj ovoga pobijanog rješenja odnosi na razdoblje koje je već obuhvaćeno lišenjem KLASA: UP/1-363-02/22-01/80, URBROJ: 2125/11-02-03/03-227 od 1. rujna 2022. godine i Rješenjem KLASA: UP/1-363-02/23-01/2263, URBROJ: 2125/11-02-03/03-23-1 od 21. ožujka 2023. godine, koja su oba pravomoćna i na snazi. Ovim odgovorom navodi kako je rješenje KLASA: UP/I-363-02/22-01/80, URBROJ: 2125/11-02-03/03-22-7 od 1. rujna 2022. godine poništeno u dijelu točke 3. izreke koji glasi: „Obvezniku iz točke I ovog rješenja utvrđuje se godišnji iznos komunalne naknade od 54.180,00 HRK; 7.190,92 EUR, što bi mjesečno iznosilo 4.515,00 HRK; 599,24 EUR, a isti će se obračunavati od 01.01.2023”, stoga da je predmetni tužbeni navod u tom dijelu sada bespredmetan. Drugo navedeno Rješenjem KLASA: UP/1-363-02/23-01/2263, URBROJ: 2125/11-02- 03/0323-1 od 21. ožujka 2023. godine kojim se tužbom kaže da je pravomoćno i na snazi možemo ukazati kako je tužbeni navod neosnovan, navodi kako je pobijanim rješenjem točkom 7. utvrđeno kako su sva ranija rješenja koja tužitelj ističe stavljena van snage ovim pobijanim rješenjem za razdoblje od 01.01.2025. godine. Dakle donošenjem pobijanog rješenja ranije rješenja kojim je bila utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade prestala su se primjenjivati glede obveze komunalne naknade za razdoblje od 01.01.2025. godine nadalje, (dodatno - uvid u Očitovanje na žalbu Općine Plitvička Jezera). Također tužbeni navodi kako tužitelju do donošenja Pobijanog rješenja nisu dostavljeni dokazi odnosno Zapisnik i Izvješće o terenskom uviđaju da su neosnovani. Zapisnik o izmjeri pravilno da je napravljen što je potvrđeno Presudom Upravnog suda u Rijeci Poslovni broj: 10 Usl-1538/2020-15, od 29. studenoga 2021. godine kojom je naglašeno kako je Upravni sud mišljenja da i sam Zapisnik odnosno Izvješće o terenskom uviđaju sadrži sve potrebne elemente radi utvrđivanja korisne površine sporne nekretnine. Tužbeni navod o pozivanju na Odluku o III. izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi 1/25 nije osnovan, niti utemeljen vezano za obvezu plaćanje iste, a niti je osnovan pozivanjem na retroaktivnu primjenu istoga. Potrebno je prvo ukazati kako se Odlukom 1/25 mijenja članak 5. koji se odnosi na zone plaćanja komunalne naknade, što u ovom rješenju nije upitno, pošto je [adresa] bio i ostao u I. zoni naselja. Također da je neosnovan tužbeni navod vezano za podatak o stupanju na snagu iste. Odluka o III. izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi 1/25 objavljena je u „Službenom glasniku Općine Plitvička Jezera 19. veljače 2025. godine, a stupa na snagu osmog dana od dana objave u Službenom glasniku odnosno 27. veljače 2025. godine, a prvostupanjsko rješenje je izdano 5. ožujka 2025. godine, stoga je potpuno neutemeljen tužbeni navod o retroaktivnoj primjeni Odluke o komunalnoj naknadi 1/25. Sukladno navedenom vidljivo je kako je pobijano prvostupanjsko rješenje pravilno i na propisima osnovano, a navodi tužbe ne mogu utjecati na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Posebno naglašava kako su tužbeni navodi potpuno neutemeljeni i neosnovani u cijelosti, iz svega izloženog, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ličko senjske županije. predlaže da tužbu tužitelja Upravni Sud odbije kao potpuno neosnovanu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da sukladno odredbi čl. 101. st. 1. ZKG-a, predmetno rješenje o komunalnoj naknadi, a kako je to vidljivo već iz samog sadržaja istog, sadrži sve navedene elemente. Navedeno da je štoviše dodatno potvrdio i detaljno obrazložio i sam tuženik u drugostupanjskom rješenju te u svom odgovoru na tužbu. Slijedom navedenog, jasno je da su predmetni prigovori tužitelja, a koji je i drugostupanjsko tijelo prethodno već ispitalo i odbilo, isključio paušalni, usmjereni na odugovlačenje postupka i opterećenje spisa te u cijelosti neosnovani. Prvostupanjsko rješenje - rješenje o komunalnoj naknadi da je donijeto po službenoj dužnosti, u skladu s ovlasti iz čl. 100. ZKG-a, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto za 2025. godinu i to upravo iz razloga što je (novom) Odlukom o vrijednosti boda Općine Plitvička jezera od 29. studenog 2024. (Sl. glasnik Opć. Plitvička jezera br. 10/24) promijenjena vrijednost boda, odnosno određeno je da ta vrijednost boda komunalne naknade iznosi 0,96 EUR godišnje po četvornom metru (m2). Dakle, ne samo da zainteresirana osoba donošenjem Prvostupanjskog rješenja nije povrijedila načelo ne bis in idem već da je ista postupila upravo sukladno obveznoj, kogentnoj zakonskoj odredbi i to na isti način na koji postupaju i sve ostale jedinice lokalne samouprave/nadležna tijela u cijeloj državi koje određuju obvezu plaćanja komunalne naknade u situaciji u kojoj je došlo do promjene podataka bitnih za njezin izračun (kao što je to dakle u konkretnom slučaju u kojem se promijenila vrijednost boda). Opreza radi, dodatno se ističe da donošenjem Prvostupanjskog rješenja nije donijeto neko „drugo“ rješenje kojim bi se za isti predmet naknade (poslovni prostor) ponovno odredila ta obveza za 2025. godinu. Okolnost što u ranijim rješenjima na koje se tužitelj poziva (za 2022., 2023. itd.) nije određen krajnji rok do kojega je obveznik dužan plaćati komunalnu naknadu po tim rješenjima znači da su ta rješenja na snazi do donošenja novog rješenja (u konkretnom slučaju, do donošenja Prvostupanjskog rješenja od 5. ožujka 2025. godine), a što da je upravo sukladno odredbi čl. 100. st. 2. ZKG-a. Pritom, a što isto tako nije sporno, odredbama ZKG-a nije propisano (niti bi to bilo logično) da je u tom slučaju potrebno staviti van snage ranija rješenja. Naime, donošenjem novoga rješenja u skladu s ovlasti iz čl. 100. ZKG-a, kojim se obveza utvrđuje u drugom iznosu za tekuću godinu, po samoj naravi stvari su za tu i sljedeće godine prestala važiti ranija rješenja. Navedeno pritom ne znači da obveznik eventualna prethodna dugovanja za ranije razdoblje (npr. 2024.) nije dužan platiti u iznosu kako je isti utvrđen rješenjem za 2024., kao i da se po tom rješenju ne može provesti prisilna ovrha duga, već znači da je za 2025. obveznik dužan plaćati u skladu s rješenjem koje je doneseno za 2025. godinu (a za prethodne godine po prethodnim rješenjima), i po tom je rješenju dužan plaćati sve dok uslijed promjene okolnosti (opet) ne bude doneseno novo rješenje. Upravo na taj način se u Republici Hrvatskoj godišnje donese na desetke ako ne i stotina tisuća rješenja o komunalnoj naknadi. Sukladno odredbi čl. 92. ZKG-a komunalna naknada da se plaća između ostalog i za poslovni prostor, kada se isti nalazi na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave. U konkretnom slučaju, prvostupanjskim rješenjem o komunalnoj naknadi tužitelju je utvrđena obveza za poslovni prostor – poslovnu zgradu na adresi [adresa], koja se nalazila na nekretnini, u trenutku donošenja Prvostupanjskog rješenja označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojem da su području (a što ne osporava niti sam tužitelj) ispunjeni svi uvjeti iz čl. 92. st. 2. ZKG-a (obavljaju se komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete, područje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, a koje je pak naknade za struju, vodu i dr. iako nije odlučno za ovaj postupak tužitelj podmirivao). Nadalje, sukladno odredbi članka 93. ZKG-a, komunalnu naknadu da plaća vlasnik nekretnine (dok istu korisnik nekretnine plaća isključivo u tri zakonom predviđene situacije - ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom, ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili ako se ne može utvrditi vlasnik, a što dakle u konkretnoj stvari nije slučaj). U konkretnoj stvari, a što da ni sam tužitelj ne osporava te je vidljivo i iz javne isprave - izvatka iz zemljišnih knjiga, upravo da je tužitelj u vrijeme donošenja Prvostupanjskog rješenja bio isključivi vlasnik predmetne nekretnine (i dakle kao takav i upisan u zemljišnim knjigama), pri čemu promjena vlasništva do koje je došlo naknadno (promjena Z- 2788/2025 od 15. travnja 2025. godine temeljem čega je kao vlasnik upisan Prijevoz Knežević d.o.o. [adresa], u vlasništvu tužitelja) nema utjecaja na zakonitost rješenja o komunalnoj naknadi ni pobijanog rješenja. Upravo suprotno, tužitelj da je taj koji je kao obveznik naknade, sukladno odredbi čl. 94. ZKG-a, bio dužan u roku od 15 dana od dana promjene osobe obveznika prijaviti upravnom tijelu promjenu, a dok to ne učini, dužan je plaćati naknadu do daljnjega. Tužitelj pritom ne samo da ne dokazuje niti predlaže ikakve dokaze, već štoviše isti niti ne navodi da bi eventualno netko drugi bio obveznik plaćanja (korisnik). Sukladno navedenom, upravo je tužitelj kao vlasnik nekretnine u vrijeme donošenja Prvostupanjskog rješenja zakonito i pravilno utvrđen obveznikom. Tužitelj u predmetnom poslovnom prostoru da obavlja prijevozničku djelatnost, u vrijeme donošenja rješenja da je bila riječ o prijevozničkom obrtu, dakle riječ je o poslovnom prostoru koji služi za obavljanje poslovne djelatnosti koja nije proizvodna u smislu odredbe čl. 92. st. 1. t. 3. i čl. 97. st. 1. t. 5. ZKG-a. Korisna površina konkretnog poslovnog prostora – poslovne zgrade, da iznosi 1.128,75 m2, što je utvrđeno na način propisan citiranom Uredbom. U konkretnom slučaju, sukladno općem aktu - Odluci o komunalnoj naknadi Općine Plitvička jezera (Žup. glasnik Ličko- senjske županije br. 25/18, Sl. glasnik Opć. Plitvička jezera br. 11/19, 10/21) – dalje u tekstu: Odluka, lokacija [adresa] – na čijem se području nalazi predmetni poslovni prostor, a što je razvidno i iz adrese istoga, nalazi se u 1. zoni, za koju koeficijent zone iznosi 1 (članak 5. i članak 11. Odluke). Nastavno, istom da je Odlukom propisano da koeficijent namjene za poslovni prostor koji služi obavljanju poslovne djelatnosti koja nije proizvodna iznosi 10 (članak 11. Odluke). U konkretnom slučaju, a kako je to već prethodno navedeno, Odlukom o vrijednosti boda Općine Plitvička jezera od 29. studenog 2024. (Sl. glasnik Opć. Plitvička jezera br. 10/24) određeno je da vrijednost boda komunalne naknade iznosi 0,96 EUR godišnje po četvornom metru (m2) korisne površine stambenog prostora u prvoj zoni Općine Plitvička jezera (članak 2.). Formula za godišnji iznos komunalne naknade (čl. 99. st. 1. u svezi čl. 99. st. 2. ZKG) da iznosi:

Komunalna naknada= koeficijent zone (KZ) x koeficijent namjene (Kn) x vrijednost boda (B) X površina, u konkretnom slučaju: 1 x 10 x 0,96 EUR / m2 (9,6 EUR/m2) x 1128,75 m2 = 10.836 EUR godišnje. Dakle, da je jasno da je Prvostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito utvrđen obveznik komunalne naknade, predmet za koji se utvrđuje komunalna naknada, parametri za izračun komunalne naknade te sam taj izračun. Nadalje, a opet suprotno navodima tužitelja, Prvostupanjsko rješenje da sadrži sav obvezan sadržaj, pa tako i onaj propisan čl. 100. st. 1. t. 4. ZKG-a (mjesečni iznos komunalne naknade) kao i odredbom čl. 100. st. 1. t. 5. ZKG-a (rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade). Naime, točkom 4. tog rješenja da je propisano da mjesečni iznos komunalne naknade iznosi 903 EUR, točkom 5. da je obveznik dužan plaćati utvrđeni iznos komunalne naknade mjesečno i to u iznosu od 903,00 EUR, točkom 6. određeno je da je obveznik dužan naknadu platiti u mjesečnom iznosu do 15. dana u mjesecu, a točkom 8. da je iznose dospjele do donošenja tog rješenja dužan podmiriti u roku od 15 dana od konačnosti rješenja. Razvidno da je dakle da navedeno rješenje sadrži sav propisan sadržaj te je isto u cijelosti zakonito. Vezano uz tužiteljevo pozivanje na navodno nezakonitu primjenu Odluke o III. izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi (Sl. glasnik Opć. Plitvička jezera br. 1/25), ističe da je ista objavljena u navedenom glasniku 20. veljače 2025. godine te stupila na snagu 8 dana od objave odnosno da je ista bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Međutim, čak i neovisno o tome, navedenom izmjenom Odluke mijenjaju se samo odredbe glede Zona, pri čemu da se [adresa] (na čijem se području nalazi poslovni prostor tužitelja) od samog donošenja prvotne Odluke (2018.) nalazi u istoj, 1. zoni te se dakle u tom dijelu u odnosu na predmetnu stvar i tužitelja, apsolutno ništa ne mijenja. Konačno, (opet suprotno tendencioznim navodima tužitelja) da mu nije omogućeno očitovanje glede načina utvrđivanja površine poslovnog prostora za koji se plaća komunalna naknada ističe da je, a kako je već navedeno, korisna površina konkretnog poslovnog prostora – poslovne zgrade, utvrđena u skladu s čl. 99. ZKG-a na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (NN br. 40/97, 117/05) te iznosi 1.128,75 m2. O navedenom su već za potrebe donošenja rješenja o komunalnoj naknadi za ranija razdoblja sačinjeni Zapisnik i izmjeri i skica, kojima je utvrđena površina poslovnog prostora od 1.128,75 m2, a koja je površina korištena i kod utvrđivanja obveze komunalne naknade za ranija razdoblja te nije mijenjana. Stoga, niti je zakonito niti potrebno da prvostupanjsko tijelo prilikom svakog donošenja rješenja o komunalnoj naknadi za sljedeće razdoblje ponovno utvrđuje površinu ili namjenu, već je upravo suprotno, obveznik sukladno čl. 94. st. 2. i st. 3. ZKGa dužan u roku od 15 dana od dana promjene obračunske površine nekretnine ili drugih okolnosti to javiti nadležnom upravnom tijelu. Budući da tužitelj nije prijavio nikakvu promjenu, to da je pravilno i zakonito rješenje donijeto u skladu s korisnom površinom utvrđenom u ranijim postupcima. Da su predmetni navodi tužitelja (kao i cijela njegova tužba) doista tendenciozni i usmjereni isključivo na izbjegavanje njegove zakonom predviđene obveze, da je jasno vidljivo i iz činjenice da je već prethodno i Upravni sud u Rijeci u okviru ranijeg postupka, u presudi posl.br. UsI-1538/2020-15 od 29. studenog 2021. istaknuo da je korisna površina predmetnog prostora (upravo od 1128,75 m2) pravilno utvrđena, gdje da je i sam tužitelj sudjelovao na očevidu te mu je dostavljena sva dokumentacija relevantna za to utvrđivanje. Zaključno, ni navodi tužitelja da Prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje razloga koji se odnose na točku 11. istoga, kojom je određeno da žalba ne odgađa izvršenje, ne čine niti to prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje nezakonitim, niti su time na bilo koji način povrijeđena prava tužitelja. Naime, sukladno odredbi članka. 100. st. 3. ZKG-a rješenje o komunalnoj naknadi da se donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, dok sukladno čl. 186. st. 2. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24, dalje u tekstu: OPZ), žalba ne odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta koji je donesen neposrednim rješavanjem na temelju članka 87. ovoga zakona. Dakle, budući da je konkretno rješenje o komunalnoj naknadi doneseno neposrednim rješavanjem, to žalba ne odgađa izvršenje a kako je to pravilno navedeno u Prvostupanjskom rješenju. Slijedom svega naprijed navedenog, imajući dakle u vidu ničim potkrijepljene navode tužitelja usmjerene na izbjegavanje njegove zakonom predviđene obveze (koja se pritom izvršava u javnom interesu imajući u vidu da su sredstva komunalne naknade strogo namjenska sredstava za financiranje objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog sadržaja i sl.), koji su pritom suprotni kako stanju predmeta i sadržaju isprava tako i prethodnom postupanju tužitelja i upravnoj praksi s jedne strane te s druge strane da je postupanje tuženika i zainteresirane osobe u cijelosti izvršeno na temelju i u skladu s kogentnim odredbama zakona i upravnom praksom, dok su pobijana rješenja donesena upravo sukladno pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni materijalnog prava i u zakonito provedenom postupku, a sve kako je to navedenom u samim tim rješenjima i odgovorima na tužbu, zainteresirana osoba predlaže da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti neosnovan, te obveže tužitelja da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove spora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

6. U sporu je provedena rasprava 31. kolovoza 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a u odnosu na zaprimljeni podnesak zainteresirane osobe tužitelj ističe da odluka o vrijednosti boda Općine Plitvička Jezera nije stupila na snagu do kraja studenog 2024. slijedom čega da nije smjela biti primijenjena u konkretnom rješenju, a sve obzirom da je ista stupila na snagu osam dana nakon donošenja. Vezano za površinu tužitelj da je u međuvremenu dobio novo rješenje od zainteresirane osobe koja je stavila manju površinu i što je obrazložila, predaje rješenje sudu, a iz čega da proizlazi da je površina iz pobijanog rješenja veća od one za koju zainteresirane osoba tvrdi da je prava. Dakle u rješenju iz 2026. zainteresirana osoba da obrazlaže da je površina poslovnog prostora 1.060,93 m[2] dok u pobijanom rješenju duži tužitelja za površinu od 1.128,75 m . Vezano za očitovanje zainteresirane osobe na prigovore vezane uz obrazloženje pobijanog rješenja ističe da je iz danas zaprimljenog podneska vidljivo da tek u tome podnesku zainteresirana osoba obrazlaže izreku pobijanog rješenja, a zbog čega da je predmetno rješenje i bilo pobijano, da u pobijanom rješenju ne postoje razlozi niti pojašnjenja niti akata na temelju kojih je isto doneseno niti vrijednosti veličina i brojeva koji su korišteni niti načina na koji su korišteni niti su detaljno obrazloženi propisi na kojima se isti temelje sijedom čega dakle tužitelj nije mogao valjano ispitati ovakvo rješenje, te dalje izlaže kao u tužbi.

8. Opunomoćenik zainteresirane osobe ostao je pri svim navodima iznesenim u odgovoru na tužbu. U odnosu na današnje navode tužitelja ističe kako se prvostupanjsko rješenje u ovoj stvari odnosi na 2025., odnosno primjenjuje se od 1. siječnja 2025. slijedom čega da je zainteresirana osoba pravilno primijenila odluku o vrijednosti boda. Nije pri tome sporno da predmet ovog postupka nije rješenje za 2026. na koje se tužitelj danas poziva (a koje rješenje je doneseno upravo zbog izmjene pravilno i činjenično relevantnih parametara za utvrđenje komunalne naknade od 2026. pa nadalje). U konkretnom slučaju površina prostora da je pravilno utvrđena a što da je potvrdio i ovaj sud u predmetu koji je prethodno vodio također radi obveze plaćanja komunalne naknade i u kojem da je potvrđeno da je površina prostora kako je to navedena u prvostupanjskom rješenju pravilno utvrđena. Konačno obveza plaćanja komunalne naknade da je zakonom propisana obveza. Tužitelj da ne spori da je bio vlasnik prostora u trenutku donošenja pobijanog rješenja te da je upravo on, a ne tuženik ili zainteresirana osoba bio dužan sukladno samom zakonu prijaviti svaku promjenu koja bi eventualno utjecala na parametre određivanja komunalne naknade, a što da u konkretnom slučaju nije učinio. U tom smislu da je produženje prvostupanjskog rješenja u cijelosti zakonito, a kako je to potvrdio i sam tužitelj.

9. Opunomoćenik tužitelja na navode zainteresirane osobe navodi kako se površina prostora nije mijenjala, a što da proizlazi iz rješenja od 2026. gdje da se detaljno opisuju razlozi i načini temeljem kojih je tužitelju pravilno i temeljem dokumentacije određena površina manja od one utvrđene u rješenju iz ovog postupka. U samom pobijanom rješenju niti ovaj dio oko površine i na temelju čega je utvrđena površina da nema niti jedne riječi u obrazloženju pobijanog rješenja.

10. Opunomoćenik zainteresirane osobe ponovno ističe kako rješenje za 2026. nije predmet ovog postupka, dok je prvostupanjsko rješenje koje je doneseno nastavno na sva prethodna rješenja (za 23., 24.) te da je sukladno tome površina prostora i za 2025. pravilno utvrđena i to uvidom u službene evidencije, a tužitelj pri tome da ni u jednom trenutku nije dostavio zainteresiranoj osobi (unatoč zakonskoj obvezi) bilo kakav podatak da bi za 2025. ta površina u odnosu na prethodna rješenja, a kako je utvrđeno i tim prvostupanjskim rješenjem, bila eventualno izmijenjena.

11. Opunomoćenik tužitelja ističe kako je sve to trebalo biti navedeno u obrazloženju osporavanog rješenja.

12. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je sporu prethodio.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Odredbom članka 92. stavak 1., 2. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18, 32/20, dalje: Zakon), propisano je da se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište. Komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave. Građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

15. Odredbom članka 93. Zakona, propisano da je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona (stavak 1.). Korisnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka plaća komunalnu naknadu: 1. ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom, 2. ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili, 3. ako se ne može utvrditi vlasnik (stavak 2.). Vlasnik nekretnine solidarno jamči za plaćanje komunalne naknade ako je obveza plaćanja te naknade prenesena na korisnika nekretnine pisanim ugovorom (stavak 3.).

16. Odredbom članka 94. stavak 4. Zakona, propisano je da ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku, dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.

17. Odredbom članka 95. Zakona, propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnoj naknadi kojom se određuju: 1. područja zona u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada, 2. koeficijent zone (Kz) za pojedine zone u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada, 3. koeficijent namjene (Kn) za nekretnine za koje se plaća komunalna naknada, 4. rok plaćanja komunalne naknade, 5. nekretnine važne za jedinicu lokalne samouprave koje se u potpunosti ili djelomično oslobađaju od plaćanja komunalne naknade, 6. opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalne naknade (stavak 1.). Odluka o komunalnoj naknadi objavljuje se u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave (stavak 2.).

18. Nadalje, u članku 97. stavku 1. Zakona, propisano je da koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi: za stambeni prostor, stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana te garažni prostor - 1,00, za poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, a za poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00.

19. Prema članku 99. stavku 1. Zakona komunalna naknada se obračunava po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, a prema stavku 2. istoga članka, iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).

20. Odredbom članka 100. stavak 1. i 2. Zakona propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade.

21. U članku 101. stavku 1. istoga Zakona je propisan obvezan sadržaj rješenja o komunalnoj naknadi, odnosno da se tim rješenjem utvrđuje: 1. iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) nekretnine, 2. obračunska površina nekretnine, 3. godišnji iznos komunalne naknade, 4. mjesečni iznos komunalne naknade odnosno iznos obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno i 5. rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade odnosno iznosa obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno. U stavku 2. toga članka je propisano da se godišnji iznos komunalne naknade utvrđuje množenjem površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade i iznosa komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine. Prema stavku 3. istoga članka, ništavo je rješenje o komunalnoj naknadi koje nema sadržaj propisan stavkom 1. ovoga članka.

22. Nakon ocjene svih izvedenih dokaza i razmatranja mjerodavnih zakonskih odredbi, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. Iz podataka spisa proizlazi da je Općinsko vijeće Općine Plitvička Jezera 29. studenoga 2024. donijelo Odluku o vrijednosti boda komunalne naknade („Službeni glasnik Općine Plitvička Jezera“, broj 10/24), kojom je utvrđena vrijednost boda koja se primjenjuje za 2025. Stoga je postojala zakonska osnova za donošenje novog rješenja o komunalnoj naknadi za 2025. godinu.

24. Tužitelj ističe da je rješenjem od 1. rujna 2022. već bila utvrđena njegova obveza plaćanja komunalne naknade počevši od 1. siječnja 2023., zbog čega smatra da za donošenje osporenog rješenja nije bilo pravne osnove, koji prigovor ovaj Sud smatra da nije osnovana. Naime, činjenica da je ranijim rješenjem utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade počevši od određenog datuma ne znači da takvo rješenje ostaje nepromijenjeno za sva buduća razdoblja neovisno o promjeni podataka mjerodavnih za obračun komunalne naknade. Naprotiv, odredbom članka 100. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu izrijekom je propisana mogućnost, odnosno obveza donošenja novog rješenja kada se promijeni vrijednost boda ili drugi podatak bitan za izračun komunalne naknade u odnosu na prethodnu godinu. Stoga donošenje novog rješenja za 2025., nakon što je donesena nova odluka kojom je izmijenjena vrijednost boda, ne predstavlja ponovno odlučivanje o istoj stvari bez pravne osnove, već predstavlja postupanje javnopravnog tijela predviđeno posebnim zakonom.

25. Pri tome okolnost da ranijim rješenjem nije izrijekom odlučeno o njegovom stavljanju izvan snage nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Prema članku 100. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, prethodna rješenja ostaju na snazi do donošenja novog rješenja koje se donosi zbog promjene vrijednosti boda, odnosno drugog podatka bitnog za izračun komunalne naknade. Donošenjem novog rješenja za 2025. ranije rješenje više se ne primjenjuje na obvezu komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2025. nadalje.

26. Okolnost da je i rješenjem od 21. ožujka 2023. obveza utvrđena počevši od 1. siječnja 2023. godine sama za sebe također ne dovodi u pitanje zakonitost osporenog rješenja, budući da iz navoda tužitelja i podataka spisa proizlazi da je to rješenje doneseno u okolnostima promjene vrijednosti boda. Za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja odlučno je da je za 2025. nastupila promjena vrijednosti boda, zbog čega je postojala zakonska osnova za donošenje novog rješenja.

27. Nije osnovan ni tužbeni prigovor prema kojem se odluka o vrijednosti boda nije mogla primijeniti na 2025. Iz spisa proizlazi da je Odluka o vrijednosti boda komunalne naknade donesena 29. studenoga 2024. godine te se njome utvrđuje vrijednost boda koja se primjenjuje za 2025. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o retroaktivnoj primjeni propisa, već o primjeni nove vrijednosti boda od 1. siječnja 2025., odnosno za razdoblje nakon njezina donošenja, u skladu s člankom 100. stavkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

28. Iz osporenog i prvostupanjskog rješenja proizlazi da je predmetna nekretnina razvrstana u poslovni prostor te da su pri obračunu primijenjeni koeficijent zone 1,00, koeficijent namjene 10,00, obračunska površina od 1.128,75 m² te vrijednost boda od 0,96 EUR, slijedom čega je utvrđen godišnji iznos komunalne naknade od 10.836,00 EUR, odnosno mjesečni iznos od 903,00 EUR.

29. Tuženik pritom osnovano ukazuje da su podaci korišteni pri obračunu preuzeti iz službene evidencije te utvrđeni zapisnikom, a iz dokumentacije proizlazi da su tužitelj i njegov punomoćnik bili nazočni prilikom izmjere predmetnog poslovnog prostora. Pri tome sud ne nalazi osnovanim tužiteljevo pozivanje na rješenje o komunalnoj naknadi za 2026. kao dokaz pogrešno utvrđene površine za 2025. Naime, rješenje doneseno za 2026. odnosi se na drugo obračunsko razdoblje te samo postojanje različitog podatka o površini u tom kasnijem rješenju ne dokazuje da je podatak korišten u rješenju za 2025. bio pogrešan. Za zakonitost rješenja za 2025. mjerodavni su podaci relevantni za to obračunsko razdoblje.

30. Također je za napomenuti da navedena površina nije utvrđena proizvoljno niti isključivo za potrebe donošenja osporenog rješenja, već je ista utvrđena i u ranijim postupcima vođenim pred ovima Sudom (presuda Us I-19/2025-21 od 28. svibnja 2025., potvrđena presudom od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4346/2025-2 od 3. prosinca 2025.). Da je pravilno utvrđena korisna površina predmetnog poslovnog prostora dokazuju i mjerenja izvršena od strane Geodetske tvrtke Geo-kom d. o. o., čemu spis prileže Zapisnik o izmjeri od 14. listopada 2019.

31. Tuženik je pravilno utvrdio da je tužitelj u vrijeme nastanka obveze bio vlasnik predmetne nekretnine te stoga obveznik plaćanja komunalne naknade u smislu članka 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu. U spisu je priložen zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina, k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], bila u vlasništvu tužitelja.

32. Neosnovani su i navodi tužitelja kojima osporava postojanje uvjeta za plaćanje komunalne naknade zbog položaja nekretnine i navodnog nedostatka komunalne infrastrukture.

33. Prema podacima spisa, predmetna se nekretnina prema Prostornom planu uređenja Općine Plitvička Jezera nalazi u izdvojenom području građevinskog naselja poslovne namjene K3, a iz dokumentacije proizlazi da je nekretnina opremljena održavanom pristupnom cestom.

34. Stoga okolnost da pojedini oblik komunalne infrastrukture nije neposredno smješten uz samu nekretninu nije sama po sebi dovoljna za zaključak da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obvezu plaćanja komunalne naknade.

35. Tužitelj neosnovano smatra da je rješenje ništavo zbog nedostatka podataka propisanih člankom 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Iz sadržaja prvostupanjskog rješenja proizlaze podaci o iznosu komunalne naknade po m², obračunskoj površini, godišnjem i mjesečnom iznosu te roku plaćanja, a tuženik pravilno utvrđuje da prvostupanjsko rješenje sadrži propisane elemente. Stoga nisu ostvarene pretpostavke za zaključak da je rješenje ništavo zbog nedostatka propisanog sadržaja.

36. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, dok tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje njegovu zakonitost.

37. Stoga je, primjenom članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 7. rujna 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Robertu Brdaru, odvjetniku u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 1,

- tuženiku Ličko-senjskoj županiji, Upravnom odjelu za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeku za imovinsko pravne poslove i komunalno gospodarstvo, Gospić, Franje Tuđmana 4,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe CO iz odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d. o. o., sa sjedištem u [adresa]

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte