1

Poslovni broj: 10 Gž Ovr-143/2024-2

 

Poslovni broj: 10 Gž Ovr-143/2024-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja J. V. (OIB:...) iz B., zastupanog po punomoćniku A. F., odvjetniku iz S. protiv ovršenika S. k. d.o.o. (OIB:...) iz L., zastupanog  po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R. iz V., radi izricanja sudskih penala, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1031/2022-18 od 29. siječnja 2024., dana 26. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

I/Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-1031/2022-18 od 29. siječnja 2024.

 

II/Odbija se ovrhovoditelj sa zatraženim troškom za sastav odgovora na žalbu ovršenika.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika radi odgode ovrhe izrečenih sudskih penala.

 

1.1.Obrazlažući zauzeto stajalište prvostupanjski sud polazi od činjenice da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-1031/2022-4 od 14. veljače 2023., djelomično preinačenim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-975/2023-3 od 9. listopada 2023., a kojim je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-685/2021-11 od 8. veljače 2022. ovršeniku određen naknadni rok od 15 dana računajući od dana primitka rješenja o ovrsi da ispuni svoju obvezu prema Ugovoru narudžbi br. 200773 sklopljenog sa ovrhovoditeljem 26. kolovoza 2017. i isporuči i ugradi kamin pobližih oznaka sadržanih u toč.I izreke rješenja o ovrsi, time da su mu izrečeni sudski penali u iznosu od 50,00 Eur za svaki dan zakašnjenja počam od isteka roka za dobrovoljno ispunjenje činidbe, sve sukladno odredbi čl. 247. Ovršnog zakona (dalje: OZ - „Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 i 114/22).

 

1.1. U prijedlogu za odgodu ovrhe od 2. siječnja 2024. ovršenik je naveo da je sukladno zaključku prvostupanjskog suda broj Ovr-1031/2022-8 od 22. ožujka 2023. podnio tužbu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom zbog  žalbenog razloga iz odredbe čl.50.stav.1.toč.10. OZ-a obzirom da je ispunjenje predmetne činidbe nemoguće jer se ležište AXIS 900 VLDN više ne proizvodi već je modificirano novim kompatibilnim ležištem.

 

1.3. Polazeći od činjeničnog obrazloženja prijedloga za odgodu i od sadržaja odredbe čl.65. stav. 1. OZ-a koja propisuje da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz kumulativno ispunjenje taksativno nabrojenih uvjeta u toč.1. do toč. 11. iste, prvostupanjski sud nalazi ispunjenim pretpostavku propisanu toč.5. imajući u vidu da je ovršenik podnio tužbu iz čl. 52. OZ-a no zaključuje da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu obzirom da ne navodi da bi šteta nastala niti u kojem sadržaju ili opsegu, slijedom čega je njegov prijedlog za odgodu odbio kao neosnovanog.

 

2. Pobijajući opisano rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom ovom sudu da ga ukine i predmet vrati na ponovni postupak, ovršenik ističe da iznos dnevnih penala u visini od 50,00 Eur „sam po sebi predstavlja značajan iznos“ pa smatra da je - obzirom na činjenicu da se ležište na čiju isporuku i ugradnju je obvezan više ne proizvodi što mu onemogućava izvršenje dužne činidbe - trpljenje teško naknadive štete evidentno.

 

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu ovršenika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora u iznosu od 200,00 Eur. Naveo je da upravo on (ovrhovoditelj) trpi štetu obzirom da šest godina čeka na ispunjenje svoje nenovčane tražbine, a i da je irelevantan pokušaj ovršenika da kraj ovršne isprave (pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-685/2021) i pravomoćnog rješenja broj Ovr-1031/2022 nastoji „preotvori pravnu stvar“ kroz novi postupak broj P-188/2023.

 

4.Iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je osnovanost ovršenikovog prijedloga za odgodu ovrhe prosuđivao pozivom na odredbu čl.65. OZ-a, to bi međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednakom (negativnom) odlukom odlučiti o ovršenikovom prijedlogu.

 

5. No ponajprije valja u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka navesti, da ovršenik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se prvostupanjsko rješenje pobijalo iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2. osnovom odredbe čl.381. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) koji svoju primjenu u postupcima ovrhe nalazi osnovom odredbe čl.21.stav.1. OZ-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

 

6.Nastavno se drži razumijevanja radi potrebnim navesti da su sudski penali pravno sredstvo čija je svrha represivan utjecaj na dužnika da ispuni svoju dospjelu nenovčanu obvezu koja je utvrđena ovršnom ispravom i da rješenje o izricanju sudskih penala tek po ispunjenju naknadnih uvjeta - neispunjenja nenovčane tražbine u naknadnom roku te nastupa pravomoćnosti - stječe svojstvo ovršne isprave temeljem koje se na prijedlog ovrhovoditelja dolazi do stadija prisilne naplate (ovrhe) izrečenih penala. Rješenje o izricanju sudskih penala ni u formalno-pravnom smislu (ne može se donijeti pozivom na odredbu čl. 41.stav.4. OZ jer mora imati obrazloženje) niti u materijalno-pravnom smislu (obzirom na činjenicu da se ovrha provodi tek po njegovoj pravomoćnosti) nije rješenje o ovrsi u smislu odredbe čl. 41. OZ-a no pri tom valja navesti da je postupak izricanja sudskih penala tek u širem smislu postupak ovrhe radi ispunjenja nenovčane tražbine kao što to i jasno proizlazi iz razdjela 3. Glave XIX OZ-a poglavito odredbe čl.247.stav.4. OZ prema kojoj se plaćanje sudskih penala može tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine.

 

6.1. Prethodno navedeno jasno proizlazi iz sadržaja odredbe čl. 247.stav.1. OZ i nastavne odredbe čl.248. OZ.

 

7. Stoga je evidentno da je prijedlog ovršenika radi odgode ovrhe 2. siječnja 2024. preuranjen obzirom da je prvostupanjski sud ovrhu izrečenih sudskih penala odredio tek rješenjem broj Ovr-1031/2022-22 od 5. ožujka 2024. slijedom čega je žalbu ovršenika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl.368.stav.2.u vezi sa čl.381. ZPP-a a sve osnovom odredbe čl.21. stav.1. ZPP-a.

 

8.Ovrhovoditelju nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na ovršenikovu žalbu jer sadržaj odgovora nije bio od utjecaja na odluku ovoga suda o izjavljenoj žalbi pa je o zatraženom trošku odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a.

 

U Varaždinu, 26. ožujka 2024.