REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-328/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i mr.sc. Zlatka Pirca kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČČF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marijani Tomić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DM- Drogerie markt d.o.o., OIB: 94124811986, iz Zagreba, Kovinska 5, zastupanog po punomoćniku Darku Marjanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-13313/2019-76, od 15. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 7. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalbe tužiteljice ČČF i tuženika DM-Drogerie markt d.o.o., odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-13313/2019-76, od 15. siječnja 2026.
II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-13313/2019-76, od 15. siječnja 2026., presuđeno je:
I. Nalaže se tuženiku DM-Drogerie markt d.o.o. isplatiti tužiteljici ČČF iznos 15.926,735 eur sa zateznom kamatom od 15. veljače 2012. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev za isplatu iznosa 15.926,735 eur sa zateznom kamatom od 15. veljače 2012. do isplate.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Protiv presude žalbe su uložili tužiteljica i tuženik.
3. Tužiteljica je uložila žalbu u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva iz točke II. izreke presude i u odnosu na odluku o troškovima postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3.1. Da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP-a, tužiteljica smatra iz razloga što nije sukladno odredbi članka 232. i 234. ZPP-a, prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da po službenoj dužnosti, a radi utvrđenja realne tržišne vrijednosti brenda „ČČF“ pribavi ugovore od HRT-a i Nove TV, vezane uz njeno sudjelovanje u različitim emisijama. Tužiteljica također smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno presuda nema razloga o odlučnim činjenicama tj. o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.
3.2. U sadržaju žalbe tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije tijekom postupka dokazala objektivnu vjerojatnost da bi ostvarila zaradu ugovaranjem novih poslova da u tome nije bila spriječena postupanjem tuženika koji protivno načelu savjesnosti i poštenja nije tužiteljicu obavijestio o jednostranom raskidu ugovorene poslovne suradnje vezano uz snimanje paketa od 40 emisija „Baby bonus“ u razdoblju od rujna 2011. do lipnja 2012.3.3. Što se tiče pretrpljene štete zbog izostanka angažmana na novim projektima, tužiteljica ističe da bi u situaciji da joj je tuženik na vrijeme otkazao suradnju, objavila prekid suradnje sa DM-om, i pokrenula suradnju sa drugim partnerima. Pri tome ističe da ima medijski status „celebrity osobe A kategorije“ što dokazuje svojim angažmanima u raznim prigodama, te je dostavila procjenu Agencije Conor komunikacije d.o.o, o mogućnostima zarade „celebrity osobe A kategorije“, uz napomenu da podatke o visinu ugovora sa televizijskim kućama s kojima surađuje nije mogla dostaviti zbog tajnosti tih ugovora.
3.3. Pogrešnom se smatra i odluka o troškovima postupka jer je po stavu tužiteljice sud trebao usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti pa shodno tome tužiteljici dosuditi i troškove postupka.
4.Tuženik je uložio žalbu na dosuđujući dio presude i u odnosu na odluku o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom, uz naknadu tužitelju cjelokupnih troškova postupka.
4.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. tuženik nalazi u tome što smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a vezano uz interpretaciju iskaza svjedoka ČČ, ŽČ, Č i ŽČF kao i pisanih isprava koje prileže spisu.
4.2. U sadržaju žalbe tuženik detaljno analizira iskaze svjedoka smatrajući da iz njihovih iskaza, nasuprot zaključku prvostupanjskog suda, ne proizlazi da bi tužiteljica i tuženik ugovorili u usmenom obliku – ugovorom o djelu iz čl. 590 ZOO-a, da će tužiteljica za tuženika snimiti čitavu sezonu tj. svih 40 epizoda za fiksnu ukupnu cijenu od 160.000,00 kn odnosno 4.000,00 kn po snimljenoj epizodi. Tome u prilog ide i činjenica da ne postoji pisani ugovor niti bilo koji drugi dokaz u pisanom obliku o sadržaju ugovora kako to navodi tužiteljica.
5. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica smatra da u pogledu prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva nema nikakvih proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te da je prvostupanjski sud nakon pažljive analize svih dokaza, u tom dijelu ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pa predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu. Posebno se pri tome osvrće i obrazlaže zašto smatra da je pravilno utvrđeno činjenično stanje vezano uz sadržaj usmenog ugovora o suradnji glede snimanja 40 epizoda emisije po cijeni od 4.000,00 kn po epizodi.
6. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik ističe da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da tuženik tužiteljici pored honorara za snimanje nije nikad ništa drugo plaćao, niti je ista bila zaštitno lice dm-a ili dm-ovih proizvoda. Osim toga tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze da je suradnja s dm-om bila preduvjet za ostvarivanje nekih drugih poslova, niti da bi ista bila u ekskluzivnom poslovnom odnosu s dm-om, niti da bi u slučaju raskida ili prekida suradnje ista primala ikakav dodatni honorar zbog činjenice ranije suradnje s dm-om, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
7. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.
8. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
8.1.U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika
9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u vidu izmakle koristi u visini 31.853,47 eur / 240.000,00 kn nastale zbog postupanja tuženika kojim je tužiteljici uskraćeno i onemogućeno snimanje preostalih 30 epizoda TV priloga "Njam njam", čime da joj je nastala šteta u vidu izmakle koristi u visini 120.000,00 kn, te da joj radi neobavještavanja o raskidu poslovne suradnje nastala daljnja šteta u vidu izmakle koristi od 20.000,00 kn mjesečno za razdoblje siječanj-lipanj 2012., zbog nemogućnosti prihvata drugih poslovnih ponuda za navedeno razdoblje.
10. U postupku je kao nesporno utvrđeno:
- da su tužiteljica i tuženik poslovno surađivali od 2009. te da je tužiteljica tijekom 2011. po pozivu tuženika, besplatno sudjelovala na projektima tuženika "Tu ljubav znači sve" iz siječnja 2011., "Vozina" iz lipnja 2011. te kulinarska radionica "DM kuhinja-kuhanje sa Alnaturom" u sklopu Eko etno sajma od 26. listopada 2011.;
- da je tuženik za poslovnu suradnju sa tužiteljicom u 2011. istoj podmirio autorski honorar za snimanje tv priloga "Njam Njam" u emisiji Filipove bebe odnosno, kasnijeg naziva ″Filipove bebe″ i to prema računima koji prileže listu 14-19 odnosno 253-260 spisa, iz kojih proizlazi da autorski honorar za snimanje jednog tv priloga "Njam Njam" iznosi 4.000,00 kn;
- da je prethodno suradnju sa tužiteljicom u ime tuženika usmeno dogovorila ŽČ, odgovorna osoba u marketingu tuženika ujedno i njegov prokurist, koja u prosincu 2011. odlazi sa navedenog radnog mjesta te na isto dolazi ČČ;
- da je ČČ, nakon preuzimanja novih radnih obveza, razgovarao sa tužiteljicom te joj predložio daljnju suradnju uz izmijenjene uvjete na način da bi honorar za preostalih ukupno 30 nesnimljenih emisija iznosio ukupno 40.000,00 kn;
- da je tužiteljica odbila suradnju na način kako joj je to ponudio ČČ;
- da se tužiteljica dopisom od 7. veljače 2012. obratila tuženiku radi zaštite svojih prava;
- da je tuženik dopisom od 14. veljače 2012. otklonio obvezu na bilo kakvu isplatu uz obrazloženje da sa tužiteljicom nije zaključen nikakav bilo pisani bilo usmeni ugovor koji da bi istog obvezivao na isplatu traženog;
- da je snimanje emisije "Njam Njam", a na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji tuženika sa Intech media d.o.o. od 1. veljače 2012. nastavljeno i u 2012.,odnosno započelo je 1. siječnja 2012.
- da se u emisiji tuženika početkom 2012. pojavila druga osoba.
11. U postupku je ostalo sporno kakav je bio poslovni status ŽČ glede njezinih ovlasti u pregovorima sa tužiteljicom i vezano uz to analiza poslovnog odnosa tužiteljice i tuženika kroz razdoblje prije spornog ugovora i korelacija tog odnosa sa spornim odredbama usmenog ugovora, posebno kroz prizmu da li se radi o više pojedinačnih ugovora za pojedine poslove i snimljene emisije ili o jednom dugoročnom ugovoru.
O žalbi tuženika.
12. Analizirajući iskaze tužiteljice i svjedoka ŽČ i ČČ, ti su iskazi međusobno kompatibilni u nekim bitnim dijelovima, tako da se temeljem tih iskaza može s izvjesnošću zaključiti da je volja stranaka bila da svoje poslovne odnose reguliraju neformalnim (usmenim) ugovorom.
12.1. Nadalje, činjenica je da su tužiteljica i tuženik na isti način poslovno surađivali od 2009. i da je tužiteljica tijekom 2011. po pozivu tuženika, besplatno sudjelovala na nekoliko projekata tuženika, pa nije nelogično da su stranke suradnju nastavile na isti način i glede spornog projekta snimanja tv priloga "Njam Njam".
12.2. Stranke su suglasne suradnju sa tužiteljicom na projektu snimanja tv priloga "Njam Njam" u ime tuženika usmeno dogovorila ŽČ, odgovorna osoba u marketingu tuženika da je dogovoren autorski honorar za snimanje jednog tv priloga "Njam Njam" u iznosu od 4.000,00 kuna.
13. Dakle, iz analize suglasnih dijelova iskaza tužiteljice i svjedoka ŽČ, drugostupanjski sud smatra da njihov dogovor ima sadržajno obilježja ugovora o djelu sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).
13.1. Naime, ugovor je sklopljen kada su se ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO-a), a u konkretnom slučaju nije ni sporno da su se tužiteljica i ZČ, kao ovlašteni predstavnik tuženika dogovorile o snimanju priloga "Njam Njam" i da je autorski honorar za snimanje jednog tv priloga dogovoren u iznosu od 4.000,00 kuna, čime su ispunjeni uvjeti za valjanost takvog ugovora.
13.2. Ono što je sporno i što treba analizirati kroz analizu ostalih dokaza odnosi se na pitanje da li je poslovna suradnja obuhvaćala samo pojedinačne poslove i jednokratne usmene ugovore za te poslove, ili je obuhvaćala poslove koji su se protezali kroz duže vrijeme i sadržavali neke dugoročne obveze i jedne i druge strane.
14. Pri analizi spornih dijelova iskaza stranaka, treba poći od nespornih činjenica, a to je tužiteljica snimila 10 tv priloga emisije "Njam njam", da ŽČ u prosincu 2011. odlazi sa navedenog radnog mjesta kod tužitelja, te na isto dolazi ČČ i da je početkom 2012. nastavljeno snimanje emisije "Njam njam", ali ne s tužiteljicom nego s drugom osobom..
15. Drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskazivanje tužiteljice u dijelu kojim opisuje sadržaj i uvjete ugovorenog poslovnog odnosa sa tuženikom u dijelu u kojem ona navodi da je dogovoreno snimanje ukupno 40 priloga emisije ″Njam njam″, jer u tom pravcu govori i iskaz svjedoka ČČ, koji je iskazao da je nakon preuzimanja novih radnih obveza od ŽČ, razgovarao sa tužiteljicom te joj predložio daljnju suradnju uz izmijenjene uvjete na način da bi honorar za preostalih ukupno 30 nesnimljenih emisija iznosio ukupno 40.000,00 kn.
16. Takav zaključak potvrđuje i sadržaj Ugovora o poslovnoj suradnji tuženika sa Intech media d.o.o. od 1. veljače 2012. i činjenica da se snimanje tv priloga ″Njam njam″ nastavilo i od 1. siječnja 2012., ali s drugom voditeljicom budući tužiteljica nije prihvatila ponudu izmijenjenog ugovora. Pri tome treba naglasiti da svjedoci ZČF i ŽČF, nemaju nikakvih saznanja o detaljima vezanim za suradnju stranaka odnosno, sadržaja dogovora tužiteljice i ŽČ.
17. Valjanost usmenog ugovora ne dovodi u pitanje ni činjenica da je ŽČ u dogovaranju poslovne suradnje kao prokurist tuženika i voditelj nabave, marketinga i odnosa s javnošću, prema tada važećim Smjernicama tuženika o samostalnom odlučivanju troška, potpisu ulaznih računa i ugovora, mogla samostalno odlučivati o obvezama tuženika do 100.000,00 kuna, jer za tu činjenici tužiteljica nije morala znati, a pojedinačnim isplatama po snimljenoj emisiji to ograničenje postaje irelevantno, već čini logičnim činjenicu da u skladu sa odredbom čl. 287. st.1. ZOO, nije tražena pisana potvrdu usmeno sklopljenog Ugovora.
18. Kako je tuženik jednostrano izmijenio uvjete ugovora, a što tužiteljica nije prihvatila, proizlazi da je tuženik odgovoran za raskid ugovora, pa sukladno odredbi čl. 349. u vezi s čl. 468. st.1. i čl. 1089. st. 3. ZOO-a, osnovano tužiteljica potražuje naknadu štete s osnova izgubljene koristi u visini 120.000,00 kuna, koji iznos predstavlja visinu honorara za snimanje 30 epizoda, kao dobitak kojeg je ista osnovano očekivala prema redovnom tijeku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno tuženikovom radnjom odnosno propuštanjem.
18.1. Zatezna kamata na dosuđeni iznos pravilno je priznata tužiteljici od 15. veljače 2012. ( dan nakon odgovora tuženika na opomenu pred tužbu) do isplate, kako je i zatraženo tužbom , jer je šteta nastala od uvođenja nove osobe za snimanje emisija.
19. Zbog navedenog odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva u visini od 15.926,735 eura sadržan u točki I. izreke presude.
O žalbi tužiteljice.
20. Drugi dio svog zahtjeva za naknadu štete odnosi se na izmaklu korist u visini 120.000,00 kn odnosno 15.926,737 eura, kao gubitak zarade u mjesečnom iznosu 20.000,00 kn za razdoblje 6 mjeseci, odnosno siječanj - lipanj 2012., a koju da bi tužiteljica ostvarila da je na vrijeme ugovorila suradnju sa novim potencijalnim poslovnim partnerima.
21. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica ničime nije dokazala objektivnu vjerojatnost da bi tu zaradu kao dobitak stekla da u tome nije bila spriječena zbog postupanja tuženika. Pri tome iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica bila zaštitno lice tuženika, i da bi ugovorni odnos sa tuženikom bio ekskluzivan na način da bi joj priječio u istom razdoblju ostvariti druge poslovne suradnje sa različitim poslovnim partnerima.
22. Pravilno nije prihvaćena stručna procjena Conor komunikacija d.o.o. o utvrđenju realne tržišne vrijednosti branda "ČČF", jer ta procjena govori o cijenama koje pojedine "celebriti" osobe mogu ostvariti na pojavljivanju u pojedinim događanjima, ali ne govori o konkretnom gubitku prihoda tužiteljice. O pojedinim zaradama prema ugovorima od HRT-a i Nove TV, vezane uz sudjelovanje tužiteljice u različitim emisijama, irelevantno je govoriti, jer bi to imalo smisla samo u situaciji ako bi tužiteljica dokazala da je neki konkretan ugovor propustila krivnjom tuženika. S druge strane jedini egzaktan dokaz kojim bi su utvrdio realan gubitak prihoda u razdoblju od 6 mjeseci nakon raskida ugovora s tuženikom bila bi komparacija prihoda tužiteljice prema podatcima porezne uprave za vrijeme trajanja ugovora s podatcima o prihodima nakon raskida ugovora, a koji dokaz tužiteljica nije predložila.
23. Zbog navedenog žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana.
24. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 154. st.2. ZPP-a, jer su stranke gledajući kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužiteljice u postupku uspjele u jednakom omjeru od 50% u odnosu osnovu i visinu zahtjeva, pa je pravilno odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
25. Trošak odgovora na žalbe nije priznat strankama, jer navodi iz odgovora nisu bili od utjecaja na drugostupanjsku odluku.
26. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.
U Požegi 7. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Branka Ribičić