1

Poslovni broj: Gž-1448/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-1448/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja grada Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Lj. T., dipl. iur., protiv tuženice J. C., OIB: ..., iz Z., tuženika Z. C., OIB: ..., iz Z., tuženice S. K., OIB: ..., iz Z., (svo troje kao zakonski nasljednici iza pok. S. C. iz Z.,), tuženice E. H., nepoznatog prebivališta i boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik N. B., odvjetnik iz Z., te tuženice Lj. B., OIB: ..., iz Nj., radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4011/2017-62 od 29. studenog 2023., 26. ožujka 2024., 

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4011/2017-62 od 29. studenog 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Određuje se trošak privremenog zastupnika tuženika, odvjetnika N. B. u iznosu od 497,70 EUR / 3.749,92 kn.

II. Nalaže se tužitelju gradu Z., OIB: ... naknaditi privremenom zastupniku 4. tuženice E. H., odvjetniku N. B., OIB: ..., parnični trošak u iznosu 497,70 EUR / 3.749,92 kn, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 5. prosinca 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i stavi ga izvan snage.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužitelj je protiv pet tuženika, a među kojima je i E. H. nepoznatog prebivališta i boravišta, podnio hipotekarnu tužbu temeljem založnog prava koje je upisano u zemljišnoj knjizi na nekretnini upisanoj u poduložak 57460/zk.ul.br. 6715 knjiga položenih ugovora G..

 

5.1. Tužba je podnesena prvostupanjskom sudu 21. srpnja 2017. i već u samoj tužbi je tužitelj predložio da se tuženici E. H., koja je nepoznatog prebivališta i boravišta, postavi privremeni zastupnik u osobi odvjetnika. Rješenjem broj P-4011/2017-11 od 16. svibnja 2018. tuženici E. H. postavljen je privremeni zastupnik u osobi odvjetnika N. B. iz Z. te je riješeno da privremeni zastupnik ima u postupku sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika koje će obavljati sve dok se tuženik ili njegov punomoćnik pojave pred sudom, da će sud izdati oglas koji će se objaviti u „Narodnim novinama“ i na oglasnoj ploči suda te da će troškove privremenog zastupnika podmiriti tužitelj, nakon što privremeni zastupnik ispostavi troškovnik i sud donese rješenje o trošku.

 

5.2. Glavna rasprava zaključena je na ročištu 14. travnja 2022. i na tom ročištu je privremeni zastupnik tuženice E. H. podnio zahtjev za plaćanje troškova.

 

5.3. Presudu je prvostupanjski sud donio 23. svibnja 2022., ali nije donio rješenje o trošku privremenog zastupnika tuženice E. H.. Protiv prvostupanjske presude privremeni zastupnik podnio je žalbu o kojoj je odlučivao Županijski sud u Splitu koji je svojom odlukom broj Gž-48/2023-3 od 2. veljače 2023. odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu te ista postala pravomoćna s danom donošenja drugostupanjske presude, odnosno 2. veljače 2023.

 

5.4. Dana 19. lipnja 2023. privremeni zastupnik tuženice E. H., odvjetnik N. B., upućuje prvostupanjskom sudu podnesak (požurnicu) kojim traži da prvostupanjski sud odluči o njegovom zahtjevu za naknadu troškova kako ih je zatražio na zapisniku od 14. travnja 2022..

 

5.5. Nakon toga prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje. U pobijanom rješenju navodi da prema članku 85. stavak 3. ZPP-a sredstva za pokriće troškova postupanja i rada privremenog zastupnika je dužan predujmiti tužitelj pa kako nije predujmio sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika jer mu to nije bilo naloženo rješenjem od 16. svibnja 2018., to da je tužitelju naloženo naknaditi privremenom zastupniku nastale troškove, kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja. Visina troškova utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i prema njegovom zahtjevu od 14. travnja 2022. i u podnesku od 19. lipnja 2023.

 

6. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prijedlog privremenog zastupnika tuženice E. H. trebalo odbaciti kao nepravovremen jer da je podnesen nakon što je postala pravomoćna presuda broj P-4011/2017-49 od 23. svibnja 2022., a u roku za podnošenje žalbe protiv presude privremeni zastupnik nije zatražio donošenje dopunskog rješenja o njegovom zahtjevu za naknadu parničnog troška koji je postavljen na ročištu glavne rasprave 14. travnja 2022., pa da stoga više ne bi takav trošak mogao tražiti. Isto tako, da je pogrešno primijenjen članak 85. stavak 3. ZPP-a jer da tužitelju tijekom postupka nije naloženo da predujmi troškove privremenog zastupnika pa da mu se ta obveza ne može naložiti rješenjem po pravomoćnosti presude.

 

6.1. Iako tužitelj navodi kako žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavak 1. ZPP-a, dakle i zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, izričito ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud.

 

6.2. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u konkretnom slučaju.

 

7.1. Člankom 85. stavak 3. ZPP-a propisano je da sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika je dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavak 2. točka 4. i 5., na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti. Navedeni stavak članka 85. ZPP-a unesen je u Zakon o parničnom postupku člankom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019.; dalje: ZID ZPP). Prije navedenih izmjena nije postojala propisana obveza tužitelja da naknadi troškove privremenog zastupnika neovisno o uspjehu stranaka u postupku. Prema članku 117. ZID ZPP-a stavak 2. iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka (prema kojem će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti primjenom odredbi do tada važećeg Zakona o parničnom postupku) odredbe, između ostalog, i članaka 8. i 9. ZID ZPP-a primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku.

 

7.2. Tužba je podnesena 21. srpnja 2017., dakle, prije izmjena članka 85. stavak 3. ZPP-a, te je i rješenje o postavljanju privremenog zastupnika tuženici E. H. donijeto prije stupanja na snagu navedenog ZID ZPP-a.

 

7.3. Postupak je dovršen nakon što je stupio na snagu ZID ZPP, ali prvostupanjski sud nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a nije pozvao tužitelja da predujmi troškove za postavljanje i rad privremenog zastupnika niti je odlučio o troškovima privremenog zastupnika.

 

7.4. Pogrešan je stav tužitelja da je prvostupanjski sud trebao donijeti rješenje o trošku privremenog zastupnika zajedno s presudom, pa sukladno tome da je privremeni zastupnik trebao tražiti donošenje dopunske presude. Ovo stoga što se radi o rješenju kojim se uređuje odnos između tužitelja i privremenog zastupnika tuženice E. H. u pogledu naknade parničnog troška koji ne ovisi o uspjehu stranaka u postupku.

 

7.5. Bez obzira što prvostupanjski sud nije pozvao tužitelja na plaćanje troškova privremenog zastupnika rješenjem prije donošenja prvostupanjske presude, a kako je to navedeno u točki IV. izreke rješenja o postavljanju privremenog zastupnika broj P-4011/2017-11 od 16. svibnja 2018., odluka koju je prvostupanjski sud donio je pravilna.

 

7.6. Tužitelj je već u tužbi tražio postavljanje privremenog zastupnika tuženici E. H. koja je bila nepoznatog boravišta i prebivališta. Rješenjem prvostupanjskog suda broj P-4011/2017-11 od 16. svibnja 2018. odlučeno je da će troškove privremenog zastupnika snositi tužitelj, a visina tih troškova da će biti određena rješenjem suda. Privremeni zastupnik je na ročištu glavne rasprave na kojem je ista zaključena postavio zahtjev za naknadu troškova, određeno navodeći koje troškove potražuje, pa je tužitelj mogao na tom ročištu pored ostalih troškova zatražiti i naknadu troškova koje je zatražio privremeni zastupnik, a koje je tužitelj bio u obvezi naknaditi kako je to odlučeno u rješenju broj P-4011/2017-11 od 16. svibnja 2018., protiv kojeg tužitelj nije podnosio žalbu. Dakle, nije točna tvrdnja tužitelja kako on nije mogao zatražiti troškove privremenog zastupnika u trenutku kada je bio dužan podnijeti svoj troškovnik, jer je privremeni zastupnik određeno zatražio naknadu troška pa je punomoćnik tužitelja taj trošak mogao obuhvatiti svojim troškovnikom.

 

7.7. Zahtjev privremenog zastupnika nije nepravovremen jer je podnesen na ročištu održanom 14. travnja 2022., a 19. lipnja 2023. poslana je požurnica sudu, a ne novi zahtjev za naknadu troškova. Drugim riječima, kako je prvostupanjski sud trebao o troškovima privremenog zastupnika odlučiti posebnim rješenjem i kako ta obveza tereti tužitelja bez obzira na njegov uspjeh u parnici, to propust prvostupanjskog suda da o troškovima privremenog zastupnika odluči istovremeno s donošenjem prvostupanjske presude ne može imati za posljedicu da privremeni zastupnik, koji ima pravo na naknadu troškova za svoj rad, ostane bez troškova koji mu pripadaju i koja obveza tereti tužitelja.

 

7.8. Pravilna je i odluka o visini troškova privremenog zastupnika kako ju je utvrdio prvostupanjski sud.

 

8. Zbog navedenih razloga žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je pobijano rješenje potvrđeno primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

Koprivnica, 26. ožujka 2024.