Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-441/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, 7. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 3 Ugovora o kreditu od dana 10.07.2007. broj 320-50-4249557 , ovjerenog kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina dana 11.07.2007.godine posl.br. OV-10391/07 sklopljenog između tužitelja EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora u dijelu koji glasi “ naknada 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ te navedena odredba ne proizvodi pravni učinak za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za obradu kredita isplati iznos od 114,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 2007. do isplate po stopama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 80,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2026. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 3. srpnja 2026. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo da je u svojstvu korisnika kredita 10.07.2007. s tuženikom kao kreditorom sklopio u poslovnici tuženika u Varaždinu potrošački Ugovor o kreditu broj 320-50-4249557, ovjeren kod javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina dana 11.07.2007. posl.br. OV-10391/07, a kojim mu je odobren iznos kredita od 5.950,88 CHF, uz obvezu povrata u mjesečnim ratama i uz ugovorenu kamatnu stopu. Međutim, uz redovne kamate, odredbom čl. 3 Ugovora mu je nametnuta obveza plaćanja tzv. ulazne naknade za obradu kredita u iznosu 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno, a koju je bio dužan platiti prilikom prvog korištenja kredita, odnosno isplate kredita. Naveo je da je ulaznu naknadu platio 12.07.2007. u iznosu od 865,06 kuna/ 114,81 EUR. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora nisu mu bila dana nikakva objašnjenja niti pojašnjenja o svrsi navedene naknade, njezin izračun, osnovi za njezino određivanje, niti je bio upoznat s bilo kakvim važećim cjenikom kreditora. Odredba o plaćanju predmetnih naknada nije bila predmet individualnih pregovora, već je bila sastavni dio unaprijed pripremljenog obrasca ugovora, koji nije imao mogućnosti mijenjati, dopunjavati ili osporiti, a ni dobiti detaljne informacije o sadržaju i svrsi naknada. Takva ugovorna odredba, koja stvara značajnu neravnotežu na štetu potrošača, nije transparentna, nije precizna i nije utemeljena na stvarno pruženoj usluzi, već se naplaćuje bez ikakvog stvarnog protučinjenja. Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o unaprijed formuliranoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi od strane tuženika kao banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ista je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu kao potrošača, s obzirom da mu nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom, u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima. U pogledu sporne odredbe nije imao mogućnosti pregovora niti izbora odbijanja, prihvaćanja te odredbe jer u tom slučaju tuženik očito ne bi ni sklopio ugovor, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu kao potrošača. Imajući u vidu sve pravno relevantne činjenice iz čl. 81., 83. i 85. Zakona zaštiti potrošača, sporna ugovorna odredba je nepoštena i time u smislu čl. 87. ZZP-a ništetna i ne proizvodi pravne učinke. Zatražio je utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe i povrat iznosa koji je temeljem iste platio, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje je naveo da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više presuda zauzeo pravno stajalište da su takve ugovorne odredbe - koje nameću potrošaču neobrazložene troškove bez mogućnosti pregovaranja ništetne kao protivne načelima savjesnosti i poštenja, transparentnosti i ravnopravnosti ugovornih strana. Prema članku 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), ništetan je ugovor ili ugovorna odredba koja je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Sukladno članku 322. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe sud utvrđuje po službenoj dužnosti, a prema članku 323. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st.1 ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovor ( pravni stav građanskog odjela VSRH sa sjednice Odjela od dana 30.01.2020. godine). Opće je pravilo, propisano odredbom čl.1111. Zakona o obveznim odnosima, da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom čl.1115 istog Zakona propisana je obveza kod vraćanja stečenog bez osnove zajedno s plodovima i zateznim kamatama, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. Predložio je da sud utvrdi ništetnom odredbu čl.3. Ugovora o kreditu te da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 114,81 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove parničnog postupka.
2. Pozivom poslovni broj P-441/2026-2 od 7. srpnja 2026. tužba je dostavljena tuženiku u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sukladno odredbi čl. 143.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25, dalje: ZPP) te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave da svoj pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a. Naime, čl. 133. st. 5. ZPP-a propisano je da se između ostalog pismena pravnim osobama dostavljaju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način. Tuženik je pravna osoba koja je upisana u sudski registar i upisom u sudski registar je stekao svojstvo pravne osobe. Nadalje, odredbom čl. 143.c st. 2. ZPP-a je propisano da sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koji adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, a inače nastupaju posljedice iz st. 5. tog članka, kojim je propisano da će se smatrati da je dostava prema st. 4. tog članka obavljena istekom 15. dana od dana kad je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena. Odredbom čl. 143.c st. 4. ZPP-a je propisano da adresat pismeno preuzima iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet putem nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički primitak potvrdi primitak pismena, a odredbom čl. 143. c. st. 6. ZPP-a je propisano da informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku.
3. Iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (na stranici 77 spisa) proizlazi da su tuženiku 20. srpnja 2026. uručena navedena pismena, odnosno tužba s prilozima i poziv za podnošenje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni 20. srpnja 2026., no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije sudu podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP donio presudu zbog ogluhe.
4. Sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
-ako su tuženiku tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
-ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
-ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
-ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Dakle, kako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 20. srpnja 2026., a tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom mu roku od 30 dana, te kako je tužitelj u tužbi naveo činjenice koje ukazuju na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, i te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ( potvrdom od 22.12.2025. – stranica 6 spisa, iz koje proizlazi da je tuženik tužitelju 12.7.2007. isplatio kredit u iznosu od 5.950,88 CHF, broj ugovora 320- 50-4249557, koji je zatvoren/otplaćen 2.8.2012. te da je po navedenom kreditu tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 865,06 kn (3,30% od iznosa kredita) sukladno čl.3. NAKNADA – Ugovora o kreditu i ista je naplaćena/ustegnuta prilikom odobrenog kredita, Ugovorom o kreditu broj 320-50-4249557 od 10. srpnja 2007. s potvrdom o solemnizaciji – stranica 7-11 spisa), ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je utvrdio da su u konkretnom ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Naime, presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da je tuženik svojom pasivnošću kvalificirano prešutno priznao činjenične navode tužitelja, te da činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi predstavljaju relevantnu činjeničnu osnovu za donošenje odluke. Tuženik je imao priliku osporiti i očitovati se na navode tužitelja podnošenjem odgovora na tužbu, no to nije učinio, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i odredbi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača na koje se tužitelj u tužbi pozvao. Visina naplaćene naknade za obradu kredita proizlazi iz sadržaja Potvrde tuženika na stranici 6 spisa i Ugovora o kreditu na stranici 7-11 spisa. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i njezinim izmjenama u pojedinim razdobljima.
6. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, s obzirom da je tužitelj uspio u ovoj parnici u cijelosti, odnosno tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Sud je, u smislu odredbi čl. 155. ZPP, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, tužitelju priznao kao opravdan trošak, sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 114,81 EUR, trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR, po punomoćnici odvjetnici, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, 107/25 dalje Tarifa), u vezi s tbr. 54. Tarife. Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 15,00 EUR i presudu zbog ogluhe u iznosu od 15,00 EUR, sukladno Tar.br.2.točka 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26). Dakle, tuženiku je valjalo naložiti da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 80,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Varaždinu 7. rujna 2026.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici u Varaždinu
2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69
