1               Poslovni broj Gž-456/2024-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola              Poslovni broj Gž-456/2024-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Č. iz P. B., OIB …, koju zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženog R. A. d.d., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3381/2021-17 od 25. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2024.,

 

 

presudio je

 

 

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3381/2021-17 od 25. siječnja 2024.

 

 

Obrazloženje

 

1st        Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I. Nalaže s tuženiku R. A. d.d., OIB: …, Z., tužiteljici D. Č., OIB: …, Z. B., isplatiti iznos od 1.637,79 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- na iznos od 0,01 € s kta od 31.03.2007. g. do isplate,

- na iznos od 1,46 € s kta od 31.03.2008. g. do isplate,

- na iznos od 6,47 € s kta od 31.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 1,23 € s kta od 30.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 7,89 € s kta od 31.12.2008. g. do isplate,

- na iznos od 8,91 € s kta od 31.01.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,37 € s kta od 28.02.2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,29 € s kta od 31.03.2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,54 € s kta od 30.04.2009. g. do isplate,

- na iznos od 6,55 € s kta od 31.05.2009. g. do isplate,

- na iznos od 5,08 € s kta od 30.06.2009. g. do isplate,

- na iznos od 5,47 € s kta od 31.07.2009. g. do isplate,

- na iznos od 6,24 € s kta od 31.08.2009. g. do isplate,

- na iznos od 6,18 € s kta od 30.09.2009. g. do isplate,

- na iznos od 5,39 € s kta od 31.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 6,86 € s kta od 30.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 8,04 € s kta od 31.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 9,72 € s kta od 31.01.2010. g. do isplate,

- na iznos od 9,33 € s kta od 28.02.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,61 € s kta od 31.03.2010. g. do isplate,

- na iznos od 11,18 € s kta od 30.04.2010. g. do isplate,

- na iznos od 12,02 € s kta od 31.05.2010. g. do isplate,

- na iznos od 19,30 € s kta od 30.06.2010. g. do isplate,

- na iznos od 17,80 € s kta od 31.07.2010. g. do isplate,

- na iznos od 22,38 € s kta od 31.08.2010. g. do isplate,

- na iznos od 20,80 € s kta od 30.09.2010. g. do isplate,

- na iznos od 18,25 € s kta od 31.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 23,62 € s kta od 30.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 30,45 € s kta od 31.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 25,62 € s kta od 31.01.2011. g. do isplate,

- na iznos od 27,31 € s kta od 28.02.2011. g. do isplate,

- na iznos od 25,15 € s kta od 31.03.2011. g. do isplate,

- na iznos od 25,54 € s kta od 30.04.2011. g. do isplate,

- na iznos od 34,70 € s kta od 31.05.2011. g. do isplate,

- na iznos od 35,59 € s kta od 30.06.2011. g. do isplate,

- na iznos od 39,18 € s kta od 31.08.2011. g. do isplate,

- na iznos od 39,18 € s kta od 31.08.2011. g. do isplate,

- na iznos od 34,89 € s kta od 30.09.2011. g. do isplate,

- na iznos od 34,12 € s kta od 31.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 33,80 € s kta od 30.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 35,82 € s kta od 31.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 37,59 € s kta od 31.01.2012. g. do isplate,

- na iznos od 37,82 € s kta od 29.02.2012. g. do isplate,

- na iznos od 36,60 € s kta od 31.03.2012. g. do isplate,

- na iznos od 37,43 € s kta od 30.04.2012. g. do isplate,

- na iznos od 37,99 € s kta od 31.05.2012. g. do isplate,

- na iznos od 37,04 € s kta od 30.06.2012. g. do isplate,

- na iznos od 37,29 € s kta od 31.07.2012. g. do isplate,

- na iznos od 36,58 € s kta od 31.08.2012. g. do isplate,

- na iznos od 35,04 € s kta od 30.09.2012. g. do isplate,

- na iznos od 36,68 € s kta od 31.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 37,47 € s kta od 30.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 36,92 € s kta od 31.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 33,82 € s kta od 31.01.2013. g. do isplate,

- na iznos od 36,45 € s kta od 28.02.2013. g. do isplate,

- na iznos od 36,68 € s kta od 31.03.2013. g. do isplate,

- na iznos od 35,65 € s kta od 30.04.2013. g. do isplate,

- na iznos od 32,45 € s kta od 31.05.2013. g. do isplate,

- na iznos od 32,36 € s kta od 30.06.2013. g. do isplate,

- na iznos od 33,15 € s kta od 31.07.2013. g. do isplate,

- na iznos od 34,41 € s kta od 31.08.2013. g. do isplate,

- na iznos od 36,16 € s kta od 30.09.2013. g. do isplate,

- na iznos od 35,26 € s kta od 31.10.2013. g. do isplate,

- na iznos od 35,90 € s kta od 30.11.2013. g. do isplate,

- na iznos od 36,62 € s kta od 31.12.2013. g. do isplate,

- na iznos od 37,07 € s kta od 31.01.2014. g. do isplate,

- na iznos od 38,02 € s kta od 28.02.2014. g. do isplate,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01. siječnja 2023.g. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: … iz Z., naknaditi tužiteljici D. Č., OIB: …, P. B., parnični trošak u iznosu od 2.186,90 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.01.2024. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.“

 

2nd      Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je sud počinio apsolutno bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. Zakona o parničnom postupku, jer je presudom prekoračen tužbeni zahtjev i jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito zato što je izreka presude nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude. U presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, razlozi o odlučnim činjenicama u presudi su nejasni i proturječni te zato što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila i u HRK i u EUR, pozivajući se na Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, prema kojem stopa konverzije iznosi 7,53450 HRK / 1,00 EUR. Međutim, sud je tužiteljici dosudio samo iznos u EUR, dok je iznos kako je podneskom tužiteljice iskazan u HRK odbio (jer ga nije usvojio) izrekom presude, a u presudi nema razloga o tome zašto je sud tako postupio. Osporava se i dio teksta u točci I izreke presude kojim se određuje stopa zatezne kamate koju tužiteljica nije tražila, pa ga sud nije mogao niti dosuditi. Tužiteljica je pored traženja samih zakonskih zateznih kamata i specificirala visinu stope, pa sud nije mogao dosuditi drugačije niti više od onoga što je traženo. Slijedom navedenog dijelom točke I izreke je prekoračen tužbeni zahtjev. Presuda se temelji na odluci suda o (djelomičnoj) ništetnosti o kojoj se ne može odlučiti kao o prethodnom pitanju. O ništetnosti dijelova odredba nekog ugovora (koji dijelovi nisu bitni sastojci ugovora) se ne može odlučivati kao o prethodnom pitanju jer odluka da je ugovor djelomično ništetan ne znači da neki pravni odnos zasnovan tim odnosom prestaje, već se pravni odnos iz ugovora mijenja. Pitanje ništetnosti dijelova ugovora nije pitanje postoji li ili ne postoji neko pravo ili pravni odnos u smislu čl.12. Zakona o parničnom postupku. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice jer sud nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike, odnosno one koje je tužiteljica tuženiku plaćala manje od onoga što bi mu platila prema početnom tečaju. Tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovoga postupka jer je ugovor u cijelosti ispunjen. Sud je pogrešno odlučio o primjeni pravila o naknadi troškova postupka, osobito u dijelu kada je procijenio da tužiteljici pripada naknada troška za sastav podnesaka od 22. veljače 2021 i 31. kolovoza 2022. od po 100 bodova jer se radilo o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje postupka, po čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači na način da tužbu tužiteljice odbaci, podredno da je odbije kao neosnovanu, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

 

3rd        Sa žalbom tuženika postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

 

3rd1st                Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4th        Žalba tuženika nije osnovana.

 

5th        Među strankama je nesporno da je sklopljen Ugovor o kreditu pod brojem … od 6. veljače 2007. kojim Ugovorom o kreditu je tužiteljica kod tuženika ugovorila kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF od 10.853,65 CHF-a po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorena je kamatna stopa od 5,20% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Rok otplate kredita iznosio je 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, a kredit se otplaćivao u 84 mjesečna anuiteta. Nije sporno da je u tijeku otplate kredita došlo do aprecijacije CHF-a u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Predmetni kredit je u cijelosti otplaćen zadnjom uplatom anuiteta 28. veljače 2014.

 

6th        Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da nije počinjena niti povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi posebno upire, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. U presudi su navedeni jasni razlozi o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika, kao i razlozi o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju te razlozi dosuđenja zateznih kamata od dana stjecanja do isplate.

 

6th1st                Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.12. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, te je pravilno tužiteljici dosudio kondemnatorni zahtjev samo u eurima, a ne i u kunama, s obzirom da se radilo o valuti koja u vrijeme presuđenja više nije postojala, prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.). U vezi sa žalbenim razlogom bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč.12. ZPP-a, ističe se da ta povreda nije počinjena jer je tužiteljica zatražila isplatu zakonske zatezne kamate, stopa koje je određena čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Tužbeni zahtjev treba biti određen ili odrediv, a isti je odrediv i ako je tužiteljica zatražila zakonsku zateznu kamatu na glavnicu po stopi koja je u međuvremenu izmijenjena jer se radi o stopi određenoj zakonom i tužiteljici ne može ista biti dosuđena (obračunata) po nekoj drugoj stopi, nego onoj iz čl. 29. ZOO-a, kako joj je sud uostalom pravilno i dosudio, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava, pod što se podvodi odluka o visini stope zatezne kamate.

 

7th        Žalitelj neosnovano ističe da prvostupanjski sud nije mogao o ništetnosti ugovora u odnosu na valutnu klauzulu odlučivati kao o prethodnom pitanju, jer se prvostupanjski sud ni nije pozvao na čl. 12. ZPP-a, nego na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te je tužiteljičin zahtjev prihvaćen temeljem čl. 502.c ZPP-a.

 

7th1st                Pogrešno je i pravno shvaćanje tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku, odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima. Naime, u ovom postupku je predmet spora restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. U navedenim okolnostima ovaj sud prihvaća kao pravilan stav suda prvog stupnja da tužiteljica u razdobljima kada je plaćala anuitete po tečaju koji je bio niži od početnog nije ništa stekla na teret tuženika, jer niti jedan dio imovine tuženika nije prešao u imovinu tužiteljice u razdobljima kada je plaćala anuitete po tečaju koji je bio niži od početnog, pa nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a u korist tuženika. Za dodati je da za odlučivanje o tzv. negativnim tečajnim razlikama nije bilo niti procesnih pretpostavki u vidu prigovora radi prebijanja ili protutužbenog zahtjeva.

 

8th        Odluka o troškovima također je pravilno donesena po čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer su svi troškovi, pa i oni za sastav podneska od 22. veljače 2021. i 31. kolovoza 2022., bili potrebni za vođenje postupka.

 

9th        Slijedom navedenoga, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda po čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

U Puli-Pola 25. ožujka 2024.

 

                            Predsjednica vijeća:

 

                            Biljana Bojanić, v.r.