REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-194/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE JURAJ BONAČI, Brune Bušića 30, Split, OIB: 00475993244, zastupanog po pun. Frani Sikirici, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. lipnja 2026. godine u nazočnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 7. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.2.2018.godine do 28.2.2024.godine u ukupnom iznosu od 107,85 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koja na iznos od:

- 51,09 EUR teče od 15.svibnja 2020.godine do isplate,

- 9,29 EUR teče od 15.srpnja 2020.godine do isplate,

- 2,80 EUR od 15.rujna 2020.godine do isplate,

- 12,20 EUR od 15.listopada 2020.godine do isplate,

- 1,91 EUR od 15.siječnja 2021.godine do isplate,

- 0,18 EUR od 15.veljače 2021.godine do isplate,

- 0,05 EUR od 15.kolovoza 2021.godine do isplate,

- 30,27 EUR od 15.rujna 2021.godine do isplate,

- 0,06 EUR od 15.ožujka 2022.godine do isplate; bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 577,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku ovaj parnični trošak isplatiti na račun punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 10.ožujka 2023.goidne pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radom mjestu medicinske sestre/ medicinski tehničar. Tuženik da je tužitelju zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost socijalne skrbi (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u otežanim uvjetima rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi). Odredbama iz čl.43.KU-a (NN 32/2017), odnosno čl.51.KU-a (NN 61/2018, 3/2019) da je propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću da su uvećanja plaća, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i stimulacija. Odredbama iz čl.45.KU-a (NN 32/2017), odnosno čl.53.KU-a (NN 61/2018, 3/2019) da je propisano da će se osnovna plaća uvećati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za dvokratni rad s prekidom od 90 min i duže 10%, za smjenski rad 10%, za rad u turnusu 10%, za rad samo u drugoj smjeni 10%. Odredbama iz čl.46.KU-a (NN 32/2017), odnosno čl.54.KU-a (NN 61/2018, 3/2019) da je propisano da će se osnovna plaća uvećati s osnova uvjeta rada medicinskoj sestri za brigu o zdravlju odraslih osoba s težim invaliditetom (težim tjelesnim, intelektualnim, mentalnim, osjetilnim ili višestrukim oštećenjima), te djece s težim tjelesnim, senzoričkim, komunikacijskim, intelektualnim ili višestrukim teškoćama, na smještaju u domovima socijalne skrbi za 25%. Obzirom na činjenicu da tužitelj radi u otežanim uvjetima rada, smjenskom radu, prekovremeno, noću, subotom itd.., pa da mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju pogrešno obračunao osnovnu plaću i dodatke na plaću za sve odrađene sate, ne primjenjujući na pravilan način prethodno citirane propise kojima je reguliran način obračuna osnovne plaće i dodataka, a posebno zanemarujući činjenicu da se dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju o čemu je i VSRH na sjednici od 09.prosinca 2019.g. zauzeo stav da radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i druga uvećanja, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Također, neovisno o pogrešno obračunatoj osnovnoj plaću i dodatke na plaću za sve odrađene sate, tuženik da je pogrešno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja. Naime, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik da ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) radnik da ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje da je mjerodavna ostvarena prosječna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje.

Međutim, Centralni obračun plaća (dalje: COP) za izračun prosječne plaće da ne koristi ostvarenu punu bruto plaću u prethodna tri mjeseca kako to ZOR i TKU nalaže, čime da se zaposlenicima u javnom sektoru javljaju razlike u plaći po osnovi godišnjeg odmora i bolovanja. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu, jer je tuženik pogrešno obračunao osnovnu plaću i sve dodatke na plaću, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Okolnost da je u konkretnom slučaju tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću svojim radnicima da proizlazi iz odluke Općinskog suda u Splitu posl.br.Pr-3068/2020 od 07.ožujka 2023.g. koji je vođen protiv tuženika radi isplate razlike plaće. Tužitelj postavlja manifestacijski zahtjev, predlaže da sud naloži tuženiku dostaviti platne liste, raspored rada, evidenciju radnog vremena i dnevnik rada za tužitelja za razdoblje od 01.02.2018.g. prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužbeni zahtjev u potpunosti neutemeljen, te se stoga predlaže naslovljenom sudu odbiti isti kao neosnovan i tužiteljicu osuditi na snošenje parničnog troška kojeg je ovim postupkom izazvala tuženiku. Predmetnom tužbom tužiteljica da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01. 02. 2018.g. nadalje navodeći kako joj je u tom razdoblju tuženik pogrešno obračunao osnovnu plaću i dodatke na plaću na sve odrađene sate, ne primjenjujući na pravilan način odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi i Zakona o radu. Tuženik ističe kako su tvrdnje tužiteljice o pogrešnom obračunu plaće neosnovane. Tuženik da je u utuženom razdoblju pravilno obračunao i isplatio tužiteljici osnovnu plaću i sve dodatke na plaću, a sve sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi i Zakona o radu. Tuženik ujedno ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 13. 03. 2018.godine.

3. Svojim podneskom od dana 23.travnja 2025.godine, po nalogu suda, tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi:

„I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 584,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.02.2018.g. do 28.02.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 8,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj svojim podneskom od dana 8.listopada 2025.godine konačno uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da na ime ukupnog iznosa razlike primanja za utuženo razdoblje od 1.veljače 2018.godine do 28.veljače 2024.godine potražuje iznos od 107,85 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom radnopravne dokumentacije za tužitelja te je izveden dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze Ines Lozić, dipl.oec. (za Centar za vještačenje d.o.o.).

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika i da je radio na radnom mjestu medicinske sestre/medicinskog tehničara.

9. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužitelju po osnovi prekovremenog rada za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, po osnovi dodatka za posebne uvjete rada za sve odrađene sate i po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

10. Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23., dalje: ZR), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17., 47/18., 123/19., 66/2020., dalje: TKU/17, "Narodne novine" br. 56/22., 127/22., dalje: TKU/22), Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" br. 61/18., dalje KU).

11. Odredbom čl. 90. st. 3. KU-a propisano je da se plaća sastoji od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Dodaci iz stavka 3. točke 2. toga članka, u smislu toga Zakona, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) (stavak 4.). Poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovoga članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima (stavak 5.).

12. Odredbom čl. 52. TKU/22 propisano je da se osnovna plaća zaposlenicima u javnim službama uvećaje za rad noću 40 %; za prekovremeni rad 50 %; za rad subotom 25 %; za rad nedjeljom 35 %; za smjenski rad 10 %. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, zaposlenik ima pravo na plaću uvećanu za 150 % (točka 7.). Dodaci iz ovoga članka međusobno se ne isključuju, osim kumuliranja uvećanja plaće s osnova dvokratnog rada i smjenskog rada u istom danu (točka 10.). Svaki od dodataka iz stavka 1. ovoga članka obračunava se na osnovnu bruto plaću za odrađene sate te se tako dobiveni iznosi zbrajaju (točka 11.).

Tako i u čl. 53. KU.

13. Odredbom čl. 53. TKU/22 propisano je da se zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću (stavak 1.), a da će se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuću visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit granskim kolektivnim ugovorima (stavak 2.).

14. Odredbom čl. 54. KU-a pod točkom 1. 1. a) propisano je da zaposleniku za njegu odraslih osoba s težim invaliditetom (težim tjelesnim, intelektualnim, mentalnim, osjetilnim ili višestrukim oštećenjima), te djece s težim tjelesnim, senzoričkim, komunikacijskim, intelektualnim ili višestrukim teškoćama, na smještaju ili boravku u domovima socijalne skrbi – za 25%, osnovna plaća uvećati s osnova uvjeta rada.

15. Među strankama nije sporno da tužitelj radi na radnom mjestu medicinske sestre/medicinskog tehničara, sa djecom s težim tjelesnim, senzoričkim, komunikacijskim, intelektualnim ili višestrukim teškoćama, na smještaju ili boravku u domovima socijalne skrbi pa time ostvaruje pravo na uvećanje plaće s osnova uvjeta rada.

16. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio i u prekovremenom radu pa time ostvaruje pravo na uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada, a koji sati prekovremenog rada se trebaju uvećati i s osnova uvjeta rada jer se dodaci međusobno ne isključuju.

17. Nadalje, ukoliko se utvrdi da je tuženik pogrešno obračunao i isplatio plaću tužitelju za utuženo razdoblje, to će imati utjecaj na obračun i isplatu naknade plaće. Navedeno stoga, što prema čl. 56. st. 1. KU-a (tako i u čl. 57. st. 1. TKU/22) zaposleniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje pa ako je plaća tužitelja pogrešno obračunata za prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je tužitelj započeo bolovanje, tada će i naknada plaće biti pogrešno obračunata i isplaćena.

18. Slijedom navedenog, sud je po prijedlogu tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio tužitelju ostvareni rad u utuženom razdoblju.

19. Stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednosti osnovne plaće. Naime, za svaki mjesec utvrđena je vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

Slijedom navedenog, visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelja jednaka je propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. U nastavku se daje izračun visine dodatka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada.

S obzirom da je u utuženom razdoblju do prosinca 2022. godine službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro.

Opreza radi, uvidom u raspoloživu dokumentaciju u spisu razvidno je da se tužbenim zahtjevom navodi da tužitelj potražuje iznos iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 01.02.2018. do 28.02.2024. godine. Uzevši u obzir navedeno, pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da se imaju uzeti u obzir ukupna potraživanja koja proizlaze iz manje obračunate plaće, a ne samo potraživanja koja bi proizišla iz manje obračunatih dodataka, u nastavku se daje izračun razlike u naknadama tužitelja uz napomenu da iste ne sadrže iznose manje isplaćenih naknada koje proizlaze iz neobračunatih i neplaćenih dodataka.

Naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje izračunavaju se na bazi prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, odnosno od 01.05.2022.g. ako je u prethodna tri mjeseca za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvareno pravo na naknadu plaće, tada se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek. Stoga, vještak u Tabeli 3. daje razliku manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti temeljem plaća koje su prethodno obračunate i isplaćene.

Na zahtjev Naslova izvršen je uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeno pitanje:

Za razdoblje od 01.02.2018. do 28.02.2024. godine:

− potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 63,29 EUR,

− manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, iznosi 14,18 EUR,

slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 77,47 EUR.

Pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da tužitelju pripada pravo potraživanja za cjelokupno razdoblje i temeljem manje obračunatih naknada obračunatih temeljem obračunatih i isplaćenih plaća (bez prethodno prikazanih dodataka i naknada koje iz istih proizlaze)

− manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmor i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 30,38 EUR.“

20. Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ines Lozić, vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i vještak je u cijelosti odgovorila na zadatak vještačenja, tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju konačno i uredio svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude. Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza, primjenom citiranih odredbi, tužitelju pripada pravo na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada u iznosu od 63,29 EUR; na manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i pr4ivremene nesposobnosti za rad koji proizlazi iz neobračunatih bdodataka na prekovremeni rad u iznosu od 14,18 EUR; te manje obračunatu naknadu za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca u iznosu od 30,38 EUR; što ukupno zbrojeno daje upravo zatraženi iznos od 107,85 EUR bruto, a ovaj iznos pripada tužitelju upravo za utuženi vremenski period. Radi navedenog je ovaj iznos valjalo dosuditi tužitelju.

21. Na dosuđene mjesečne iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15- og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), bez zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći, a slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

22. Prigovor zastare koji je izjavio tuženik nije osnovan. Naime, tužba je podnesena dana 10.ožujka 2023.godine, a najraniji iznos razlike plaće odnosno naknade plaće dospijeva 15.svibnja 2020.godine, kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od pet godina (čl. 139. ZR-a), prigovor zastare izjavljen od strane tuženika nije osnovan.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podnesaka od 23.travnja 2025.godine i 8.listopada 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 10.srpnja 2025.godine i 25.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 25 bodova (s obzirom na v.p.s. od 107,85 EUR); što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 250,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 62,50 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; tako da je konačno na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 577,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 7. rujna 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika