REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P Ob-560/2020-123
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andreji Mikelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, i Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici u Splitu, uz sudjelovanje mal. djeteta OCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici OC iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u Splitu, Starčevićeva 7, Split, radi spora o roditeljskoj skrbi, i u pravnoj stvari tužitelja TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice TCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, i Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje mal. djeteta OCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici OC iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u Splitu, Starčevićeva 7, Split, radi spora o roditeljskoj skrbi, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti, zaključene 13. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Darka Varnice, odvjetnika u Kaštel Kambelovcu, zamjenice punomoćnika tužiteljice GC, odvjetničke vježbenice kod Jasminke Biloš, odvjetnice u Zagrebu, tužiteljice osobno, punomoćnice tuženika Marije Jerončić Mandić, odvjetnice u Splitu i posebne skrbnice OC, i objavljene 4. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice TCG koji glasi:
"Osobni odnosi oca GCG i mldb. djeteta OCG održavati će se :
- prva 2 mjeseca svako drugi vikend, subotom od 14,00 do 18,00 sati i nedjeljom od 10,00 do 14,00 sati na način da otac preuzme dijete na adresi u [adresa] i vrati ga na istu adresu
- sljedeća dva mjeseca svaki drugi vikend, subotom i nedjeljom od 10,00 sati do 18,00 sati na način da otac preuzme dijete na adresi u [adresa] i vrati ga na istu adresu
-protekom navedenog razdoblja svaki drugi vikend od petka u 18,00 do nedjelje u 1800 sati, svaki drugi državni i vjerski praznik te neradni dan od 10,00 do 18,00 sati te sedam dana tijekom zimskih parnih godina prvi tjedan, a neparnih godina drugi tjedan praznika i 14 dana tijekom ljetnih praznika (2x po 7 dana u kontinuitetu) sve na način da otac preuzme dijete na adresi djeteta u Zagrebu, a majka u nedjelju preuzme dijete na adresi oca u Splitu, kao i sve više od toga po dogovoru roditelja. Dopušta se predlagateljici JCG zastupati mal. dijete OCG, rođ. **.**.2014. u postupku prijave prebivališta djeteta kod nadležne postaje MUP-a Zagreb na adresi [adresa]. Majka TCG djelomično samostalno će vršiti roditeljsku skrb u pogledu upisa mal. djeteta u vrtić, odnosno školu, u izboru pedijatra mal. djeteta će samostalno tražiti, preuzimati osobne dokumente mal. djeteta pred nadležnom MUP- u.
Za vrijeme održavanja osobnih odnosa duljeg trajanja (praznici i sl.) osobni dokumenti djeteta biti će kod onog roditelja s kojim tada dijete boravi.
Dopušta se predlagateljici JCG OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupati mlt. dijete".
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja TC, koji glasi:
"I. Mijenja se sudska odluka- pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-282/2015 od 6. svibnja 2016. u točki I. te se sada određuje:
1. Zajedničko mal. dijete stranaka, OCG, rođen **.**.2014., OIB: [osobni identifikacijski broj], živjeti će s ocem, GCG uz zajedničku roditeljsku skrb.
2. Susreti i druženja mal. djeteta stranaka, OCG, rođen **.**.2014., OIB: [osobni identifikacijski broj], s majkom, održavat će se sukladno preporuci Centra za socijalnu skrb i odluci suda.
II. Dužna je predloženica naknaditi predloženiku ovim postupkom prouzrokovani parnični trošak."
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog TC za donošenje privremene mjere.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Dana 21. veljače 2019. tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu koja je zaprimljena pod posl. br. P Ob-68/2019 radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi. U istoj je navela kako su stranke bivši izvanbračni drugovi koji imaju jedno zajedničko dijete mal. OCG, kako je temeljem Rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-282/15 odlučeno da će mal. dijete živjeti s majkom te da tuženik ostvaruje osobne odnose s djetetom isključivo pod nadzorom stručne osobe, a temeljem Rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. R1 Ob-25/17 kojim je izmijenjeno ranije rješenje istog suda pod posl. br. R1 Ob-282/15. Ista također navodi kao je 2. srpnja 2018. s mal. djetetom i starijim sinom odselila u Zagreb gdje ima prijavljeno prebivalište. Slijedom toga, tužiteljica predlaže da sud donese presudu koja glasi:
"Osobni odnosi oca GCG i mldb. djeteta OCG održavati će se:
- prva 2 mjeseca svaki drugi vikend, subotom od 14,00 do 18,00 sati i nedjeljom od 10,00 do 14,00 sati na način da otac preuzme dijete na adresi u [adresa] i vrati ga na istu adresu
- sljedeća dva mjeseca svaki drugi vikend, subotom i nedjeljom od 10,00 sati do 18,00 sati na način da otac preuzme dijete na adresi u [adresa] i vrati ga na istu adresu
-protekom navedenog razdoblja svaki drugi vikend od petka u 18,00 do nedjelje u 1800 sati, svako drugi državni i vjerski praznik te neradni dan od 10,00 do 18,00 sati te sedam dana tijekom zimskih parnih godina prvi tjedan, a neparnih godina drugi tjedan praznika i 14 dana tijekom ljetnih praznika (2x po 7 dana u kontinuitetu) sve na način da otac preuzme dijete na adresi djeteta u Zagrebu, a majka u nedjelju preuzme dijete na adresi oca u Splitu, kao i sve više od toga po dogovoru roditelja. Dopušta se predlagateljici JCG zastupati mal. dijete OCG, rođ. **.**.2014. u postupku prijave prebivališta djeteta kod nadležne postaje MUP-a Zagreb na adresi [adresa]. Majka TCG djelomično samostalno će vršiti roditeljsku skrb u pogledu upisa mal. djeteta u vrtić, odnosno školu, u izboru pedijatra mal. djeteta će samostalno tražiti, preuzimati osobne dokumente mal. djeteta pred nadležnom MUP- u.
Za vrijeme održavanja osobnih odnosa duljeg trajanja (praznici i sl.) osobni dokumenti djeteta biti će kod onog roditelja s kojim tada dijete boravi.
Dopušta se predlagateljici JCG OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupati mlt. dijete".
1.1. Tuženik je podneskom od 29. kolovoza 2019. istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu te je navedeni sud dana 13. listopada 2020. donio rješenje pod posl. br. P Ob-68/19-30 kojim se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u tom predmetu te je dostavio spis Općinskom sudu u Splitu na postupanje.
1.2. Navedeni predmet je zaveden pred ovim sudom pod posl. br. P Ob-560/2020.
2. Nadalje, pred ovim sudom je dana 5. ožujka 2019. zaprimljen prijedlog (sadržajno tužba) tužitelja GCG protiv tuženice TCG radi izmjene sudske odluke s kojim roditeljem će dijete živjeti. U tužbi tužitelj navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-282/15 od 6. svibnja 2016. odlučeno da će zajedničko mal. dijete stranaka OCG živjeti s majkom uz zajedničku roditeljsku skrb te da će se susreti djeteta s ocem održavati svake subote kroz jutro u trajanju od sat vremena uz prisustvo treće osobe gđe. T, odgajateljice iz Splita, u vrijeme i na mjestu sukladno dogovoru s trećom osobom, na način da će majka prvih mjesec dana biti u blizini kako bi treća osoba u slučaju potrebe pozvala majku. Rješenjem Općinskog suda u Splitu pod posl. br. R1 Ob-25/17 od 9. veljače 2017. izmijenjena je točka II. izreke Rješenja na način da će se susreti i druženja mal. djeteta s ocem održavati svake subote kroz jutro i u trajanju od sat vremena pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Centar za socijalnu skrb u vrijeme i na mjestu sukladno dogovoru sa stručnom osobom.
2.1. Tužitelj navodi da su se od donošenja citiranih odluka do danas okolnosti znatno izmijenile radi čega isti traži izmjenu odluke iz sljedećih razloga. Majka je samoinicijativno bez suglasnosti i znanja oca preselila u Zagreb te je sa sobom povela i zajedničko dijete stranaka te majka nije ispoštovala odluku suda o načinu susreta i druženja oca s djetetom radi čega je otac ustao prijedlogom za ovrhu protiv majke. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti sljedeće rješenje:
" I. Mijenja se sudska odluka- pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-282/2015 od 6. svibnja 2016. u točki I. te se sada određuje:
1. Zajedničko mal. dijete stranaka, OCG, rođen **.**.2014., OIB: [osobni identifikacijski broj], živjeti će s ocem, GCG uz zajedničku roditeljsku skrb.
2. Susreti i druženja mal. djeteta stranaka, OCG, rođen **.**.2014., OIB: [osobni identifikacijski broj], s majkom, održavat će se sukladno preporuci Centra za socijalnu skrb i odluci suda.
II. Dužna je predloženica naknaditi predloženiku ovim postupkom prouzrokovani parnični trošak."
2.2. Navedeni predmet je zaveden pred ovim sudom pod posl. br. P Ob-117/2019.
2.3. Sud je Rješenjem od dana 26. veljače 2024. odredio da se predmetu pod posl. br. P Ob-560/2020 koji se vodi radi izmjene odluke o osobnim odnosima pripaja predmet pod posl. br. P Ob-117/2019 koji se vodi radi izmjene odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, sve radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.
2.4. U podnesku od **.**.2019. TCG je istaknula prigovor litispendencije navodeći da je među istim strankama pokrenut postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod brojem P Ob-68/19, te je istaknula i prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu jer da je njeno prebivalište kao i uobičajeno boravište djeteta stranaka u [adresa]. Prigovor litispendencije je neosnovan budući da je postupak pokrenut pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod brojem P Ob-68/19 prešao u postupak koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-560/2020 (radi utvrđene mjesne nenadležnosti), a u međuvremenu su majka i dijete promijenili prebivalište iz [adresa] u [adresa], pa su stoga navodi o nenadležnosti ovog suda također neosnovani.
3. Rješenjem poslovni broj P Ob-560/20-12 od 17. ožujka 2021. sud je sukladno odredbi članka 240. stavka 1. u svezi sa odredbom članka 327. stavka 2. točke 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23., dalje: ObZ-a) imenovao mal. djetetu posebnog skrbnika u osobi JC, mag. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, radi zaštite njegovih prava i interesa u ovom postupku. Sud je Rješenjem pod posl. br. P Ob-560/2020-80 od 16. listopada 2025. razriješio posebnu skrbnicu u osobi AC te je imenovao posebnu skrbnicu u osobi OC.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-25/2017 od 9. veljače 2017., Rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-282/15 od 6. svibnja 2016., izvješća o obveznom savjetovanju od 20 siječnja 2019., kaznene prijave O protiv O, mišljenja i prijedloga stručnog tima Centra za socijalnu skrb Split od 12. travnja 2022., dopune mišljenja stručnog tima od 23. siječnja 2023., medicinske dokumentaciju za mal. dijete, izvješće stručnog tima HZSR-a PU Split od 11. veljače 2025., zapisnika od dana 13. veljače 2025., od 11. travnja 2025. i 13. svibnja 2025. u predmetu pod posl. br. Ovr Ob-19/2024, nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof. dr. sc. ŽC, dr. med. spec. psihijatar i ACG, prof. klinički psiholog od 26. srpnja 2025., spisa Prekršajnog suda u Splitu pod posl.br. PpJ-3910/16, presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu pod posl. br. Pp-399/2023-12 od 23. svibnja 2025., presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu pod posl. br. PP-1922/2023-19 od 24. studenog 2025., presude Županijskog suda u Puli pod posl. br. Kž-26/2025 od 3. lipnja 2025., presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. K-591/2017-52 od 24. rujna 2024., presude Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. Kzd-21/2020-54 od 20. prosinca 2023., presude Županijskog suda u Zadru pod posl. br. Kžzd-4/2025- 4 od 28. listopada 2025., izjave RC od 11. veljače 2026., pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Ovr Ob-19/2024-35 od 23. siječnja 2026., dopisa prof. dr. sc. ŽC, dr. med. spec. psihijatra od 28. ožujka 2026., te je izveden dokaz saslušanjem stranaka te stalnih sudskih vještakinja prof. dr. sc. ŽC, dr. med. spec. psihijatar i ACG, prof. klinički psiholog.
5. Pregledom Rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-282/15 od 6. svibnja 2016. određeno je da će zajedničko mal. dijete stranaka OCG živjeti s majkom TCG uz zajedničku roditeljsku skrb (toč. I.) te je određeno da će se susreti i druženja mal. djeteta s ocem NC TCG održavati svake subote kroz jutro u trajanju od sat vremena u prisutnosti treće osobe, gđe ČC, dipl. odgajateljice iz Splita u vrijeme i na mjestu sukladno dogovoru s trećom osobom na način da će majka prvih mjesec dana biti u blizini kako bi treća osoba u slučaju potrebe pozvala majku.
6. Pregledom Rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-25/2017 od 9. veljače 2017. utvrđeno je da se mijenja rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-282/15 od 6. svibnja 2016. u toč. II. izreke na način da izmijenjena točka sada glasi: Susreti i druženja mal. OCG s ocem, GCG održavati će se svake subote kroz jutro u trajanju od sat vremena pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb, u vrijeme i na mjestu sukladno dogovoru sa stručnom osobom.
7. Stručni tim Centra za socijalnu skrb Split (sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Split, dalje: HZSR) je dana 12. travnja 2022. izradio mišljenje i prijedlog za mal. OCG za potrebe predmetnih postupaka. Podaci su prikupljeni temeljem višekratnih razgovora stručnog tima sa roditeljima, psihologijske obrade roditelja, izvida na njihove adrese stanovanja, razgovora s mal. UC, praćenja provođenja nadzora nad osobnim odnosima oca i djeteta, te uvida u dostupnu dokumentaciju tog tijela. Tako se u mišljenju stručnog tima navodi kako je do razdvajanja partnera NC i TCG došlo u kolovozu 2015. te da je njihov sin mal. UC ostao živjeti s majkom u njezinom stanu na području gradskog kotara Meje. Od kolovoza 2015. do listopada 2015. majka je dovodila dijete na susrete i druženje ocu na njegovu adresu stanovanja. Nakon toga u trajanju oko 7 mjeseci dolazi do prekida susreta i druženja oca s djetetom. Kvaliteta susreta i druženja između oca i sina se mijenjala kroz vrijeme. Također tijekom provođenja mjere nadzora nad kontaktima u tri navrata došlo je do izmjene voditelja navedene mjere. Kontakti mal. UC s ocem za vrijem voditeljice ČC su se u početku odvijali redovito i u skladu sa sudskom presudom. Do poteškoća je počelo dolaziti kada je otac zatražio od voditeljice da mu omogući kontakt s djetetom bez prisustva majke kako je navedeno u sudskoj presudi. kako se isto nije realiziralo sukladno zahtjevima oca dolazi do narušene suradnje oca s voditeljicom te prekida kontakta između djeteta i oca na način da je otac prestao dolaziti na dogovorene susrete nekoliko mjeseci ( od početka prosinca 2016. do ožujka 2017.) U ožujku 2017. imenovana je nova voditeljica mjere nadzora nad kontaktima te su susreti i druženja između djeteta i oca ponovno počela odvijati u skladu sa sudskom presudom. Do poteškoća dolazi kada voditeljica zahtjeva od majke da protekom roka od mjesec dana ista ne treba biti prisutna nad kontaktima budući je to u skladu sa presudom. U tom trenutku dolazi do negodovanja majke TCG koja navodi da se dijete nije prilagodilo na oca niti na novu voditeljicu, da s ocem nema izrađeni odnos te da je prijašnja voditeljica bila stručnija i kompetentnija u odnosu na novu voditeljicu. Ujedno majka tada ne potiče razvoj odnosna sina s ocem, što je potreba djeteta, ona ga umanjuje ne pokazujući suradnju te pokazuje značajniju potrebu za kontrolom vremena odvijanja susreta i druženja. Prilikom susreta i druženja mal. UC rado odlazi ocu i s njim provodi određeno vrijeme. Zbog nepoštivanja sudske presude u pogledu susreta i druženja, opstruiranja istih te neprimjerenih ponašanja majke tijekom susreta i druženja voditeljica mjere nadzora je bila primorana pozvati policiju na dva susreta djeteta s ocem. Zbog nemogućnosti suradnje s majkom voditeljica ŠC je zatražila razrješenje dužnosti, ali je isto i učinila majka TCG. U svrhu daljnje realizacije sudske odluke od strane ovog centra u svibnju 2017. imenovana je treća voditeljica mjere nadzora MC, te se prvih nekoliko kontakata odvijalo uredno i bez poteškoća. Do određenih poteškoća počinje dolaziti krajem lipnja 2017. na način da dijete nije odah htjelo poći ocu, ali u z poticanje oca i njegov primjereni pristup došlo bi do realizacije susreta i druženja. Dana 8. srpnja 2017. majka je dovela dijete na susret no vidjevši oca i voditeljicu majka nije išla u smjeru njih kako bi predala dijete, već s djetetom odlazi u obližnju trgovinu. Otac odlazi po dijete koje se opite i plače dok majka ne reagira i ne potiče dijete na kontakt s ocem. Susret se nije održao te je tom prilikom otac naveo kako više neće odlaziti na susrete radi zaštite djeteta kako ga ne bi više izlagao ovako stresnim situacijama te je naveo kako se osjeća nemoćno u ovakvim situacijama. Sljedeća dva susreta otac je došao na susret, ali se isti nisu održali budući da je majka čvrsto držala dijete u naručju, nije ga poticala na kontakt s ocem, iako je voditeljica od nje isto zatražila. Od 29. srpnja 2017. otac ne dolazi na susrete navodeći kao razlog isključivo dobrobit djeteta. Od srpnja 2018. susreti su se održavali ali bi majka nemogućnost djeteta dolaska na susrete opravdala ( npr. zdravstvene poteškoće, putovanje) te bi nudila nadoknade propuštenih susreta na koje otac nije pristajao već je inzistirao na tome da se poštuje sudska presuda. U tom razdoblju su bile poteškoće i u vidu prilikom primopredaje djeteta u nekoliko navrata. U mišljenju se navodi kako je otac izjavio da bi sin trebao stanovati s njim, a susrete s majkom održavati svaki vikend jer bi on na bolji način organizirao svakodnevnicu djeteta i jer želi spriječiti otuđenje djeteta od sebe koje smatra da provodi majka. Ukoliko sud donese odluku da dijete stanuje s majkom povući će se i neće održavati osobne odnose s njim, "dijete će dobiti odrastanje u miru".
7.1. Na temelju cjelokupne obrade i praćenja obiteljske situacije stručni tim smatra da je razvidno da između roditelja ne postoji niti minimum roditeljske suradnje i komunikacije, unatoč savjetovanjima od strane nadležnih stručnih timova. Otac odbija komunicirati s majkom zbog dubokog nepovjerenja kolji je razvio spram nje. Između roditelja ne postoji međusobno povjerenje ni dobre namjere drugog roditelja, već isključivo sumnja u roditeljske kompetencije i odgojne pristupe drugog roditelja. Na temelju ukupno provedenih radnji, dosadašnjeg praćenja funkcioniranja obitelji stručni tim zaključuje kao majka uredno skrbi o osnovnim potrebama sina. Otac je u kontaktu sa sinom topao i brižan te nisu uočena neprimjerena i zabrinjavajuća ponašanja koja bi bila razlog provođenja kontakta uz nadzor. Zaključno, oba roditelja primjereno brinu o aktualnim potrebama mal. UC. Isti je privržen majci i prilagođen aktualnoj realizaciji življenja, a također je potrebno uzeti u obzir kontinuitet stanovanja s majkom te dinamiku održavanja osobnih odnosa s ocem. S obzirom na sve navedeno, stručni tim predlaže da mal. OCG stanuje s majkom uz zajedničku roditeljsku skrb, a da s ocem održava osobne odnose svako drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, svaki utorak i četvrtak u trajanju od tri sata u suprotnoj smjeni od škole i uvažavajući obveze djeteta, po polovinu svih školskih praznika, a državne praznike i vjerske blagdane da provodi naizmjenično kod njega, odnosno kod drugog roditelja.
8. Dana 23. siječnja 2023. zaprimljena je dopuna mišljenja stručnog tima HZSR-a u kojoj se navodi kako je dana 16. rujna 2022. voditeljica mjere nadzora nad osobnim odnosima oca GCG s mal. djetetom OCG obavijestila tu službu kako je otac rekao da se: "dogovorio s mal. OCG kako se više neće viđati subotom" nego da će dolaziti nakon nastave i otpratiti OCG do kuće stoga se posljednji susret subotom nije održao. Majka je o istom obaviještena te zahtjeva da se susreti oca i djeteta odvijaju kako je to predviđeno sudskom odlukom. Otac je svoju odluku o prestanku odražavanja susreta subotom obrazložio time kako uviđa da je to djetetu napor, da mu se ne da održavati susrete subotom pa su isti prema njegovom mišljenju izgubili svrhu. Dana 3. listopada 2022. voditeljica mjere je obavijestila tu službu o događaju koji se dogodio za vrijeme susreta oca i djeteta 1. listopada 2022. Majka TCG je odmah nakon susreta s djetetom otišla u policijsku postaju prijaviti kako je na vratu djeteta uočila crvenilo (odnosno da je isto uočila njezina prijateljica), a dijete joj je odgovorilo da ga je tijekom susreta otac pitao što nosi oko vrata, misleći na tzv. škapular koji je OCG imao, a pritom ga je u tri navrata povlačio za isti, uslijed čega je dijete navodno ostalo bez daha. Dana 4. listopada 2022. ova služba je o navedenom dobila i obavijest Policijske uprave Splitsko-dalmatinske sektora kriminalističke policije te se u navedenom dopisu navodi da je majka TCG također iznijela kako joj je dijete reklo da se u tom trenutku osjećalo kao da ga je netko udario tri puta svom snagom preko jabučice. Navodi kako mu je otac navodno komentirao da ne želi da na susrete dolazi sa škapularom, skinuo ga je i predao mu, a on ga je dao majci. Na upit iz kojeg razloga bi mu to otac učinio, majka TCG kazuje kako je dijete reklo da je isto učinio jer je bio ljut kad je pročitao njegovu izjavu koju je rekao "tetama u Centru" te mu je na mobitel pokazao izjavu koju je dao u Centru. Dijete je nadalje iznijelo da je na susret nosio škapular, kada ga je otac pitao o čemu se radi, a potom ga u tri navrata povukao " odzada" uslijed čega "nije mogao disati". Otac mu je kazao da ga je netko za vrijeme igre mogao tako povući. Kao je OCG objasnio otac je to učinio da izgleda "kao da nije namjerno učinio", međutim on zna da je "to napravio namjerno". Na upit da opiše kalo izgledaju susreti s tatom navodi da po dolasku oca zagrli ga i poljubi, međutim da to čini "jer mora".
8.1. Od strane policijskih službenika obavljen je obavijesni razgovor s voditeljicom mjere MC. Ista se izjasnila kako je na primopredaji po završetku susreta nakon što su sjeli, s tim da je OCG sjedio na ocu, GCG zamijetio da dijete ima nekakvu kožnu vrpcu oko vrata, te mu postavio pitanje što mu je to i komentirao kako ga navedeno može ozlijediti, štoviše što se na djetetovom vratu vidjelo crvenilo. Nedvojbeno zaključuje da je GCG u tom trenutku tijekom susreta po prvi put vidio spornu vrpcu. Potom je GCG ispred nje djetetu pokazao kako bi ga netko, u koliko ga povuče za vrpcu tijekom igre, mogao ozlijediti. Naime, otac je podignuo kožnu vrpcu te pokazao djetetu mogućnost ozljeđivanja na način da je istom glavu povukao unatrag i sa strane, a potom istu vrpcu ugurao natrag ispod majice. Voditeljica mjere navodi da se navedeno ponašanje oca doimalo smiješnim i simpatičnim. Negira da bi otac sporne prigode na ikakav način kod djeteta izazvao nelagodu te dijete ničim nije odavalo dojam da ga očev postupak smeta, a posebno ne da bi ostao bez daha. Netom poslije dijete se srdačno pozdravilo s ocem, zagrlilo ga i poljubio te otišlo majci.
8.2. Dana 10. listopada 2022. ova služba je zaprimila dopis policije u kojim ih izvješćuju da su dovršili kriminalističko istraživanje nad GCG te da nisu utvrdili da bi isti na štetu djeteta OCG počinili kazneno djelo. U istom se navodi kako se otac potaknut podnijetom prijavom majke izjasnio da odustaje od susreta s djetetom, budući da majka godinama uspijeva u manipulaciji sustavom te onemogućava kvalitetno roditeljstvo. Također se izjasnio kako se boji svakog idućeg susreta s djetetom jer od majke može biti lažno optužen i za druga kaznena djela. U odnosu na događaj koji je majka izjavila u prijavi od 1. listopada 2022. navodi kako je isključivo edukativne svrhe u prisustvu voditeljice mjere nadzora djetetu pojasni o koliko može biti opasno i koliko ga netko od djece povuče za vrpcu koju nosi oko vrata, pri čemu ni na kakav način nije ugrozio zdravlje djeteta. Nakon spornog događaja stručna služba HZSR-a je od voditeljice mjere kao i razgovora s ocem doznala da se nadalje ne održavaju susreti djeteta s ocem subotom, kako je uređeno sudskom odlukom. Voditeljica mjere navodi da je bila na susretu s majkom te je ista navela da dijete vodi kod psihologa i psihijatra jer ima reakciju na stres te nije spreman na susrete s ocem subotom, stoga ga neće dovoditi dok dijete ne kaže da je spreman. Majka se navedenom razgovoru također protivi očevom dolasku u školu te navodi kako dijete zbog navedenog nekoliko dana nije odlazilo u školu. Nadalje se saznaje da je ostale dane dijete uredno dolazilo u školu, a učiteljica nije primijetila nikakve promjene ponašanje djeteta. Dijete je motivirano, veselo i razigrano. U kasnijem razgovoru s majkom TCG ista navodi da nema ništa protivi viđanja oca s djetetom subotom uz nadzor no da ona dijete neće prisiljavati već će se susreti nastaviti kada dijete bude spremno i kada liječnik bude smatrao da dijete može ići. Također navodi da je dijete doživjelo traumu, zbog čega je dva mjeseca nakon događaja izražavalo da ima osjećaj d aga nešto guši, kao i traumu od samog odlaska u školu jer otac dolazi, Stoga ga ona sada svaki dan dovodi do škole. Nastavno na sve navedeno te obzirom na novonastale okolnosti na planu odnosa oca i djeteta te proturječne informacije o navedenim događajima stručni tim smatraj potrebnim da se provede kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje roditelja i djeteta u svrhu procjene funkcioniranja djeteta i roditelja te prijedloga koji bi bio u najboljem interesu djeteta.
9. Dana 1. veljače 2024. u predmetu koji se vodio pod posl br. P Ob-117/2019 je zaprimljen podnesak Nataše Pečarević, odvjetnice u Zagrebu u kojem ista navodi kako u ime svoje stranke TCG podnosi zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi se zabranili osobni odnosi GCG s mal. djetetom OCG. Sud je utvrdio kako se u navedenom spisu nalazi podnesak odvjetnica Nataše Pečarević i Eleonore Katić od 7. veljače 2021. u kojem navode kako im je tužena JCG otkazala punomoć te da je više ne zastupaju u ovom postupku. Slijedom toga, o navedenom prijedlogu za određivanje privremene mjere sud nije ni odlučivao, budući da nije podnesen od ovlaštenog punomoćnika tužene, a niti je ista naknadno dala odobrenje za radnje poduzete od strane predmetne odvjetnice.
10. Dana 11. veljače 2025. zaprimljeno je izvješće stručnog tima HZSR-a o uredovanju u obitelji JCG, a koje izvješće sadržava izvješće voditelja mjere nadzora nad kontaktima i poduzete mjere u okviru njihove nadležnosti. Ta služba je dana 5. prosinca 2023. o predmetu izmjene voditelja nadzora imenovala novu voditeljicu mjere FC za voditeljicu nadzora osobnih odnosa mal. OCG i oca. Iz izvješća voditeljice mjere je razvidno kako se odvio jedan ususret u prosincu 2023. i jedan susret u siječnju 2024. Voditeljica navodi da joj je majka dana 5. siječnja 2024. rekla da je OCG uznemiren nakon realiziranog susreta u prosincu, ali će ga ipak dovesti po planu. Dana 6. siječnja 2024. realiziran je susret u Stobreču za koji voditeljica mjere navodi da je prošao dobro te da su mal. dijete i otac djelovali zadovoljni te da je nakon tog susreta majka putem sms poruke voditeljici javila da se mal. OCG razbolio. Voditeljica navodi da majka dovodi u vezu da je dijete bolesno upravo nakon susreta s ocem. Zatim je ista dostavila voditeljici mjere specijalistički nalaz i rekla joj je da je OCG bolestan i da ne može doći na idući susret. Na upit voditeljice o činjenici da je u statusu specijalističkog nalaza navedeno da je OCG općeg dobrog zdravstvenog stanja JCG i dalje tvrdi da OCG nije ozdravio i da neće doći na idući susret s tatom. U izvješću iz veljače 2024. godine voditeljica navodi kako je upitala majku hoće li se održati susret na nadolazeću subotu te da joj je JCG poslala poruku dana 2. veljače 2024. u kojoj je odbila da mal. OCG dovede na susret. Ista je navela kako je OCG ovaj tjedan bolje, ali da nije dovoljno dobro jer je obavio nekoliko zahtjevnih pregleda. Idući tjedan susret se ponovno nije održao te se JCG obratila voditeljici mjere te je navela da je GCG bio kod više liječnika kako bi mu pojasnili zdravstveno stanje OCG. Voditeljica navodi da je otac suradljiv i razgovara s njom o tome kako osmišljavati susrete. Isti je informirao da je dana 8. veljače 21024. bio na razgovoru s dječakovom liječnicom i prema njegovim riječima dobio je informaciju da dječak ima neke poteškoće, ali ne takve da se ne viđaju subotom. Tijekom ožujka 2024. majka nije dovela na nijedan susret s ocem te je voditeljicu mjere obavijestila da je to zbog zdravstvenog stanja OCG. Navela je da je on trenutno dobro, ali se prema nalogu liječnika ne smije izlagati stresnim situacijama te je o tome obavijestila stručni tim. Voditeljica mjere navodi da se otac redovito čuje s njom, svaki petak zove da provjeri hoće li u subotu biti susret. Voditeljica navodi da otac želi susrete sa sinom, ali smatra da majka je spremna na sve načine onemogućiti ih i ograničiti njegova prava kao oca. Voditeljica još navodi kako je otac zabrinut za sina te ogorčen samovoljom majke i izbjegavanju susreta. Tijekom travnja majka nije dovela dijete na nijedan susret s ocem, te je voditeljici navodila u sms porukama da čeka odluku zavoda iako isti nije nadležan za donošenje takvih odluka. Voditeljica je majci kazala da se susreti trebaju odvijati. Otac redovito kontaktira voditeljicu u nadi da će se susreti održati. Navedeno se odnosi na razdoblje od svibnja do rujna, kada majka nije dovodila dijete na nijedan susret s ocem, a otac redovito provjerava hoće li se susreti održavati. Tijekom studenog majka nije dovela dijete na nijedan susret s ocem, te na upit voditeljice odgovorila da nema susreta sve dok ne bude promjene od zavoda ili od suda. Dana 16. ožujka 2024. izabrani liječnik obiteljske medicine G je dostavio izvješće o svom pacijentu OCG u kojem se navodi da se radi o djetetu rastavljenih roditelja koji ne komuniciraju te da je OCG zbog navedenog obiteljskog stanja razvio simptome bolesti stresa zbog čega se liječi. Akutni gastritisi se saniraju u ambulanti obiteljske medicine, a novo dijagnosticirana epilepsija i psihičke poteškoće se tretiraju kod psihijatra i neurologa. Dana 1. listopada 2024. navedeni liječnik je naveo kako navedeni osiguranik više nije pod njegovom skrbi već nekoliko mjeseci te da ne zna razlog zašto. Od majke je u više navrata zatraženo da dostavi ime novog liječnika, međutim ista to nije napravila te naposljetku službenim putem stručni tim saznao da je sada mal. OCG ponovno upisan kod pedijatrice DC. Iz navedenog nije jasan razlog prelaska iz ordinacije opće medicine na novo u pedijatrice iz koje je prethodno ispisan, a s obzirom na to da ista naglašava da djeca starija od 7 godina trebaju izabrati novog liječnika. Na traženje stručnog tima da dostavi novu medicinsku dokumentaciju te informacije o novoizabranom liječniku za mal. Davida majka JCG se više puta oglušila te je tek 11. studenog 2024. njezin odvjetnik dostavio traženu dokumentaciju koja je bila nepotpuna iako se u više navrata naglašavalo da se dostavi kompletno nova dokumentacija. Sa majkom je pokušano dogovoriti više puta obavljanje razgovora s djetetom, međutim majka se nije javila ni pristala na ponuđene termine. Slijedom toga stručni tim navodi kako je suradnja s majkom otežana, na telefonske pozive ista se ne javlja niti uzvraća, komunikacija putem e-maila je također manjkava te je traženu dokumentaciju trebalo više puta tražiti i čekati gotovo dva mjeseca. Dana 22. srpnja 2024. otac se obratio ovoj službi putem e-maila u kojem navodi kako više od pola godine ne zna gdje je njegovo dijete, navodi da OCG njegova majka već dvije godine ne dovodi na susrete kršeći aktualnu sudsku presudu te da su u te dvije godine održana dva kratka susreta. GCG navodi da mu drugi govore da JCG s djetetom putuje izvan države, a da on ne zna gdje je dijete i kako živi. Dana 22. siječnja 2025. obavljen je razgovor s ocem iz kojeg je vidljivo da je isti nakon svih godina pokrenutih sudskih postupaka revoltiran aktualnom situacijom. Tom prilikom otac je zatražio da on i mal. OCG imaju veću slobodu tijekom susreta, ako do njih dođe, odnosno pitao je može li voditeljica biti na malo većoj udaljenosti od njih. Upoznat je kakalo za vrijeme nadzora nad kontaktima voditeljica mora biti u blizini kako bi cijelo vrijeme mogla reagirati, ukoliko bude potrebe za tim.
10.1. Zaključno, stručni tim navodi kako komunikacija između roditelja izostaje cijeli period jer optužuju jedno drugo toj službu i unatoč upozorenjima i savjetima te službe te nužnosti međusobne komunikacije za ostvarivanje najboljeg interesa djeteta ustraju da komunikacija među njima nije moguća. Razvidno je kako kod oba roditelja nedostaje kritičnosti u odnosu na svoj dio odgovornosti zbog prekida kontakta djeteta s ocem. Stoga su upozoreni kako je nužno da uspostave barem minimum roditeljske suradnje, ali roditelji ne iskazuju niti spremnost za uspostavu iste. Dodatno je zabrinjavajuće da se susreti i druženja između mal. sina OCG i oca ne održavaju redovito prema sudskoj odluci što negativno utječe na razvoj odnosa otac dijete. Između roditelja ne postoji međusobno povjerenje i dobre namjere u drugog roditelja već isključivo sumnja u roditeljske kompetencije i odgojne pristupe drugog roditelja iako oboje imaju djecu iz ranijih brakova o kojima uredno brinu i s kojima ostvaruju odnose. Stručni tim je mišljenja kako je potrebno poštovati konvenciju o pravima djeteta, odnosno čl. 9. st. 3 koji nalaže da će državne stranke poštivati pravo djeteta koje odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobiti, kao i Obiteljski zakon čl.5.st.2 koji nalaže da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. S obzirom na majčinu zabrinutost za zdravstveno stanje djeteta, a s kojim je majka upoznala stručni tim mjerom nadzora nad kontaktima moguće je umanjiti i/ili otkloniti potencijalnu ugrozu od strane oca spram mal. djeteta s obzirom na to da voditelj mjere ima ovlasti da susret prekine ukoliko se primijete ugrožavajuća ponašanja roditelja. Također mjera je privremenog karaktera te je odgovornost roditelja na uspostavi odnosa roditelj dijete. Stručni tim smatra važnim istaknuti kako sudski postupci u odnosu na imenovane traje duži niz godina te unatoč smjernicama, uputama i savjetovanjima od stručnog tima kao i sudskim odlukama, kod roditelja nisu primijećene pozitivne promjene te isti nisu otklonili poteškoće u ostvarivanju roditeljske skrbi već iste i dalje egzistiraju i produbljuju se. Stručni tim predlaže žurno provesti kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oba roditelja i mal. djeteta.
11. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te je tako otac GCG u svom iskazu u bitnome naveo kako ostaje pri razlozima iznesenim u tužbi radi kojeg je zatražio da njihovo zajedničko dijete živi sa njim i da se odrede viđanja djeteta i majke te kao i da imaju zajedničku roditeljsku skrb. Na upit koje su njegove zamjerke na majku djeteta isti je kazao da se one odnose na to da je ona otuđila dijete od njega. Dijete od njegove obitelji poznaje samo njega, a ne poznaje uopće ni svog brata ni sestru kao ni članove njegove obitelji. Prilikom održavanja susreta i druženja majka bi znala opstruirati takve susrete na način da ne bi htjela predati dijete ukoliko bi isto dovela 4 do 5 minuta prije početka susreta. Znala bi mu ga i otrgnuti iz naručja. U tajnosti bi znao posjećivati dijete kada bi dolazilo u vrtić te je zato majka saznala pa dijete nije dovodila u vrtić te ga je nakon toga ispisala iz vrtića i upisala u drugi vrtić bez njegova znanja. Na upit obzirom da u ovom postupku traži odnošenje odluke da dijete živi sa njim, što misli kako bi ono reagiralo na odvajanje od majke isti je kazao da bi to trebalo postupno napraviti, pa ako mu majka objasni da mora živjeti kod njega dijete će to prihvatiti jer majka na njega ima veliki utjecaj. Ako bi se dijete opiralo da živi sa njim bi li on inzistirao na tome da živi sa njim, isti je kazao da on slabo poznaje svoje dijete, no samo traži vrijeme da on vidi je li se dijete opire životu sa njim ili je to samo utjecaj od majke i učenja od majke što treba učiniti da se to ne dogodi. Ukoliko bi on vidio da je dijete nesretno sa njim, on bi od toga odustao jer je bolje da je dijete sretno s majkom nego nesretno sa njim.
11.1. U svojem iskazu majka TCG je navela da je laž da je ona otuđila zajedničko dijete UC od oca, u pogledu oca da ga odgaja jako teško jer da otac opstruira svaki dio koji je vezan za sina UC. Ista je navela da nije točno da ona njemu nije dozvoljavala viđati dijete i da je on zbog toga dolazio ispred njene kuće. Na upit koje su njene zamjerke na oca djeteta navela je da se njene zamjerke odnose što ih je on pratio izvan vremena njegova susreta druženja sa sinom. Smatra da otac ne poštuje dijete niti njegove interese te otac radi djetetu stresove, viče ispred njega na susretima i druženjima te vrijeđa nju ispred djeteta i voditeljice mjere nadzora MC. Na upit ista je navela kako otac novčano doprinosi za uzdržavanje djeteta u iznosu koji je određen sudskom odlukom. Na upit je li s djetetom ikad živjela u [adresa] ista je navela da je od 10. mjeseca 2018. do 14. rujna 2020. i to zbog poslovnih obveza njenog starijeg sina. Dalje je navela kako nije nikada pitala sina s kojim roditeljem od njih dvoje želi živjeti. Na upit posebne skrbnice kakav je otac roditelj po njenom mišljenju ista je odgovorila da je upravo onakav kakav je i sam rekao za sebe, da uči djecu primjerom, pa je UC naučio da ga nema, a to znači da od 6. godine života djeteta oca fizički nema tri godine jer se ne pojavljuje, također ne želi ga uzeti na duže vrijeme, provoditi vrijeme sa djetetom i ne želi se brinuti za Davidove potrebe i njegove želje. Na upit posebne skrbnice da li smatra jeli i nadalje potreban nadzor nad kontaktima oca i djeteta ista je odgovorila da smatra da je potreban.
12. Dana 2. listopada 2025. uređujući sudac je zaprimio zahtjev za očitovanjem Županijskom sudu u Splitu povodom podnesenog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predlagatelja GCG te je dana 13. listopada 2025. uređujući sudac izradio svoje očitovanje o svim radnjama poduzetim u ovom predmetu.
13. Dana 16. travnja 2026. Županijski sud u Splitu je donio Rješenje pod posl. br. Su-Gzp-277/2025-8 kojim je utvrdio da je zahtjev predlagatelja osnovan te da je Općinski sud u Splitu dužan donijeti odluku u predmetu koji se vodi pod posl. br. P Ob-560/2020 (ranije posl. br. P Ob-68/2019) u roku od 6 mjeseci od dana dostave tog rješenja uređujućeg suca. Navedeno rješenje uređujući sudac je zaprimio 2. lipnja 2026.
14. Pregledom presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. K-591/2017-52 od 24. rujna 2024. utvrđeno je da je okrivljenik GCG kriv jer je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode- nametljivog ponašanja prema izvanbračnoj supruzi TCG, opisano u čl. 140 st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 140. st.2. istog zakona te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca koja se zamijenila uvjetnom osudom te je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Puli pod posl. br. Kž-26/2025 od 3. lipnja 2025.
15. Pregledom presude Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. Kzd-21/2020- 54 od 20. prosinca 2023. utvrđeno je da je optužena TCG oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji djece- neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta-opisano i kažnjivo po čl. 183. toč. st. 1. Kaznenog zakona te je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru pod posl.br Kžzd-4/2025-4 od 28. listopada 2025.
16. Pregledom presude Prekršajnog suda u Splitu pod posl. br. PpJ-3910/16 od 17. studenog 2016. utvrđeno je da je GCG proglašen krivim da je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 20 st.4 Zakona o zaštiti nasilja u obitelji jer je kao punoljetni član u obitelji u nazočnosti djeteta počinio nasilje u obitelji i to na način da je 25. rujna 2016., u nedjelju, oko 12 i 30 sati, u Splitu na adresi [adresa], gdje stanuje njegova bivša izvanbračna supruga TCG počinio nasilje u obitelji prema istoj u nazočnosti djece: jednogodišnjeg OCG i trogodišnjeg ZC na način da je lupao na ulazna vrata kuće i vikao dozivajući istu i tražeći od nje da mu donese sina OCG, a kojeg po sudskom rješenju ima pravo vidjeti samo subotom. Navedena presuda je potvrđena presudom Visokog prekršajnog suda RH pod posl. br. Jž-212/2018 od 11. rujna 2018.
17. Pregledom zapisnika sastavljenog pred Općinskim sudom u Splitu dana 13. veljače 2025. u postupku pod posl. br. Ovr Ob-19/2024 koji se vodio po prijedlogu ovrhovoditelja GCG naspram ovršenice TCG radi predaje djeteta izveden je dokaz saslušanjem mag. psih. KC, psihologa i predočen je sadržaj razgovora s mal. OCG. Tako je sudska psihologica KC navela da je u razgovoru s mal. djetetom doznala kako je zadnji put tatu vidio za Božić, ne može se sjetiti koji, misli pretprošli, isti samoinicijativno navodi da ga ne želi vidjeti. Objašnjava da ima problema s tatom, ali ne zna točno pojasniti kakvih. Susrete s ocem opisuje na način da bi išli u dućan, a nakon toga sjedili na kavi. Pričali bi o nogometu ili ne bi uopće pričali. Naknadno objašnjava probleme koje je naknadno spomenuo, opisuje da ga je otac povukao "škapularom" tri puta, da je ostao bez zraka, da mu je bilo neugodno. Više puta ponavlja da ima tatin broj i da će ga nazvati kada bi ga htio vidjeti. S obzirom na sve navedeno psihologica je navela kako joj nisu jasni razlozi zbog kojih dječak ne bi viđao oca te procjenjuje da bi ostvarenje kontakta s ocem bilo za djetetovu dobrobit. Na temelju onoga što je OCG ispričao nije jasno iz kojeg razloga su izostali susreti s ocem, a kada opisuje i konkretne razloge ne navodi ništa što bi objasnilo takvo odbijanje. On povlačenje "škapularom" ne opisuje kao neko traumatično iskustvo već mu je samo otac rekao da bi netko mogao tako postupiti. Dijete bi s obzirom na dob moglo izraziti svoje mišljenje. Psihologica navodi da je OCG rekla da je za njega dobro da viđa oca te da ga to nije uznemirilo. Ista ima dojam da se dječak boji da ne bi nešto krivo rekao, iako mu je ona više puta naglasila da on ne može ništa krivo reći. Na pitanje posebne skrbnice je li po njenom mišljenju odbijanje OCG na susret s ocem rezultat njegovog autentičnog mišljenja ili utjecaja majke na OCG, psihologica je rekla da misli da tu ima utjecaja sa strane.
17.1. Pregledom zapisnika sastavljenog pred Općinskim sudom u Splitu dana 11. travnja 2025. i 13. svibnja 2025. u ovršnom postupku pod posl. br. Ovr Ob-19/2024 izveden je dokaz saslušanjem voditeljice mjere nadzora LC i MC. Tako iz iskaza LC, voditeljice mjere nadzora proizlazi da je ista imenovana nadzornicom nad susretima oca i djeteta u obitelji OCG dana 5. prosinca 2023. te je sudjelovala na dva ostvarena susreta mal. djeteta i oca i to 30. prosinca 2023. u Stobreču i 6. siječnja 2024. također u Stobreču te je u svom iskazu navela da su oba susreta prošla bez ikakvih poteškoća s obzirom da je bilo dugo razdoblje pauze i narušenih odnosa te da na oba susreta majka nije bila prisutna jer je namjena susreta tako bila i određena. Sadržaj razgovora između oca i djeteta su bili primjereni, razvoju očekivani i u skladu sa ranijom situacijom prema kojoj je vidljiva suzdržanost djeteta te razmjena njegovih raspoloženja. Također je navela kako je imala zdravstvenu dokumentaciju djeteta koju je majka dostavila te na pitanje je li zamijetila iz medicinske dokumentacije da bi dijete imalo poteškoća koje bi se mogle povezati sa susretima s ocem gđa. LC je kazala da poteškoće ne može povezati s ocem radi njihovih međusobnih susreta te da nije našla potrebnim otkazivati sljedeće susrete na temelju priložene dokumentacije. Također je više puta upućivala majku da potraži stručnu pomoć kod psihologa. Na pitanje je li majka opravdavala nedovođenje OCG na susrete u njihovoj međusobnoj komunikaciji, kako je navela svakog petka, ista je kazala da je majka opravdavala izostanke djeteta sa susreta. Isto tako, već prvi susret koji je održan 30. prosinca 2023. od dječaka je doznala da je proslavio rođendan igrajući nogomet, a istodobno je od majke bila uvjeravana da je bio teško bolestan. To ju je navelo na zauzimanje vrlo strogog stava, pa je savjetovala majku da ukoliko ima neke ispričnice da ih dostavi, što je ona jedan ili dva puta napravila, a poslije se nastavila pozivati na te ispričnice. Iz iskaza MC doznaje se da je ista u razdoblju od 3. studenog 2022. do 5. prosinca 2023. bila nadzornica u obitelji te da je otac redovito viđao mal. OCG te da se u tom razdoblju dogodio incident za vrijeme susreta kada su na klupi sjedili OCG i njegov otac. OCG je imao ključić oko vrata sa ogrlicom od konopca. U jednom trenu otac mu je rako da se s tim konopcem oko vrata ne može igrati jer ga može zagušiti i to mu je pokazao rekavši mu da to ubuduće spremi i da to ne nosi kada se igra s drugom djecom ili trči. Ona je taj trenutka vidjela, a pretpostavlja da je OCG prenio majci to što se dogodilo. Ista je naglasila da se OCG uvijek veselio tati, kada bi ga vidio potrčao bi mu u zagrljaj, ti su susreti bili dosta dirljivi. Na pitanje je li bilo reakcije djeteta vezano za događaj s konopčićem voditeljica nadzora je kazala da je ona u tom trenutku sjedila do oca s jeden strane, s druge strane je sjedio OCG, imala je samo dojam da je on bio tužan nakon što mu je tata rekao da konopčić mora spremiti, on nije plakao niti na bilo koji način dramatizirao. Na pitanje je li primijetila crvenilo na vratu djeteta ista je kazala da je vidjela malu crvenu točkicu. Na daljnje pitanje kad je saznala za reakciju vezano s konopčićem ista je kazala da je majka preburno reagirala na cijelu situaciju jer je ispalo kao da se radilo o situaciji da je otac pokušao daviti dijete. Ona u tome ne vidi motiva od strane oca da bi pokušao daviti dijete koje viđa jednom tjedno jedan sat. Majčina reakcija je uslijedila nakon tjedan dana kada je prestala dovoditi dijete na susrete i od tada ga više nije dovodila. Na pitanje posebne skrbnice kada se od tih sat vremena dogodio incident s konopčićem na početku ili kraju susreta, ista je rekla da je to bilo na kraju susreta nekoliko minuta prije nego li je otac trebao vratiti dijete majci. Na daljnje pitanje je li joj poznato da bi otac dolazio u školu u razdoblju kada majka ne bi dolazila na susrete ista je kazala da joj je poznato te da se prilikom jednog susreta dijete sakrilo i pobjeglo. Majka je na to burno reagirala i tražila je od ravnateljice da zabrani ocu da dolazi u dvorište vidjeti dijete tijekom velikog odmora. Otac nije lovio dijete niti trčao za njim, samo se dječak u trenutku kada ga je vidio želio sakriti. Na pitanje je li se sjeća da li je bilo policijskog postupanja unutar škole ista je kazala da majka nije smjela pozvati policiju ispred škole, jer nikakvog incidenta ispred škole ni u školi nije bilo. Majka nije imala argumente da pozove policiju niti su oni, pedagog, psiholog ni ravnatelj imali razloge za nešto rješavati jer se ništa nije dogodilo. To su isključivo njezini privatni razlozi, " praviti cirkus ispred škole".
18. S obzirom na prijedlog stručnog tima HZSR-a i suglasnost obje stranke kao i posebne skrbnice mal. djeteta sud je Rješenjem pod posl. br. P Ob-117/2019-62 od 13. listopada 2023. odredio izvođenje dokaza kombiniranim psihijatrijsko- psihologijskim vještačenjem roditelja GCG i TCG i mal. djeteta OCG po stalnim sudskim vještacima prof. psihologu ACG, kliničkom psihologu i prof. dr. sc. ŽC, psihijatru.
19. Dana 26. srpnja 2025. zaprimljen je nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka prof. ACG, kliničkog psihologa i prof. dr. sc. ŽC, psihijatra koje su izradile kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje roditelja i djeteta. Imenovane vještakinje su izradile nalaz i mišljenje na temelju uvida u sudski spis, uvida u medicinsku dokumentaciju, psihijatrijskog pregleda roditelja, te psihologijskog ispitivanja roditelja i mal. djeteta. Tako je psihijatrijskim vještačenjem majke TCG utvrđeno da u psihičkom statusu iskazuje emocionalnu nestabilnost, u situacijama pojačanih zahtijeva moguće su impulzivne reakcije. Misaoni tijek je povremeno konfuzan, u sadržaju bez sumanutosti ali su prisutne paranoidne interpretacije. Koristi nezrele obrambene mehanizme u vidu projekcije i negacije, ima poteškoće mentalizacije koje povremeno otežavaju testiranje realiteta. Majka djeteta isključivu odgovornost za sve emocionalne probleme vidi u ocu djeteta iako ga je tijekom proteklih nekoliko godina otac vidio svega 3 puta a dijete živi s njom. Odbija prihvatiti vlastitu odgovornost za emocionalne poteškoće dječaka te nema uvida u vlastite emocionalne probleme. Vještakinja smatra da majka ima očuvane roditeljske kapacitete no najveći problem predstavlja vrlo negativan stav prema ocu dječaka što može izazvati značajne poteškoće i probleme sazrijevanja kod djeteta te stoga preporučuje da se majka uključi u psihoterapijski tretman.
19.1. Psihijatrijskim vještačenjem oca GCG je utvrđeno da je urednog osnovnog raspoloženja, u situacijama pojačanih zahtjeva sklon je povlačenju i izbjegavanju suočavanja. Isti nema uvida u vlastitu pasivnost i povlačenje koji su doprinijeli situaciji da je odnos majke i dječaka simbiotski i da se otac kao figura nikad nije uključio u taj odnos. Dječak uopće ne poznaje njega kao oca niti on poznaje dječaka kao svog sina. Prvenstveni razlog tome otac vidi u majčinoj manipulaciji, iako navodi da je pokrenuo ovršni postupak kojim će konačno se uspjeti realizirati kontakti između njega i sina. Sudska vještakinja je mišljenja da otac ima dostatne roditeljske kapacitete za preuzimanje brige za dječaka te preporučuje da se kontakti između oca i sina redovito odvijaju.
19.2. Na temelju provedene psihologijske obrade majke vještakinja psiholog je zaključila da majka posjeduje određene roditeljske kapacitete, osobito u području svakodnevne skrbi, no isti su u značajnoj mjeri narušeni obrascima emocionalne nestabilnosti, rigidnog mišljenja, interpersonalne disfunkcionalnosti te sklonosti negativnom oblikovanju slike o drugom roditelju. U emocionalnom funkcioniranju i na planu ličnosti prisutna je izražena nestabilnost afekta, crno-bijela percepcija odnosa, snažna potreba za kontrolom te izražena osjetljivost na percipirano odbacivanje. Prisutna je sklonost eksternalizaciji krivnje, percipiranju sebe kao žrtve okolnosti, te potencijalno instrumentaliziranju djeteta u konfliktnim relacijama s bivšim partnerom. Na temelju integrirane kliničke slike sudska vještakinja je mišljenja da su roditeljski kapaciteti ispitanice ograničeni uslijed obrasca funkcioniranja koji je najbliži opisu ličnosti iz ranjivo-narcističnog i graničnog spektra, s izraženim rizikom za emocionalno uvezivanje djeteta i potencijalno roditeljsko otuđivanje. U kontekstu konfliktnog roditeljstva, navedeni obrasci mogu otežavati ostvarivanje emocionalno sigurnog i slobodnog odnosa djeteta s oba roditelja.
19.3. Na temelju provedene psihologijske obrade vještakinja je zaključila kako otac posjeduje očuvane roditeljske kapacitete. U njegovu funkcioniranju ne nalaze se indikacije za psihopatološke obrasce, poremećaje ličnosti, impulzivnost, emocionalnu disregulaciju niti obrasce ponašanja koji bi upućivali na rizik za dijete. Ispitanik pokazuje izraženu emocionalnu involviranost, roditeljsku motivaciju i privrženost djetetu, a njegov odnos prema roditeljskoj ulozi obilježen je brigom, zaštitničkim stavom i osjećajem odgovornosti. Prepoznaje i verbalizira vlastitu emocionalnu poziciju u roditeljskom konfliktu te pokazuje svijest o potrebama i dobrobiti djeteta. Dugotrajna razdvojenost od djeteta i konflikt s majkom predstavljaju izvor frustracije i emocionalnog opterećenja, no bez gubitka kontrole ili uvida. Ispitanik pokazuje spremnost na preuzimanje roditeljske odgovornosti te inicijativu za ponovno uspostavljanje odnosa s djetetom. Ne nalaze se zapreke za ostvarivanje njegovih roditeljskih prava, a u najboljem interesu djeteta preporučuje se omogućavanje redovitog, strukturiranog i emocionalno podržanog kontakta između oca i djeteta.
19.4. Prema zaključku sudskih vještaka mlt. UC, u dobi od 10 godina, pokazuje očuvane kognitivne i razvojne kapacitete, s izraženim intelektualnim potencijalom i dobrom prilagodbom u školskom i vršnjačkom okruženju. Intelektualno funkcioniranje nalazi se u superiornom rasponu, uz posebno izražene sposobnosti apstraktnog mišljenja, perceptivnog rasuđivanja i radnog pamćenja. U području emocionalnog funkcioniranja prisutni su jasni pokazatelji distresa, anksioznosti i emocionalne preplavljenosti. Nalazi upućuju na postojanje simptoma posttraumatskog stresa, izraženog unutarnjeg konflikta te rigidnog afektivnog pozicioniranja prema roditeljima. Otac se u narativima djeteta pojavljuje kao figura povezivanja s nelagodom, strahom i zabrinutošću, bez konkretnih traumatskih događaja koji bi mogli samostalno objasniti takvu percepciju. Istodobno, majka se opisuje kao izvor sigurnosti i emocionalne dostupnosti, što zajedno s ostalim nalazima upućuje na obrazac emocionalne fuzije i moguće roditeljsko otuđenje. Djetetovo emocionalno reagiranje i doživljaj odnosa s ocem ne može se u cijelosti razumjeti kao isključivo autonomna percepcija, već se promatra u kontekstu višegodišnjeg izlaganja narativima koji impliciraju prijetnju, opasnost i nepouzdanost očeve figure. Prisutna je i razvojno neadekvatna pozicija u kojoj dijete preuzima odgovornost za održavanje ili prekid odnosa s ocem, što može imati dugoročno štetan utjecaj na njegov emocionalni razvoj, identitet i osjećaj sigurnosti. U cjelini, nalazi ukazuju na razvojni rizik u području emocionalne regulacije i odnosa prema roditeljima, pri čemu nije moguće jednoznačno zaključiti da se djetetova simptomatologija temelji na objektivnom štetnom ponašanju oca, već značajno proizlazi iz dinamike roditeljskog konflikta i utjecaja emocionalno destabilizirane majke. U narativu je jasno prepoznatljiv osjećaj autonomije ("ja ću ga nazvati kad budem htio"), no i difuzno definirani obrambeni mehanizmi kojima pokušava zaštititi svoj unutarnji svijet od nelagode u kontaktu s ocem. Prisutan je i specifičan element redefiniranja stvarnosti (npr. sjećanja koja "ne zna odakle mu"), što može upućivati na indirektno preuzimanje stavova iz okoline – osobito od majke. Iako nema izravnih optužbi, stil izražavanja, izbor riječi i naglasak na elementima prijetnje, prisile i nelagode u odnosu na oca, stvaraju dojam već formirane negativne slike o tom roditelju, čime se otvara pitanje o mogućem oblikovanju takve slike kroz emocionalno uvezivanje s majkom. U tom smislu, posebno značajnim se čini djetetovo ponavljanje da će on sam odlučiti kada će kontaktirati oca, što upućuje na osjećaj odgovornosti i kontrole koja prema dobi nije adekvatna, a može biti posljedica internalizirane potrebe da zaštiti majku ili sebe unutar konfliktne roditeljske dinamike.
19.5. Zaključno sudski vještaci navode kako dosadašnje mjere, uključujući pokušaje ostvarivanja susreta uz nadzor, nisu polučile željeni učinak, a djetetovo pravo na odnos s oba roditelja ozbiljno je ugroženo, a daljnje pasivno promatranje situacije može dodatno učvrstiti emocionalne obrasce koji su razvojno štetni. Stoga isti preporučuju uključenje obitelji u strukturirani multidisciplinarni tretman, koji uključuje: psihoterapijsku podršku djetetu u cilju obrade emocionalnog distresa i jačanja samoregulacije, obavezni savjetodavni rad s oba roditelja, uz poseban naglasak na potrebu razgraničenja djetetovog doživljaja od roditeljskih konflikata i obiteljsku psihoterapiju usmjerenu na detriangulaciju djeteta i podržano uspostavljanje odnosa s ocem. Ukoliko se u razumnom roku (npr. 6 mjeseci) ne ostvari značajan napredak u suradnji roditelja te i dalje bude izostajala mogućnost usuglašene i funkcionalne roditeljske skrbi kojom se djetetu osigurava emocionalna stabilnost, osjećaj sigurnosti i razvojno primjereno okruženje, preporučuje se razmotriti izmjenu postojećeg oblika roditeljske skrbi, uključujući mogućnost privremenog izmještanja djeteta iz obitelji i smještaja u odgovarajuću ustanovu socijalne skrbi, sve radi zaštite njegovog psihičkog zdravlja i dobrobiti.
20. Otac je u podnesku od 28. studenog 2025. s obzirom na nalaz i mišljenje sudskih vještaka predložio da sud sukladno odredbi čl.149. Obiteljskog zakona radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta donese mjeru kojom će privremeno povjeriti dijete ustanovi socijalne skrbi, obrazlažući to time da u situaciji kada bi dijete bilo izmješteno iz obitelji on bi imao mogućnost postepeno uspostavljati kontakt s djetetom u svrhu normalizacije njihova odnosa i osnaživanja djeteta u njegovom emocionalnom funkcioniranju. Naime, otac navodi kako su vještaci naveli da su kod djeteta u području emocionalnog funkcioniranja prisutni jasni pokazatelji distresa, anksioznosti i emocionalne preplavljenosti te kako nalazi upućuju na postojanje simptoma posttraumatskog stresa. Stoga isti ustraje da sud hitno postupi sukladno odredbi čl. 149. ObZ-a te da donese predloženu mjeru kako bi se tužiteljici onemogućio daljnji negativni utjecaj na psihičko zdravlje djeteta te kako bi dijete ponovno uspostavilo odnos sa ocem.
20.1. U tom smislu je za navesti da je odredbom čl. 150. st .1. ObZ-a propisano da će sud donijeti rješenje u izvanparničnom postupku o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, kao i o smještaju djeteta izvan obitelji: pod 1. na prijedlog centra za socijalnu skrb kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno odredbama članaka 135. do 138. ovoga Zakona i pod 2. u drugim slučajevima ako se utvrdi da postoji opasnost za život i zdravlje djeteta, a u tijeku je obiteljska procjena i planiranje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta. Rješenje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi sud donosi u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb (st.1.), dok je st.2. propisano da kad centar za socijalnu skrb podnosi sudu prijedlog iz stavka 1. ovoga članka, dužan je uz prijedlog priložiti procjenu ugroženosti djeteta i predložiti mjesto smještaja djeteta. Kad su predlagatelji mjere druge osobe iz stavka 1. ovoga članka, procjenu ugroženosti djeteta i prijedlog o smještaju djeteta centar za socijalnu skrb dužan je dostaviti sudu u roku od osam dana od dana od kad sud to od njega zahtijeva (st.3.). Navedeni postupak se odnosi i na izricanje mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi.
20.2. S obzirom na to da je otac GCG predložio da sud donese neku od mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta propisanih ObZ-om, to je sud dopisom od 1. prosinca 2025. zatražio od HZSR-a PU Split da u roku od osam dana od dana primitka tog zahtjeva dostavi sudu obiteljsku procjenu, individualne planove i završna izvješća kao i prijedlog o smještaju mal. djeteta OCG, ukoliko isti smatra da su ispunjeni uvjeti za navedeno. Navedeno traženje suda je uredno zaprimljeno od strane HZSR PU Split. U konkretnom slučaju, nadležni HZSR nije podnio nikakav prijedlog za izricanje nekih od mjera u nadležnosti suda a niti je dostavio procjenu ugroženosti djeteta i prijedlog o smještaju. Osim toga, sudski vještaci su predložili odrediti mjeru izmještanja djeteta iz obitelji tek ukoliko se oba roditelja ne uključe u strukturirani multidisciplinarni tretman i ukoliko se u razumnom roku ne ostvari njihov značajan napredak, a što su sudski vještaci potvrdili prilikom svojeg saslušanja pred sudom, pa slijedom svega navedenog a budući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje neke od mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta iz nadležnosti suda, to nije prihvaćen prijedlog oca.
21. Nadalje, strankama je uredno dostavljen nalaz i miljenje stalnih sudskih vještaka prof. ACG, kliničkog psihologa i prof. dr. sc. ŽC, psihijatra te je otac TC u svojem podnesku naveo kako nema primjedbi na isti, dok je majka TCG istaknula prigovore radi čega su na ročištu održanom 23. siječnja 2026. predmetne vještakinje saslušane radi otklanjanja prigovora na svoje vještačenje. Tako je sudska vještakinja ACG na upit pun. tužiteljice: da li je događaj od 01. listopada 2022., a koje dijete verbalizira u više obrada, a također u intervjuu pred Vama, da li smatrate da bi to bio samostalan traumatski događaj, odgovorila: "U samom razgovoru s djetetom bez obzira na ono što je bilo prije navedeno u spisu dijete navodi " ja sam imao škapular oko vrata, tata ga je potezao i ja sam malo ostao bez zraka, ne znam zašto je to napravio". Međutim u samom kontaktu dijete ne pokazuje intenzivan strah od oca, prilazi mu te u samom razgovoru meni vještaku navodi kako će on sam odlučiti kad će se javiti tati, pa na upit vještakinje da li bi se bojao da se s tatom vidi na način kako on predlaže, on govori da ne i da mu nije potrebna teta koja je bila u nadzoru. Bez obzira na stalno isticanje događaja sa škapularom i bacanjem jakne djeteta ja mogu zaključiti da dijete ne iskazuje strah od oca, dijete samo navodi kako će i na koji način održavati odnos s ocem. Dijete ne odbija viđanje oca, ali samo ističe da bi on određivao kada se želi i na koji način susretati s ocem." Na upit pun. tužiteljice kako objašnjavate Vaš navod kada dijete govori" boji se svega što mi je napravljeno", zato jer ga je gušio i svaki put nakon susreta bude bolestan, ista je odgovorila: "Na temelju integrirane analize djetetovog iskaza, korektnog sadržaja, emocionalnih reakcija, testovnih nalaza, te dokumentacije iz spisa vidljivo je da djetetova negativna slika o ocu nije u potpunosti utemeljena na njegovim vlastitim iskustvima. Umjesto toga sadržaj i način na koji dijete prezentira rigidno odbacivanje, crno bijela slika roditelja, ponavljanje emocionalnih nabijenih fraza odraslih, nemogućnost navođenja konkretnih i stabilnih razloga za strah upućuju na obrazac u kojem je dijete izloženo dugotrajnom emocionalnom kontekstu majke koji oblikuju njegov doživljaj oca. Djetetove reakcije koje uključuju somatizaciju, anksioznost i povlačenje razumljive su u svjetlu te emocionalne uvezanosti za majku te u kontekstu roditeljskog konflikta, a ne isključivo kao posljedica očevog ponašanja prema djetetu. Ako je potrebno konkretno objasniti mogu reći da npr. dijete ne iskazuje nikakvo prisjećanje na pozitivna iskustva koje je imalo s ocem, dijete koristi fraze i interpretaciju koje izražavaju govor odraslih npr. mama me podsjećala da kažem istinu pa bi ja zaboravio, tata me vodi u policiju jer želi kontrolirati situaciju. Dijete ocu pripisuje namjere i motive što nije tipično za dijete ove dobi: "Bacio mi je jaketu jer je znao da mi je jakna najdraža, htio je da se osjećam loše, napravio je to namjerno." Dijete iskazuje rigidno crno bijelu sliku roditelja, pa o majci navodi doista sve najbolje te ne navodi niti jedan negativan aspekt odnosa, dok za oca navodi samo negativna iskustva, a čak kad i navede pozitivno iskustvo odmah ga povuče." Na upit pun. tužiteljice može li konkretizirati bilo koju radnju majke gdje je negativno rekla o ocu, vještakinja je kazala: "Ne radi se o tome da bi majka direktno govorila djetetu ružno o ocu, radi se zapravo o obrascima ponašanja i relacijskoj dinamici koja ima učinak udaljavanja djeteta od oca."
21.1. Na daljnji upit što bi predstavljala sudska odluka da se dijete izmjesti od majke i dodijeli na stanovanje ocu, a imajući u vidu činjenicu da dijete ne viđa oca već dvije godine, sudska vještakinja psiholog je odgovorila da kada bi se to dogodilo na način da se dijete odjednom preseli kod oca to bi svakako djelovalo loše na samo dijete iz razloga jer dijete nema uopće kontakt zadnjih dvije godine te bi se isto moralo dogoditi postupno u smislu prilagodbe djeteta na eventualne nove okolnosti. Na daljnji upit može li dijete formirati vlastita pozitivna iskustva s ocem ukoliko nastavi stanovati s majkom, a s ocem redovito ostvarivati osobne odnose uvažavajući cjelokupnu obiteljsku situaciju, ista je kazala da bi moglo pod pretpostavkom da se ostvari ono što su naveli kao prijedlog u smislu obaveznog savjetodavnog rada s roditeljima i upućivanje u psihoterapiju, odnosno ako bi se ostvario značajan napredak kako u suradnji roditelja tako i u uvidu roditelja kako njihova ponašanja utječu na razvoj i funkcioniranje njihovog djeteta. Na daljnji upit znači li to da je preduvjet ostvarivanja osobnih odnosa s ocem uključivanje cijele obitelji u psihoterapijski tretman, psihologinja je kazala da ne znači, jer su procijenili da ako odbijaju odlazak na terapiju time opstruiraju ostvarivanje kontakata. Na upit posebne skrbnice koliko često bi se susreti oca i djeteta trebali ostvarivati, a kako bi dijete moglo formirati vlastita pozitivna iskustva u odnosu na oca, uvažavajući okolnost da dijete nije vidjelo oca unazad dvije godine, psihologinja je kazala kako je poanta da se to dogodi postupno s obzirom na ovaj vremenski period u kojem dijete uopće nema odnos s ocem. Minimalno dva puta tjedno po dva sata, a što se nakon nekog vremena može povećati. Na upit posebne skrbnice je li pri tom svrhovito da pri susretu prisustvuje stručna osoba koja će pratiti i pomoći djetetu u uspostavi odnosa s ocem, ista je navela kako je navedeno svrhovito s obzirom na situaciju te da bi bilo najbolje da bude dogovor između voditeljice nadzora i roditelja vezano za emocionalno neutralan i stabilan prostor za kontakt s ocem. Vezano za događaj sa "škapularom" sudska vještakinja psiholog je kazala kako je važno naglasiti da stalno ponavljanje i inzistiranjem navedeno" traumatskom događaju" doprinosi da se taj događaj svaki put ponovno memorira te se dijete dodatno traumatizira. O prirodi takvog traumatskog sjećanja govori postojanje tkz. prenesenog PTSP-a kod kojeg je dovoljno samo stalno slušati o traumatskim događajima kako bi se razvio ovaj poremećaj koji se osobno ne mora proživjeti. Da bi mogli događaj sa sigurnošću nazvati traumatskim on mora predstavljati prijetnju za integritet psihički ili tjelesni osobe koja ga doživi. Ista je kazala kako nemamo sa sigurnošću podatke da je događaj bio upravo takav jer da se radilo o prijetnji života isti bi trebalo na takav način procesuirati i onda bi to bio pokušaj ubojstva s nanošenjem tjelesnih ozljeda o čemu u ovoj situaciji nemamo dokaza.
21.2. Posebna skrbnica je kazala kako nema primjedbi u odnosu na nalaz i mišljenje imenovanih vještaka. Iz sadržaja istog razvidno je kako je prije svega u interesu mal. djeteta da se roditelji zajedno s djetetom uključe u strukturirani multidisciplinarni tretman te je detaljno obrazloženo što navedeno znači. U tom smislu predložila je uputiti roditelje, odnosno savjetovati da se uključe u školu za roditelje, ali i da se odmah obrate nadležnom zavodu kako bi ishodili odgovarajuće podatke, posebno na okolnost uputnice kojom bi se potom obratili nadležnom obiteljskom centru radi savjetovanja. Na navedeni način stručni tim nadležnog zavoda moći će neposredno pratiti koliko su roditelji spremni na suradnju, koliko je svatko od njih spreman raditi na svom psihološkom, emocionalnom stanju, a što je preduvjet pomaka u dinamici stvaranja odnosa između djeteta i oca. Dakle, posebna skrbnica je ukazala na odgovornost oba roditelja u odnosu na obiteljsku dinamiku. Nesporno je kako je otac posljednji put vidio dijete unatrag dvije godine, dakle, nužno je, a kako su to navele i same vještakinje osigurati povezivanje oca i djeteta, i to postepeno. Pri tom je nužno omogućiti prilagodbu djetetu na način da se osobni odnosi ostvaruju dva puta tjedno u trajanju od po dva sata u nazočnosti treće stručne osobe koju će imenovati nadležni zavod, uz sve to u vrijeme i na mjestu koje će formulirati voditeljica mjere nadzora nad kontaktima.
22. Majka TCG je prigovorila i načinu provođenja intervjua od strane stalne sudske vještakinje prof. dr. sc. ŽC navodeći kako je isti izrađen subjektivno s ciljem da se majku djeteta prikaže na negativan način. Ista je po provedenom vještačenju u spis predmeta dostavila ovjerenu izjavu svojeg strica RC od 11. veljače 2026. u kojem je on naveo kako je navedena vještakinja imala i emotivnu vezu s njenim ocem o čemu on ima neposredna saznanja, radi čega da navedena izjava kompromitira nepristranost vještakinje i tima vjerodostojnost provedenog vještačenja u cjelini. Sud je potom zatražio očitovanje stalne sudske vještakinje prof.dr.sc. ŽC povodom iznesenih prigovora majke djeteta te je ista u svojem očitovanju navela kako intervju nije načinjen subjektivno jer u intervjuu iznijela i citirala ono što joj je tužiteljica izjavljivala te da joj nikakav cilj nije majku prikazati na negativan način. U odnosu na prigovor da bi pojedina saznanja koja je imala u odnosu na određene životne situacije tužiteljice obzirom da je svojevremeno obavljala pregled majke ovdje tužiteljice imala negativan utjecaja na izrađeno mišljenje, sudska vještakinja je kazala da se nikako ne može složiti s tim da činjenica da je pred 20-ak godina pregledavala majku tužiteljice ima ikakav utjecaj na njeno mišljenje i zaključak te da je u svom nalazu iznijela cjelokupni životni tijek tužiteljice kao i tužitelja na način na koji su ga oni prezentirali. Cjelokupna životna povijest važna je za procjenu strukture ličnosti, kapaciteta ličnosti, kvalitete i razine njihovog funkcioniranja na raznim područjima života (profesionalnom, obiteljskom i socijalnom). Stoga je taj tijek neophodan pri procjeni osobe u bilo kojem vještačenju pa tako i u ovom. Glede prigovora tužiteljice da je predmetna vještakinja ne samo liječila njenu majku već je imala i emocionalnu vezu s tužiteljičinim ocem o čemu ima saznanja njen stric RC, sudska vještakinja ŽC je kazala kako odlučno opovrgava da je uopće poznavala oca tužiteljice a kamoli imala emocionalnu vezu s njim.
23. U podnesku zaprimljenom 18. svibnja 2026. posebna skrbnica mal. djeteta je navela da je dana 20. travnja 2026. u prostorijama Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split stručna osoba Centra, CC provela razgovor s mal. OCG, dok je mal. dječak prethodno od strane posebne skrbnice upoznat s razlozima dolaska na razgovor u prostorije Centra kao i bitnim okolnostima predmetnog postupka, značenjem prava djeteta na oblikovanje vlastitog mišljenja. Mal. UC dolazi na razgovor u pratnji majke i njenog odvjetnika. Sniženog je raspoloženja, a što je prisutno i tokom cijelog razgovora iz neverbalne i verbalne komunikacije. Otvoreno navodi kako osjeća stres zbog obavljanja razgovora te opisuje tjelesne simptome; proljev, glavobolja. Tokom razgovora o stresu kojeg osjeća doznaje se kako značajnim vidi ovaj razgovor, odnosno njegove posljedice zbog čega je u njemu prisutan osjećaj straha. Upitan konkretnije o razlozima straha, odgovara „da ne pređem skroz kod tate“. Mal. dječak je od strane posebne skrbnice i stručne radnice upoznat s postupkom koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu kao i prijedlogom uključenih stručnjaka. Višekratno mu je naglašena glavna uloga i odgovornost odraslih u donošenju sudske odluke, a u cilju smanjenja anksioznosti. U cilju opuštanja djeteta, s njim je obavljen razgovor o njegovim interesima, načinu provođenja slobodnog vremena, o školi. Doznaje se kako je peti razred OŠ i trenira nogomet. Razgovori o drugim temama nisu doprinijeli promjeni Davidovog raspoloženja. Upitan o posljednjem kontaktu s ocem, opisuje kako su nedavno održali susret „prije tri, četiri tjedna“. Dodaje „morali smo na taj susret“. Opisuje kako se isti održao u trgovačkom centru u nazočnosti treće stručne osobe, a na upit da opiše kako mu je bilo, kratko izdvaja sljedeće: „loše mi je bilo…ima sam mučninu, bolio me drob, bia sam na wc-u, a tata je rekao da „moram izaći“. Odnosno, mal. UC ističe kako mu otac nije vjerovao, odnosno nije poštivao njegovu potrebu da ode na wc jer ga je bolio stomak. Vrijeme su proveli igrajući igre. Ne imenuje osjećaje/doživljaje vezano za zajednički provedeno vrijeme, osim što opisuje mučninu. Upitan želi li ponoviti susret s ocem odgovara negacijom. Navodi „ne želim ga viđat, kad ga vidim, boli me drob, sve“. Upitan o razlozima, ne može ih se sjetit, a potom navodi kako ga „maltretira“. Upitan konkretnije o načinu na koji ga „maltretira“, izdvaja jednu situaciju kada ga je „gušio“. Potom navodi „ružno se ponaša, ne znam kako bi to objasnio“ te do kraja razgovora ne iznosi razloge zbog kojih osjeća veliki otpor prema ocu osim navedenog pri čemu navodi kako se situacija kada ga je gušio dogodila davno, i nije se ponovila. Upitan o tome što bi otac trebao promijeniti kako bi se situacija promijenila, kratko i neodređeno odgovara kako bi trebao „sve promijeniti“. Upitan o prisutnim osjećajima za oca, izdvaja kako je „ljut“ na njega. Zamjera ocu što inzistira na susretima i druženjima te smatra kako će o tome sam donositi odluke jednoga dana, ali ga sada ne želi viđati. Inzistira na tome da ga ne viđa i u istom mišljenju ustraje tokom cijelog razgovora. Dodaje i kako je viđanje s ocem utjecalo negativno na njegov uspjeh u školi također („kad sam počeo ići na susrete, počele su mi padat ocjene. Nisam mogao učiti, mozak mi je ono“). Upitan o reakciji majke u odnosu na kontakte s ocem, odgovara: „majka kaže da moram ići“. Za majku navodi kako je kod nje „sve dobro“, a kod oca „nema ništa dobro“. O roditeljskom odnosu, svjestan je narušenog odnosa majke i oca, odnosno da su kao „pas i mačka“. Upitan želi li nešto poručiti ocu, odgovara: „nemam ništa, da ne idem na susrete“.
23.1. Kada je mal. UC navedeno kako otac usprkos njegovom odbijanju ne odustaje od zajedničkih kontakata i ima želju da ga vidi, reagira osmjehom, odnosno stječe se dojam da mu je drago da to čuje, a o čemu se verbalno nije želio izjasniti kada ga se o tome pita. Navodi kako bi ga želio viđati kada on (mal. dijete) to odluči. Nakon obavljenog razgovora o sudskom postupku, kada je razgovoru došao kraj, mal. UC je nastavio sjediti u prostoriji gdje se obavljao razgovor. Upitan želi li još o nečemu razgovarati, ne daje odgovor, već šuti. Upitan kako se osjeća, odgovara kako je umoran. Gleda u pod i povremeno uspostavlja kontakt očima. Ima potrebu sjediti u tišini. Iz kontakta s mal. UC razvidno je kako je opterećen sudskim postupkom, zabrinut do razine da pokazuje tjelesne simptome (glavobolja, bol u trbuhu, tjelesna nervoza). Iz njegovih navoda, simptomi se javljaju kao posljedica organiziranja susreta i druženja s ocem. Kada ga se konkretnije pita o razlozima snažnog otpora prema ocu, ne dobivaju se jasni konkretni odgovori o očevoj odgovornosti. Ne dobivaju se konkretni odgovori ni o željenim promjenama u ponašanju oca. Iz načina komunikacije djeteta, potrebe da sjedi u tišini u prostoriji usprkos iskazanoj nelagodi prilikom dolaska, razvidno je kako je djetetu potreban mir, primarno u vidu rasterećenja oko razmišljanja o sudskom postupku i njegovoj ulozi u istom koju doživljava velikom. Djetetu je s obzirom na sve navedeno nužna stručna pomoć i podrška.
24. Sud je u ovom postupku pregledao rješenje Općinskog suda u Splitu pod posl.br. Ovr Ob-19/24 od 23. siječnja 2026. kojim je određena ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa oca s mal. djetetom. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž Ovr Ob-2/26 od 22. travnja 2026. Tako je navedenim rješenjem temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj R1 Ob-25/2017 od 9. veljače 2017., određena ovrha na način što se ovršenici TCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], majci zajedničkog mljt. djeteta OCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže da omogući ovrhovoditelju, ŽCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], ocu mljt. djeteta, ostvarivanje osobnih odnosa sa zajedničkim sinom mljt. OCG, prema izreci rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob- 25/2017 od 9. veljače 2017., počev od prve subote nakon što ovršenica zaprimi ovo rješenje, pa svake naredne subote kroz jutro, u trajanju od sat vremena, pod nadzorom stručne osobe imenovane od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u Splitu, u vrijeme i na mjestu sukladno dogovoru sa stručnom osobom (toč. I.). Dalje je određeno da ukoliko ovršenica TCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], ne ispuni svoju obvezu, da ovrhovoditelju ŽCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], ne omogući susrete i druženja sa zajedničkim sinom mljt. OCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], počev prve subote nakon dostave ovog rješenja, sud će joj izreći novčanu kaznu od 3.980,00 eura (toč. II.).
24.1. U obrazloženju citiranog rješenja navodi se da je mljt. OCG dijete u formativnoj dobi od 11 godina, da je ovrhovoditelj u posljednje tri godine ostvario tri susreta s njim, od čega niti jedan u posljednje dvije godine, jer ovršenica (majka) onemogućava ostvarenje tih susreta nedovođenjem djeteta, tvrdeći da to čini zbog djetetovog zdravstvenog stanja, i da je potrebno sukladno načelu prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta, propisanog odredbom čl. 5. st. 1. ObZ-a, utvrditi je li predložena ovrha u interesu tog djeteta i na njegovu dobrobit. Postupanje ovršenice, po mišljenju tog suda protivno je interesima djeteta u svrhu njegova daljnjeg razvoja, slabi roditeljske kompetencije, te emocionalne i svake druge veze između djeteta i njegovog oca, ovrhovoditelja. Taj sud nalazi da ovršenica svoje mljt. dijete izlaže psihološkom pritisku, simbiotskom odnosu koji je nastao pod njezinim direktnim utjecajem i nastojanju da druge osobe, primjerice njegov stariji brat ili njezin punomoćnik, preuzmu zaštitničku ulogu u djetetovom životu. Zdravstveno stanje mljt. OCG, ni voditeljice nadzora, ni Stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalnu skrbi, pa ni stručna osoba ovog suda mag.psih. KC, ne nalaze razlogom neostvarenja osobnih odnosa s njegovim ocem, s tim da izostaje čak i neodazivanje djeteta na ovrhovoditeljeve pozive upućene mu putem mobitela. Budući je sud dužan pri donošenju odluke prvenstveno štititi interese djeteta u svrhu daljnjeg razvoja i uživanja svih prava djeteta utvrđenih Konvencijom o pravima djeteta iz 1989., u naprijed opisanim okolnostima zaštita mljt. BC određivanjem predložene ovrhe, prema mišljenju tog suda, bila bi u skladu s najboljim interesom djeteta do donošenja nove odluke o skrbi za mljt. BC,
25. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
26. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
27. Stranke su popisale trošak postupka.
28. Prema odredbi čl. 408. ObZ-a spor o roditeljskoj skrbi je spor o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem se odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta, a prema odredbi čl. 409. st.2. u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka.
29. Odredbom članka 95. stavkom 1. ObZ-a propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom. Odredbom čl. 104. st. 1. ObZ-a propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.
30. Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti (članak 105. stavak 1. ObZ-a).
31. Prema odredbi članka 119. stavak 1. ObZ-a dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje. Roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Sukladno odredbi stavka 2. ovog članka gdje roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.
32. Kod odlučivanja o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi sud mora imati u vidu najbolji interes djeteta. U interesu je djeteta da ima dobre i bliske veze s oba roditelja i redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi. Svrha navedenog je u tome da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi i da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj.
33. Kako to proizlazi iz odredbe članka 18. stavak 1. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" – Međunarodni ugovor 12/93, 20/97) oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, a dobrobit djeteta mora biti i njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da onaj od roditelja kod kojeg živi dužan je omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom.
34. Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo je obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također je Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. ("Narodne novine", broj: 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. ("Narodne novine", broj: 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018).
35. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja predmetne odluke štitio prava i interese djeteta i njegovu dobrobit (članak 5. stavak 1. ObZ).
36. Nesporno je da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-282/15 od 6. svibnja 2016. određeno da će zajedničko mal. dijete stranaka OCG živjeti s majkom TCG uz zajedničku roditeljsku skrb (toč. I.), dok je Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob-25/2017 od 9. veljače 2017. određeno da se mijenja naprijed navedeno rješenje u toč. II. izreke na način da izmijenjena točka sada glasi: Susreti i druženja mal. OCG s ocem GCG održavati će se svake subote kroz jutro u trajanju od sat vremena pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Centar za socijalnu skrb u vrijeme i na mjestu sukladno dogovoru sa stručnom osobom.
37. Predmetni postupak je pokrenut tužbom majke TCG (posl. br. P Ob-68/19, kasnije pod posl. br. P Ob-560/2020) kojom je ista zatražila izmjenu načina ostvarivanja susreta i druženja oca s djetetom (sadržajno naveden u točki 1.) jer su u vrijeme podnošenja te tužbe majka i dijete živjeli u [adresa]. S obzirom na to da je predmetni postupak započeo 2019. godine, da se u međuvremenu majka s djetetom vratila živjeti u [adresa] te imajući u vidu svu problematiku odvijanja osobnih odnosa djeteta s ocem o čemu će kasnije biti riječi, takav zahtjev majke naveden u tužbi od 21. veljače 2019. je postao bespredmetan a s obzirom na to da se osobni odnosi djeteta s ocem aktualno uopće ne ostvaruju. Budući da je sud obvezan odlučiti o svim zahtjevima koje su stranke postavile, to se navedeni dio tužbenog zahtjeva s obzirom na naprijed navedeno ukazuje neosnovanim pa ga je valjalo odbiti. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva majke koji se odnosi na to da joj sud odobri zastupanje djeteta u postupku prijave prebivališta kod nadležne postaje MUP- a Zagreb na adresu u [adresa] isti je također valjalo odbiti kao neosnovan jer je također bespredmetan obzirom da majka i dijete više ne stanuju u [adresa]. Nadalje, glede zahtjeva majke da joj se odobri djelomično ostvarivanje roditeljske skrbi i to u pogledu upisa djeteta u vrtić, odnosno školu, u izboru pedijatra djeteta te traženja i preuzimanja osobnih dokumenata djeteta pri nadležnom MUP-u, navedeni zahtjev je sud također utvrdio neosnovanim budući da majka tijekom ovog postupka nije dokazala zbog čega traži djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb u navedenom dijelu, a niti je stručni tim HZSR-a u svojim mišljenjima i dopuni mišljenja predložio da se istoj odobri djelomično samostalna roditeljska skrb već je predložio da roditeljska skrb u odnosu na mal. OCG bude zajednička. Slijedom svega navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev majke kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke ove odluke.
38. Nadalje, otac GCG je dana 5. ožujka 2019. podnio tužbu kojom je zatražio izmjenu sudske odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti na način da je predložio da dijete živi s njim, uz zajedničku roditeljsku skrb te da se susreti i druženja djeteta s majkom odrede sukladno preporuci Centra za socijalnu skrb i odluci suda (posl. br. P Ob-117/2019). U odnosu na takav tužbeni zahtjev sud isti smatra neosnovanim i nije ga prihvatio, a sve iz sljedećih razloga. Naime, stručni tim HZSR-a PU Split (ranije Centar za socijalnu skrb Split) je u ovom postupku dana 12. travnja 2022. izradio prvo mišljenje vezano za obitelj GCG, odnosno obradio roditelje i mal. dijete i dao prijedlog vezano za način ostvarivanja roditeljske skrbi. U navedenom mišljenju je detaljno opisana problematika vezana za obitelj GCG, te s obzirom na to da je 9. veljače 2017. sud donio odluku kojom se osobni odnosi oca i djeteta odvijaju pod nadzorom stručne osobe isto sadržava izvješća voditeljica mjere nadzora. Tako se u mišljenju stručnog tima navodi kako je od kolovoza 2015. do listopada 2015. majka dovodila na susrete i druženje dijete ocu na njegovu adresu stanovanja te da nakon toga u trajanju od 7 mjeseci dolazi do prekida susreta i druženja oca s djetetom. U ožujku 2017. imenovana je nova voditeljica mjere nadzora nad kontaktima te su se susreti i druženja ponovno počeli odvijati u skladu sa sudskom presudom. Voditeljica mjere ŠC je navela kako je u tom periodu utvrdila da majka ne potiče razvoj odnosa sina s ocem, što je potreba djeteta, da ga umanjuje ne pokazujući suradnju te da pokazuje značajniju potrebu za kontrolom vremena odvijanja susreta i druženja. Ista voditeljica je utvrdila da prilikom susreta i druženja mal. UC rado odlazi ocu i s njim provodi određeno vrijeme. Zbog nepoštivanja sudske presude te opstruiranja susreta i druženja i neprimjerenog ponašanja majke tijekom susreta u druženja voditeljica mjere je bila primorana pozvati policiju na dva susreta djeteta s ocem. Iz mišljenja stručnog tima dalje proizlazi da je u svibnju 2017. imenovana treća voditeljica mjere nadzora MC te su se susreti počeli uredno odvijati bez poteškoća. U srpnju 2017. su počeli problemi vezano za viđanje djeteta s ocem jer je majka izbjegavala predati dijete ocu te je otac naveo kako neće više odlaziti na susrete radi zaštite djeteta kako ga ne bi više izlagao stresnim situacijama i naveo kako se osjeća nemoćno u takvim situacijama. Sljedeća dva susreta otac je došao na susret, ali se isti nisu održali jer je majka čvrsto držala dijete u naručju i nije ga poticala na kontakt s ocem. Od 29. srpnja 2017. otac nije dolazio na susrete navodeći kao razlog isključivo dobrobit djeteta. Susreti su se tek počeli održavati u srpnju 2018. dok bi majka u situacijama nemogućnosti dolaska djeteta na susrete iste opravdavala zdravstvenim poteškoćama ili putovanjem te bi nudila nadoknade propuštenih susreta na što otac nije pristajao već je inzistirao da se poštuje sudska presuda. U tom periodu stručni tim je predložio da dijete stanuje s majkom uz zajedničku roditeljsku skrb, a da s ocem održava osobne odnose bez nadzora stručne osobe, odnosno svako drugo vikend od petka od 18,30 sati do nedjelje u 18,00 sati i dva dana u tjednu itd.
39. Dana 23. siječnja 2023. zaprimljena je dopuna mišljenja stručnog tima u kojoj se navodi da je otac kazao voditeljici mjere nadzora da se dogovorio s djetetom da se neće više viđati subotom nego da će dolaziti nakon nastave i otpratiti dijete do kuće. Otac je navedeno obrazložio time da uviđa da je to djetetu napor i da su prema njegovom mišljenju susreti subotom izgubili svrhu. Navedena dopuna mišljenja sadržava detaljne činjenice vezane za događaj koji se dogodio za vrijeme susreta oca i djeteta 1. listopada 2022. vezano za "škapular" (kožnu vrpcu).
40. U drugom izvješću stručnog tima HZSR-a izrađenom u veljači 2025. obuhvaćena su izvješća mjera voditelja nadzora nad kontaktima i poduzete mjere u okviru njihove nadležnosti u prethodnom razdoblju. Tako se u istome navodi kako se susret oca i djeteta odvio u prosincu 2023. i siječnju 2024. prilikom kojeg susreta su otac i dijete ostvarili dobar odnos, odnosno voditeljica mjere je navela da su dijete i otac djelovali zadovoljno. Voditeljica je navela da majka dovodi u vezu da je dijete bolesno upravo nakon susreta s ocem i nakon tog perioda događa se da se više susreti oca s djetetom ne odvijaju, da otac redovito kontaktira voditeljicu mjere dan prije termina održavanja susreta dok majka opravdava nedolazak djeteta na susrete zdravstvenim stanjem UC te navodi kako "nema susreta sve dok ne bude promjene od Zavoda ili suda". Stručni tim zaključno navodi kako komunikacija između roditelja izostaje cijeli period jer optužuju jedno drugog te unatoč savjetima i upozorenjima te službe ustraje da komunikacija među njima nije moguća. Stručni tim navodi kako je razvidno da između oba roditelja nedostaje samokritičnosti, odnosno svoj dio odgovornosti zbog prekida kontakta između oca i djeteta. Stručni tim je s obzirom na čitavu situaciju u obitelji i majčinu zabrinutost za zdravstveno stanje djeteta, a s kojim je majka upoznala stručni tim, predložio da se ipak kontakti djeteta s ocem odvijaju uz nadzor treće stručne osobe jer je mjerom nadzora nad kontaktima moguće umanjili i/ili otkloniti potencijalnu ugrozu od strane oca spram djeteta s obzirom na to da voditelj mjere ima ovlasti da susret prekine ukoliko se primijete ugrožavajuća ponašanja roditelja.
41. Prigovori koje je isticala majka da se odluka u ovoj pravnoj stvari ne može donijeti na način koji bi omogućavao ocu susrete s djetetom bez obzira da li su oni pod nadzorom ili bez ističući da se pred Općinskim državnim odvjetništvom vodi postupak za drugo fizičko nasilje oca prema djetetu koje je posljedično, radi psihosomatskih problema i strahova, razvilo više dijagnoza, prema stavu ovog suda ne mogu se prihvatiti kao osnovani. To stoga što u ovom postupku na nijedan način nije dokazano da je događaj sa škapularom u uzročnoj posljedičnoj vezi sa zdravstvenim stanjem djeteta. Naime, kazneni postupak u odnosu na oca je u tijeku i nije donesena odluka kojom je utvrđena kaznena odgovornost oca prema djetetu, pa se stoga niti ne može donijeti zaključak da su se zbog takvog postupanja oca prema djetetu kod djeteta razvile dijagnoze, kako to tvrdi majka. Osim toga, dvojbeni su i navodi samog djeteta o strahu prema ocu jer je iz stanja spisa razvidno da su stalne sudske vještakinje utvrdile da dijete prilikom razgovora o ocu ne pokazuje nikakav intenzivan strah od njega već samo navodi kako će i on odrediti na koji način će održavati odnos s ocem. Psihologinja suda KC je u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod posl br. Ovr Ob-19/2024 na ročištu iznijela sadržaj obavljenog razgovora s djetetom u veljači 2025. Ista je procijenila da joj nisu jasni razlozi zbog kojih dječak ne bi viđao oca te je zaključila da bi ostvarenje kontakta s ocem bilo u djetetovo dobrobiti. Navela je kako dijete povlačenje "škapularom" ne opisuje kao neko traumatično iskustvo već mu je samo otac rekao da bi netko mogao tako postupiti. Po mišljenju navedene psihologice postoji utjecaj nekoga sa strane za odbijanje UC na susret s ocem. Događaj sa škapularom je u konkretnom slučaju najbolje opisala voditeljica mjere nadzora MC koja je o navedenom dala i iskaz policiji te policija po dovršenom kriminalističkom istraživanju nije utvrdila da bi otac GCG na štetu djeteta počinio kazneno djelo, a što se navodi u dopuni mišljenja stručnog tima HZSR-a. Tako je predmetna voditeljica mjere obavijestila stručni tim Zavoda o navedenoj situaciji prilikom čega je kazala da je na primopredaji po završetku susreta oca i djeteta, s tim da je dijete sjedilo na ocu, otac zamijetio da dijete ima nekakvu kožnu vrpcu oko vrata te mu je postavio pitanje što mu je to i komentirao da ga navedeno može ozlijediti, štoviše to se na djetetovom vratu vidjelo crvenilo. Voditeljica mjere nedvojbeno je zaključila da je otac u tom trenutku tijekom susreta po prvi put vidio spornu vrpcu te je ispred nje djetetu pokazao kako bi ga netko, ukoliko ga povuče za vrpcu tijekom igre, mogao ozlijediti. Voditeljica je navela da se navedeno ponašanje oca doimalo smiješnim i simpatičnim te je negirala da bi otac prilikom sporne prigode na ikakav način kod djeteta izazvao nelagodu kao i da dijete nije ničim odavalo dojam da ga očev postupak smeta, a posebno ne da bi ostao bez daha. Netom poslije dijete se srdačno pozdravilo s ocem, zagrlio ga, poljubilo te otišlo majci. Ista je kazala da je majčina reakcija bila preburna na čitavu situaciju te da je uslijedila tek nakon tjedan dana kada je prestala dovoditi dijete na susrete i od tada ga više nije dovodila. Vezano za navedeni događaj sud smatra važnim istaknuti i mišljenje stalne sudske vještakinje, psihologice ACG koja je naglasila da stalno ponavljanje i inzistiranje na navedenom "traumatskom događaju" doprinosi da se taj događaj da se ponovno svaki put memorira te da se dijete dodatno traumatizira. Da bi mogli događaj sa sigurnošću nazvali traumatskim on mora predstavljati prijetnju za psihički ili fizički integritet osobe koja ga doživi.
41.1. Sudske vještakinje su navele i da je na temelju integrirane analize djetetovog iskaza, njegovih emocionalnih reakcija i testovnih nalaza kao i dokumentacije iz spisa vidljivo da djetetova negativna slika o ocu nije u potpunosti utemeljena na njegovim vlastitim iskustvima te da se radi "o obrascima ponašanja i relacijskoj dinamici koja ima učinak udaljavanja djeteta od oca". Posebna skrbnica je navela da je prilikom razgovora s mal. UC utvrdila da kada ga se konkretnije pita o razlozima snažnog otpora prema ocu ne dobivaju se jasni i konkretni odgovori o očevoj odgovornosti.
41.2. Iz naprijed navedenog je razvidno da su se susreti i druženja oca s djetetom od donošenja odluke o održavanju susreta jedno vrijeme uredno održavali i da se dijete radovalo susretima s ocem, međutim došlo je do problema u odvijanju istih kada je majka prestala redovito dovoditi dijete na susrete pravdajući se njegovom bolešću ili odlaskom na putovanja. Ista je potom zbog događaja sa "škapularom" prestala duži vremenski period dovoditi dijete na susrete tvrdeći da je ono zbog istog razvilo zdravstvene probleme te bi prilikom posjeta djeteta liječnicima u anamnezi danoj liječnicima navela svoje viđenje stvari, odnosno da je na štetu djeteta počinjeno obiteljsko nasilje od strane oca iako to nikakvim sudskim odlukama nije pravomoćno utvrđeno. Nedvojbeno je da dijete ima ozbiljnih zdravstvenih poteškoća (stres, PTSP, sumnja na epilepsiju) međutim navedeno se ne može isključivo pripisati susretima s ocem jer je realno dijete jako malo susreta s ocem ostvarilo u periodu od donošenja sudske odluke pa nadalje (svega tri susreta u posljednje tri godine), dok je nedvojbeno da su parnične stranke proživjele visoko konfliktni prekid izvanbračne zajednice, da vode brojne postupke između sebe te da između istih ne postoji niti minimum roditeljske suradnje i komunikacije i sve navedeno je zasigurno posredno utjecalo na dijete. Što se tiče navoda majke da dijete ima strah od oca, i to ne zbog slike koju ona stvara o ocu već zbog iskustva kako se otac prema njemu odnosi, ukazuje se kako takvi navodi nisu ničim dokazani u ovom postupku jer je dijete prilikom višestrukih obavljenih razgovora sa stručnjacima iskazalo da se ne boji oca već da samo on želi odlučiti kada i na koji način će se viđati s njim. Na temelju onoga što je UC ispričao psihologinji KC ista je zaključila da joj nije jasno iz kojeg razloga su izostali susreti s ocem, a kada UC opisuje konkretne razloge nije naveo nikakve razloge za odbijanje. Kada je psihologica rekla da je za njega dobro da viđa oca, to ga nije uznemirilo. Posebna skrbnica je u svom podnesku od 18. svibnja 2026. navela da kada je djetetu rekla da otac usprkos njegovom odbijanju ne odustaje od zajedničkih kontakta i da ima želju da ga vidi, mal. UC je reagirao osmjehom, odnosno stekao se dojam da mu je drago da to čuje, o čemu se verbalno nije želio izjasniti. Isto tako posebna skrbnica je navela da kada ga se konkretno pita o razlozima njegovog snažnog otpora prema ocu ne dobivaju se jasni i konkretni odgovori o očevoj odgovornosti.
41.3. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu odredbu čl. 5. st. 2. ObZ-a prema kojoj dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti kao i odredbu čl. 119. st.1. ObZ-a sud zaključuje da je u interesu mal. OCG da ostvaruje osobne odnose sa svojim ocem i to na način kao što je to bilo do sada, uz nadzor treće stručne osobe svake subote kroz jutro u trajanju od sat vremena, u vrijeme i na način u skladu sa dogovorom sa stručnom osobom, jer navedeno nije u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Vezano za očev zahtjev da se izmijeni odluka o roditeljskoj skrbi i to na način da dijete živi s njim, a da s majkom ostvaruje osobne susrete i druženja, ovaj sud isto ne smatra osnovanim jer drži da izdvajanje djeteta iz obitelji majke i prelazak na stanovanje kod oca u trenutnim okolnostima ne bi bio u interesu djeteta, a niti su stručni tim HZSR-a i sudski vještaci predložili da dijete stanuje s ocem. Dijete realno ni ne poznaje svojeg oca te je potrebno da se ponovno uspostavi odnos djeteta s ocem što je jedino moguće ostvariti kroz institut ovrhe radi predaje djeteta drugom roditelju, s obzirom na to da majka ne postupa sukladno ovršnoj ispravi. Stoga je navedeni tužbeni zahtjev oca kao tužitelja valjalo odbiti pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
42. Što se tiče osporavanja nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještakinja, prof. dr. sc. ŽC i kliničke psihologinje ACG, od strane majke sud je utvrdio da su njeni prigovori u cijelosti neosnovani. Naime, predmetne vještakinje su izradile nalaz i mišljenje objektivno, stručno i argumentirano te su jasno navele koju su medicinsku dokumentaciju pregledale i na temelju koje su izradile svoj zaključak, psihijatrijski i psihologijski su obradili obje stranke te su razgovarale s mal. djetetom. Iste su na ročištu pred sudom sa uspjehom otklonile sve prigovore, dok se pozivanje majke na naknadno dostavljenu medicinsku dokumentaciju ne može uzeti u obzir jer ista nije pravovremeno dostavljena pa se vještakinje nisu mogle niti očitovati. Nisu osnovani navodi majke i o tome da je sudska vještakinja prof. dr. sc. ŽC utjecala na mišljenje druge vještakinje jer navedeno ničim nije dokazano, a navode o tome da je ista bila u emotivnoj vezi sa ocem TCG predmetna vještakinja je otklonila u svojem detaljnom očitovanju pa stoga navedeni prigovor nije od utjecaja na valjanost njezinog nalaza i mišljenja. Predmetne vještakinje su utvrdile kako majka isključivo odgovornost za sve emocionalne probleme vidi u ocu djeteta, iako ga je tijekom proteklih nekoliko godina otac vidio svega tri puta, a dijete živi s njom te da majka odbija prihvatiti vlastitu odgovornost za emocionalne poteškoće dječaka i nema uvid u vlastite emocionalne probleme. Vještak psihijatar zaključno je utvrdila da majka ima očuvane roditeljske kapacitete no da najveći problem predstavlja vrlo negativan stav prema ocu dječaka što može izazvati značajne poteškoće i problem sazrijevanja djeteta te preporučuje da se majka uključi u psihoterapijski tretman. Vještak je utvrdio i da otac posjeduje očuvane roditeljske kapacitete te da se ne nalaze zapreke za ostvarivanje njegovih roditeljskih prava, a da bi u najboljem interesu djeteta bilo omogućavanje redovito, strukturirano i emocionalno održavanje kontakta između oca i djeteta. S obzirom na to da je djetetovo pravo na odnos s oba roditelja ozbiljno ugroženo, a daljnjim pasivnim promatranjem situacije može dodatno učvrstiti emocionalne obrasce kolji su razvojno štetni predmetne vještaci su preporučili uključivanje obitelji u strukturirani multidisciplinarni tretman dakle i roditelja i djeteta s čime se ovaj sud slaže te preporučuje strankama i djetetu isto. Suprotno navodima majke u postupku nije dokazano da otac ne poznaje potrebe djeteta, da je prema njemu bio grub, nasilan i impulzivan te da radi toga isti nema pravo na osobne odnose s djetetom. Sudski vještaci su usmeno na ročištu dali prijedlog o ostvarivanju osobnih odnosa s ocem uvažavajući okolnost da dijete nije vidjelo oca unazad dvije godine, pa da je potrebno da se susreti povećavaju postepeno i to minimalno dva puta tjedno po dva sata, a što se nakon nekog vremena može povećati. Sud nije vezan prijedlogom vještaka, može ga uzeti u obzir a i ne mora, a u konkretnom slučaju sud smatra da s obzirom na sve okolnosti nije opravdano povećati opseg susreta i druženja oca i djeteta jer dijete ne ostvaruje osobne odnose s ocem već duže vrijeme, da je potrebno da se oni ponovno počnu redovito ostvarivati a i da dijete pokazuje otpor prema istima, to daljnje proširenje opsega susreta i druženja ne bi dovelo do promjene. Osim toga sud smatra da je opseg susreta djeteta s ocem-svake subote u mjesecu u trajanju od sat vremena primjeren svim utvrđenim okolonostima.
42.1. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka sud smatra posebnim istaknuti onaj dio koji se odnosi na utvrđenje vještaka da se djetetovo emocionalno reagiranje i doživljaj odnosa s ocem ne može u cijelosti razumjeti kao isključivo autonomna percepcija, već se promatra u kontekstu višegodišnjeg izlaganja narativima koji impliciraju prijetnju, opasnost i nepouzdanost očeve figure. Prisutan je i specifičan element redefiniranja opasnosti (npr. sjećanja koja "ne zna odakle mu"), što može upućivati na indirektno preuzimanje stavova iz okoline-osobito od majke. Tako stil izražavanja, izbor riječi i naglasak na elementima prijetnje, prisile i nelagode u odnosu na oca, stvaraju dojam već formirane negativne slike o tom roditelju, čime se otvara pitanje o mogućem oblikovanju takve slike kroz emocionalno vezivanje s majkom. Navedeno se može dovesti u vezu sa specijalističkim nalazom mr.sc. ĆC, dr. med. iz Klinike za psihijatriju, psihijatrijske opće ambulante u Splitu od 24. listopada 2023. u kojem ista navodi da dijete pokazuje reakciju na stresni događaj, s tim što ista utvrđuje da je teško odvojiti doživljaj djeteta i doživljaj majke zbog njihove međuovisnosti i simbiotske povezanosti, a ono što se ističe je strah djeteta za dobrobit majke. S obzirom na navedena utvrđenja te činjenicu da je otac nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka izvijestio sud o postupanju po uputi vještaka u vidu obraćanja stručnjacima, dok majka nije dostavila niti jedan dokaz o tome da se uključila u bilo kakav savjetodavni rad ili psihoterapiju, dapače ista osporava potrebu navedenog, to se istu upućuje da je navedeno potrebno radi sprječavanja nastanka daljnje štete po zdravlje i emocionalnu stabilnost djeteta.
43. Majka je u daljnjem tijeku postupka ustrajala u izvođenju novih dokaza, u vidu provođenja novog vještačenja i to po dječjem psihologu i psihijatru te saslušanja dr. med. spec. pedijatarice RCG mal. OCG koja prati zdravstveno stanje djeteta navodeći da je sve navedeno u interesu djeteta. Sud navedene dokazne prijedloge nije prihvatio jer smatra da su isti usmjereni na odugovlačenje predmetnog postupka, majka je imala dovoljno vremena da predloži posebno vještačenje djeteta, a što nije učinila, nego je to predložila nakon zaprimanja nalaza i mišljenja koje joj ne ide u prilog. Saslušanje pedijatrice djeteta sud smatra suvišnim budući da ista pisanim putem može navesti podatke o zdravstvenom stanju djeteta. Glede medicinskog nalaza od **.**.2026. dr. med. DC u kojem ista navodi da je mal. UC nakon dva susreta s ocem razvio hiperventilaciju i stresom pogoršanje EPI napada tipa apsansa, te da je potrebno izbjegavati stresne situacije kao što su susreti s ocem jer dovode do značajnog pogoršanja njegovog cjelokupnog zdravstvenog i psihičkog stanja, za odgovoriti je da jedino psiholog kao stručna osoba može procijeniti što je za pojedino dijete najbolje dok liječnik to nije ovlašten. Stoga je predmetna liječnica u dijelu nalaza u kojem je zaključila da su susreti djeteta s ocem doveli do pogoršanja njegovog stanja i da se isti trebaju izbjegavati, prekoračila svoje ovlasti i stoga sud njen nalaz ne prihvaća kao valjan dokaz u ovom postupku. Što se pak tiče ponovnog saslušanja parničnih stranaka sud navedeni prijedlog također nije prihvatio jer su stranke saslušane prilikom vještačenja 2025. godine kada su detaljno vještacima iznijele svu problematiku odnosa te u ovršnom postupku u spisu koji je pregledan za potrebe postupka.
44. Sud je zatražio i više puta požurivao dostavu zatraženih izvješća o stanju u predmetima koji se vode kod Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod posl.br. Kpz-DO-241/2022 i Kpz-DO-308/2023 po međusobnim kaznenim prijavama parničnih stranaka, međutim navedenim traženjima suda nije udovoljeno, a sud je imao u vidu odredbu čl. 10. ZPP-a kao i činjenicu da je utvrđen osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, radi čega je zaključeno raspravljanje u ovom postupku.
45. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
46. U podnesku zaprimljenom 5. ožujka 2025. otac GCG je podnio prijedlog za određivanje privremene mjere navodeći kako je u predmetnom postupku Centar za socijalnu skrb Split dostavio mišljenje i prijedlog stručnog tima od 12. travnja 2022. u kojem stručni tim predlaže da mal. OCG stanuje s majkom TCG, uz zajedničku roditeljsku skrb, a da s ocem GCG održava osobne odnose svako drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, svaki utorak i četvrtka u trajanju od tri sata u suprotnoj smjeni od škole, uvažavajući obveze djeteta, po polovinu svih školskih praznika, a držane praznike i vjerske blagdane da provodi naizmjenično kod jednog, odnosno drugog roditelja. S obzirom na prijedlog stručnog tima otac predlaže sudu donijeti privremenu mjeru sadržajno jednaku navedenom prijedlogu. Imajući u vidu sve utvrđene činjenice u ovom postupku te da je na snazi odluka o načinu susreta i druženja određena Rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. R1 Ob- 25/2017 od 9. veljače 2017., to posljedično tome nije osnovan prijedlog za određivanje privremene mjere bez nadzora nad susretima oca i sina. Stoga je takav prijedlog sud odbio kao neosnovan pa je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
47. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem čl. 366. st. 1. ObZ-a kojom je propisano da će u stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, pa je tako, imajući u vidu sve navedeno, sud smatrao pravilnim odlučiti o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoj trošak (toč. II. izreke rješenja).
48. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Splitu 4. rujna 2026.
SUTKINJA
Andreja Mikelić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.
DNA:
- pun. tužiteljice - odvj. Darko Varnica i odvj. Jasminka Biloš,
- pun. tuženika - odvj. Marija Jerončić Mandić,
- pos. skrbnici mal. djeteta,
- Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split- po pravomoćnosti
- u spis.
