Poslovni broj: UsI-2666/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, OIB: 66486182714, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 4. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-01/101, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 22. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/101, URBROJ: 512M- 02-03-25-2 od 22. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Dubrovnik, KLASA: UP/1 560-01/25-01/18, URBROJ: 512M2-01-04-26-25-7 od 29. svibnja 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti odredu Narodne zaštite Mjesne zajednice Predolac, tadašnje općine [adresa].

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Navodi da tuženik osporeno rješenje temelji na istim razlozima na kojima se temelji prvostupanjsko rješenje. Tvrdi da u tom smislu rješenje tuženika nije obrazloženo, već da je paušalno i da je iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da činjenično stanje nije u cijelosti utvrđeno, niti da su izvedeni ili pregledani priloženi dokazi. Navodi da je u prvostupanjskom postupku proveden dokaz njegovim saslušanjem, a iskazao je da je 1. kolovoza 1991. pristupio odredu Narodne zaštite Mjesne zajednice Predolac, gdje je djelovao do 28. prosinca 1991. i da je u tom periodu obavljao posao dežuranja kod javnih objekata (zgrada mjesne zajednice, trafostanica Orašina, glavna pumpa vodovoda na Predolcu, most u [adresa]), kao i dežuranja na punktu prema granici s Bosnom i Hercegovinom, te da je nakon akcije Zelena tabla - Male bare istovarao i prevozio oružje u zgradu P. Pojašnjava da u to vrijeme nije bilo borbenog djelovanja, ali da su se čuvali vitalni objekti te da je bilo preleta neprijateljskih zrakoplova. Ističe da je dostavio ovjerene izjave JB i GB, koji su potvrdili sve njegove navode, a da je njima priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u tom periodu. Nadalje navodi da je evidentiran na spisku Narodne zaštite mjesne zajednice Predolac i da je unatoč tome njegov zahtjev odbijen. Smatra da je iz njegovog iskaza i ovjerenog iskaza svjedoka JB i GB razvidno kako je u naznačenom periodu sudjelovao kao pripadnik odreda Narodne zaštite mjesne zajednice Predolac, a da to što u to vrijeme nije bilo borbenih djelovanja na području Predolca ne znači da nije bio angažiran i spreman na takvo djelovanje. Smatra da se zakon ne bi trebao tumačiti na takav način jer nije sporno da je bio naoružan i da je bio na položaju. Ističe da su neke osobe, kao što su i GB, HB i UB, evidentirani kao pripadnici mjesne zajednice Predolac, a da je cilj podnošenja njegovog zahtjeva bio da se ispravi nepravda koja mu je nanesena, jer je imenovanim priznato pravo na sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u tom periodu, a njemu nije. Naglašava da je u spornom razdoblju imao lovačku pušku kako bi obranio svoje mjesto, sugrađane i obitelj, a da Republika Hrvatska u to vrijeme nije imala regularnu vojsku, niti naoružanje. Navodi da je prva akcija u kojoj su se pripadnici Hrvatske vojske naoružali upravo akcija Zelena tabla - Mala bara, koja se odvila 14. rujna 1991., a do tada nije bilo nikakvih ratnih djelovanja, ali je bilo izviđanja neprijateljskih snaga i položaja. Smatra da mu se uskraćuje status branitelja iz Domovinskog rata na temelju jednog dokaza nasuprot svih dostavljenih dokaza, čime su povrijeđena njegova prava, a osobito zbog činjenice da su njegovi ratni kolege dobili taj status. Zaključno navodi da prvostupanjsko tijelo kao i drugostupanjsko tijelo nisu u cijelosti sagledali predmet, odnosno da nisu ocijenili sve priložene dokaze, radi čega nije donesena pravilna odluka, jer su mu oduzeta prava koja je stekao svojim doprinosom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje tuženika. Traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su navodi tužitelja neutemeljeni. Navodi da je postupak koji je prethodio pobijanom rješenju proveden sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), da su utvrđene sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da je tužitelju sukladno ZUP- u omogućeno sudjelovanje u postupku i da njegova izjava dana na zapisnik prileži spisu predmeta. Smatra da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje. Pojašnjava da prema ukupnim dokazima spisa predmeta, osobito iz pisanih isprava, nesporno proizlazi kako je tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite mjesne zajednice Predolac, te da je time dao svoj doprinos u Domovinskom ratu, ali da iz izjave tužitelja jasno proizlazi da je u spornom razdoblju obavljao zadaće čuvanja vitalnih objekata, da je dežurao na punktu, da je vršio utovar naoružanja, te da je obavljao ostale zadaće organizacijske prirode. Ističe da se navedene aktivnosti ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o

braniteljima izDomovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. - dalje: ZHBDR). Navodi da je sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom jedan od propisanih uvjeta, koji mora biti kumulativno ispunjen radi priznavanja traženog statusa, radi čega nije bilo osnova da se tužitelju prizna traženi status. Ističe da tužitelj uz tužbu nije ukazao na nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, osim subjektivnog stava da bi se njegove zadaće tijekom Domovinskog rata trebale podvesti pod obranu suvereniteta Republike Hrvatske. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 25. kolovoza 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje, kao i uvidom u dokumentaciju priloženu spisu upravnog spora . Na temelju provedenih dokaza, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka JB, GB i saslušanjem tužitelja kao suvišne, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa tuženika. 7. Člankom 3. stavkom 1. točkom b) ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Prema stavku 2. navedenog članka ZHBDR-a, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

8. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 22. travnja 2025. kojim je tražio priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 28. prosinca 1991.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik VP 2138 za razdoblja od 5. prosinca 1992. do 5. prosinca 1992., od 1. prosinca 1993. do 31. ožujka 1994., od 1. kolovoza 1994. do 4. listopada 1994. i od 7. kolovoza 1995. do 15. rujna 1995. Uvidom u službenu evidenciju, odnosno popis pripadnika Narodne zaštite MZ Predolac, utvrđeno je da je tužitelj evidentiran kao pripadnik iste pod rednim brojem 53.

10. Tijekom postupka tužitelj je saslušan na zapisnik kod prvostupanjskog tijela 28. svibnja 2025. Iz njegove izjave proizlazi da je pristupio odredu Narodne zaštite pri mjesnoj zajednici Predolac 1. kolovoza 1991., a u kojem je bio do 28. prosinca 1991. i u kojem razdoblju je obavljao aktivnosti: dežuranja kod javnih objekata i na punktu na granici s Bosnom i Hercegovinom, te je čuvao vitalne objekte, a sudjelovao je i u akciji "Male Bare" 14. rujna 1991. kada je istovarao oružje u zgradi Poduha. Izjavio je da je od naoružanja imao lovačku pušku.

11. S obzirom na podatke spisa, a osobito izjavu tužitelja o njegovim zadaćama koje je obavljao u spornom razdoblju kao pripadnik odreda Narodne zaštite mjesne zajednice Predolac, prvostupanjsko tijelo je odbilo predmetni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da on u spornom razdoblju nije bio angažiran kao pripadnik borbenog sektora, te da ne ispunjava zakonski uvjet iz članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, a protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi da smatra da uvjet za priznavanje traženog statusa nije borbeno djelovanje, te je isticao da je drugim osobama taj status priznat.

12. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja, a u rješenju je iznio kronologiju predmetnog upravnog postupka te je ocijenio pravilnim utvrđenje prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava kumulativno uvjete za utvrđivanje traženog statusa s obzirom na to da se zadaće koje je obavljao u spornom razdoblju ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR -a. Tuženik je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je predloženi svjedok EB umro, a da se svjedok NB nije odazvao pozivu.

13. Imajući na umu izneseno, po ocjeni ovog suda, u predmetnom upravnom postupku pravilno su tuženik i prvostupanjsko tijelo cijenili vjerodostojnom izjavu tužitelja u odnosu na aktivnosti koje je tužitelj obavljao u spornom razdoblju, kao što su: dežuranje i čuvanje vitalnih objekata, a koje se ne mogu smatrati izravnim borbenim djelovanjem u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, pri čemu je tužitelj i u tužbi izrijekom potvrdio da u spornom razdoblju nije bilo borbenog djelovanja, ali da je bio spreman na takvo djelovanje. U obrazloženju rješenja tuženika izneseni su valjani razlozi za odbijanje žalbe, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pri čemu je navesti da zbog ekonomičnosti postupka prvostupanjsko tijelo nije trebalo provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka.

14. Pogrešno tužitelj smatra da se njegova aktivnost sudjelovanja u akciji "Male Bare" na način da je istovarao oružje može smatrati izravnim borbenim djelovanjem u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Ujedno, ovaj sud napominje da sve i da se aktivnost koju je tužitelj dana 14. rujna 1991. obavljao može smatrati borbenim djelovanjem na način kako to ima u vidu članak 3. stavak 2. ZHBDR-a, ne bi bio ispunjen uvjet iz članka 3. stavka 1. točke b) ZHBDR-a, jer tužitelj takvu zadaću nije obavljao najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

15. S obzirom na zadaće koje je tužitelj obavljao u spornom razdoblju, ovjerene izjave JB i GB, koje je tužitelj dostavio uz tužbu, kao i navodi tužitelja da je njima priznat predmetni status nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu.

16. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

17.Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke.

U Splitu 4. rujna 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, e - komunikacijom

- tuženiku na adresu: Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1

- u spis