Poslovni broj: Usž-2004/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnik Darijan Hört, Opatija, Vjekoslava Spinčića 3/2, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Poslovna jedinica Rijeka, OIB: 55545787885, Rijeka, N. Tesle 9/IX, radi šutnje uprave - suglasnost za postavu reklamnog panoa, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-186/2023-10 od 12. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. izreke presude (rješenja) Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-186/2023-10 od 12. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 30 dana odluči o zahtjevu tužiteljice za izdavanje suglasnosti za postavljanje reklamnog panoa od 24. studenoga 2022. (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude (rješenja) naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove spora u iznosu od 2.500,00 € u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba u odnosu na dopis/rješenje tuženika, klasa: 340-09/22-17/302, urbroj: 345-930-554/466-23-5 od 11. siječnja 2023.
2. Tuženik podnosi žalbu protiv presude prvostupanjskog suda u cijelosti navodeći u bitnome da presudu pobija zbog pogrešnog stava prvostupanjskog suda da tuženik u konkretnom slučaju izvršava javnu ovlast. Navodi da je ovaj Sud u pravno i činjenično istovrsnom predmetu poslovni broj: Usž-4471/2024 od 8. srpnja 2025. odbacio identičnu tužbu, tamo tužitelja, te naveo da tuženik Hrvatske ceste ovdje ne nastupa kao pružatelj javnih usluga, već kao javnopravno tijelo zbog čije suglasnosti nije moguće postaviti reklamni pano.
2.1. Treba reći da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-186/2023- 16 od 7. travnja 2026. ta žalba i dopuna žalbe izjavljena protiv točke I. izreke presude prvostupanjskog suda od 12. veljače 2026. odbačena kao nedopuštena. Kako je tuženik protiv naprijed navedenog rješenja prvostupanjskog suda izjavio žalbu o istoj je odlučeno rješenjem ovog Suda poslovni broj: Usž-2671/2026-2 od 3. rujna 2026.
2.2. U žalbi protiv točke II. izreke presude (rješenja) poslovni broj. Us I-186/2023- 10 od 12. veljače 2026. tuženik navodi da je odluka o troškovima spora nepravilno sastavljena, budući je tužbu tužiteljice valjalo odbaciti odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev, kao i odbiti zahtjev za naknadu troškova spora. Osim toga, tužiteljica nije uspjela u potpunosti u upravnom sporu jer je rješenjem prvostupanjskog suda tužba odbačena u odnosu na dopis/rješenje tuženika od 11. siječnja 2023. Predlaže poništiti presudu i odbaciti tužbu, odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika navodi da žalba u odnosu na točku I. izreke presude nije dopuštena, sukladno odredbi članka 127. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. U odnosu na točku II. izreke presude o naknadi troškova spora ističe da je tužiteljica u potpunosti uspjela u sporu zbog čega joj je osnovano priznat opravdan i nužan trošak, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Navodi da u svojoj nedopuštenoj žalbi tuženik ponavlja da ne vrši javnu ovlast. Međutim, prvostupanjski sud je točno utvrdio da popis iz članka 74. Zakona o cestama nije konačan, kao i da odlučivanje o suglasnosti iz članka 59. stavka 4. istog Zakona predstavlja javnu ovlast. Pozivanje tuženika na presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-4471/2024 od 8. srpnja 2025. nije osnovano, jer istu izvlači iz konteksta te pokušava ovaj spor izjednačiti sa sporom u naprijed navedenoj presudi suda koji nisu činjenično istovrsni. Predlaže žalbu odbaciti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Za odlučivanje o žalbi tuženika u odnosu na točku II. izreke presude (rješenja) mjerodavne su odredbe članka 144. stavka 1. i 2. te članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) prema kojima troškove spora čine opravdan i izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora te troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Također, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
6. Naime, tuženik smatra da troškove spora tužiteljici nije trebalo priznati, budući da je tužbu trebalo odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i da tužiteljica nije u cijelosti u sporu uspjela.
7. Međutim, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica u sporu u cijelosti uspjela, odnosno da je tuženik spor u cijelosti izgubio, jer je tuženiku naloženo da u roku od 30 dana odluči o zahtjevu tužiteljice za izdavanje suglasnosti za postavljanje reklamnog panoa od dana 24. studenoga 2022. (točka I. izreke presude), zbog čega je osnovano naređeno tuženiku snošenje troškova spora tužiteljici. Prvostupanjski sud je tužiteljici priznao troškove zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) za sastav tužbe i pristupa na ročište koje je održano 22. siječnja 2026., a sve sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 27. točka 2. u svezi Tbr. 52. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25.) te sukladno odredbi članka 144. stavka 3. ZUS-a.
8. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. u svezi članka 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 3. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
