Poslovni broj: Usž-1726/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu Suvlasnika stambeno-poslovne zgrade u Petrinji, Trg Stjepana Radića 4 i 5, koje zastupa prinudni upravitelj Komunalac Petrinja d.o.o., OIB: 53696178845, Petrinja, Ivana Gundulića 14, a svi zastupani po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Smolčić i Ivana Marković Palaić, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 32, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, klasa: UP/I-000-06/24-17/185, urbroj: 531-11-2-25-12 od 4. srpnja 2025., radi konstrukcijske obnove, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2854/2025-10 od 25. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2854/2025-10 od 25. ožujka 2026.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/I-000-06/24-17/185, urbroj: 531-11-2- 25-12 od 4. srpnja 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak, time da je tuženik u ponovnom postupku dužan postupati u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju odluke.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 € (četiritisućešezdesetdva eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dana dostave ove presude. U preostalom dijelu zahtjev se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-000-06/24-17/185, urbroj: 531- 11-2-25-12 od 4. srpnja 2025. kojim je odbačen zahtjev tužitelja za popravak konstrukcije stambeno-poslovne zgrade u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao zaštićeno kulturno dobro, kulturno-povijesna urbana cjelina Grada Petrinje. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je odbijen (točka II. izreke).

2. Tužitelji u žalbi upiru na odredbu članka 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je propisao situaciju da ukoliko suvlasnici nisu iz bilo kojeg razloga ispoštovali navedenu proceduru, da će jedinica lokalne samouprave, u ovom slučaju Grad Petrinja, odrediti prinudnog upravitelja koji ima ovlasti upravitelja propisane istim Zakonom. Upravo se to dogodilo u konkretnom slučaju. Prinudni upravitelj je podnio zahtjev za popravak konstrukcije zgrade, odnosno cjelovitu obnovu, te je dostavio odluku većine suvlasnika kojom isti izjavljuju da su suglasni da se pokrene postupak obnove predmetne zgrade te se ovlašćuje upravitelj da podnese zahtjev i zastupa suvlasnike. Od 8 suvlasnika navedene nekretnine odluku je potpisalo njih 5, koji drže više od 70% suvlasničkih omjera u predmetnoj nekretnini. Tuženiku to nije bilo dovoljno već je tražio da se ishodi uporabna dozvola i u tijeku postupka je tražio od tužitelja dostavu dokumentacije koja već postoji u spisu. Također, pozvao je ponovno tužitelje da dostave međuvlasnički ugovor, međutim takav ugovor ne postoji zbog čega je i određen prinudni upravitelj. U nastavku obrazlažu od čega se sve sastoji predmetna stambeno -poslovna zgrada, sve detaljno navedeno u priležećem zemljišnoknjižnom izvatku. Bez obzira na navedeni zemljišnoknjižni izvadak, sud navodi da nedvojbeno nedostaje valjana odluka većine suvlasnika zgrade za podnošenje zahtjeva za obnovu i za zastupanje, jer nije vidljivo radi li se o odluci većine suvlasnika budući da nema valjanog dokaza o suvlasničkim omjerima. Međutim, smatraju da nije bilo zapreke donošenju odluke o obnovi budući je petoro suvlasnika koji imaju više od 70% suvlasničkih omjera na predmetnoj nekretnini dostavilo relevantnu dokumentaciju. Tužitelji su dostavili odluku o obnovi s popisom suvlasnika potpisanu od strane petoro suvlasnika, a čija imena su ista kao imena suvlasnika na dostavljenom izvatku iz zemljišnih knjiga koji imaju cca. 70% suvlasničkih omjera, to su smatrali da su time dostavili uredan i propisan dokaz o suvlasničkim omjerima. Predlažu usvojiti žalbu te poništiti rješenje tuženika, odnosno usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te potražuju trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu upire na odredbe Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije. Ističe da je u tijeku postupka zaključcima upozoravao tužitelja koju dokumentaciju je potrebno dostaviti te je ukazao na odredbu članka 22. Zakona o obnovi kojom je propisano da ako se ne može postići većina za poslove iz ovog članka, a radi se o zgradi koja je oštećena odnosno uništena zbog prirodne nepogode ili katastrofe iz članka 1. tog Zakona, na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika odluku će donijeti sud u izvanparničnom postupku. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Odredbom članka 13. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko- moslavačke županije i Karlovačke županije ("Narodne novine", broj: 21/23. – dalje: Zakon o obnovi) propisano je da se obnova i druge mjere određene ovim Zakonom provode na način i u skladu s programima mjera i aktivnostima obnove odnosno uklanjanja oštećenih zgrada, gradnje i opremanja zamjenskih obiteljskih kuća, gradnji višestambenih i stambeno-poslovnih zgrada i stambenog zbrinjavanja osoba pogođenih potresom (u daljnjem tekstu: program mjera). Prema stavku 3. citiranog članka Zakona program mjera donosi Vlada odlukom, na prijedlog ministarstva.

6. Sukladno odredbi članka 13. stavka 3. naprijed navedenog Zakona donesen je Program mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ("Narodne novine", broj: 28/23. - dalje: Program mjera).

7. Točkom 7.1.3. navedenog Programa mjera propisano je da kao dokaz da je osoba ovlaštena za podnošenje zahtjeva, za upravitelja zgrade, upravitelj zgrade dostavlja, između ostalog, odluku većine suvlasnika zgrade za podnošenje zahtjeva za obnovu i zastupanje. Također, da se većina suvlasnika višestambene, stambeno- poslovne i poslovne zgrade koje prema posebnom propisu imaju upravitelja utvrđuje se prema suvlasničkim udjelima određenim međuvlasničkim ugovorom, odnosno odlukom suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima.

8. Odbacujući zahtjev tužitelja za popravak konstrukcije stambeno-poslovne zgrade u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] i zkč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao zaštićeno kulturno dobro, kulturno- povijesna urbana cjelina Grada Petrinje tuženik navodi da iako su tužitelji u tijeku postupka zaključcima tuženika pozvani dostaviti dokaze da je podnositelj zahtjeva ovlaštena osoba za podnošenje zahtjeva, odluku većine suvlasnika zgrade za podnošenje zahtjeva za popravak konstrukcije i za zastupanje ili dokaz da je podnositelj zahtjeva pokrenuo izvanparnični postupak pred nadležnim sudom, sukladno članku 22. stavku 4. Zakona o obnovi te međuvlasnički ugovor, po istom nisu postupili, zbog čega je njihov zahtjev odbačen. Nadalje, tuženik navodi da je podnositelj zahtjeva dostavio odluku o određivanju prinudnog upravitelja od 27. prosinca 2023., odluku suvlasnika i punomoć kojom ĆK, NK, FK i VK ovlašćuju GK za podnošenje zahtjeva i za zastupanje da dostavljena odluka nije potpisana od većine suvlasnika zgrade. U istoj je upisano osam suvlasnika zgrade, bez navedenih posebnih dijelova zgrade i njihove namjene pa kako unatoč pozivu tuženika tužitelji nisu dostavili međuvlasnički ugovor kako bi se utvrdili točni suvlasnički omjeri, a s obzirom na činjenicu da uvidom u dostavljenu dokumentaciju zemljišne knjige nisu vidljivi točno određeni suvlasnički omjeri predmetne zgrade, zahtjev je odbačen.

9. Zakonitost naprijed navedenog rješenja tuženika pobijanom presudom potvrđuje prvostupanjski sud dodatno navodeći da je čitanjem zk. izvatka utvrdio da je u zk. uložak upisano četrnaest z.k. tijela, da su upisani suvlasnici (njih 8) njih nekoliko za svako pojedino tijelo u idealnim dijelovima, no i da su idealni dijelovi prikazani u različitim razlomcima s različitim nazivnicima (primjerice 64,45,146,7,704) slijedom čega sud utvrđuje da je pravilan stav tuženika da u istom nisu jasno navedeni suvlasnički omjeri.

10. Međutim, prvenstveno treba reći da osnovano tužitelji u žalbi upiru na odredbu članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17. dalje: Zakon o vlasništvu) kojim je propisano da ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku iz članka 384. toga Zakona, jedinica lokalne samouprave odredit će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj). Prema stavku 2. citiranog članka Zakona prinudni upravitelj ima sve ovlasti upravitelja nekretninom propisane odredbama ove glave Zakona.

11. Stoga, budući da suvlasnici predmetne nekretnine nisu zaključili međuvlasnički ugovor, to je jedinica lokalne samouprave donijela odluku o određivanju prinudnog upravitelja, zbog čega tužitelji nisu bili u mogućnosti dostaviti međuvlasnički ugovor.

12. Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da su tužitelji dostavili izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od više z.k. tijela, kao i odluku suvlasnika predmetne zgrade kojom su suglasni da se pokrene postupak obnove iste te da ovlašćuju upravitelja Komunalac Petrinja d.o.o. da podnese zahtjev i zastupa suvlasnike predmetne stambene zgrade u postupcima sukladno zahtjevu za obnovom i daljnjim postupcima vezanim uz obnovu njihove zgrade. Također, u navedenoj odluci je upisano osam suvlasnika predmetne zgrade, odluku je potpisalo pet suvlasnika, time da su suvlasnici opunomoćili jednog suvlasnika da ih zastupa pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj. Točno je da u odluci suvlasnika nisu navedeni posebni dijelovi zgrade i njihove namjene, međutim suvlasnički omjeri su vidljivi i vidljiva je kvadratura predmetne zgrade na temelju dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka te proizlazi da je moguće u konkretnom slučaju izračunati omjere odnosno utvrditi je li dostavljenom odlukom suvlasnika zadovoljena većina suvlasnika zgrade za podnošenje zahtjeva za obnovu i za zastupanje kako je to propisano točkom 7.1.3. naprijed navedenog Programa mjera.

13. Prvostupanjski sud nije mogao potvrditi zakonitim rješenje tuženika i prihvatiti tako utvrđeno činjenično stanje, budući da ovaj razlog, da nedostaje odluka potpisana od većine suvlasnika zgrade nije sa sigurnošću utvrđen. Stoga treba preispitati te sa sigurnošću utvrditi je li odluka o obnovi potpisana od strane većine suvlasnika zgrade za podnošenje zahtjeva za obnovu i za zastupanje jer iz dostavljene dokumentacije tuženik, a ni prvostupanjski sud, nije mogao sa sigurnošću zaključiti da nedostaje valjana odluka većine suvlasnika zgrade za podnošenje predmetnog zahtjeva.

14. Tek nakon tako upotpunjenog postupka i nakon što se utvrdi jesu li ispunjeni svi uvjeti propisani Zakonom o obnovi i Programom mjera potrebno je donijeti novu odluku o zahtjevu suvlasnika predmetne stambeno-poslovne zgrade za obnovu iste.

15. Kako su tužitelji uspjeli u upravnom sporu to im je u smislu odredbe članka 144. u vezi odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS) valjalo priznati opravdane troškove spora. Ovaj Sud je tužiteljima, kao opravdane troškove, dosudio zatraženi i specificirani trošak sastava tužbe, pristupa na ročište koje je održano dana 25. veljače 2026., kao i trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 4.062,50 €. Tužiteljima nije priznat sastav podneska od 5. siječnja 2026., budući da iz sadržaja istog proizlazi da u biti ponavljaju navode tužbe. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 2. i članka 144. i 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić