Poslovni broj: Usž-1476/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Karlo Novosel, Zagreb, Radnička cesta 32, protiv rješenja tuženika Gradonačelnika Grada Zagreba, klasa: UP/II-551-06/23-014/2509, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 6. prosinca 2023., radi novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-409/2024-11 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održano j 3. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-409/2024-11 od 19. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika klasa: UP/II-551-06/23-014/2509, urbroj: 251-02- 01/001-23-3 od 6. prosinca 2023. kojim je odbijen prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/2306, urbroj: 251-09-22- 1/002-23-03 od 31. listopada 2023. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora je odbijen (točka II. izreke).

2. Tužitelj u žalbi podnosi zahtjev za izuzeće poimenice navedenih sutkinja. Ističe da je sud učinio povrede odredbe članka 121. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima jer na objavi presude nije ukratko obrazložio presudu. Također tužitelju nije dostavljen spis predmeta na očitovanje čime je povrijeđena odredba članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da sud nije opunomoćeniku tužitelja ostavio dovoljno vremena da pročita više od jedne stranice teksta zbog čega presudu smatra nezakonitom. Činjenica što se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženika ne znači da mu je omogućeno očitovanje na svu dokumentaciju. Nadalje, ističe da iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem se to pravnom lijeku, odnosno o kojem je prigovoru tužiteljice riješeno te upire na odredbe Zakona o parničnom postupku, što samo po sebi predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavka 2. točka 11. tog Zakona. Upire na odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku smatrajući da pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo, odnosno kojom su stranci naređene neke obveze može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučaju propisanom zakonom, a odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon. Smatra da je pogrešan zaključak tuženika da je rok propisan člankom 6. Odluke instruktivan. Nadalje ističe da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite prava tužitelja i javnog interesa što je tuženik bio dužan učiniti. Nadalje navodi da je istaknuo prigovor da pobijani akt nije potpisan od ovlaštene službene osobe odnosno vjerodostojnosti predmetne isprave te je na tu okolnost predložio provođenje dokaza grafološkim vještačenjem. Konačno upire na odluku ovog Suda poslovni broj: Usoz-25/2024 čije dijelove citira. Predlaže usvojiti žalbu te predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na zahtjev tužitelja za izuzeće u žalbi poimenice navedenih sutkinja treba reći da je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 29 Su-230/2026-45 od 10. lipnja 2026. taj zahtjev odbijen, a rješenjem predsjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-182/2026-2 od 30. lipnja 2026. odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice ovog Suda.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Prvenstveno treba reći da pozivanje tužitelja na Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.) nije osnovano jer se upravni spor vodi prema pravilima ZUS-a, a žalbeni razlozi propisani su u odredbi članka 126. stavka 1. istog Zakona.

8. Iz zapisnika o objavi presude od 19. siječnja 2026. proizlazi da su ukratko obrazloženi razlozi presude a na to ročište pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja koja je uredno potpisala zapisnik o objavi presude (javna isprava) bez primjedbi pa su navodi žalbe da sudac nije obrazložio presudu (članak 121. stavak 3. ZUS-a) u suprotnosti sa sadržajem zapisnika i kao takvi neosnovani.

9. Suprotno žalbenim navodima da tužitelju nije omogućeno da se očituje na zaprimljeni spis predmeta treba reći da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, a na koji odgovor se tužitelj očitovao podneskom od 4. ožujka 2024. Također tužitelj je imao dovoljno vremena da do održavanja ročišta za raspravu izvrši uvid u spis predmeta što je profesionalni opunomoćenik tužitelja propustio učiniti pa je opunomoćenik tužitelja izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika na ročištu za raspravu od 22. prosinca 2025. pa sud nije onemogućio tužitelja na održavanje kontradiktorne rasprave.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 31. listopada 2023. tužitelju prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22) kako je to propisano odredbom članka 4. navedene Odluke/22 kojom je izmijenjena odredba članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.

11. Treba reći da je naprijed navedena Odluka/22 temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (Odluka poslovni broj: U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023.).

12. Tužitelj je podnio tužbu protiv rješenja tuženika od 6. prosinca 2023., kojim je, kao što je već navedeno, odbijen njegov prigovor izjavljen protiv rješenja tijela prvog stupnja od 31. listopada 2023., a prvostupanjski sud je osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim, uz obrazloženje kakvo je u presudi dano pa neosnovano tužitelj smatra da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se to prigovoru radi.

13. Prigovor tužitelja da se pravomoćni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa odnosno općeg akta rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području iz svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog ustavom).

13.1. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocijenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt "izjednačen" sa zakonom.

14. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (a u ovom slučaju čak ne pravo nego novčana pomoć) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje beneficija treba smatrati "zakonom", a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne generalne norme), osim po donositelju. Osim toga, treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

15. Nadalje, glede prigovora da pobijani akt nije donesen u Odlukom propisanom roku treba reći da rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta koji je, ocijenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

16. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnog gradskog upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

17. Odredba članka 10. navedene Odluke bila je predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

18. U toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pute jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga, da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).

18.1. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje sud je imao u vidu izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-I-2911/201 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude). Treba reći da je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:

U-III-654/2024 od 25. veljače 2026. odbačena ustavna tužba podnesena u povodu presude i rješenja naprijed navedene odluke ovog Suda poslovni broj: Usoz-254/2023- 7 od 19. prosinca 2023.

19. Nisu osnovani prigovori tužitelja da je predmetnim odlukama povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Naime, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 1744/2023 od 14. studenoga 2023.) istaknuto je da je sud u ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć za roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim, odnosno u skladu s politikom predstavničke većine u Gradskog skupštini Grada Zagreba te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti, pa s obzirom na to da se u Odluci/22 razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijih 15 na 7 godina zaključio da je u tom dijelu primjenjiv stav suda iz ranije presude (točka 35). U konačnici je ocjenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupljeno u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke (točke 51. do 56.).

20. Konačno, u odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (grafološko vještačenje) treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka, ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. i 4. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje upravnih sporova pokrenutih u velikom broju slučajeva od strane opunomoćenika tužiteljice. Naime, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu, te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud i postupio.

21. Neosnovano je pozivanje tužitelja na odluku ovog Suda poslovni broj. Usoz- 25/2024 jer je u konkretnom slučaju, kao što je to sve već naprijed navedeno, ovdje mjerodavna Odluka/22 bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti navedene odluke, koju je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023.

22. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu 3. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić