Poslovni broj: Usž-2272/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Matić, odvjetnik u Zajedničkom uredu Ranić i Matić, Rijeka, Užarska 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Rijeka, Ulica žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi produljenja roka za predaju vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2527/2025-8 od 16. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2527/2025-8 od 16. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/25- 04/1415, URBROJ: 511-09-19-25-5 od 27. studenog 2025. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 27. studenog 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgode izvršenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-211-03/25- 04/1415, URBROJ: 511-09-19-25-2 od 27. listopada 2025., kojim se tužitelju ukida i oduzima vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole] izdana na ime tužitelja.
2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku jer je neformalni zahtjev za produljenje roka za predaju vozačke dozvole tretirao kao zahtjev za odgodni učinak rješenja. Naglašava da zahtjevom nije tražio odgodu do pravomoćnosti spora, već samo kraće dodatno vrijeme za tehničku predaju dokumenta. Ističe da sam sadržaj zahtjeva ne ispunjava uvjete koje zakon propisuje za odgodni učinak, poput navođenja "teško popravljive ili nepopravljive štete", a slijedom čega smatra da sud nije imao osnovu zahtjev okarakterizirati kao prijedlog za odgodu. Ukazuje na to da se njegov zahtjev odnosio isključivo na točku 2. izvornog rješenja (rok za predaju), a ne na točku 1. (ukidanje vozačke dozvole) te da pitanje javnog interesa i sigurnosti prometa nije tema ovog spora, jer se osporava samo rok predaje, a ne pravo na vožnju. Prigovara da sud nije detaljnije obrazložio na koji bi točno način produljenje roka od 30 dana bilo u suprotnosti s javnim interesom te da nije uzeo u obzir razliku između ovog zahtjeva i onog koji je tužitelj doista podnio izravno sudu radi odgodnog učinka, a što smatra bitnim propustom u utvrđivanju činjenica. Slijedom navedenog predlaže ukidanje presude i poništenje spornog rješenja tuženika te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu navodi da ostaje pri odgovoru od 8. prosinca 2025.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.
6. Iz podataka spis predmeta proizlazi da je zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova, tužitelju rješenjem tuženika KLASA: UP/I-211-03/25-04/1415, URBROJ: 511-09-19-25-2 od 27. listopada 2025., točkom 1. izreke ukinuta i oduzeta vozačka dozvola te je istim rješenjem, točkom 2., naloženo tužitelju u roku od 8 dana od dana primitka rješenja predati vozačku dozvolu Službi za upravne poslove Policijske uprave Primorsko goranske Rijeka. Navedeno rješenje tužitelj je zaprimio 14. studenoga 2025., a nakon čega je, 20. studenoga 2025., podnio tuženiku "Zahtjev za produljenje roka" u kojem je tražio dodatnih 30 dana za predaju dokumenta, navodeći da planira osporavati ranije prekršajne naloge.
7. Kvalificirajući navedeni zahtjev kao prijedlog za odgodu izvršenja rješenja tuženik ga je ovdje osporenim rješenjem odbio, uz obrazloženje da bi odgoda bila protivna javnom interesu sigurnosti prometa na cestama.
8. Prvostupanjski je sud potvrdio zakonitost rješenja tuženika dodatno pojasniviši da u konkretnom predmetu nije ispunjena niti jedna od pretpostavki propisanih odredbom članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje u tekstu: ZUP), a slijedom čega nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja za odgodom izvršenja rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole.
9. Odredbom članka 140. stavak 1. ZUP-a propisano je, da na prijedlog stranke radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje, i ako je to nužno produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom, i ako se to ne protivi javnom interesu.
10. Neosnovano tužitelj žalbenim navodima upire na to da se predmetni zahtjev za produljenje roka ne smatra prijedlogom za odgodu izvršenja. Naime, citirani članak 140. stavak 1. ZUP-a predviđa odgodu izvršenja radi izbjegavanja štete, a svako traženje kojim se odgađa ispunjenje obveze naložene izvršnim rješenjem (u ovom slučaju predaja vozačke dozvole u roku od 8 dana) po svojoj pravnoj prirodi predstavlja prijedlog za odgodu izvršenja. Činjenica da tužitelj u svom zahtjevu nije naveo "teško popravljivu štetu" ne mijenja narav zahtjeva, već ga čini neopravdanim u smislu citirane zakonske odredbe.
11. Vezano uz navod da se zahtjev odnosio samo na točku 2. izreke rješenja (rok predaje), Sud ističe da je izvršenje upravnog akta u ovoj stvari upravo predaja same vozačke dozvole u cilju osiguranja sigurnosti prometa na cestama, stoga bi traženje da se taj rok produlji s osam na 30 dana, bilo u suprotnosti s naprijed navedenim.
12. Stoga je i po ocjeni ovog Suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi odgoda izvršenja, u konkretnom predmetu, bila protivna javnom interesu. Sigurnost prometa na cestama i uklanjanje neodgovornih vozača iz prometa predstavlja javni interes čija je zaštita u konkretnom predmetu osigurana mjerama iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. ,108/17., 70/19.,42/20., 85/22., i 144/22., dalje ZSPC), a koji interes nedvojbeno preteže nad privatnim interesom tužitelja da još 30 dana zadrži posjed vozačke dozvole.
13. Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a točka II. utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a jer tužitelj sa žalbom nije uspio.
Zagrebu 3. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
