Poslovni broj: Usž-1864/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Sektora za nadzor građenja, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, klasa: UP/I-362-02/25-02/365, urbroj: 443- 01-14-03-25-11 od 15. rujna 2025., radi odgode inspekcijskog rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2188/2025-14 od 2. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2188/2025-14 od 2. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Državnog inspektorata, Sektora za nadzor građenja, klasa: UP/I- 362-02/25-02/365, urbroj: 443-01-14-03-25-11 od 15. rujna 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja inspekcijskog rješenja, klasa: UP/I-362-02/25- 02/365, urbroj: 443-01-15-25-9 od 25. srpnja 2025.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da iz zapisnika s ročišta od 23. veljače 2026. proizlazi da se tuženik nije odazvao pozivu suda, zbog čega je takvo ponašanje trebalo adekvatno sankcionirati. Navodi da se sud u presudi držao isključivo procesnih radnji, izbjegavajući očitovati se na navode tužitelja da je rješenje tuženika od 27. svibnja 2025. posljedica kaznenih djela jer su podaci u zapisnicima građevinskih i rudarskih inspektora krivotvoreni zbog čega je presuda manjkava. Također, sud je odbio dokazne prijedloge iz razloga suvišnosti, premda je tužitelj nudio, radi neposrednog opažanja, povijesne fotografije iz 1880. i 1883. pa ti dokazi nisu suvišni jer dokazuju da na predmetnoj nekretnini ne postoji nova građevina. Smatra da je rješenje tehnički neprovedivo i pravno manjkavo jer je izostao osnovni geodetski parametar, referentna visinska kota koja je fiksna točka poznate nadmorske visine koja služi kao polazište za mjerenje i određivanje visina drugih točaka na terenu odnosno u rješenju je izostavljena relativna visinska kota radni reper, obilježen na licu mjesta, po kojem se određuje visina kako bi se mogao izračunati volumen onog što se mora ukloniti. Predmet izvršenja na licu mjesta opisanim gabaritima ne postoji pa izvršenje nije objektivno moguće. Protivi se navodu prvostupanjskog suda da tužitelj nije konkretizirao tešku i nenadoknadivu štetu koja bi nastala izvršenjem rješenja. Suprotno pogrešnom stajalištu suda, teška i nenadoknadiva šteta u ovom slučaju očituje se u nepovratnoj promjeni konfiguracije terena i uništenja povijesnog supstrata. Ono bi značilo fizičko razaranje prirodnog integriteta čvrstih monolitnih stijena koje predstavljaju prirodnu baštinu i samih temelja prastaroga "Majstorovića mlina" iz 1880. godine. Nastala bi šteta koja bi bila primarno ekološka, arheološka i povijesna jer bi se provođenjem tehnički neodređenog, ništavog akta trajno uništili materijalni tragovi kulturno povijesne baštine. Smatra da se sud samo formalno poziva na odredbe Zakona o gradnji i Zakona o upravnim sporovima, potpuno ignorirajući da je u konkretnom slučaju primjena tih odredbi rezultat kaznenog djela. Predlaže da se žalba usvoji te da se usvoji tužbeni zahtjev i utvrdi ništavost rješenja o uklanjanju zbog njegove faktične i pravne neizdrživosti i kriminalne podloge na kojoj je utemeljeno.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Tuženik je prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja inspekcijskog rješenja od 25. srpnja 2025. odbio uz obrazloženje da ne postoje pretpostavke za odgodu izvršenja istog, imajući u vidu odredbu članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Tom odredbom je propisano da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke u upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
7. U konkretnom slučaju iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem tuženika od 27. svibnja 2025. naređeno ukloniti u tom rješenju izvedene radove. Rješenjem tuženika od 25. srpnja 2025., čiju odgodu izvršenja tužitelj traži, utvrđeno je da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju od 27. svibnja 2025. koje je postalo izvršno 16. lipnja 2025.
8. I po ocjeni Suda, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni naprijed citirane odredbe članka 140. ZUP-a jer se pod pretpostavkama propisanim odredbom stavka 1. tog članka izvršenje može odgoditi na prijedlog stranke, između ostalog, ako se ne protivi javnom interesu, koja pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena. Naime, napominje se da gradnjom protivno odredbama posebnog zakona stranka svjesno prihvaća posljedice svoje protupravne gradnje jer je zakonom izričito propisana zabrana takve gradnje te je dužnost građevinskog inspektora donijeti rješenje o uklanjanju koje je dužan izvršiti bespravni graditelj (vlasnik ili investitor) pod prijetnjom prisilnog izvršenja putem druge osobe.
9. Osim toga, odredbom članka 103. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23.) propisano je da građevinska inspekcija obavlja inspekcijske nadzore radi zaštite javnog interesa po službenoj dužnosti, na temelju mjesečnih planova rada i sukladno prioritetima određenim u Godišnjem programu rada Državnog inspektorata.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno, budući je uklanjanje bespravno izvedenih radova u javnom interesu, a tužitelj nije dokazao potrebu zaštite nekog njegovog privatnog interesa koji bi bio pretežniji od zaštite javnog interesa, to je osnovano prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Tužitelj u suštini iznosi prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju, kao i rješenja o izvršenju tog rješenja o uklanjanju, a koje prigovore u ovom sporu, odgode izvršenja rješenja, ne može s uspjehom isticati.
12. Pored navedenog, tužitelj neosnovano prigovara povredi prava na pravično suđenje, budući je prvostupanjski sud održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se očitovao i na sve tužbene navode. Stoga, prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisu osnovani jer je prvostupanjski sud razmotrio sve elemente i dao ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koje bi mogle utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.
13. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio, uz obrazloženje da su relevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene u upravnom postupku, radi čega, i po ocjeni ovog Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
14. Konačno, glede prigovora o nedostatnom obrazloženju presude, treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
