Poslovni broj: Usž-281/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AO iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Baničević, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 28/I , protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Split, Mike Tripala 6 , u predmetu radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1633/2024 od 2. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1633/2024 od 2. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/22-02/839, urbroj: 443-02-03- 12-01-24-45 od 25. svibnja 2024. i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje istog tijela i iste klase od 13. prosinca 2022., kojim je tužitelju kao vanknjižnom vlasniku naloženo uklanjanje građevina opisanih tim rješenjem izgrađenih na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno 24. ožujka 2023. te je utvrđeno da je rješenje o prvoj novčanoj kazni zbog nepostupanja sukladno tom rješenju postalo izvršno 27. srpnja 2023., a kako tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju, to mu je izrečena druga novčana kazna u iznosu od 5.308,91 eura te je rješenjem tuženika tužitelj upozoren na mogućnost izricanja treće novčane kazne i izvršenje novčanih obveza sudskim putem.
3. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu kojom u cijelosti ostaje kod razloga na kojima je temeljio tužbu u prvostupanjskom upravnom sporu. Ovi razlozi odnose se na prigovore vezane uz postupak očevida koji je izvršio nadležni inspektor, kao i na pravo stranke na sudjelovanje u upravnom postupku, kao i nadležnost tuženika. Također smatra da izreka rješenja tuženika nema uporišta u Zakonu o Državnom inspektoratu, a kako prvostupanjski sud nije otklonio navedene povrede, smatra da je počinio postupovnu povredu i pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže da Sud žalbu usvoji i usvoji tužbeni zahtjev te tužitelju naknadi trošak upravnog spora uvećano za trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem su se u konkretnom slučaju ispunile zakonom propisane pretpostavke za izricanje druge novčane kazne tužitelju koji nije postupio prema izvršnom rješenju tuženika kojim mu se nalaže uklanjanje građevina izgrađenih bez prethodno ishođene izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole.
7. Presuda prvostupanjskog suda poziva se na odredbu članka 114. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. i 117/21.) koja daje ovlast tuženiku da izvršenje rješenja o uklanjanju građevine nakon isteka roka u kojem je određena mogućnost uklanjanja nezakonito izgrađene građevine izvrši putem treće osobe na trošak izvršenika, kao i ovlast za izricanje tri novčane kazne kojima se izvršenika prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine prije njezina uklanjanja putem treće osobe.
8. Presuda prvostupanjskog suda također se poziva na odredbu članka 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) kojom je propisan način na koji nadležno tijelo prisiljava izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom.
9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je da je presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-635/2024 od 22. svibnja 2024. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev za poništenje rješenja o uklanjanju građevine od 13. prosinca 2022. Prvostupanjskom presudom također je utvrđeno da je ovaj Sud potvrdio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika kojim mu je izrečena prva novčana kazna.
10. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je nadležni inspektor proveo kontrolni inspekcijski pregled 22. svibnja 2024., nakon čega je donio rješenje koje tužitelj osporava u ovoj upravnoj stvari.
11. Analizom razloga na kojima tužitelj temelji žalbu u ovom upravnom sporu u odnosu na razloge koje sadrži prvostupanjska presuda Sud je utvrdio da ne postoji niti jedan od zakonom propisanih razloga zbog kojih bi prvostupanjsku presudu valjalo poništiti.
12. Naime, tužitelj je i tijekom prvostupanjskog upravnog spora osporavao način na koji je nadležni inspektor utvrdio da tužitelj nije izvršio rješenje o uklanjanju, odnosno okolnost da nije bio prisutan očevidu koji je inspektor tuženika na predmetnoj nekretnini izvršio 22. svibnja 2024. Prvostupanjskom presudom pravilno je tužitelju ukazano da inspekcijski pregled kojeg nadležni inspektor obavlja radi utvrđivanja činjenica iz svoje nadležnosti ne predstavlja očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku, a ovo utvrđenje tužitelj nije doveo u sumnju žalbenim navodima.
13. Tužitelj je također prigovarao nadležnosti tuženika da donese osporeno rješenje, kao i izreci rješenja tuženika te ga je sud prvog stupnja pravilno uputio na odredbu članka 3. i 25. Zakona o Državnom inspektoratu vezano za nadležnost tuženika, kao i na odredbu članka 98. stavka 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku u svezi s odjeljkom 8. Zakona o Državnom inspektoratu koji propisuju posebne odredbe o inspekcijskom nadzoru građevinskog inspektora.
14. Navedena stajališta sadržana u prvostupanjskoj presudi u svemu su suglasna sa stajalištima ovog Suda izraženim u ranijim odlukama.
15. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost navedenih stajališta, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.
16. Budući da nije uspio sa svojom žalbom, to nije osnovan niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
17. Stoga je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.
U Zagrebu 3. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
