REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-839/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R- 192/2024-2 od 16. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-75/2023 od 6. listopada 2023., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane RH, OIB:66486182714 isplatiti tužitelju DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 1.710,21 eur/12.885,65 kuna uz zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to na valutu HRK do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu tekućom:
- na iznos od 67,29 eur / 506,98 kuna od 16.07.2012. godine
- na iznos od 341,02 eur / 2.569,43 kuna od 16.08.2014. godine
- na iznos od 735,90 eur / 5.544,62 kuna od 16.05.2013. godine
- na iznos od 391,83 eur / 2.952,27 kuna od 16.06.2013. godine
- na iznos od 9,26 eur / 69,79 kuna od 16.11.2013. godine
- na iznos od 55,71 eur / 419,76 kuna od 16.03.2014. godine
- na iznos od 109,20 eur / 822,80 kuna od 16.06.2014. godine
pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se isplata glavnog potraživanja uz pripadajuću zateznu kamatu izvrši na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.
III. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.268,30 eur / 29.875,00 kn, uz zateznu kamatu tekuću od 6. listopada 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.".
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
''Djelomičnom odbijanjem kao neosnovane, a u preostalom dijelu prihvaćanjem kao osnovane žalbe tuženice, presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr -
75/2023 od 6. listopada 2023. se:
- potvrđuje u odnosu na točku I. izreke,
- potvrđuje u odnosu na točku III. izreke, i to u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.710,21 eur / 12.885,65 kuna,
- preinačuje se odnosu na točku III. izreke, i to u dijelu početka tijeka zakonske zatezne kamate na priznati iznos parničnog troška i to na način da ista počinje teći od 6. listopada 2023., dok u preostalom dijelu točke III. izreke i to onom koji se odnos i na tijek zakonske zatezne kamate presuda ostaje neizmijenjena.''.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3399/2025-2 od 21. listopada 2025. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv dosuđujućeg dijela presude Županijskog suda Puli-Pola broj Gž R-192/2024-2 od 16. prosinca 2024. zbog pravnog pitanja:
''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu koje službene evidencije su isprava koju poslodavac vodi po zakonu, a u kojoj se radno vrijeme evidentira istodobno kad se rad i vrši, a ovjeru takve evidencije vrši zapovjednik postrojbe te je ista potpisana od strane tužitelja i tužitelj prilikom potpisivanja evidencijama nije prigovarao?''.
4. Tuženica je protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu, a tužitelju naložiti da joj naknadi troškove postupka ili ukinuti obje nižestupanjske presude ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode revizije i predložio istu odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je neosnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.710,21 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama s osnova neisplaćenih razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, u razdoblju od 23. studenoga 2011. do 1. lipnja 2014.
9. U postupku je utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu kao djelatna vojna osoba obavljao poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama te da mu dodaci na plaću za taj rad nisu isplaćeni. Na temelju iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno je da evidencije koje je tuženica vodila nisu vođene prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja na terenu, kao i da u tim evidencijama postoji niz bitnih nedostataka zbog manjkavosti u njihovu vođenju i podacima koji su u njima naznačeni.
10. Stoga su sudovi, na temelju navedenih utvrđenja te nalaza i mišljenja sudskog vještaka u varijanti 3. prekovremenog rada na terenu s umanjenjem za iskorištene slobodne dane, prihvatili tužbeni zahtjev, pozivom na odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/2009) koja je donijeta na temelju odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj 33/2002, 58/2002 i 76/2007) i odredbe čl. 96. st.1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/2002, 58/2002, 175/2003, 136/2004, 76/2007 i 88/2009), pozivom na Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/2009) koji se primjenjuje od 1. listopada 2009., pozivom na odredbe čl. 136, čl. 139. i čl. 155. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/2013) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., kao i na odredbu čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/2009, 61/2011, 82/2012 i 73/2013 – dalje: ZR) i odredbu čl. 131. st. 4. ZR prema kojoj u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ZR na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
11. U revizijskom stadiju postupka sporan je način utvrđivanja sati prekovremenog rada i u vezi s tim imaju li personalni dokazi poput iskaza svjedoka i tužitelja prednost i veću vjerodostojnost u odnosu na materijalne dokaze, evidencije radnog vremena poslodavca, koje je tužitelj potpisao i pritom nije iznosio prigovore.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023. zauzeo pravno shvaćanje, koje glasi:
"Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.".
13. Reafirmirajući citirano pravno shvaćanje i primjenjujući ga na okolnosti ovog konkretnog slučaja, vijeće ocjenjuje da nižestupanjski sudovi činjenično stanje nisu utvrdili neargumentiranim davanjem prednosti personalnim dokazima u odnosu na materijalne dokaze. To stoga jer su iskaze svjedoka i tužitelja sudovi ocijenili kao istinite i vjerodostojne zbog njihove suglasnosti i u kontekstu s drugim činjenicama koje su obuhvaćene citiranim pravnim shvaćanjem revizijskog suda i to nevjerodostojnošću evidencija tuženice koje nisu uredno vođene zato što je primjerice upisan samo dio odrađenih sati, vrsta službe nije uvijek upisana i nije uvijek pravilno upisana te radno vrijeme na terenu nije pravilno upisivano.
13.1. Pritom treba navesti hrvatsko postupovno pravo ne radi gradaciju dokaza s obzirom na vrstu i snagu uvjerljivosti, već svi dokazi koje parnični sud može provesti i koji mu stoje na raspolaganju imaju istu dokaznu snagu, isti snagu uvjerljivosti i na sudu je ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti i tako utvrditi činjenično stanje. Pritom o okolnostima svakog slučaja, sadržaju dokaza i njihovom međusobnom odnosu ovisi koje će dokaze sud ocijeniti kao vjerodostojne.
14. Slijedom toga, odgovor na postavljeno pravno pitanje jest da personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka mogu imati veću vjerodostojnost pa stoga i prednost u odnosu na materijalne dokaze, dostavljene evidencije o radu koje vodi poslodavac i u slučaju kad su potpisani od strane tužitelja koji prilikom potpisivanja nije iznosio prigovore, kada sve okolnosti konkretnog slučaja na to upućuju što znači da se na postavljeno pravno pitanje ne može dati jednoznačan odgovor koji bi imao univerzalnu vrijednost i vrijedio za sve ovakve ili buduće iste ili slične sporove.
15. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, revizija tuženice je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izrec i ove odluke.
Zagreb, 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Dražen Jakovina
