REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-759/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, kojega zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-164/2024-2 od 25. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-289/2022-16 od 8. srpnja 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-164/2024-2 od 25. rujna 2024. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 1.03.2017.g. do 30.09.2019.g. u ukupnom iznosu od 45,87 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,02 € teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 € teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,90 € teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,38 € teče od 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 35,66 € teče od 15. travanj 2019.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 455,00 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-289/2022-16 od 8. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 67/2025 -2 od 9. rujna 2025., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-164/2024-2 od 25. rujna 2024. zbog pravnog pitanja:

"Je li prvostupanjski sud, u sporu male vrijednosti, vezan činjenicama koje je tužitelj iznio u tužbi?".

4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti odluku drugostupanjskog suda i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti da mu naknadi troškove postupka ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode tuženika iznesene u reviziji i predlaže reviziju odbiti, a tuženiku naložiti da joj naknadi troškove revizijskog postupka.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

9. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP.

10. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i naknade plaće s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje potraživanje tužiteljica, zaposlenica tuženika, temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da joj tuženik u utuženom razdoblju nije pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće jer joj je isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na odrađene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad, bez ostalih dodataka (uvećanja za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, blagdanom i za otežane uvjete rada za sve odrađene sate), isplatu kojih je tužbom zahtijevala u ovom postupku. Posljedično tome, prema navodima tužbe, tuženik je pogrešno obračunao i isplatio, u umanjenom iznosu, naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju, isplatu kojih tužiteljica također zahtjeva u ovom predmetu.

11. Sudovi su prihvatili tužbeni konačno postavljeni tužbeni zahtjev, postavljen nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 10.lipnja 2024. i dosudili tužiteljici 45,87 EUR s osnove naknade razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Pritom su se pozvali na odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 14313 - dalje: KU/2013), Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 96/15), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 - dalje: KU/2018), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama broj 141/12 - dalje: TKU/2012 ("Narodne novine", broj 128/17 - dalje: TKU/2017), Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 92/19).

12. Tuženik u reviziji navodi da je tužiteljica zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, temeljila isključivo na činjenici da joj tuženik nije isplatio dodatke na plaću za odrađene sate prekovremenog rada i to dodatke za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom što je za posljedicu imalo pogrešan obračun i isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja. Ističe da je prihvaćanje tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio na činjenicama koje tužiteljica nije iznijela u tužbi i o kojima se nije raspravljalo pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP. Nadalje, tuženik sadržajno ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

13. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li sud prihvatio tužbeni zahtjev utemeljen na činjenicama drugačijim od onih na kojima je, u smislu čl. 7. st. 1. ZPP odnosno čl. 461.a st. 2. ZPP, utemeljen ovaj spor i time tužiteljici dosudio iznos za nešto što tužbom nije zahtijevala te je li na taj način prekoračio tužbeni zahtjev.

14. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sukladno čl. 461.a st. 2. ZPP u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Prema st. 9. istog članka stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 6. i st. 7. tog članka.

15. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Prvostupanjski sud je, u sporu male vrijednosti, vezan činjenicama koje je tužitelj iznio u tužbi osim u slučaju kad su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 461.a st. 9. ZPP.

16. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužiteljica u tužbi navela da joj je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isplaćena u umanjenom iznosu jer joj tuženik u utuženom razdoblju na odrađene sate prekovremenog rada nije plaćao dodatak za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, blagdanom i za otežane uvjete rada za sve odrađene sate. Nakon toga, na pripremnom ročištu tužiteljica je predložila vještačenjem utvrditi i je li joj naknada za godišnji odmor i bolovanje obračunata i isplaćena sukladno Kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu.

16.1. Na temelju financijskog vještačenja provedenog u prvostupanjskom postupku utvrđeno je da tužiteljica u razdoblju od 1. ožujka 2017. do 30. rujna 2019. nije radila prekovremeno, odnosno da su joj svi odrađeni sati evidentirani i da nema osnove za izračun razlike dodataka, jer su joj svi dodaci uredno plaćeni. Međutim, u nalazu i mišljenju vještaka je navedeno da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana jer naknada plaće za sporno razdoblje nije utvrđena kao prosjek prethodno isplaćenih plaća. Nakon toga je tužiteljica, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, postavila tužbeni zahtjev (podneskom od 10. lipnja 2024.) za isplatu razlike plaće koja je posljedica pogreške u obračunu plaća, koja pogreška nije vezana za obračun i isplatu dodataka na plaću sate odrađene u prekovremenom radu, za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, blagdanom i za otežane uvjete rada.

17. U navedenim okolnostima u kojima je prihvaćeni tužbeni zahtjev, postavljen podneskom od 10. lipnja 2024., pri čemu prvostupanjski sud nije naveo jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. čl. 461.a st. 2. i st. 9. ZPP, drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske odluke nije dao jasne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu da je prvostupanjska odluka utemeljena na činjenicama navedenim u tužbi odnosno iznesenim sukladno odredbi čl. 7. st. 2. ZPP i čl. 461.a st. 2. i st. 9. ZPP. Na taj način je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuta pobijana drugostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. U nastavku postupka sud drugoga stupnja će otkloniti nepravilnost zbog koje je došlo do počinjenja bitne povrede odredaba postupka i potom donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 2. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Dražen Jakovina