REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1678/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lane Krečić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene ED, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO-536/2022 od 30. studenog 2022., preuzete po Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) pod brojem KO-DO- 157/2023, nakon održane javne rasprave 11. veljače 2026. i 2. rujna 2026., u prisutnosti savjetnika u OKDO Zagreb PD, optužene i branitelja optužene, odvjetnika Tihomira Zebeca, dana 2. rujna 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-1678/22-2 od 1. prosinca 2022.

II. Optužena ED, s nadimkom E, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ID i KD, rođena **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom višom sportskom školom u NR Kina, profesionalna sportašica, zaposlena u Tim wind TG d.o.o, s plaćom od 950,00 eura, vlasnica stana na adresi prebivališta kvadrature od 112 metara kvadratnih, u izvanbračnoj zajednici, bez djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana,

k r i v a j e

što je:

5. srpnja 2017. u Zagrebu i Varaždinu, podnijela zahtjev za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija kako bi u Hrvatskoj mogla obavljati posao sportskog trenera i tome kao dokaz o školovanju i stečenoj stručnoj spremi priložila neoriginalnu diplomu o završenom dvogodišnjem stručnom studiju - smjer sportski trener u Općoj visokoj školi, Institutu za tjelesnu kulturu u Shenyangu , broj 00633296 od 1. srpnja 1997., a koju diplomu je prethodno 28. listopada 2016. pod brojem Ov:139/16 u Uredu stalnog sudskog tumača za kineski i njemački jezik Željke Kruger prevela s kineskog na hrvatski jezik te je potom 24. srpnja 2017. navedenu diplomu iako svjesna da je riječ o neoriginalnoj diplomi s neistinitim podacima predala na ovjeru te je javni bilježnik Lana Mihinjač ne sumnjajući u autentičnost takve diplome istu diplomu ovjerio pod brojem Ov-6280-17, a temeljem kojeg zahtjeva joj je Središnji državni ured za šport 18. listopada 2017. izdao rješenje temeljem kojeg joj se priznaje inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije sportskog trenera u Republici Hrvatskoj te joj se omogućava pristup i obavljanje regulirane profesije sportskog trenera u Republici Hrvatskoj u sportu stolni tenis,

dakle, lažnu ispravu nabavila radi uporabe i uporabila je kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave te dovođenjem u zabludu nadležno tijelo učinio da ovo u javnoj ispravi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu,

čime je počinila kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave – opisano u članku 278. stavak 1. i 3. KZ-a, a kažnjivo po članku 278. stavku 3. KZ-a i kazneno djelo krivotvorenja – ovjeravanjem neistinitog sadržaja – opisano i kažnjivo po članku 281. stavak 1. KZ-a, sve u vezi članka 51. KZ-a.

III. Temeljem članka 278. stavak 3. KZ-a optuženoj ED se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

IV. Temeljem članka 281. stavak 1. KZ-a optuženoj ED se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

V. Temeljem članka 51. KZ-a optužena ED se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

VI. Temeljem članka 56. KZ-a optuženoj se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VII. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optužena je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) eura, a koji trošak je dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Podignuta je uvodno citirana optužnica protiv optužene zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ-a i iz članka 281. stavak 1. KZ-a, u svezi s člankom 51. KZ-a.

1.1. Dana 1. prosinca 2022. ovaj sud je donio presudu s kaznenim nalogom broj K- 1678/22-2 protiv kojeg je optužena uložila prigovor, a sukladno čemu je isti valjalo staviti izvan snage.

2. Optužena pozvana da se očituje o optužbi izjavila je da se ne smatra krivom za kaznena djela koja joj se optužnicom stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitano je i pregledano: dopis Državnog ureda za šport od 10. svibnja 2019. (list 4-5 spisa), e-mail poruka od 8. svibnja 2019. (list 19 spisa), zahtjev za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan od 5. srpnja 2017. (list 22-23 spisa), preslika diplome Opće visoke škole od 1. srpnja 1997. (list 25-27 spisa), rješenje Središnjeg državnog ureda za šport od 18. listopada 2017. (list 33-35 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 9. rujna 2019. (list 44 spisa), te potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 9. rujna 2019. (list 45 spisa), odgovor Interpola Peking (list 49 spisa), nastupi na reprezentaciju RH (list 137-143 spisa), potvrde i prijevodi istih (list 144-155 spisa), obavijest Interpola Peking od 20. travnja 2026. (list 167-173 spisa), te predane potvrde obrane 2. rujna 2026., a na kraju dokaznog postupka, prije nego što je optužena iznijela obranu, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu (list 113 i 115 spisa).

4. Obranu je optužena ED iznijela na kraju dokaznog postupka te je navela kako je u Republiku Hrvatsku došla 1999., a 2006. je dobila hrvatsku putovnicu te je počela igrati za RH. Rekla je da je vrhunska sportašica i nije vadila krivo diplomu, nego kako je imala vrhunski status u Kini to je mogla ići na bilo koji fakultet te joj je tako trenerica ponudila da dođe u [adresa] na sveučilište i da tamo dobije diplomu nakon dvije godine, s time da tamo nije trebala polagati ispite niti ići na predavanja. Diploma joj nije niti trebala do 2010., već ju je odlučila izvaditi jer je htjela polagati ispit u Hrvatskoj za sudskog tumača pa je onda htjela priložiti tu diplomu, a na sudu je puno pomagala u prevođenju sa kineskog. Nije mogla ići u Kinu te joj je zato agencija poslala tu diplomu u RH, a jako dobro poznaje zakon te tako zna da nije ništa krivo napravila, odnosno namjerno. Savez ju je zamolio da im pomogne i nije se gurala da bude trenerica, a kako joj je plaća bila 2.000,00 kuna to nije imala niti razloga za taj novac tako nešto napraviti. Dobro zna tko ju je prijavio i tko je pisao HOO-u i Stolnoteniskom savezu, a to je bio trener koji je bio prije nje i koji nije htio da ona bude trener, a taj isti je poslije sa svakim trenerom i savezom imao problema. Čak je u Francusku i Španjolsku slao dopise kako bi provjerio da li je igrala ili trenirala tamo. Od 2020. više se ne bavi trenerskim poslom niti se želi vratiti u savez, već samo pomaže savezu u vezi sa suradnjom sa Kinom. Na Olimpijadi 2012. predstavljala je RH u Londonu te je bila sedam ili osam puta na svjetskim prvenstvima i osam puta na europskim prvenstvima.

4.1. Na poseban upit branitelja odgovorila je kako nije imala nikakav razlog posumnjati u istinitost sadržaja diplome koju joj je agencija dostavila. Jako joj je žao i teško joj je zbog ovog postupka. Nije bila svjesna da daje ovjeriti nešto iz te diplome što ne bi bilo istinito. Da je znala da bi mogao biti bilo kakav problem s tom diplomom, onda bi upisala u savezu tečaj te bi kroz dva mjeseca dobila potvrdu da je trenerica, a radi se o tečaju saveza. Optužena nije željela odgovarati na pitanja zastupnika optužbe i suda.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je u inkriminirano vrijeme optužena podnijela zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije kako bi u RH mogla obavljati posao sportskog trenera i tome kao dokaz o školovanju i stečenoj stručnoj spremi priložila diplomu o završenom dvogodišnjem stručnom studiju, smjer sportski trener na Općoj visokoj školi, Institutu za tjelesnu kulturu u Shenyangu , koja diploma je prevedena od strane stalnog sudskog tumača s kineskog na hrvatski jezik i koja diploma je potom ovjerena kod javnog bilježnika, a temeljem kojeg zahtjeva i priložene diplome je Državni ured za šport donio rješenje kojim se optuženoj priznaje inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije sportskog trenera u RH te joj se omogućava pristup i obavljanje regulirane profesije sportskog trenera u RH u stolnom tenisu, a obzirom isto proizlazi iz materijalne dokumentacije pročitane tijekom dokaznog postupka, kao i iz obrane optužene. Ono što je u ovom postupku bilo sporno jest da li je optužena nabavila predmetnu diplomu, znajući da se radi o neistinitoj diplomi te onda istu dala prevesti i ovjeriti, a sve kako bi dobila u RH status sportskog trenera.

6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu, ovaj sud je utvrdilo da je optužena počinila kazneno djelo krivotvorenja isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja i to upravo na način kako joj je to stavljeno na teret optužnicom.

7. Naime, iz potvrde o privremenom oduzimanju proizlazi da je od optužene oduzeta predmetna diploma Opće visoke škole Instituta za tjelesnu kulturu u Shenyangu, NR Kine No: 00633296.

8. Iz zahtjeva za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan od 5. srpnja 2017. proizlazi da je optužena podnijela navedeni zahtjev kako bi u RH mogla obavljati posao sportskog trenera, a koji zahtjev je zaprimio Središnji državni ured za šport 10. srpnja 2017., uz prilaganje ovjerene diplome Opće visoke škole No: 00633296, prevedene s kineskog jezika na hrvatski, u kojoj je napisano kako je studentica AD, ženskog spola, rođena **.**.1975., od rujna 1995. do srpnja 1997. pohađala na ovoj školi dvogodišnji stručni studij - smjer sportski trening, položila sve predmete propisane programom studija sa zadovoljavajućim rezultatom, te da joj se odobrava diploma.

9. Iz rješenja Središnjeg državnog ureda za šport URBROJ: 518-06-17-0005 od 18. listopada 2017. proizlazi da je isti ured priznao optuženoj inozemnu stručnu kvalifikaciju za obavljanje regulirane profesije sportskog trenera u RH te joj omoguć io pristup i obavljanje regulirane profesije sportskog trenera u RH u sportu stolni tenis.

10. Iz e-mail poruke od 8. svibnja 2019. proizlazi da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova izvijestilo Središnji državni ured za šport da je od Veleposlanstva Republike Hrvatske u Narodnoj Republici Kini dobilo e-mail poruku od Opće visoke škole, Instituta za tjelesnu kulturu u Shenyangu, kako je službeni pečat predsjednika Sveučilišta sličan, ali ne onakav kakav je na dostavljenoj diplom i.

11.Iz odgovora Interpola Peking proizlazi kako provedenim provjerama nije utvrđeno da bi optužena diplomirala na Institutu za tjelesnu kulturu u Shenyangu te da nije pronađena potvrda broj 00633296.

12. Iz dokumentacije koju je optužena predala sudu proizlazi da je nastupala za reprezentaciju Hrvatske na svjetskim i europskim prvenstvima, olimpijskim i europskim igrama, te klupskim takmičenjima. Jednako tako, iz istih proizlazi da je optužena trenirala stolni tenis na Odjelu za stolni tenis Sveučilišta za sport Shenyang od 1995. do 1997., kao i da je bila profesionalna igračica stolnog tenisa Sportske radne postrojbe Sveučilišta za sport pokrajine Jilin, a od kuda je upućena na Sveučilište za sport Shenyang, Odjel za stolni tenis, gdje je trenirala i pohađala sustavnu sveučilišnu edukaciju, ekvivalentnu visokoškolskoj razini obrazovanja.

13. Sukladno prijedlogu obrane putem Interpola Peking poslan je dodatni upit Općoj visokoj školi Instituta za tjelesnu kulturu u Shenyangu da li je optužena od 1995. do 1997. studirala na tom institutu, da li je stekla status diplomanta, kao i da li je onda na temelju tog statusa kao iznimni sportaš dobila putem vanjske agencije predmetnu diplomu No: 006333296 1. srpnja 1997., broj škole 10176, uz daljnju tvrdnju optužene kako NR Kina nije pronašla izdanu diplomu jer se institut selio, kao i da je diplomu za nju pribavila neka vanjska agencija pa da je to isključivi razlog ne pronalaska diplome.

13.1. Dana 21. travnja 2026. sudu je dostavljen dopis u ime Službe za operativnu međunarodnu policijsku suradnju uz odgovor Interpola Peking kako od ožujka 1995. do srpnja 1997. AD nije studirao niti trenirao na Sportskom sveučilištu Shenyang, kao i da je diploma broj [broj svjedodžbe] originalna, ali je izdana **.**.1997. VD (muško, rođen **.**.1979.), koji je studirao sportski trening na Sportskom sveučilištu u Shenyangu, dok ista nije izdana tvrtki Tian Yuan.

14. Materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka u potpunosti je prihvaćena, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

15. Nasuprot tome, obranu optužene sud je prihvatio samo u dijelu da je kao kineska stolno tenisačica igrala za RH i istu predstavljala, kao i da je u NR Kini trenirala i profesionalno igrala stolni tenis, obzirom je taj dio u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom. Sud nije prihvatio ostatak obrane optužene jer ju smatra isključivo usmjerenom k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s pročitanom materijalnom dokumentacijom.

15.1. Iznoseći svoju obranu optužena je navela kako nije trebala polagati ispite i ići na predavanja da bi dobila, to jest stekla pravo na spornu diplomu, već da je mogla iz bez polaganja ispita dobiti diplomu jer je u Kini imala vrhunski status kao sportaš. Čitajući spornu diplomu, koju je je optužena priložila uz zahtjev za dobivanje statusa trenera u RH međutim piše da je optužena položila sve predmete propisane programom studija sa zadovoljavajućim rezultatom te da joj se odobrava diploma , a iz čega bi onda proizlazilo da je polagala ispite i položila predmete, iako sama to negira i tvrdi da nije trebala polagati, a posve je nevjerojatno da bi netko zaboravio da je položio sve propisane predmete i tvrdio onda drugačije. Daljnja okolnost koju je optužena u svojoj obrani navela jest da nije mogla ići u Kinu pa da je zato agencija, bez navođenja imena agencije, ishodovala predmetnu diplomu za nju te da nakon što ju je onda dobila od agencije nije imala razloga vjerovati da nešto iz diplome nije istinito, kao i da nije bila svjesna da je ovjerila nešto neistinito. Sud ne vjeruje da je tome tako jer iz ničega ne proizlazi da bi netko drugi ishodovao diplomu za optuženu, već je to neuspjela konstrukcija obrane, koju je pobila dodatna provjera s Interpolom Peking, koji je jasno potvrdio da predmetna diploma nije izdana tvrtki Tian Yuan te da optužena nije studirala na Sportskom sveučilištu Shenyang, kao i da je diploma broj [broj svjedodžbe] izdana muškoj osobi VD, a ne optuženoj. Iz potvrda koje je optužena dostavila sudu ostaje mogućnost da je optužena trenirala i pohađala neku edukaciju u sklopu Sveučilišta Shenyang, no nedvojbeno je utvrđeno i potvrđeno da na istome nije stekla diplomu, kao i što nije pohađala tamo studij, a teza obrane da je ta neka vrsta pohađane edukacije ekvivalentna visokoškolskoj razini obrazovanja nije pobila činjenicu da na istome sveučilištu nije diplomirala, kao i da očito nije predmetna diploma izdana njoj, već drugoj muškoj osobi koja je tamo uistinu i pohađala studij. Jasno je da sud ne mora poznavati sustav školovanja u NR Kini i da se isti može razlikovati od sustava obrazovanja u RH, no krivotvorena isprava je upravo potvrđena po NR Kini, a ne RH, tako da dvojbe oko toga nema, kao i da je optužena bila svjesna da nije stekla diplomu koju je priložila.

15.2. Dakle, iako optužena osporava da bi počinila predmetna kaznena djela, sud njezinu obranu nije mogao prihvatiti, budući da je suprotna izvedenim dokazima te je imajući na umu upravo sve navedeno obrana ocijenjena konstrukcijom kojom optužena pokušava otkloniti kaznenopravnu odgovornost za učinjeno , no u istome nije uspjela, obzirom je obrana ocijenjena kao neuvjerljiva, kontradiktorna, te suprotna ključnim prihvaćenim dokazima. Valja napomenuti kako je optužena jedina imala motiv za počinjenje predmetnih kaznenih djela, a upravo kako bi stekla status trenera, a za predmetni postupak je potpuno nevažno da li je bila vrhunski sportaš ili ne, s time da se od vrhunskih sportaša očekuje iznimno ponašanje i izvan sportskih terena.

16. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, to jest potpuno neuvjerljivu obranu optužene s jedne strane te jasnu i uvjerljivu materijalnu dokumentaciju s druge strane, nesporno je utvrđeno da je optužena počinila terećena kaznena djela. Naime, ovaj sud ne dvoji da je upravo optužena kao jedina zainteresirana pribavila neistinitu diplomu, koju je potom i ovjerila te takvu predala uz zahtjev, a kako bi ishodila status trenera. Iz navedenog proizlazi da je optužena bila svjesna svojih djela kao i da je htjela isto učiniti.

16.1. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optužene, zbog čega je sud utvrdio da je optužena upravo svojim ponašanjem ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ-a i iz članka 281. stavak 1. KZ-a za koja je i oglašena krivom.

17. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

17.1. Kao olakotne okolnosti na strani optužene sud je cijenio korektno držanje pred sudom te kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, dok posebnih otegotnih okolnosti nije pronašao.

18. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ-a i iz članka 281. stavak 1. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optužene, odnosno da je ista kaznena djela počinila s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

18.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženoj utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. KZ-a i osam mjeseci za kazneno djelo iz članka 281. stavak 1. KZ-a te ju primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je potom optuženoj izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome vodio računa da se radi o osobi koja je kazneno i prekršajno neosuđivana pa stoga smatra da jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženoj. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optužene, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Stoga sud smatra da je rok provjeravanja od četiri godine, što u konkretnom slučaju znači da kazna zatvora na koju je optužena osuđena neće biti izvršena ukoliko u tom roku ista ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

19. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženoj je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima , koje troškove je dužna platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optužene, imajući pri tome na umu da je zaposlena te da je vlasnica nekretnine.

U Zagrebu 2. rujna 2026.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-157/2023

2. optuženoj ED, [adresa]

3. branitelju optužene, odvjetniku Tihomiru Zebecu