Poslovni broj: Usž-2768/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LEMO d.o.o. Tar, Turistička 22, OIB: 01509195120, zastupan po opunomoćeniku Antonu Denoni, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona j.t.d., Rijeka, Korzo 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-617/2024-9 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-617/2024-9 od 30. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-10/23-01/32, URBROJ: 513- 04-24-3 od 31. siječnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Poreč, KLASA: UP/I-410-23/22-27, URBROJ: 513- 07-18-02-23-8 od 13. lipnja 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 31. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 13. lipnja 2023., kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog privremenim poreznim rješenjem, KLASA: UP/I-410-23/22-20/7, URBROJ: 513-07-18-02-23-1 od 10. siječnja 2023.
3 Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Tužitelj u bitnom ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je tužitelju bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju privremenog poreznog rješenja, a čiju obnovu tužitelj traži. Smatra kako prvostupanjski sud nije proveo potpuni postupak niti je raspravio o svim navodima i prigovorima u vezi upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu. Tužitelj navodi da iako prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj bilo omogućeno sudjelovanje u postupku pozivom od 6. srpnja i 7. studenoga 2020. ističe kako osporava pravilnost i zakonitost dostave samog rješenja, a što sud uopće nije razmatrao na pravilan način. Ističe kako dostava poreznog akta nije provedena u skladu s pravilima o osobnoj dostavi jer je nedvojbeno da zakonska zastupnica tužitelja nije primila predmetno privremeno rješenje niti je o dostavi bila na pravilan način obavještena te je tužitelj tu okolnost dokazao i potkrijepio nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje za grafološko vještačenje prof. Ljerke Zdunić iz kojeg jasno proizlazi da potpis na dostavnici ne pripada zakonskoj zastupnici niti bilo kojoj drugoj osobi ovlaštenoj s pravom zastupanja tužitelja. Tužitelj zaključno smatra kako je neutemeljeno stajalište prvostupanjskog suda da nije učinio vjerojatnim ključnu okolnost iz članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku te se takvo postupanje ne može smatrati zakonitim niti u okviru minimalnog standarda pravičnog postupanja. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi osporenu presudu te presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Tuženik iako uredno pozvan, nije dostavio odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud održao raspravu te je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Prvostupanjski je sud nakon uvida u spis tuženika i sudski spis ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da su tužitelju privremenim poreznim prvostupanjskim rješenjem od 10. siječnja 2023. utvrđene porezne obveze protiv kojeg rješenja tužitelj nije podnio žalbu već je podnio prijedlog za obnovu postupka na temelju članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) te ujedno i žalbu protiv tog rješenja. Tužitelj prijedlog za obnovu postupka temelji na činjenici da osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku te da niti dostava tog rješenja nije izvršena prema pravilima o osobnoj dostavi.
9. Prema stanju spisa predmeta i obrazloženju osporene presude proizlazi da je privremeno prvostupanjsko porezno rješenje od 10. siječnja 2023. doneseno nakon što je tužitelj pozvan na dostavu porezne prijave poreza na dobit za 2021. i to pozivima od 6. srpnja i 7. studenoga 2022., koje je tužitelj uredno primio 11. srpnja i 11. studenoga 2022. te je također tim pozivima tužitelj obavješten da ukoliko ne dostavi traženu obračunsku prijavu u roku 8 dana od dana primitka da će se visina porezne osnovice utvrditi procjenom u skladu s važećim propisima što je u konačnici i učinjeno donošenjem navedenog privremenog poreznog rješenja.
10. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP-a propisano je da obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od 3 godine od dostave rješenja stranci ako osobi koja je sudjelovala u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.
11. S obzirom da iz naprijed navedenog proizlazi da je tužitelju dostavom poziva od 6. srpnja i 7. studenoga 2022. bilo omogućeno sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju privremenog poreznog rješenja čiju obnovu tužitelj traži proizlazi da tužitelj nije učinio vjerojatnim razlog za obnovu postupka. U odnosu na ponovljeni navod iz žalbe da tužitelju nije na pravilan način dostavljeno rješenje osnovano prvostupanjski sud ističe da se navedena okolnost ne može podvesti pod razlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP -a te se ujedno ističe da je navedeno rješenje tužitelju u konačnici i dostavljeno 16. siječnja 2023. Nadalje pravilno prvostupanjski sud navodi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 12. lipnja 2023. odbačena žalba tužitelja kao nepravodobna, a koje rješenje nije niti predmet ovog spora.
12. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo obrazložene i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj Sud pa se navodi žalbe istovjetni navodima tužbe ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
13. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 2. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
