Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-660/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dijani Malobabić Lonjak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska Avenija 6, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7580/2025-11 od 1. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni P-7580/2025-11 od 1. lipnja 2026. pod točkom I. i II. izreke, dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 214,04 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2026. do isplate i pod točkom IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7580/2025-11 od 1. lipnja 2026. u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 187,50 eur s pripadajućom zateznom kamatom (preko iznosa od 214,04 eur) te za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja DF za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2026.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja DF i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 7580/2025-11 od 1. lipnja 2026. u dijelu točke III. izreke kojim tužitelju nije dosuđen daljnji zatraženi trošak postupka u iznosu od 325,01 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2026.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 462,50 eur.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 78,13 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora o kreditu, broj ugovora: 016- 354/2008 od dana 23.06.2008. godine, javnobilježnički potvrđen kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, iz Zagreba, Savska 9, dana 24.06.2008. godine, pod brojem OV-7806/2008, sklopljenog između tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB 14036333877 kao kreditora, sve u dijelu u kojem je ugovoreno da se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku naknadu u visini 1,50 % od iznosa kredita jednokratno, sve pod nazivom „troškovi“ Ugovora o kreditu, članka 5.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Slavonska Avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB 14036333877, da tužitelju VF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita isplati iznos od 164,75 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.06.2008. godine do isplate i to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Slavonska Avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB 14036333877, da tužitelju VF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati prouzročeni parnični trošak od 401,54 EUR sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,13 eur.

3. Protiv rješenja o trošku u dijelu točke III. izreke kojim mu nije dosuđen daljnji zatraženi trošak postupka u iznosu od 325,01 eur s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 2026. žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti rješenje o trošku u pobijanom dijelu i dosuditi mu daljnji trošak prema predanom troškovniku, uvećan za daljnji trošak sastava žalbe od 462,50 eur.

4. Žalba tužitelja protiv rješenja o trošku nije osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u pogledu rješenja kojim je odlučeno i trošku postupka na platež kojeg je tuženik obvezan tužitelju.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upiru stranke. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP, koju povredu ističe tuženik u žalbi ali ju ne obrazlaže. Iz stanja spisa jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, slijedom čega su ti žalbeni navodi odbijeni kao neosnovani.

6.1. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud u postupku izvedenim dokazima pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i iste cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

7. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu koje se odnose na obvezu plaćanja tuženiku naknade za obradu kreditnog zahtjeva kao i isplatu iznosa plaćenih s navedene osnove od strane tužitelja, valja odgovoriti kako neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer prvostupanjski sud svoju odluku donosi na temelju pravilne primjene odredba Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

8. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje da tužitelju nije bilo poznato što obuhvaća trošak jednokratne naknade za obradu kredita u visini od 1,50%, niti mu je navedeno bilo pojašnjeno kako u pogledu razloga o određivanja navedene naknade, njezine visine, tako i u pogledu samog sadržaja te naknade, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju jer je prvostupanjski sud za utvrđenje navedenih odlučnih činjenica naveo jasne i neproturječne razloge.

9. Cijeneći utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije predmetne odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

10. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi o ugovornoj odredbi koja je unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava , a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

11. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. ZOO obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika, a na štetu tužitelja (pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna), odnosno u konkretnom slučaju je tuženik sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

12. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

13. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

14. Slijedom navedenog svi razlozi kojima tuženik u pogledu odluke o glavnoj stvari osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, odbijeni su kao neosnovani.

15. Osnovano tuženik ističe kako je sud odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troška postupka pogrešno zbrojio pravilno utvrđene iznose troška za tri radnje u postupku od 50,00 eur svaka (uvećano za pripadajući PDV) što ukupno iznosi 150,00 eur i pripadajući PDV od 37,50 eur, odnosno ukupno 187,50 eur.

16. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 214,04 eur, dok je pogrešnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP tužitelju neosnovano dosuđen daljnji trošak od 187,50 eur.

17. U odnosu na žalbu tužitelja na rješenje o trošku u dijelu kojim mu nije dosuđen sav zatraženi trošak, valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je deklaratorni zahtjev istaknut u tužbi trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu te se stoga ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kao vrijednost predmeta spora iznos u visini postavljenog kondemnatornog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZPP.

18. Ostali žalbeni razlozi stranaka nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

19. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao pod točkom I. i III. izreke ove drugostupanjske presude, dok je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP prvostupanjska presuda preinačena na način kako je presuđeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio u pogledu glavnog potraživanja, dok je djelomično uspio samo u pogledu sporednog potraživanja troška, no zbog preinake u navedenom dijelu nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi čl. 166. st. 2. ZPP).

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 2. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat