Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-96/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Adele Turkalj člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, Verdieva 9, protiv tuženika Osnovna škola - Scuola Elementare Belvedere, Rijeka, Kozala 41, OIB: 86030737606, kojeg zastupa punomoćnik Neven Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, Ribarska 4, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pr-575/2023-17 od 24. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice ČM i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pr-575/2023-17 od 24. travnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ČM za naknadom troška postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi nedopuštenom obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme klasa: 112-03/23-01/9, ur.broj: 2170-1-48-01/1-23-1 od 14. ožujka 2023. i da joj radni odnos nije prestao (točka I. st. I. izreke), da se naloži tuženiku da je vrati na rad na radno mjesto voditelj računovodstva odnosno na iste ili slične poslove koje je obavljala prije donošenja nedopuštene obavijesti (točka I. st. II. izreke), da se naloži tuženiku da joj naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana (točka I. st. III. izreke) te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu navodeći da presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženika obveže na naknadu troškova postupka. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. ožujka 2023. te da joj radni odnos nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad, na radno mjesto voditelj računovodstva odnosno na iste ili slične poslove koje je obavljala prije donošenja nedopuštene obavijesti.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tužiteljica.
7. Nadalje, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:
- da je tužiteljica 14. studenog 2022. s tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto voditelja računovodstva do povratka radnice ČMN, odnosno do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana, odnosno ne dulje od 14. siječnja 2023.,
- da je tuženik radi popunjavanja radnog mjesta voditelj računovodstva, 21. studenog 2022. objavio natječaj na mrežnoj stranici tuženika te je isti poništen zbog formalno- pravnih razloga,
- da je tuženik 13. prosinca 2022. ponovno objavio natječaj za radno mjesto voditelj računovodstva,
- da se tužiteljica prijavila na navedeni natječaj,
- da je poslodavac tužiteljici ponudio sklapanje novog ugovora o radu na određeno vrijeme, koji je tužiteljica odbila potpisati,
- da je tužiteljica i nakon 14. siječnja 2023. nastavila obavljati poslove svog radnog mjesta,
- da je školski odbor 10. veljače 2023. odbio dati suglasnost za zapošljavanje tužiteljice te na navedenom natječaju nitko nije primljen na radno mjesto voditelja računovodstva,
- da je tuženik 14. ožujka 2023. donio obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme,
- da je tužiteljica 20. ožujka 2023. protiv navedene obavijesti podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio.
9. Među parničnim strankama je i u ovom stadiju postupka sporno je li se sukladno odredbi čl. 12. st. 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR) tužiteljičin ugovor o radu na određeno vrijeme smatra ugovorom o radu na neodređeno vrijeme te s obzirom na navedeno predstavlja li obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. ožujka 2023. odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme.
10. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23 i 156/23, dalje ZOOOSŠ) kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu koji je opći zakon i da ZOOOSŠ isključuje primjenu odredbe čl. 12. st. 10. ZR.
11. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna, odnosno sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
12. Suprotno žalbenim navodima da se ZOOOSŠ ne primjenjuje na tužiteljicu i njezin radnopravni status s obzirom da je zaposlena na radnom mjestu voditelj računovodstva, a ne na radnom mjestu odgojno-obrazovnog radnika valja reći da je odredbom čl. 99. st. 1. ZOOOSŠ propisano da su radnici školskih ustanova osobe koje u školskoj ustanovi imaju zasnovan radni odnos, a koje sudjeluju u odgojno - obrazovnom radu s učenicima, kao i druge osobe potrebne za rad školske ustanove.
12.1. Dakle, sukladno gore navedenoj odredbi ZOOOSŠ radnicima školskih ustanova smatraju se sve osobe koje imaju zasnovan radni odnos sa školskom ustanovom, neovisno o radnom mjestu za koje imaju zasnovan radni odnos. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju na tužiteljicu primjenjuje ZOOOSŠ kao poseban zakon u odnosu na ZR, čije se odredbe kao općeg zakona primjenjuju supsidijarno.
12.2. Odredbom čl. 107. st. 1. ZOOOSŠ propisano je da se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva ugovorom o radu na temelju natječaja . Navedenim člankom normiran je postupak provođenja natječaja, određeno je s kojim se osobama zasniva radni odnos u školskoj ustanovi, a predviđene su i iznimke i to da se radni odnos može zasnovati i ugovorom o radu i bez natječaja i u kojim slučajevima , a odredbom čl. 114. st. 1. ZOOOSŠ propisano je da o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 60 dana.
12.3. Prema naprijed navedenim odredbama u školskoj se ustanovi nitko ne može zaposliti bez provedbe javnog natječaja, budući da je obveza provođenja javnog natječaja propisana kogentnom zakonskom odredbom, osim iznimno zbog određenih razloga propisnih odredbom čl. 107. st. 11. ZOOOSŠ te nije predviđena mogućnost da ugovor o radu na određeno vrijeme „preraste“ u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. S obzirom na navedeno odredba čl. 12. st. 10. ZR ne primjenjuje se u konkretnom slučaju.
12.4. Naime, u protivnom došlo bi do zaobilaženja čitavog niza kogentnih zakonskih odredaba koje reguliraju zasnivanje radnog odnosa u osnovnim i srednjim školama i to odredaba iz čl. 107. i čl. 114. ZOOOSŠ te bi se na taj način izbjeglo raspisivanje natječaja za primanje u radni odnos na neodređeno vrijeme, onemogućilo bi se da o primanju u radni odnos na neodređeno vrijeme odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora. Dakle, jedini način da se osoba zaposli u školi na period duži od 60 dana je da osoba bude primljena na oglašeno radno mjesto po okončanju natječaja, a što nije slučaj s tužiteljicom.
12.5. Pravilno sud prvog stupnja navodi da se ne može smatrati da je tužiteljica sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme iako je nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme nastavila raditi kod tuženika, jer prema posebnom zakonu – ZOOOSŠ, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, sklapanje takvog ugovora uopće nije dopušteno. Dakle, radi se o faktičnom radu tužiteljice koji je istoj plaćen. Slijedom navedenog, obavijest poslodavca o prestanku ugovora o radu od 14. ožujka 2023. ne može se smatrati odlukom o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kako to pogrešno smatra tužiteljica. Takva obavijest ima samo deklaratorno značenje.
13. Dakle, tuženik je zaposlilo tužiteljicu sukladno odredbi čl. 107. st. 11. ZOOOSŠ (bez natječaja na određeno vrijeme, ne dulje od 60 dana), nakon čega je sukladno odredbama istog članka ZOOOSŠ raspisao natječaj za radno mjesto tužiteljice (voditelj računovodstva) koji je iz formalno-pravnih razloga poništen te je za vrijeme trajanja tužiteljičinog ugovora o radu na određeno vrijeme ponovno raspisao natječaj za njezino radno mjesto na koji natječaj se tužiteljica javila. U međuvremenu, zbog trajanja natječajnog postupka, tužiteljici je ponuđen novi ugovor o radu na određeno vrijeme ne dulje od 60 dana, koji je tužiteljica odbila potpisati, a školski je odbor tuženika odbio dati suglasnost za zapošljavanje tuž iteljice te nitko na natječaju za radno mjesto voditelja računovodstva nije zaposlen, a kako je tužiteljica i dalje obavljala poslove tog radnog mjesta iako joj je ugovor o radu na određeno vrijeme ex lege prestao, tuženik je izdao obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme koja obavijest ima deklaratorno značenje.
14. Slijedom naprijed navedenog, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenom obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. ožujka 2023., da joj radni odnos kod tuženika nije prestao te da ju je tuženik dužan vratiti na rad na radno mjesto voditelja računovodstva odnosno na iste ili slične poslove koje je obavljala prije donošenja obavijesti.
15. Ostali žalbeni navodi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
16. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova s obzirom da u tom dijelu tuž iteljica nije istaknula nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
18. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Velikoj Gorici 2. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
