Poslovni broj: Usž-1783/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IC iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva „Jelić, Vuković & Vukšić“ j.t.d. iz Zagreba, Domagojeva 4, protiv tuženika Državne geodetske uprave, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Zagreb, Gruška 20, radi prigovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2526/2025-8 od 9. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-2526/2025-8 od 9. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-932-07/25-07/422, URBROJ: 541-11/4-25- 3 od 23. listopada 2025. te rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, KLASA: UP/I-932-07/25-11/2, URBROJ: 541-29-01/1-25-4 od 6. lipnja 2025., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 6. lipnja 2025. kojim je odbijen prigovor izjavljen protiv Obavijesti istog tijela, KLASA: 014-08/25-06/4, URBROJ: 541-29-01/1-25-2 od 5. svibnja 2025., o odbijanju tri pojedinačna zahtjeva tužitelja za određivanje kućnog broja zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom osporava prvostupanjsku presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome prigovara da je sud odbio provesti njegove predložene dokaze (saslušanje svjedoka te očevid na licu mjesta) kojima bi se utvrdila ključna činjenica stvarnog položaja ulaza za koje traži dodjelu kućnih brojeva u odnosu na glavni ulaz u zgradu, već odluku temelji na stajalištu upravnih tijela prema kojem se svi predmetni ulazi nalaze u istoj ulici i unutar iste zgrade, bez stvarne analize njihove prostorne i funkcionalne pozicije. Osim toga, ukazuje da se u konkretnom slučaju dva predmetna ulaza nalaze na suprotnoj strani zgrade, da su fizički odvojeni od glavnog ulaza te da ne postoji nikakva komunikacija sa zajedničkim dijelovima zgrade, a da upravo ta okolnost čini bitnu razliku između ulaza koji se nalaze uz glavni ulaz i ulaza koji predstavljaju samostalne pristupne cjeline, a o čemu da se radi u predmetnoj situaciji koju je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio. S tim u vezi, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 11. Pravilnika o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova jer da navedena odredba jasno razlikuje ulaze koji se nalaze uz glavni ulaz, što da nesporno predstavlja prostorni kriterij, a ne formalni kriterij pripadnosti istoj građevini. U nastavku obrazlaže da je prvostupanjski sud zauzeo formalistički pristup koji u potpunosti zanemaruje svrhu instituta kućnog broja. Naime, sud da uopće ne pridaje pažnju nužnosti i potrebi dodjele kućnog broja u konkretnom slučaju, već formalistički navodi da prenamjena prostora nije razlog za dodjelom nove adrese, a da pritom uopće ne sagledava cjelokupni činjenični supstrat. Drugim riječima, ističe da je sud u konkretnom slučaju pravno pitanje sveo na formalnu pripadnost zgradi, umjesto da je u obzir uzeo odlučnu činjenicu, odnosno postoji li u konkretnom slučaju samostalna prostorna i funkcionalna cjelina koja zahtijeva adresnu identifikaciju. Ukazuje na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske o zabrani pretjeranog ekscesivnog formalizma u odlučivanju, a o čemu da se radi u konkretnom slučaju. Osim toga, prigovara da nije proveden test razmjernosti iako je to bilo nužno s obzirom na narav predmetnog spora. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, ukine osporenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno da sam riješiti upravnu stvar u korist tužitelja. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Ovaj Sud prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud osnovano odbio provesti predložene dokazne prijedloge tužitelja budući da se pravilna i zakonita odluka u konkretnom slučaju, i po ocjeni ovog Suda, mogla donijeti temeljem uvida u dokumentaciju koja prileži kako sudskom spisu, tako i spisu tuženika, a koju dokumentaciju je vrednovao i prvostupanjski sud prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Osim toga, ukazuje se tužitelju na odredbu članka 49. stavak 4. ZUS-a prema kojoj sud niti nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, odnosno nije u obvezi provoditi dokazne prijedloge stranaka, već ukoliko ocijeni da bez njihovog provođenja nije moguće donijeti zakonitu i pravilnu odluku, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju.

8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem nisu ispunjene pretpostavke propisane Pravilnikom o načinu označavanja imena naselja, ulica i trgova te načinu obilježavanja zgrada kućnim brojevima („Narodne novine“; broj: 117/22, dalje: Pravilnik) za određivanje kućnog broja ulaza posebnih (etažnih) dijelova zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Odredbom članka 11. Pravilnika propisano je da se zgradi određuje kućni broj u ulici odnosno trgu iz kojeg ima glavni ulaz (stavak 1.), ako zgrada ima dva ili više glavnih ulaza, svakom ulazu određuje se kućni broj (stavak 2.), ako zgrada na uglu ima dva ili više glavnih ulaza, za svaki ulaz se određuje kućni broj u ulici odnosno trgu kojem pripada (stavak 3.), kućni brojevi se ne određuju zasebnim vanjskim ulazima (npr. poslovnim prostorima) koji se nalaze uz glavni ulaz (stavak 4.), ukoliko zgrada u ulici nema glavni ulaz, ali ima više zasebnih vanjskih ulaza, može se za sve zasebne vanjske ulaze odrediti jedan kućni broj u ulici kojoj pripadaju (stavak 5.), ako u jednom dvorištu ima više zgrada koje sve pripadaju istoj ulici odnosno trgu, kućni broj zgradi određuje se u ulici odnosno trgu kojem pripada, s odgovarajućim podbrojem (npr. 16/1, 16/2 itd.) (stavak 6.).

10. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za dodjelu kućnog broja ulaza posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz spisu priloženih zahtjeva od 4. travnja 2025.

11. Nadalje, uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] u posjedovnici označena kao zgrada mješovite uporabe, [adresa] – [adresa] – [adresa], dok je tužitelj kao vlasnik etažnog dijela u prizemlju navedene zgrade izvršio prenamjenu tog etažnog dijela označenog kao poslovni prostor u tri samostalne funkcionalne jedinice stambene namjene (tri novoformirana zasebna etažna dijela).

12. S obzirom da iz navedenih nesporno utvrđenih činjenica proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o promjeni namjene posebnih (etažnih) dijelova unutar zgrade koja već ima svoj glavni ulaz s određenom adresom – [adresa], to i po ocjeni ovog Suda, nema osnove za dodjelu kućnog broja ulazima u zasebne etažne dijelove te zgrade koji su u vlasništvu tužitelja . Ovo stoga jer se radi o unutarnjoj organizacijskoj promjeni u okviru postojeće građevine koja ne utječe na identitet zgrade kao prostorne i adresne cjeline, odnosno ne dovodi do nastanka nove zgrade niti do stvaranja novog glavnog ulaza u smislu odredbi Pravilnika kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u osporenoj presudi.

13. Naime, iz smisla citiranog članka 11. Pravilnika ne proizlazi da ulazi u posebne dijelove nekretnine (etažno vlasništvo) koja kao takva već ima svoj glavni ulaz, adresu i kućni broj ispunjavaju uvjet za dodjelu zasebnog kućnog broja kako pogrešno smatra tužitelj. Ovo stoga jer je stavkom 4. navedene zakonske odredbe Pravilnika izričito propisano da se kućni brojevi ne određuju zasebnim vanjskim ulazima (npr. poslovnim prostorima) koji se nalaze uz glavni ulaz. S tim u vezi, ukazuje se tužitelju da nije pravno odlučna niti okolnost prostornog položaja ulaza u posebne dijelove nekretnine za koje tužitelj traži dodjelu kućnog broja pored nesporno utvrđene činjenice da se radi o ulazima u posebne dijelove nekretnine koja kao takva već ima svoj glavni ulaz i određen kućni broj. Osim toga, niti zakonski nije dozvoljeno numeriranje ulaza kako je predložio tužitelj budući da se dodatci velikog slova A, B, C itd. dodjeljuju naknadno izgrađenim zgradama između dva susjedna kućna broja, pri čemu se naknadno izgrađenoj zgradi dodjeljuje manji broj susjedne zgrade s dodatkom velikog slova kako to proizlazi iz odredbe članka 13. stavak 2. Pravilnika, a o kojoj situaciji se ne radi u konkretnom slučaju. Također nije moguće dodijeliti niti odgovarajući podbroj postojećem kućnom broju budući da se ne radi o situaciji propisanoj odredbom članka 11. stavku 6. Pravilnika, jer se ovdje nesporno radi o jednoj zgradi koja već ima svoj glavni ulaz i kućni broj, dok prenamjena unutarnjeg prostora te zgrade nije rezultirala stvaranjem nove zgrade na postojećoj adresi koja bi ispunjavala pretpostavke za dodjelu svojeg zasebnog kućnog broja, odnosno podbroja postojećem kućnom broju.

14. S obzirom da tužitelj niti ostalim navodima kojima iznosi svoje tumačenje pravnih propisa, nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude prvostupanjskog suda, to nema osnove za usvajanje žalbe.

15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić