REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1607/2026-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Katarina Jukić Jakoč, odvjetnica u Puli, Sv. Teodora 2, protiv tuženika Državnog inspektorata, u Zagrebu, Šubićeva 29, OIB 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 364/2025-10, od 5. veljače 2026. na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-364/2025-10, od 5. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem o izvršenju Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1118, URBROJ: 443-02-02-20-25-8 od 24. veljače 2025. (u daljnjem tekstu Rješenje o izvršenju), utvrđeno je da je rješenje Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda u Rijeci, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1118, URBROJ: 443-02-02-20-23-2 od 29. studenog 2023. (u daljnjem tekstu Rješenje o uklanjanju), a kojim se tužiteljici nalaže uklanjanje opisane nelegalne gradnje, postalo izvršno 24. prosinca 2023. te da tužiteljica po izvršnom nalogu nije postupila. Slijedom tog utvrđenja određeno je da će se Rješenje o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno po tuženikovom ugovornom izvođaču, strojno i ručno, na način i u rokovima naznačenim tim rješenjem.

1.1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja o izvršenju uz obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda kako ne nalazi da bi u konkretnom slučaju postojali razlozi za oglašavanje pobijanog rješenja ništavim, pri čemu je navedeno da je samo Rješenje o uklanjanju nelegalne gradnje, izvršna i pravomoćna odluka. Pobijanom odlukom odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.

2. Tužiteljica u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje u tekstu ZUS), sumarno ukazujući kako Sud potpuno neosnovano navodi da je tužiteljica morala biti svjesna u što se nelegalnom gradnjom upušta te da se takvim postupanjem izložila riziku da joj nadležni inspektor naloži uklanjanje takve građevine. Vezano uz navedeno smatra kako Sud potpuno zanemaruje da je za predmetnu gradnju ishodila sva potrebna odobrenja te da joj je predmetna nekretnina jedini dom, a što je bio i prije 2021. godine, kada je na adresi te gradnje uredno prijavila prebivalište. Stoga uspostavlja pitanje zašto je država uopće dozvolila da joj se izdaju tražene komunalne usluge i odobrenja i tražila njihovo plaćanje, dok je sada sankcionira. Ovom dodaje da je podnijela i zahtjev za legalizaciju, kao i da u njenom okruženju postoje brojne nekretnine stranaca za koje nije naloženo rušenje, iako su one samo luksuz i služe za dodatnu zaradu putem najma za turizam, iz čega zaključuje kako je s te osnove diskriminirana. Ističe kako se Sud u obrazloženju presude nije osvrnuo na brojne materijalne dokaze te da ne obrazlaže razloge zbog kojih je odbio provesti predložene dokaze, posebno saslušanje svjedoka i stranaka. Ističe kako je nepovredivost doma i ljudskog dostojanstva zajamčena člankom 34. stavkom 1., odnosno člankom 35. Ustava Republike Hrvatske, ali i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu i rješenje u cijelosti, uz naknadu troškova sastava njene žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I- 364/2025-12 od 16. ožujka 2026., do dana donošenja ove odluke svoj odgovor na žalbu nije dostavio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužiteljica poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, dok je prvostupanjski upravni sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članaka 113. i 114. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18., 117/21., i 67/23. – u daljnjem tekstu Zakon).

8. Člankom 113. stavkom 1. točkom 1. Zakona određeno je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

8.1. Člankom 114. stavkom 1. Zakona propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe.

9. U ovom predmetu nije sporno da je tužiteljici, izvršnim rješenjem o uklanjanju naređeno uklanjanje u tom rješenju opisane gradnje, a koja gradnja je izvedena bez izvršne građevinske dozvole. Primjenjujući na navedena činjenična utvrđenja naprijed citirane odredbe, Sud zakonitim ocjenjuje rješenje tuženika kojim je naloženo uklanjanje opisane gradnje po trećoj osobi, odnosno po ugovornom izvođaču Državnog inspektorata.

10. Člankom 139. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.), propisano je da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

11. Imajući na umu naprijed citiranu normu i u odnosu na prigovore tužitelj ice, Sud nalazi kako se isti sadržajno svode na okolnosti kako je nekretnina za koju je naloženo uklanjanje dom tužiteljice, da su za njenu nekretninu ishođene dozvole za komunalnu opremljenost, da je diskriminirana u odnosu na druge nelegalne graditelje, kao i da je pokrenula postupak legalizacije predmetne gradnje. Razmatrajući istaknute prigovore Sud nalazi kako se isti odnose na rješenje o uklanjanju, a ne na rješenje o izvršenju, odnosno da se istaknuti prigovori ne odnose na „vrijeme, mjesto i način izvršenja“. S tim u vezi Sud napominje i kako je upravni spor, kojeg je tužiteljica pokrenula protiv rješenja o uklanjanju i u kojem su razmatrani prigovori koji se iznose i u ovom sporu, okončan pravomoćnom odbijajućom presudom, Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2731/2023-8 od 26. veljače 2025. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove odluke.

12. Bez obzira na navedene okolnosti Sud ukazuje kako svako legitimno očekivanje ili stečeno pravo pa tako i pravo na dom, nastaje iz pravnog dopuštenja ili pravne norme. Budući da se nelegalnom gradnjom postupa protivno pravnoj normi, takvim postupanjem, ne mogu se stjecati prava ili legitimna očekivanja te se tada na takvom postupanju i ne može očekivati pravna zaštita nelegalnog stanja.

13. U odnosu na prigovor tužiteljice da joj je u ovom postupku neizvođenjem po njoj predloženih dokaza povrijeđeno pravo na pristup sudu, ovaj sud navodi kako pravo na pristup sudu ne znači pravo da se u sudskom procesu neselektivno izvode svi predloženi dokazi, već mogućnost da se pred sudom iznesu one okolnosti koje stranka smatra relevantnima za njenu pravnu poziciju te da se radi utvrđenja tih okolnosti provedu predloženi dokazi. Iz ovog slijedi i budući da su okolnosti koje tužiteljica svojim prijedlozima želi dokazivati, okolnosti koje bi imale utjecaj na postupak uklanjanja, a ne postupak izvršenja, koji je, ponovljeno, koncentriran na pitanja koja se odnose na „vrijeme, mjesto i način izvršenja“, izvođenje takvih dokaza bilo bi usmjereno isključivo na produljenje ovog spora i time neučinkovito i neekonomično. Iz ovog razloga Sud nalazi kako neprovođenjem predloženih dokaza nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

14. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa njenim zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić