Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kžzd-69/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Sandre Juranović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sare Brnčić, u kaznenom predmetu protiv optuženika JŠ zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika JŠ izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-684/2026 Kzd- 71/2026-14 od 21. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 31. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba optuženika JŠ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-684/2026 Kzd- 71/2026-14 od 21. srpnja 2026., pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4., članka 131. stavka 3. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika JŠ.

1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. u istražni zatvor iz točke I. ovog rješenja optuženiku se uračunava vrijeme uhićenja 7. travnja 2026. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-384/2026 od 8. travnja 2026., a od 8. travnja 2026. pa nadalje.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio optuženik JŠ, po branitelju, Barbari Liebhardt, odvjetnici iz Crikvenice, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka . Ističe kako pobijano rješenje ne sadrži dostatne i individualizirane razloge o postojanju iteracijske opasnosti niti o poštovanju načela razmjernosti. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i okrivljenika pusti na slobodu, odnosno istražni zatvor zamijeni blažim mjerama opreza, kao primjerice zabranom približavanja žrtvama.

3. Žalba optuženika JŠ nije osnovana.

4. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka budući da pobijano rješenje ne sadrži dostatne i individualizirane razloge o postojanju iteracijske opasnosti niti o poštovanju načela razmjernosti. Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije našao je da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Premda žalbenim navodima optuženik JŠ ne osporava postojanje opće pretpostavke za određivanje, odnosno produljenje istražnog zatvora, treba istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje da je optuženik JŠ počinio dva kaznena djela povreda djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, jedno kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11, a koja osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 5. svibnja 2026. broj: KOz-DO-42/2026-1, rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kovm-51/2026 od 16. lipnja 2026. kao i dokaza na kojima se ista temelji, a kako je to valjano, jasno i detaljno obrazloženo u točki 13. i 14. obrazloženja pobijane odluke.

6. Protivno žalbenim navodima kojima optuženik JŠ osporava postojanje posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz osnove predviđene člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je navedena posebna pretpostavka ispunjena, za što je dao jasne, potpune i valjane razloge koje ovo drugostupanjsko vijeće u cijelosti prihvaća. Slijedom navedenog, nema osnove za prihvaćanje žalbenih navoda da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

6.1. Naime, bez obzira na činjenicu da je optuženik JŠ neosuđivana osoba, ovo drugostupanjsko vijeće ističe kako ranija osuđivanost nije jedina okolnost koja se uzima u obzir pri procjeni postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Naime, na takvu opasnost mogu upućivati i druge okolnosti, osobito način i okolnosti počinjenja kaznenog djela, njegova težina, iskazana upornost i kriminalna volja te ukupno ponašanje optuženika. U konkretnom slučaju, okolnosti počinjenja kaznen ih djela za koje se optuženik JŠ sada osnovano sumnjiči, koje se ogledaju u prijetnjama smrću, te nasilju prema bivšoj izvanbračnoj supruzi uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede, a koje je počinjeno uz prisutnost dvoje maloljetne djece , te činjenica da je u tijeku više kaznenih postupaka protiv optuženika JŠ, između ostalog i za istovrsna kaznena djela, dok je za kazneno djelo prijetnje nepravomoćno osuđen, u svojoj ukupnosti ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Pri tome valja istaći kako sama činjenica da su protiv okrivljenika u tijeku i drugi kazneni postupci, sama po sebi ne dovodi u pitanje načelo presumpcije nedužnosti, niti se postojanje tih postupaka može uzimati kao dokaz njegove krivnje za kaznena djela koja su predmet tih postupaka. Međutim, navedene okolnosti, promatrane u kontekstu procjene postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, predstavljaju relevantnu okolnost koja, zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima, pojačava zaključak o postojanju iteracijske opasnosti. Naime, činjenica da se protiv optuženika vode drugi kazneni postupci, uključujući postupak za istovrsna kaznena djela, ukazuje na kontinuitet protupravnog postupanja i upornost u takvom ponašanju, ne prejudicirajući pritom njegovu kaznenu odgovornost u tim postupcima. Navedeno stoga upućuje na postojanje konkretne opasnosti da bi optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, mogao nastaviti s činjenjem istovrsnih kaznenih djela.

7. U odnosu na prijedlog obrane da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza, osobito zabranom približavanja žrtvama, valja istaknuti da sama činjenica da optuženik ima moguće osiguranu adresu na kojoj bi mogao boraviti, kod svojega oca, ne otklanja utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Naime, imajući u vidu okolnosti djela za koja se osnovano sumnjiči, osobito prijetnje smrću i nasilje prema bivšoj izvanbračnoj supruzi, kojem su bila nazočna i njihova maloljetna djeca, takve okolnosti ne predstavljaju dostatnu garanciju za njihovu zaštitu. Stoga, unatoč tome što optuženik JŠ ranije nije osuđivan, a imajući u vidu i činjenicu da se protiv optuženika vode drugi kazneni postupci, uključujući i za istovrsna kaznena djela, ovo vijeće nalazi da se utvrđena opasnost za sada ne može dostatno otkloniti primjenom blažih mjera.

8. Također, nisu osnovani žalbeni navodi prema kojima prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, nije vodio računa o načelu razmjernosti boravka optuženika u istražnom zatvoru, a što je prvostupanjski sud dostatno obrazložio u točki 18. pobijanog rješenja.

9. Slijedom navedenog, a kako ispitujući pobijano rješenje po članku 494. stavak 4.ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Srebrenka Šantić