REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1815/2026-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva demografije i useljeništva u Zagrebu, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 43609566625, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2073/2025-7 od 17. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice izjavljena protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2073/2025-7 od 17. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Točkom I izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/282, URBROJ: 251-09-22-1/003-24-6 od 26. veljače 2024., (u daljnjem tekstu Osporeno rješenje), poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/282, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-3 od 31. listopada 2023., a kojim rješenjem je tužiteljici utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja mlt. NG . Točkom II. izreke Osporenog rješenja utvrđuje se kako tužiteljica i nadalje ostvaruje novčanu pomoć, kao roditelj odgojitelj mlt. CG, temeljem rješenja Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba KLASA: UP/I-551-
06/17-013/1323 od 19. listopada 2017.
1.2. Tužiteljica je 5. travnja 2024. donositelju rješenja, dakle Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, podnijela podnesak kojeg je uspostavila kao „Prigovor čelniku tijela i Žalba protiv rješenja od 26. veljače 2024. i prijedlog za donošenjem dopunskog rješenja i žalba radi šutnje administracije“.
1.3. Nastavno je tužiteljica podnijela upravnu tužbu zbog šutnje administracije, odnosno jer tuženik nije u zakonom propisanom roku postupio po njenim dispozicijama. Kao tuženika koji nije postupao, tužiteljica je naznačila više javnopravnih tijela i to Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Grad Zagreb, Ministarstvo demografije i useljeništva i konačno Ministarstvo pravosuđa i uprave.
1.4. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev protiv jednog od skupno naznačenih tuženika, Ministarstva demografije i useljeništva, uz obrazloženje kako je u predmetu koji se vodio protiv drugog tuženika Grada Zagreba, a koji je i nadležan za postupanje po prigovoru tužiteljice, opunomoćenik tužiteljice izričito disponirao da ostaje kod tužbenog zahtjeva u odnosu na sve tuženike pa tako i na tuženika iz ovog predmeta. Budući da je o takvoj dispoziciji prvostupanjski upravni sud morao donijeti odluku te zauzimajući stav da tuženik uopće i nije nadležan za odlučivanje o nijednom od podnesenih zahtjeva tužiteljice, donesena je pobijana presuda.
2. Tužiteljica u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. - dalje u tekstu ZUS), prvenstveno navodeći kako je predmetni spor nepravilno i nezakonito izdvojen iz predmeta Us I-3148/2024 te da sudski poslovnik, ili bilo koji drugi primjenjivi procesnopravni propis, ne poznaje takvu radnju. Smatra da čak i kada bi postojala takva procesna mogućnost, prvostupanjski upravni sud ne bi bio ovlašten razdvajati predmete svojom voljom, već bi to morao učiniti rješenjem, a na kojeg bi tada postojalo procesno pravo izjavljivanja samostalnih pravnih lijekova. Ukazuje kako tuženik nikad nije odlučio o žalbi koju je izjavio protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/282, URBROJ: 251-09-22-1/003-24-6 od 26. veljače 2024., a što je po njezinom stavu morao učiniti, iz kojeg razloga predlaže da ovaj sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno postupanje.
3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako nikad nije zaprimio nikakav podnesak o kojem bi trebao odlučivati iz kojeg razloga navodi kako je potpuno nejasno na koji način bi on mogao postupati u predmetu o kojem nema saznanja i u kojem i ne postoji njegova nadležnost. Predlaže sudu da odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Člankom 3. stavkom 1. točkom 3. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
6. Sukladno naprijed citiranoj odredbi propuštanje pojedinog javnopravnog tijela da iz područja upravnog prava u zakonom propisanom roku odluči o nekom pravu, obvezi, pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu, samostalna je i odvojena upravna cjelina te kao takva zaseban predmet ocjene zakonitosti u odnosu na propuštanja drugih javnopravnih tijela ili u odnosu na ostale dispozicije koja je stranka u ovom predmetu uspostavila.
7. Budući da se radi o samostalnoj upravnoj cjelini, usmjerenoj prema zasebnom tuženiku i o kojoj okolnosti je tužitelj izričito tražio odluku, ovaj Sud nalazi kako je prvostupanjski upravni sud i temeljem članka 116. i 117., u svezi s člankom 1.a točke 13. i 14. Sudskog poslovnika (Narodne novine, broj 37/14., 49/14,. 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18, 81/19, 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23., 122/23., 55/24., 136/24. i 20/26.), bio ovlašten razdvojiti ovu cjelinu iz spisa kojim je obuhvaćeno više različitih dispozicija tužiteljice, usmjerenih protiv više tuženika.
8. Člankom 47. stavkom 1. i 2. ZUS-a, propisano je da Sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe te da Sud može riješiti stvar i kada to tužitelj nije izrijekom tražio.
9. Sukladno citiranoj odredbi Sud je u sporu pune jurisdikcije ovlašten odlučiti o svakoj upravnoj stvari i bez obzira na dispoziciju tužitelja, iz kojeg razloga to može činiti i po tužbenom zahtjevu zbog propuštanja javnopravnog tijela da iz područja upravnog prava, u zakonom propisanom roku, odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.
10. Upravo u tom smislu Sud nalazi zakonitom odluku prvostupanjskog upravnog suda kojom je utvrđeno da tuženik nije nadležan za odluku u ovoj pravnoj stvari, a što je uostalom i sukladno i samoj uputi o pravnom lijeku sadržanoj na rješenju Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/282, URBROJ: 251-09-22-1/003- 24-6 od 26. veljače 2024. Sud nalazi i kako tužiteljica uopće nije obrazložila ni razlog ili zakonski temelj po kojem bi tuženik trebao postupati, niti se u svom prigovoru pozvala na neko svoje konkretizirano traženje upravo prema tuženiku iz ovog spora. Stoga Sud zaključuje kako ne postoje razlozi temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tuženik u obvezi postupati po bilo kojoj dispoziciji tužiteljice, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
11. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
