Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kzd-2/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od suca toga suda mr. sc. Domagoja Vučkova kao predsjednika vijeća za mladež te Manon Giron i Alberta Butorca kao sudaca porotnika za mladež, uz sudjelovanje Dušice Latas Velimir kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. SS zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 2. u svezi članka 158. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024; u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetnika u Rijeci broj KOz-DO-6/2025 od 19. kolovoza 2025. izmijenjene na raspravi od 15. srpnja 2026., nakon održane nejavne rasprave od 10. svibnja 2026., 15. srpnja 2026. i 19. kolovoza 2026., u prisutnosti okr. SS, branitelja po službenoj dužnosti Pere Radića odvjetnika iz [adresa], zamjenice Županijske državne odvjetnice u Rijeci Sandre Šarkan i opunomoćenice žrtve ŠS, odvjetnice iz [adresa], javno objavivši dana 21. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. okr. SS, od oca S, rođen **.**.1963., u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenik- s mirovinom od cca 650,00 eura, završio četverogodišnju elektrotehničku školu, neoženjen, bez djece, vlasnik stana na adresi prebivališta veličine cca 70 m2, dobrog imovinskog stanja, neosuđivan,
k r i v j e
1) u razdoblju od 15. rujna 2023 do 02. travnja 2025. u Rijeci, u svom stanu na adresi [adresa], iako je kao ujak oca djeteta OS, rođene **.**.2016., s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu, znao da dijete ima svega sedam godina, te koristeći što mu je dijete povjereno na čuvanje i što su ostajali nasamo, učestalo, svakih nekoliko dana, zaključavao se u sobu s djevojčicom i sakrio ključ, tražio od djevojčice da mu rukama drži i poteže spolovilo gore – dolje, razodijevao je i dodirivao po tijelu, spolovilu i stražnjici, gurao joj prst u spolovilo i anus, te svojim spolovilom penetrirao u djetetovu vaginu i anus izazivajući joj time bol i osjećaj pečenja, ne obazirući se pritom na djetetove molbe da prestane i ne dozvoljavajući joj da napusti sobu sve dok ne bi ejakulirao, pritom joj zabranjujući da ikome o tome govori, uslijed kojeg postupanja se kod žrtve razvio posttraumatski stresni sindrom,
dakle, kao bliska osoba izvršio spolni odnošaj i sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta o njemu, a kojim kaznenim djelom je narušen psihofizički razvoj,
2) u vrijeme i na mjestu kao pod 1), iako je kao ujak oca djeteta OS, rođene **.**.2016., s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu, znao da dijete ima na početku inkriminiranog razdoblja sedam godina, a na kraju inkriminiranog razdoblja osam godina i šest mjeseci, te koristeći što mu je dijete povjereno na čuvanje, prije i tijekom počinjenja djela opisanih pod 1), istoj prikazivao pornografski audiovizua lni sadržaj,
dakle, djetetu mlađem od petnaest godina prikazivao audiovizualne pornografske sadržaje,
3) 5. lipnja 2025. u [adresa], u spavaćoj sobi koju koristi na osobnom računalu crne boje s otisnutom oznakom GA96160200, na disku NVMe SSD DISK kapaciteta 250 GB, ser. br. S3ESNX0JC35336F pohranio veći broj multimedijalnih datoteka na kojima se prikazuje spolno zlostavljanje djece od strane odraslih osoba te snimke djece u spolno eksplicitnim položajima i radnjama,
dakle, neovlašteno posjeduje dječju pornografiju
čime je počinio kaznena djela spolnog iskorištavanja i zlostavljanja djeteta i to djelom opisanim pod točkom 1) teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 1. i 5. KZ/11, djelom opisanim pod točkom 2) kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavak 1. KZ/11 i djelom opisanim pod točkom 3) kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
II. Na temelju članka 51. KZ/11 okr. SS se za naprijed navedena kaznena djela utvrđuju slijedeće kazne:
- za kazneno djelo iz točke 1) temeljem članka 166. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina
- za kazneno djelo iz točke 2) temeljem članka 165. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine
- za kazneno djelo iz točke 3) temeljem članka 163. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine
pa se okr. SS temeljem članka 166. stavak 2. u svezi članka 51. stavak 2. KZ/11
osuđuje
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina
III. Na temelju članka 54. KZ/11 okr. SS se u izrečenu zatvorsku kaznu uračunava vrijeme za koje je u ovom predmetu lišen slobode i to vremensko razdoblje od 5. lipnja 2025. pa nadalje na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava s jednim danom kazne zatvora.
IV. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026; dalje ZKP/08) nalaže se okr. CS isplatiti na ime imovinskopravnog zahtjeva žrtvi mlt. OS iznos od 60.000,00 eura (šezdesettisućaeura), sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja imovinskopravnog zahtjeva, odnosno od 13. srpnja 2026. godine, pa do isplate po stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
V. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08) okr. SS se obvezuje na plaćanje troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1., 6. i 7. ZKP/08 u iznosu od 12.000,00 eura (dvanaesttisućaeura) od čega se iznos od
5.812,08 eura (pettisućaosamstotinadvanaesteuraosamcenti) odnosi na troškove vještačenja, iznos od 5.375,00 eura (pettisućatristotinesedamdesetpeteura) na nagradu branitelja po sl. dužnosti Zorana Vukića odvj. iz Rijeke te ostatak od 812,92 eura (osamstotinadvanaesteuradevedesetdvacenta) na paušalni trošak. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 7. i 8. ZKP/08 okr. SS se obvezuje podmiriti nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti Pere Radića, odvj. iz Rijeke i opunomoćenika žrtve ŠS, odvjetnice iz [adresa] s time da će se posebno rješenje o visini troškova donijeti naknadno i to nakon i ukoliko isti budu traženi.
Obrazloženje
1. Optužnicom uvodno citiranog broja i datuma izmijenjenom na raspravi od 15. srpnja 2026. ŽDO je stavilo na teret okr. SS učin 3 kaznena djela spolnog iskorištavanja i zlostavljanja djeteta u stjecaju i to pod toč. 1) iz čl.166. st.2. u vezi s čl.158. st.1. i 5. KZ/11, pod toč.2) iz čl.165. st. 1. KZ/11 i pod toč.3) iz čl.163. st.2. KZ/11. Sud je po službenoj dužnosti izvršio intervenciju u dio pravne kvalifikacije kaznenog djela pod toč.1. izreke odnosno u dio činjeničnog opisa kaznenog djela pod to.2. izreke iz razloga koji će biti detaljno izneseni kasnije u tekstu ove presude.
2. Upitan za stav naspram optužbe okr. SS je naveo da se ne smatra krivim niti za jednu točku optužbe, međutim očitujući se o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu s lista 651-653 okrivljenik je naveo da isti priznaje u cijelosti.
3. Temeljem čl.388. st. 1. toč. 1. ZKP/08 sa rasprave je isključena javnost zbog zaštite žrtve koja je još uvijek dijete (mlađa od 18 godina). Naime, zbog prirode predmeta rasprave tj. kaznenih djela i to osobito zbog kaznenog djela iz toč.1 izreke jasno je da se u predmetu raspravlja o intimi djeteta slijedom čega je u cilju zaštite djeteta valjalo isključiti javnost sa cijele rasprave.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo niz materijalnih i personalnih dokaza.
4.1. Od materijalnih dokaza sud je proveo dokaze uvidom u Očitovanje Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (list 13-14), Zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka u predmetu uredovanja prema mlt. OS (list 15-16), Zapisnik o uzimanju izjave od oca ČS pri HZZSR (list 17-18) , Nalaz specijaliste Klinike za ginekologiju porodništvo KBVRI za Tanju ČS (list 19), Zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija (list 33-35), Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 38, 39. i 40), Očitovanje pedijatra SSR (list 42), Zapisnik o ispitivanju Ana BS pri HZZSR, Područni ured Rijeka (list 43-45), Stručno mišljenje Osnovne škole Zamet o djetetu OS (list 46-48), Zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (list 191-199), Fotodokumentaciju očevida stana u [adresa] (list 130-136), dopis banke Kovanica, Erste i Agram (list 536, 540 i 581-582), karton pacijenta okr. TS pribavljen od ordinacije obiteljske medicine (list 585 do 641 spisa)
4.2. Od personalnih dokaza sud je proveo dokaze ispitivanjem svjedoka ŠSR (žrtvina majka), ČS (žrtvin otac) i RS (žrtvina baka) te je reproduciran je iskaz žrtve sa dokaznog ročišta.
4.3. Tijekom dokaznog postupka provedeno je nekoliko vještačenja i to kako slijedi:
- medicinsko tj. ginekološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Vesni Evelđi Gašparović na okolnost razjašnjenja mogućnosti da kod ženske osobe usprkos penetraciji himen ostane očuvan;
- kombinirano psihijatrijsko-psihologijskog vještačenje žrtve mlt. OS (dr. ŽS i Ines Denona dipl. psih.) na okolnost psihičkog stanja, postojanja traume odnosno vjerodostojnosti traume i eventualnih posljedica po psihičko zdravlje
(list 541 do 553 spisa);
- kombinirano psihijatrijsko-psihologijskog vještačenje okr. SS (prof. prim. dr. sc. OSR i KS dipl. psih.) na okolnost strukture ličnosti, duševnog stanja tempore criminis, je li isključena ili smanjena ubrojivost okrivljenika, je li zbog ovisnosti o alkoholu ili opojnim drogama počinio kazneno djelo te je li raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji (list 556 do 572 spisa).
- informatičko vještačenje (prof. dr. sc. VS) na okolnost utvrđenja sadržaja oduzetog medija NVMe SSD diska kapaciteta 250 GB, broja S3ESNX0JC35336F pri čemu je vještak utvrdio sadržaj navedenog medija za pohranu digitalnih podataka i pohranio ga na način i na mediju koji je omogućio ovome sudu reprodukciju tj. omogućio sudu da se upozna sa sadržajem medija i da se sadržaj u pitanju nesmetano reproducira na raspravi. Naime, sud je u cilju reprodukcije dokaznog materijala tj. sadržaja od okrivljenika oduzete memorije NVMe SSD diska kapaciteta 250 GB, broja S3ESNX0JC35336F bio prisiljen provesti vještačenje jer sadržaj koji je presnimljen na DVD medij tijekom pretrage istoga ni je mogao reproducirati na raspravi.
4.4. Odbijen je dokazni prijedlog obrane za čitanjem nalaza i mišljenja multi disciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 3. lipnja 2025. (list 352 do 356 spisa) iz kojeg proizlazi da su u izradi sudjelovali pedijatar, psiholog, socijalni pedagog i socijalni radnik. Naime, u ovom je predmetu činjenično stanje u potpunosti utvrđeno provođenjem svih naprijed citiranih dokaza slijedom čega se provođenje dokaza navedenog u prethodnoj rečenici ukazuje nepotrebnim tj. suvišnim. S druge pak strane jasno je kako nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 3. lipnja 2025. nije nastao u okviru ovog kaznenog postupka odnosno da nije nastao temeljem naloga tijela koja su provodila ovaj kaznenih postupak u pojedinim fazama zbog čega se isti i ne može smatrati nalazom i mišljenjem tj. i nema takvu dokaznu snagu.
5. Iz iskaza svjedoka ČS (otac žrtve i nećak okrivljenika) proizlazi da mu je kćerka kao i njegovoj supruzi tj. njenoj majci znala govoriti o događajima ali samo paušalno- bez detalja, pri čemu se sve svodilo na to da ne želi ići u stan jer joj to budi loša sjećanja, osjeća nelagodu s time da je govorila kako je jako ljuta na ujaka tj. okrivljenika. Uslijed svega žrtva i nadalje živi kod bake na Grobniku dočim ju on i supruga svakodnevno posjećuju. Zbog događaja su potražili stručnu pomoć (psihijatra i psihologa). Psihijatar i nadalje savjetuje da s tretman žrtve nastavi kako bi dijete proradilo proživljenu traumu s time da s njom o događaju ne razgovaraju kako ju ne bi podsjećali na traumatično iskustvo. Žrtva i nadalje ide u školu ali živi kod bake. U vrijeme inkriminiranih događaja ništa nisu znali, a tada je sa suprugom, žrtvom i okrivljenikom živio u dvosobnom stanu (u jednoj sobi je spavao sa suprugom, u drugoj okrivljenik, a u dnevnom boravku koji je preuređen u dječju sobu spavala je žrtva). Svaka je soba ima svoj TV, okrivljenik je imao svoj kompjuter, a on i supruga svaki svoj laptop dočim je žrtva imala i tablet. On nije, a koliko mu je poznati nije ni supruga koristila vanjski disk za pohranu podataka. O higijeni tj. pranju žrtve i presvlačenju brinuo se zajedno sa suprugom. Prije inkriminiranih događaja žrtvu su u i iz škole vodili on, supruga i okrivljenik. Sve što mu je žrtva govorila svelo se na to da ju je okrivljenik zaključao u sobu i nije ju puštao van, da je mislila da će gledati crtiće al onda ju je dirao prstima po spolovilu i anusu. Ne pamti da bi mu žrtva govorila kako joj je okrivljenik gurao prste u spolovilo i anus ali je govorila da mu je rekla "da ju boli, da ju peče" s time da se ne sjeća je li okrivljenik na to reagirao i prestao. Svakako mu je rekla ju je okrivljenik tražio da ga dira po "mišu" i da mu je iz miša izlazilo nešto bijelo . Nikakvih saznanja u smislu sklonosti okrivljenika za pedofiliju nije imao, a kamo li da ima na mediju pohranjen pornografski sadržaj koji se tiče djece. Pamti da je okrivljeniku kada su ostali sami pokazao dokument CZSS iz kojeg je proizlazio sadržaj prijave koju je podnijela njegova punica (sadržaj je u bitnome obuhvaćen optužnicom) pa je okrivljenik nakon što je početno šutio rekao da je sve istina tj. priznao je. To ga je potreslo i odmah mu je rekao da će ga prijaviti policiji što je i učinio. O događajima je saznao u travnju 2025. i to nakon što se njegova kćerka povjerila baki koja je sve prijavila na CZSS. Dok nisu sve saznali ne pamti da bi se njegova kćer, osim što je okrivljenika znala potjerati iz sobe kada je išla učiti, ponašala prema okrivljeniku drugačije nego li inače. Za vrijeme inkriminiranih događaja procjenjuje da njegova kćerka nije bila duže vremena na samo sa okrivljenikom jer su se on i supruga trudili provoditi što je više vremena moguće s njom. Okrivljenik je invalid jer je bez potkoljenice tako da mu je on osobno puno pomagao prije nego li je dobio protezu nakon čega je bio samostalniji. Svi su zajedno živjeli u stanu jer je riječ o stanu njegovog djeda pa u svezi stana ima ista prava kao i okrivljenik. Na iskaz svjedoka stranke niti opu. žrtve nisu imali primjedbe.
5.1. Majka žrtve (CSR) je u bitnome potvrdila navode ČS u dijelu da je s njim, žrtvom i okrivljenikom živjela u stanu koji se sastoji od 2 spavaće sobe i dnevnog boravka preuređenog u dječju sobu te da svaka soba ima svoja vrata i TV i da su za inkriminirane događaje saznali "preko socijalnog". Potvrdila je i navode supruga u dijelu da je njemu okrivljenik na samo priznao inkriminacije. Ona i suprug su imali master ključ kojim su se zaključavala/otključavala sva vrata u stanu. Napomenula je kako je cca mjesec dana prije nego li se sve ovo otkrilo master ključ nestao iz sobe. U stanu je bio kompjuter, njeno i Michaelovo prijenosno računalo i tablet. Ona nikada ništa nije pohranjivala na vanjsku memorijsku jedinicu. O higijeni žrtve (kupanje i sl.) brinula se gotovo isključivo ona, a suprug povremeno i to dok je žrtva bila mlađa. Kada je kupala žrtvu ništa neobično nije primijetila. Žrtva (u trenutku iskazivanja na sudu tj. 15. travnja 2026.) živi kod njene majke na Grobniku jer su je maknuli iz okruženja tj. stana u kojem je doživjela traumu. U svezi načina na koji se sve otkrilo kaže da se žrtva kada je bila kod njene majke tuširala i da je tada "pokazivala pokrete i dirala se po spolnom organu", a kada ju je njena majka (žrtvina baka) pitala zašto to radi ova je rekla da ju je "ujak dirao". Majka joj nije rekla sve detalje tog događaja. Budući radi noćnu smjenu, a suprug jutarnju mijenjali su se u čuvanju žrtve tako da je žrtva prilično malo vremena (sat-dva) ostajala na samo sa okrivljenikom. Iako im žrtva nikada nije rekla da ne želi ostajati na samo sa okrivljenikom sjeća se da je cca mjesec dana prije nego li se sve otkrilo žrtva počela izbjegavati okrivljenika kojeg je inače zvala "ujko" tj. nije htjela biti u njegovoj blizini i govorila je "da smrdi". Po savjetu djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad žrtvu nije ispitivala o događajima. Ne zna je li žrtva išta govorila njenom suprugu u svezi inkriminacija i s njim nije niti razgovarala o događajima u pitanju. Na iskaz svjedoka stranke niti opu. žrtve nisu imali primjedbe.
5.2. Ispitana kao svjedok RS (žrtvina baka po majčinoj strani) je u bitnome navela da je čuvala žrtvu (svaki drugi vikend). Dok se jedne prilike žrtva tuširala počela je imitirati muškarca koji vrši nuždu nakon čega joj je rekla da okrivljenik kojeg inače zove "ujko" to ne čini na taj način već da "piša u bocu od mlijeka". Na njeno pitanje kako to zna i je li to vidjela odgovorila joj je da je. Bilo joj je čudno što joj dijete govori i "svakakve misli" su joj se motale po glavi pa je pitala žrtvu nije li ju "možda ujko dirao", a tada se žrtva iznenađena njenim pitanjem naglo okrenula i čudila odakle sad to pitanje. Rekla je žrtvi da joj mora reći ako ju je ujko dirao na što joj je ova svojom rukom pokazala na spolovilo i "stražnjicu" i rekla joj da ju je okrivljenik dirao po vagini i anusu. Pitala je žrtvu bi li to ponovila drugim osobama pa joj je ova najprije rekla da ne bi, a kad joj je rekla da bi to bilo važno odgovorila je "da ju je sram" i da joj je "ujko rekao da o tome što oni rade ne smije nikome ništa reći jer je to njihova tajna". Na njeno pitanje je li okrivljenik gledao na TV sadržaj istovjetan onome što joj je radio žrtva je odgovorila da je "on gledao i velike i male". Više nije inzistirala na razgovoru međutim tada joj je žrtva sama rekla kako će ona ispričat sve ukoliko potrebno. Svjedok inja je potom pojasnila da je tada bila u nezgodnom položaju jer s kćerkom u to vrijeme zbog svađe nije razgovarala zbog čega je nakon što je vratila žrtvu tj. unuku roditeljima otišla na Hrvatski zavod za socijalni rad (dalje HZSR) budući su od ranije bili u opsegu njihovog postupanja. Kada je prijavljivala na HZSR pitali su je zašto nije odmah sve prijavila policiji na što im je odgovorila da jednostavno nije znala što treba učiniti pa budući sa kćerkom ne razgovara da je smatrala kako će joj oni pomoći. U konačnici je razgovarala sa zetom ČS i tu se vidjelo da je ovaj "bio u šoku" tj. nije mogao vjerovati da se nešto takvo dogodilo (uostalom plakao je), a čula se i sa djelatnicima HZSR koji su joj rekli da uzme unuku kod sebe što je i učinila. Nadala se da je njena unuka to sve izmislila međutim iz razgovora sa zetom je saznala da je njemu okrivljenik sve priznao. Žrtva joj ništa nije govorila u smislu da bi okrivljenik prstima ili bilo čim drugim ulazio u njeno tijelo niti da se tome protivila, bunila niti slično međutim kako je vidjela da žrtva ne želi govoriti o događajima to na tome nije n i inzistirala. Pamti da joj je žrtva za vrijeme šetnja i to sama od sebe rekla da ju je okrivljenik znao zvati u sobu i da je ona išla kod njega jer je mislila da će gledati crtiće međutim da bi ju on onda zaključao ali ništa više od toga nije joj rekla. Na iskaz svjedoka stranke niti opu. žrtve nisu imali primjedbe.
6. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijalista ginekologije i opstetricije i uže specijalnosti iz fetalne medicine i opstetricije prim. dr. sc. ČSR proizlazi da je ista nalaz i mišljenje iznijela nakon uvida u materijalnu/medicinsku dokumentaciju. U svezi navedenog treba reći da je vještačenje provedeno na okolnost razjašnjenja mogućnosti da kod ženske osobe usprkos penetraciji himen ostane očuvan. U svezi određenog vještačenja prije svega treba obraditi nalaz specijaliste ginekologa (list 19) koji je pregledao žrtvu 4. lipnja 2025., a iz kojeg slijedi da je žrtva na pregled došla u pratnji majke i to zbog sumnje na spolno zlostavljanje unatrag 2 mjeseca. Pregledom nisu pronađen i vanjski znakovi ozljeda s time da je vanjsko spolovilo uredno i izgleda primjerenog dobi. Iznoseći nalaz i mišljenje vještak je navela da iz nalaza specijaliste s lista 19 spisa proizlazi da vidljivih ozljeda na tijelu žrtve nije bilo međutim da je s odgodom vremena to moguće jer tkivo brzo cijeli. Vještak je navela i da je od značaja i sam oblik himena kada krvarenja posljedičnih ozljeda najčešće niti nema. Iz forenzičke medicine proizlazi da je samo mali broj slučajeva spolnog zlostavljanja djece praćen ozljedama i to svega u 5-15% slučajeva. Uredan ginekološki nalaz ne isključuje prethodnu penetraciju u vaginu i vještak nalazi mogućim da usprkos penetraciji spolovilom ili prstima himen ostane očuvan jer je tu riječ o sluzničko vezivnoj strukturi koja može biti vrlo elastična i rastezljiva. Dakle, nedostatak vidljivih ozljeda, osobito s vremenskim odmakom (od događaja do pregleda) može biti posljedica elasticiteta tkiva ali i brzog cijeljenja anogenitalnog tkiva poput fosse navicularis. Anatomske varijacije himena omogućuju prolaz spolovila bez nastanaka ozljeda s time da je tu riječ o strukturi tkiva koje je dobro prokrvljeno zbog čega mikro ozljeda može proći bez morfoloških povreda- čak i u slučaju površinske penetracije ili izostanka jake sile koje zbog trajanja i intenziteta djelovanja također ne moraju nužno dovesti do ozlijede himena. Vještak navodi da su naprijed izneseno glavni razlozi zašto je moguće da je nalaz himena uredan usprkos odnosno razlozi iz kojih ne može isključiti da je usprkos činjenici što je „himen intaktan" došlo do penetracije prstima ili spolovilom u vaginu žrtve. Prilikom kupanja/tuširanja djeteta roditelji nisu nužno morali primijetiti kako je prethodno došlo do penetracije jer očito ozljeda koje uzrokuju krvarenje nije bilo- naime, za slučaj penetracije ne mora obvezno doći do sukrvice koja bi posljedično bila vidljiva i na donjem rublju žrtve. Na nalaz i mišljenje stranke ni opun. žrtve nisu imali primjedbe 6.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Elizabeta Daidić Hero - vještak psihijatar i KS, dipl. psiholog- vještak psiholog koji su proveli kombinirano psihijatrijsko psihologijsko vještačenje okrivljenika u bitnome slijedi da je vještačenje provedeno temeljem uvida u dokumentaciju koja prileži spisu (osobito medicinsku dokumentaciju) i temeljem vlastitog pregleda okrivljenika. Vještaci su tako najprije iznijeli anamnestičke podatke za okrivljenika koji se neće detljnije iznositi u ovoj presudi jer za to nema potrebe ali je važno istaknuti da iz istih proizlazi kako je okrivljenik općenito narušenog zdravlja (šećerna bolest, bez jedne potkoljenice zbog čega koristi ortopedsko pomagalo itd.) te rezultate psihodijagnostičke obrade što se neće detaljno reproducirati budući isto nije potrebno tako da će sud nastavno reproducirati samo one dijelove koji su bitni za ovaj predmet. Vještaci su konstatirali da je okrivljenik prilikom vještačenja uredne svijesti i orijentacije i da su kontakt s istim uspostavili, održavali i kanalizirali uz povremena usmjeravanja, pri čemu je okrivljenik psihomotorno miran, afektom udaljen do blijed. Okrivljenik je voljno nagonski održan kao i osnovnog raspoloženja, a mišljenje formom uredno, bez psihopatoloških sadržaja s time da mnestički i intelektualno odgovara dobi i naobrazbi, bez obmana, bez auto/hetero agresivnih misli ili pulzija. Okrivljenik je nesigurnije vremenski orijentiran, dok je orijentacija u drugim pravcima održana pri čemu je očuvane mentalne kontrole i primjerene brzine kognitivnog procesuiranja. Efikasnost seman tičke verbalne fluentnosti je u razini višeg prosjeka prema iznadprosječnom funkcioniranju, a mišljenje se odvija na razini apstraktnog. Kod okrivljenika su notirane razvijene sposobnosti razumijevanja konkretnih životnih i socijalnih situacija te društven ih pravila s time da pažnju uspijeva usmjeriti i održati. Radno pamćenje, kao mjera održavanja koncentracije te registriranja i izvođenja mentalnih operacija sa slušno prezentiranim informacijama i efikasnost asocijativnog učenja i dosjećanja za dob je na razini prosjeka. Krivulja učenja audioverbalnog materijala pokazuje rast s ponavljanjem s time da se protokom vremena te nakon interferencije uočava blaža nestabilnost naučenog. Efikasnost logičkog pamćenja je u razini niskog prosjeka prema ispodprosječnom funkcioniranju, a u prepričavanju je štur. Na razini mjerenih sposobnosti ne uočava se značajnijih odstupanja u smjeru organske cerebralne disfunkcije. U konačnici vještaci navode da okrivljenik ne boluje od prave i trajne duševne bolesti niti nedovoljnog duševnog razvitka s time da su mu dijagnosticirali Miješani poremećaj ličnosti F61 s dominantno shizoidnom, antisocijalnom (disocijalnom) i narcističkom strukturom ličnosti. Okrivljenik verbalizira postojanje psihoseksualne psihopatologije, a njegovo ponašanje u inkriminiranom periodu ukazuje na prisutnost Pedofilskih sklonosti prema djetetu drugog spola F65.4. Vještaci smatraju da je tempore criminis okrivljenik bio ubrojiv kao i da je raspravno sposoban. Na nalaz i mišljenje stranke niti opun. žrtve nisu imali primjedbe.
6.2. Tijekom postupka provedeno je i telekomunikacijsko informatičko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Saši Aksentijeviću koji je u bitnome ekstrahirao sadržaj pohranjen na mediju iz toč.3 izreke (disk NVMe SSD DISK kapaciteta 250 GB, ser. br. S3ESNX0JC35336F). Naime, u prethodnoj rečenici navedeni disk je za potrebe ovog postupka, a u sklopu kućišta osobnog stolnog računala crne boje oduzet od okrivljenika temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta s lista 40. Cjelokupni sadržaj diska je presn imljen na medij kojega sud nije uspio reproducirati na raspravi zbog ograničenja informatičke opreme kojom sud raspolaže i zbog čega je u konačnici i angažiran vještak informatičke struke koji je u konačnici ekstahirao sadržaj od interesa za ovaj predmet i omogućio sudu da ga reporducira na raspravi pomoću opreme kojom sud raspolaže i to na način da je sve nasnimio na DVD koji je priložio spisu i koji je potom i reproduciran na raspravi. Dakle, potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta s lista 40 je 6. lipnja 2025. od okr. SS oduzeto jedno kućište osobnog stolnog računala crne boje sa otisnutom oznakom GA96160200 unutar kojega se nalaze dva medija za pohranu digitalnih podataka i to NVMe SSD disk kapaciteta 250GB ser. br. S3ESNXojc35336F i NVMe SSD disk kapaciteta 1TB ser. br. S467NFOK403814D. Reprodukcijom sadržaja medija oznake NVMe SSD disk kapaciteta 250GB ser. br. S3ESNXojc35336F utvrđeno je da se njemu nalazi 255 slika u formatima .jpg i .png te 2 videa u .mp4 formatu. Sadržajno riječ je o ženskoj djeci u eksplicitnom položaju pri čemu fotografije i video zapisi prikazuju djecu bez odjeće (naga) odnosno nagu djecu sa spolovilom odrasle muške osobe kraj njih odnosno nagu djecu kako drže muško spolovilo u ruci ili im je spolovilo u tijelu (usta, vagina/anus) odnosno prikaz odrasle muške osobe kako jezikom prelazi preko spolovila djeteta te u konačnici odjevene djevojčice kako oralno zadovoljavaju odraslog muškarca. Dakle, s obzirom na navedeno bez dvojbe je jasno kako je riječ o pornografskom materijalu jer je tu riječ o multimedijalnim datotekama na kojima se prikazuje spolno zlostavljanje djece od strane odraslih osoba odnosno na kojima su prikazana djeca u spolno eksplicitnim položajima i radnjama.
6.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka koji su proveli vještačenje žrtve mlt. OS (dr. ŽS specijalist psihijatar- uža specijalnost dječja i adolescentna pshijiatrija- vještak psihijatar i Ines Denona, dipl. psih. - vještak psiholog) na okolnost strukture njene ličnosti, dominantnih crta osobnosti, vjerodostojnosti proživljene traume, sposobnosti vjerodostojnog iskazivanja te općenito njenog psihičkog stanja slijedi da je vještačenje provedeno temeljem uvida u spis (uključujući i medicinsku dokumentaciju) i po provedenom psihijatrijsko psihologijskom pregledu žrtve mtl. OS. U bitnome iz nalaza i mišljenja slijedi da su osim intervjua vještaci u cilju obavljanja zadatka proveli i psihodijagnostičku obradu u vidu primjene nestrukturiranih materijala za psihološku procjenu (crtež, asocijativne karte), psihodijagnostički materijal za procjenu kognitivnih sposobnosti (CPR, KOHS, Bender-gestalt) i procjenu kvalitete psihološkog i emocionalnog funkcioniranja (EPQ junior, Vartteg). Nakon obavljenih razgovora i testova vještaci smatraju da žrtva ima očuvane intelektualne sposobnosti kao i sposobnosti mišljenja i zaključivanja s time da blaže probleme u kognitivnom funkcioniranju (moguće pri rješavanju školskih zadataka) može imati radi nestabilne pažnje te sklonosti bijegu u maštu i fantaziju. U psihičkom funkcioniranju žrtva pokazuje osobine osjetljivosti, tjeskobe, zatvorenosti i plahosti, ali u normalnim okolnostima pokazuje kako ima dostatne kapacitete, da se s njima nosi na primjeren način i da joj ne otežavaju prilagodbu. Pojačani mehanizmi disocijacije, a koji su karakteristični za osobe sa proživljenom emocionalnom traumom po mišljenju vještaka govore u prilog njihovog zaključka o vjerodostojnosti traume i mogućeg štetnog utjecaja na daljnji psihički razvoj žrtve. Vještaci smatraju da je provedenom obradom dobivena jasna korelacija između iskaza žrtve tijekom intervjua i njene emocionalne popratnje ali i posljedičnih simptoma s izlaganjem višekratnom seksualnom zlostavljanju. Utuženi događaji su doprinijeli razvoju nesigurnosti i narušenoj slici o sebi i sve to kod osobe kao što je žrtva (u trenutku vještačenja u dobi od 10 godina i ima granične kognitivne kapacitete) utječe na nastanak posljedica višekratnog spolnog zlostavljanja od člana obitelji i manifestira se na emocionalnom (osjećaj kronične anksioznosti, srama i poniženja, krivnja, depresivnost, bespomoćnost i smanjeno poštovanje – dijete se odjeća „loše, prljavo“ te manje vrijednom od drugih), kognitivnom (kod djevojčice sa graničnim kognitivnim kapacitetima traumatska iskustava se uobičajeno manje verbaliziraju, a više iskazuju kroz ponašanje, tjelesne tegobe ili emocionalne ispade), razvojnom (intruzivna sjećanja i slike zlostavljanja, noćne more pojačana pobuđenost i oprez, strah od određenih mjesta, osoba i situacija, regresivna ponašanja i disocijativne reakcije), interpersonalnom i osobnom planu. Posljedice vezane za kognitivno i školsko funkcioniranje odnose se na dodatno opterećenje postojećih kognitivnih teškoća, a očituju se kroz slabiju koncentraciju, probleme sa pamćenjem, pad školskog uspjeha, teškoće izvršnih funkcija i smanjenu sposobnost emocionalne regulacije. Kod žrtve su vještaci su notirali i posljedice na razvoju identiteta koji je očituje u zbunjenosti oko vlastitog tijela, poremećene slike o sebi, seksualiziranom ponašanju koje je neprimjereno dobi i strahu od intimnosti. Vještaci smatraju da klinička slika ukazuje na prisutnost traumatske simptomatologije karakterizirane pojačanom pobuđenošću, osjećajem ugroženosti, izbjegavanjem podsjetnika na traumu te simptomima ponovnog proživljavanja traumatskog događa ja slijedom čega kod žrtve dijagnosticiraju posttraumatski stresni poremećaj F43.1 (PTSP). U konačnici vještaci zaključuju kako je žrtva zdrava djevojčica disharmoničnog razvoja s time da klinička slika pokazuje jasnu povezanost između prijavljenog seksualnog nasilja i razvoja psihičkih smetnji s time da dominiraju simptomi karakteristični PTSP F43.1 od čega vještaci ističu ponovno proživljavanje traumatskog događaja, izbjegavajuće obrasce ponašanja, negativne promjene u emocionalnom funkcioniranju, trajnu pojačanu pobuđenost i osjećaj ugroženosti. Nadalje vještaci ističu da zbog terećenih događaja žrtva ima razvojne i psihičke posljedice koji se odnose intruzivna sjećanja i slike zlostavljanja, noćne more, pojačanu pobuđenost i stalni oprez, strah od određenih osoba i mjesta, regresivno ponašanje i disocijativne reakcije. Posljedice vezane sa socijalni razvoj jesu teškoće u stvaranju povjerenja, povlačenje od vršnjaka, socijalna izolacija, pretjerana podložnost autoritetima te poteškoće u prepoznavanju granica u odnosima, a zbog smanjene sposobnosti procjene tuđih namjera žrtva je posebno ranjiva za eventualno daljnje iskorištavanje. „Incestno i obiteljsko“ spolno zlostavljanje predstavlja duboku povredu temeljnih razvojnih odnosa, narušava objektni odnos što može dovesti do cijepanja (splitting) pri čemu žrtva istovremeno održava sliku voljenog člana obitelji i zlostavljača bez mogućnosti njihove integracije, a što dovodi do poremećaja bazičnog povjerenja i ima značaj utjecaj na razvoj selfa. Vještaci smatraju kako bi ponovno pozivanje žrtve na sud u cilju ispitivanja o predmetu ovog postupka kod nje prouzročilo retraumatizaciju i izazvalo osjećaj pojačane napetosti i tjeskobe te dodatno narušilo sliku o sebi čime bi se bez dvojke dodatno narušilo njeno psihičko stanje. Iz podataka u spisu odnosno iz podataka koji su u cilju anamneze dobiveni od roditelja žrtve potonja je imala nešto usporeniji razvoj u djetinjstvu zbog težeg savladavanja gradiva matematike i smatraju da je trauma pogoršala njen emocionalni status u svezi čega je razvila PTSP -a što sve ima utjecaja na njen daljnji psihički razvoj, emocionalni razvoj, socijalni razvoj te razvoj identiteta i seksualnosti. Vještaci su isključili mogućnost da ih je žrtva izmanipulirala tijekom vještačenja pri čemu su osobito istaknuli važnost testova koji je žrtva ispunjavala za potrebe vještačenja, a na kojima je postigla rezultate usklađene sa onim što su opazili tijekom intervjua. Psihičko stanje žrtve zahtjeva nastavak psiho terapijskog tretmana kako bi se ublažile posljedice traumatskog događaja te kako bi se kod žrtve pravilno usmjerio daljnji emocionalni i psihički razvoj.
7. Ispitana na dokaznom ročištu od strane suca istrage mlt. OS je u bitnome navela kako je živjela sa mamom, tatom i „ujakom“. Dok su živjeli svi zajedno roditelji su spavali u svojoj sobi, „ujak u svojoj", a ona u dnevnom boravku. Njeni roditelji su radili, a ujak nije pri čemu žrtva napominje da ujak nema pola noge. Žrtva najprije verbalizira da je bilo trenutaka kada se nije najbolje slagala sa „ujakom“ te nastavlja kako je bilo situacija u kojima se „ujko“ prema njoj ponašao kako nije trebao. Potom pojašnjava kako je ujko ono što je bilo na televiziji, a što drugi roditelji rade, napravio njoj. Gledao je na televiziji nešto što su radili drugi roditelji – nešto ružno i ona je vidjela to što je on gledao na televiziji i tu pamti golu djevojčicu i golog muškarca kako rade ono što nisu trebali. Žrtva potom ponavlja kako je upravo to što je gledao na televiziji ujko potom radio njoj – skinuo je sebe, a potom i s nje hlače i gaćice, a zatim ju je dirao pri čemu je jasno uočljivo na reproduciranoj snimci da je žrtva u tom trenutku pokazala na anus i spolovilo koje naziva „guza i pipa“. Potom žrtva navodi da ju je po guzi i pipi okr. dirao rukama i onim što imaju muškarci, a što u konačnici, iako se jasno vidi da ju je izuzetno sram, naziva „kurac“. To što ju je dirao sa navedenim dijelovima tijela joj je bilo ružno, a za vrijeme opisanih radnji „pipa“ ju je boljela i pekla. Konstatira se da je za vrijeme iskaza mlt. žrtva nacrtala krevet na kojem se sve događalo (crtež prileži na listu 146) s time da je za vrijeme crtanja žrtva pojasnila kako crta krevet na kojem se sve događalo, vrata koja je okrivljenik zaključao, ključ od vrata koji je spremio u ladicu te ladicu u koju je spremio ključ i još jedan ključ (ključ od ladice). Potom žrtva na spomenutom crtežu objašnjava kako je nacrtala okrivljenika koji je „sretan“ i sebe sa tužnim licem. Pitana na okolnost koliko se često to sve događalo žrtva je navela kako su se opisane radnje događale svaki drugi dan, navodeći da se prvi put dogodilo „kada je bila mala“ precizirajući kako je tada išla u prvi razred. Iako prvotno navodi da su u vrijeme opisanih radnji ona i „ujko“ bili sami u kući odmah potom kaže i da je moguće da je tada u kući bila i njena majka ali da ova ništa nije čula. Navedeno se obično događalo „oko 11“- te dopunjuje kako misli da je mama samo jednom bila kod kuće i da je tada spavala jer u to doba uobičajeno spava budući radi noćnu smjenu. Sve naprijed opisano odigravalo se u okrivljenikovoj sobi iz koje nije mogla izać i jer ju je okrivljenik zaključao. O opisanim događajima okrivljenik joj je rekao da ne smije govoriti kako ne bi završio u zatvoru ili na sudu, međutim ona je sve ispričala baki i didi. Iako je okr. tražio da to bude njihova tajna ona je „odlučila u sebi“ da to neće biti tajna i da će ispričati. Ujak ju je tražio da mu dira miša pa čak i da stavi njegovog miša u usta što nije htjela – odbila je, međutim dirala mu je miša (djevojčica pokazuje na snimci šakom pokret gore – dolje) te navodi kako je to bilo odvratno. Za vrijeme dok je dirala ujkovog miša „izlazilo je nešto bijelo“. Žrtva potom ponavlja da je sve ispričala samo baki i didi, a da su ovi dalje rekli „nekim barbama“ nakon čega je sve došlo do barba Š u [adresa] pa je i ona kasnije išla kod njega, kao i na pregled. Potom djevojčica radi crtež koji po njezinim riječima pokazuje okrivljneikovog miša koji je dlakav i iz kojeg izlazi bijelo (crtež prileži na listu 147). Svaki put kada se navedeno odvijalo soba je bila zaključana a okrivljneik joj nije htio dati ključ- žrtva je prilikom davanja iskaza na crtežu sa lista 146 i napisala „ne da mi ključ“. Pitala je okrivljenika ključ, ali ga je ovaj odbio dati s time da su vrata svaki put kada bi se odvijale opisane radnje bila zaključana. Na pitanje kako ju je ujak dirao sa rukama i mišem po spolnom organu i anusu žrtva je verbalizirala kako to želi nacrtati nakon čega je i nastao crtež na listu 149 koji praktički prikazuje muškarca kako penetrira svojim spolovilom u „guzu“ (anus) djevojčice pri čemu muškarac ima sretan izraz lica, a djevojčica tužan. Opisujući što je nacrtala (crtež na listu 149) djevojčica pojašnjava kako je okr. „miša“ stavio u njenu „pipu“ i „guzu“. Djevojčica opisuje kako je za vrijeme dok je penetrirao u njezino spolovilo ona praktički sjedila sa raširenim nogama, a okr. je bio nasuprot njenom licu u nekoj vrsti klečećeg položaja. Žrtva navodi da je ujaka zadnji put vidjela prije nego li je otišla kod bake i dide i da su tako učinili kako se naprijed opisano više ne bi događalo, a na inzistiranje da kaže kada je to bilo navela je „ove školske godine“ ali nakon Uskršnjih praznika (žrtva ispitana na dokaznom ročištu 1. srpnja 2025. godine). Na pitanje žrtva navodi kako misli da joj je uslijed opisanih radnji iz „pipe išla krv“. Potom je žrtva samoinicijativno nacrtala i crtež sa lista 148 koji po njezinom iskazu prikazuje situaciju kada joj je okrivljenik stavljao miša „od iza“. Za vrijeme opisanih događaja njen otac je bio na poslu. Na pitanje suca istrage pamti li i nešto lijepo u svezi ujaka žrtva je navela kako pamti da ju je vodio u park i da joj je kupio igračku sa Amazona. Na nalaz i mišljenje stranke niti opun. žrtve nisu imali primjedbe.
8. Analizirajući sve provedene dokaze pojedinačno, a potom i dovodeći ih u međusobnu vezu ovaj je sud uvjerenja kako je dokazano da je okr. SS počinio sva tri utužena kaznena djela zbog čega ga je valjalo oglasiti krivim i osuditi kako je to i citirano u izreci ove presude.
9. U odnosu na nalaze i mišljenja svih vještaka treba reći da vještaci izvan ovog postupka ne poznaju okrivljenika i sa njima nemaju nikakvih dodirnih točaka zbog čega se zaključuje da nemaju motiv za davanje lažnog ili pogrešnog nalaza i mišljenja odnosno da nemaaju nikakav motiv svojim iskazom otežavati procesnu poziciju okrivljenika. S druge pak strane kada se sagledaju nalazi i mišljenja jasno je da su vještačenja izrađena na način koji je usklađen sa pravilima odgovarajuće znanosti i vještine ali i da su svi navodi i posebice objašnjenja u mišljenjima logična i laički razumljiva zbog čega je sud u konačnici sve nalaze i mišljenja cijenio vjerodostojnim.
10. S obzirom na prirodu kaznenih djela iz toč.1. i 2. izreke (osobito iz toč. 1. izreke) riječ o događajima kod kojih, osim žrtve, gotovo nikad nema svjedoka niti ima materijalnih dokaza, a upravo tako je i u ovom predmetu. Upravo zbog toga ovaj je sud pažljivo analizirao provedene personalne dokaze i potom zauzeo stav o njihovoj vjerodostojnosti. Prije svega treba reći kako se presuda u odnosu na toč. 1. i 2. bez dvojbe temelji na iskazu žrtve i onome što je ona ispričala ocu, majci i baki. Sud je uzeo u obzir da je žrtva u trenutku učina kaznenih djela iz toč. 1. i 2. izreke, a s obzirom na inkriminirani period, bila u dobi od svega 7 godina (na početku inkr. razdoblja) do 8 godina i 6 mjeseci (na kraju inkr. razdoblja), a u svezi čega je uzeo u obzir i objektivnu sposobnost tako malog djeteta da se izrazi na prihvatljiv/razumljiv način kao i činjenicu da je žrtva u ovom predmetu dala iskaz na dokaznom ročištu od 1. srpnja 2025. kada je bila u dobi od svega 8 godina i 9 mjeseci zbog čega je jasno da je spsobnost njenoog izričaja znatno slabija nego li kod odrasle osobe i to osobito u smislu vokabulara, slijeda misli, sposobnosti prepričavanja događaja, sposobnosti pamćenja i sl.). Kada se uzme u obzir i da je mogućnost prisjećanja određenih događaja iz prošlosti stvar sposobnosti pamćenja svake pojedine osobe i to osobito u situaciji kada je riječ o djetetu onda ovaj sud smatra da je iskaz žrtve detaljan i okolnosan u mjeri koja se objektivno može i očekivati od djeteta u dobi od 8 godina i 9 mjeseci koliko je žrtva bila stara u trenutku iskazivanja na dokaznom ročištu. S druge pak strane ovaj sud ne vidi niti jedan razlog iz kojega bi žrtva bila neiskrena i to bilo da izmišlja sve što je govorila o događajima iz toč.1 i 2. izreke ili da bilo što dodaje, već upravo suprotno s obzirom na način na koji je žrtva iskazivala na dokaznom ročištu, a koji je iskaz obuhvaćen audio video zapisom ovaj sud smatra da je žrtva iskazivala iskreno i po najboljem sjećanju. Naime, tijekom ispitivanja na dokaznom ročištu u potpunosti je jasno da žrtva prilično nevoljko govori o događajima iz toč.1 i 2. izreke i jasno je vidljivo kako u trenucima kada treba govoriti o obilježjima kaznenih djela iz toč.1 i 2. izreke pokazuje jasne znakove srama (nevoljko odgovara na pitanja, izbjegava se zadržati na trenutnoj temi, ruke približava licu i sl.). Upravo iz svih navedenih razloga u ovom odlomku ovaj je sud uvjerenja da je iskaz žrtve u potpunosti vjerodostojan. S druge pak strane, a u cilju provjere žrtvinog psihičkog stanja, postojanja traume odnosno vjerodostojnosti traume i eventualnih posljedica po psihičko zdravlje provedeno je i psihijatrijsko psihologijsko vještačenje rezultat kojega je mišljenje vještaka koji se u bitnome svodi na zaključak da je žrtva kao posljedicu okrivljenikovog postupanja opisanog u toč.1. i 2. izreke pretrpila PTSP te da kao posljedicu ima razvojne i psihičke posljedice (intruzivna sjećanja i slike zlostavljanja, noćne more, pojačanu pobuđenost i stalni oprez, strah od određenih osoba i mjesta, regresivno ponašanje i disocijativne reakcije) i posljedice vezane sa socijalni razvoj (teškoće u stvaranju povjerenja, povlačenje od vršnjaka, socijalna izolacija, pretjerana podložnost autoritetima te poteškoće u prepoznavanju granica u odnosima, a zbog smanjene sposobnosti procjene tuđih namjera žrtva je posebno ranjiva za eventualno daljnje iskorištavanje) zbog čega se u konačnici preporučuje nastavak psiho terapijskog tretmana kako bi se ublažile posljedice traumatskog događaja te kako bi se kod žrtve pravilno usmjerio daljnji emocionalni i psihički razvoj. Za istaknuti je i kako su vještaci uvjerenja da ih žrtva prilikom provođenja vještačenja nije izmanipulirala i to osobito zbog činjenice da su u sklopu vještačenja proveli testove na kojima je žrtva postigla rezultate usklađene sa onim što su opazili tijekom intervjua. Tu svakako valja reći i da se žrtva, iako oskudno, o događajima iz toč. 1. i 2. izreke očito povjerila baki i ocu što isto tako, i to kako samo po sebi, a posebice u korelaciji sa svim ostalim navedenim u ovom odlomku govori u prilog opravdanosti zaključka kako je žrtva u potpunosti vjerodostojna.
10.1. Treba reći da žrtva nije ponovno ispitana na raspravi jer je ovaj sud stava da je žrtva dovoljno detaljno govorila o svim okolnostima utuženih događaja na dokaznom ročištu, a kako je njen iskaz utvrđena na mediji i to kako audio tako i vizualno bez dvojbe je ovaj sud na raspravi reproducirao što je žrtva govorila ali i je jasno vidljiv i govor njenog tijela, a s obzirom je na dokaznom ročištu bila prisutna i obrana to je po mišljenju ovoga suda načelo kontradiktornosti u potpunosti zadovoljeno. Upravo zbog navedenog te svakako uzimajući u obzir i navode vještaka da bi ponovno pozivanje i ispitivanje žrtve na raspravi za ovu predstavljalo daljnje narušenje njenog psihičkog zdravlja ovaj sud žrtvu nije ponovno ispitivo tijekom rasprave.
11. U odnosu na iskaze majke, oca i bake žrtve ovaj sud primjećuje da su njihovi iskazi u bitnome istovjetni i da se međusobno nadopunjuju pa kada se uzme u obzir da ovi nemaju nikakvog razloga lažno iskazivati na sudu jer prema stanju spisa nemaju nikakvog motiva da štete okrivljeniku te budući su njihovio iskazi u bitnome podudarni i sa iskazom žrtve, onda se ukazuje logičnim zaključiti kako su i njihovi iskazi vjerodostojni.
12. Dakle, u odnosu na djelo pod toč.1. izreke nesporno je da je početkom inkriminiranog razdoblja žrtva bila u dobi od 7 godina odnosno da je na kraju inkriminiranog razdoblja bila u dobi od 8 godina i 6 mjeseci kao i da je okrivljeniku to bilo poznato. Nije sporno niti da su žrtvini roditelji radili zbog čega je žrtva po prirodi stvari ostajala na samo sa okrivljenikom što podrazumijeva da mu je žrtva bila povjerena na čuvanje.
13. Budući se okrivljenik brani šutnjom ovaj sud polazi od stanovišta da spori ostali dio činjeničnog opisa toč.1 izreke. Da se okrivljenik doista svakih nekoliko dana unutar inkriminiranog razdoblja zaključavao u sobu s žrtvom te skrivao ključ tj. nije joj htio dati ključ niti otvoriti vrata, tražio od žrtve da mu rukama drži i poteže spolovilo gore -dolje, razodijevao je i dodirivao po tijelu, spolovilu i stražnjici, gurao joj prst u spolovilo i anus, te svojim spolovilom penetrirao u njenu vaginu i anus proizlazi iz iskaza žrtve. Ovaj je sud uzeo u obzir i da je himen žrtve intaktan u svezi čega se logikom stvari i to s pozicije medicinskog laika ukazuje opravdanim posumnjati u istinitost iskaza žrtve - kako je moguće da je došlo do penetracije u vaginu, a da je himen očuvan. Upravo radi razjašnjenja navedene dvojbe sud je i proveo odgovarajuće medicinsko vještačenje iz kojega, kako je to naprijed već izneseno, u bitnome slijedi da uredan ginekološki nalaz ne isključuje prethodnu penetraciju u vaginu odnosno da je to moguće jer usprkos penetraciji spolovilom ili prstima himen može ostati očuvan budući je tu riječ o sluzničko vezivnoj strukturi koja može biti vrlo elastična i rastezljiva. Dakle, jasno je da iskaz žrtve nije opovrgnut provedenim medicinskim (ginekološkim) vještačenjem, a kako je sud već naprijed iznio razloge iz kojih cjelokupni iskaz žrtve nalazi vjerodostojnim to joj je sud povjerio vjeru i u dijelu opisa neželjenog spolnog odnosa.
14. Svakako treba reći da je okrivljenik penetracijom penisom u vaginu i anus žrtve sa njom ostvario spolni odnošaj dočim je penetracijom prstima ostvario sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju. Prilikom ostvarenja opisanog u prethodnoj rečenici okrivljenik je znao da je žrtva dijete mlađe od 15 godina kao i da iskorištava činjenicu što je s njom ostao na samo odnosno što mu je povjerena na čuvanje budući su otac i majka radili odnosno budući se u određenim slučajevima majka odmarala nakon posla zbog čega se ukazuje osnovanim zaključiti da je okrivljenik zlouporabio odnos zavisnosti žrtve o njemu i na taj način ostvario s njom sve radnje opisane u toč. 1. izreke. Člankom 202. stavak 37. ZKP/08 je propisano "Dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života." tako da je nesporno kako je žrtva u zakonskom smislu dijete, a da je okrivljeniku bila poznata žrtvina dob slijedi iz činjenice njenog fizičkog izgleda (bez dvojbe njen izgled ukazuje na dijete koje je mlađe od 15 godina) ali i činjenice da je živio sa žrtvom pa mu njena dob i nije mogla biti nepoznate. Svakako je od osobite važnosti i da su uzimajući u obzir zakonski opis iz čl.87. st.9 KZ/11 okrivljenik i žrtva „bliske osobe“ budući su živjeli u istom kućanstvu („ Bliske osobe su ... osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.“). Iz svega do sada iznesenog slijedi da je okrivljenik u subjektivnom (znao je što radi i htio je sve posljedice svojih postupaka) i objektivnom smislu ispunio sva bitna obilježja kaznenog djela iz toč.1. izreke tj. sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl.166. st.2. u vezi s čl.158. st.1. i 5. KZ/11, za što ga je valjalo oglasiti krivim.
14.1. U odnosu na djelo pod toč.1. izreke treba reći da je sud izvršio intervenciju u pravnu kvalifikaciju iz koje je izostavio tvrdnju tužiteljstva da je okrivljenik kazneno djelo između ostalog počinio i „uz primjenu sile“ iz jednostavnog razloga što za tako nešto nema nikakvih dokaza. Naime, jedini dokaz iz kojeg se crpi točan slijed radnji koje je poduzimao okrivljenik i točan način učina kaznenog djela iz toč,1. izreke je iskaz žrtve, a ova niti u jendom trenutku nije rekla da je okrivljenik prema njoj primjenjivao fizičku silu.
15. U odnosu na toč.2. izreke ponovno se ukazuje od prvorazrednog značenja iskaz žrtve i to u dijelu u kojem kaže kako je okrivljenik gledao na televiziji ono što su „radili drugi roditelji“- nešto ružno, a što je i ona vidjela i u kojem smislu pamti golu djevojčicu i golog muškarca kako „rade ono što nisu trebali“ i upravo je to potom okrivljenik radio njoj- pojašnjavajući da je skinuo hlače i gaćice kako sebi tako i njoj i da ju je potom dirao po anusu i spolovilu, a zbog njegovih radnji ju je u konačnici boolilo i peklo. Dakle, okrivljenik je s obzirom je živio sa žrtvom u istom stanu bez ikakve dvojbe znao da je riječ o djevojčici koja je na početku inkr. razdoblja bila u dobi od 7 godina, a na kraju inkr. razdoblja u dobi od 8 godina i 6 mjeseci, pa kad joj je usprkos navedenom o žrtvinim godinama odlučio prikazivati pornografski sadržaj (video materijal na kojem goli muškarac i gola djevojčica očito imaju spolni odnošaj) onda su se u njegovom ponašanju i u odnosu na djelo pod toč.2. izreke ostvarila u subjektivnom i ob jektivnom smilsu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 165. stavak 1. KZ/11 zbog čega je isto tako oglašen krivim.
15.1. U odnosu na ovu točku sud je po službenoj dužnosti intervenirao u činjenični opis budući je tužitelj u 3. redu naveo da je žrtva unutar inkriminiranog razdoblja imala 7 godina, a kako je inkriminirano razdoblje od 15. rujna 2023 do 02. travnja 2025. te budući je žrtva rođena **.**.2016. jasno je da je na početku inkr. razdoblja imala 7 godina ali i da je na kraju istog razdoblja bila u dobi od 8 godina i 6 mjeseci. S obzriom na izneseno sud je izvršio intervenciju u činjenični opis toč.2. izreke na način da umjesto „svega sedam godina“ sada stoji „na početku inkriminiranog razdoblja sedam godina, a na kraju inkriminiranog razdoblja osam godina i šest mjeseci“, na koji je način uskladio utvrđeno činjenično stanje sa izrekom, pri čemu se nije zadiralu u subjektivni niti objektivni identitet optužbe.
16. U odnosu na toč. 3. izreke- od okrivljenika je temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta između ostalog oduzeto osobno računalo sa diskom NVMe SSD DISK kapaciteta 250 GB, ser. br. S3ESNX0JC35336F na kojem je, kako je to naprijed u tekstu već navedeno, pohranjeno ukupno 255 slika u formatima .jpg i .png te 2 videa u .mp4 formatu s time da je tu sadržajno riječ o ženskoj djeci u eksplicitnom položaju pri čemu fotografije i video zapisi prikazuju djecu bez odjeće (naga) odnosno nagu djecu sa spolovilom odrasle muške osobe kraj njih odnosno nagu djecu kako drže muško spolovilo u ruci ili im je spolovilo u tijelu (usta, vagina/anus) odnosno prikaz odrasle muške osobe kako jezikom prelazi preko spolovila djeteta te u konačnici obučene djevojčice kako oralno zadovoljavaju odraslog muškarca. Dakle, s obzirom na navedeno bez dvojbe je od okrivljenika oduzet disk na kojemu je ovaj držao dječju pornografiju slijedom čega se ukazuje osnovanim zaključiti da je i u odnosu na kazneno djelo iz toč. 3. izreke u subjektivnom (svjesno i vooljno je imao kod sebe dječju pornografiju) ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 163. stavak 2. KZ/11 za što ga je valjalo oglasiti krivim.
17. Prilikom izbora vrste i visine kaznene sankcije ovaj je sud okrivljeniku olakotnim cijenio što do sada iako u dobi od 63 godine nije osuđivan kao i njegovo očito narušeno zdravstveno stanje (bez noge, šećerna bolest itd.) dočim mu je otegotnim cijenio nevjerojatnu upornost u činjenju kaznenih djela pod toč.1. i 2. izreke (u cca 1 godinu i 6 mjeseci žrtva procjenjuje da je inkriminirane radnje činio „svaki drugi dan“) što ukazuje da kod okrivljenika postoji izuzetna količina kriminalna energije koja je usmjerena na pedofiliju ali i činjenica da je trajno narušio psihičko zdravlje žrtve budući je ova zbog njegovog postupanja razvila PTSP i zbog čega treba nastaviti sa liječenjem tj. psihosocijalnim tretmanom. S obzirom na naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti, relativno kratak period od učina djela do dana presuđenja te uzimajući u obzir stupanj krivnje za svako pojedino kazneno djelo, pobude iz kojih su djela počinjena i pogibeljnost počinjenih kaznenih djela ovaj je sud, a nakon što je okrivljeniku za svako djelo utvrdio pojedinačne kazne na način citiran u izreci istome temeljem odredbi o stjecaju izrekao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. Prema mišljenju ovoga suda upravo je izrečena kazna pogodna za ostvarenje svih svrha kažnjavanja iz čl.41. KZ/11 tj. pogodna je za izraz društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te da se omogući počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
18. Okrivljenik je u ovom predmetu lišen slobode od 5. lipnja 2025., a potom mu je određen istražni zatvor temeljem kojega je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru cijeli prvostupanjski postupak tj. do izricanja ove presude. Budući je okrivljenik ovom presudom osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 14 godina to mu je temeljem čl.123. st.2. ZKP/08 istražni zatvor ex offo produljen prilikom izricanja presude. S obzirom na navedeno okrivljeniku je vrijeme za koje je lišen slobode u ovom predmetu valjalo uračunati u izrečenu jedinstvenu zatvorsku kaznu od 14 godina na način da se jedan dan lišenja slobode za vrijeme ovog postupka izjednačava s jednim danom izrečene kazne zatvora. S obzirom na navedeno to je u toč.III izreke i donesena odluka temeljem čl.54. KZ/11.
19. Žrtva je putem opunomoćenice postavila imovinskopravni zahtjev u visini od 60.000,00 eura uvećane za zakonske zatezne kamate od dana kada je imovinskoravni zahtjev postavljen do dana isplate. Iako je okrivljenik negirao optužbu , očitujući se o osnovanosti imovinskopravnog zahtjeva istoga je u cjelosti priznao. Imovinskopravni zahtjev je u bitnome zahtjev za naknadu neimovinske štete bog povrede prava osobnosti do koje je došlo dugotrajnim, ponavljanim spolnim zlostavljanjem od strane okrivljenika kao člana obitelji, a s kojim je žrtva živjela u zajedničkom kućanstvu. Uzimajući u obzir da je ovaj sud oglasio okrivljenika krivim za sva kaznena djela od čega osobito za kaznena djela iz toč.1. i 2. izreke od kojih je kao posljedica kod žrtve došlo do traume uslijed koje se razvio PTSP-a te očito dugoročnih posljedica po psihičko zdravlje i razvoj ličnosti djeteta kako to detaljno opisuju vještaci R. Bajić i I. Denona to ovaj sud nalazi dokazanim osnovu za naknadu štete u ovom predmetu. Budući je okrivljenik u cjelosti priznao postavljeni imovinskopravni zahtjev razumnim se ukazuje zaključiti da je u potpunosti svjesno priznao traženu visinu naknade štete. Pri iznesenom stanju stvari sudu i nije preostalo ništa drugo nego li da u cjelosti prihvati imovinskopravni zahtjev i obveže okrivljenika na isplatu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u visini od 60.000,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate. Dakle, sud je temeljem čl.158 ZKP/08 usvojio imovinskopravni zahtjev žrtve s obzirom je isti osnovan jer je sud utvrdio okrivljenikovu krivnju za učin kaznenih djela počinjenih na štetu žrtve kojoj je posljedično narušeno i zdravlje, a s druge strane okrivljenik je prihvatio trženi iznos naknade, pa je u konačnici i donesena odluka kao pod toč. IV. Izreke.
20. Prilikom odluke o troškovima postupka sud je uzeo u obzir obiteljske i imovinske prilike okrivljenika (samac sa stanom veličine cca 70 m2, mirovinom od cca 650,00 eura i ušteđevinom od 102.426,85 eura) te troškove koji su realno nastali za potrebe ovog kaznenog postupka. Naime, u cilju utvrđenja imovinskih prilika sud je pribavio podatke o stanju okrivljenikovih računa kod Agram bank d.o. (32.686,48 eura), Erste bank d.d. (14.334,63 eura) i Kovanica banke d.o.o. (55.765,4 eura), a iz čega slijedi da okrivljenik na računima kod spomenutih banaka ima tj. da raspolaže sa 102.426,85 eura. Tijekom postupka nastali su značajni troškovi koji se odnose na troškove vještaka i to troškovi: kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja žrtve u visini od 1.801,8 eura (dr. ŽS 900,90 eura i Ines Denona dipl. psih.- 900,90 eura); informatičkog vještačenja prof dr. sc. Saše Aksentijevića u visini od 1.500,72 eura ; medicinskog/ginekološkog vještačenja žrtve u visini od 707,76 eura (prof. dr. sc. BSR); kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja okrivljenika u visini od 1.801,8 eura (prof. prim. dr. sc. OSR - 900,90 eura i KS dipl. psih.- 900,90 eura). Dakle tijekom postupka je za potrebe vještačenja nastao trošak u visini od 5.812,08 eura. Okrivljeniku je početno postavljen branitelj po službenoj dužnosti u osobi odvjetnika Zorana Vukića iz Rijeke koji je tijekom postupka pred raspravnim sudom razriješen navedene dužnosti i kome je na ime obrane već priznata nagrada u visini od 5.375,00 eura slijedom čega je sada navedeni trošak trebalo naknaditi od okrivljenika. Nije sporno da je ovaj sud tijekom postupka poduzeo niz radnji (provođenje rasprava, prikupljanje dokaza i sl.) zbog čega su nastali tzv. paušalni troškovi koje ovaj sud s obzirom na trajenjei složenost ovog kaznenog postupka nalazi realnim iskazati u visini od 812,92 eura, a na plaćanje čega je također potrebno obvezati okrivljenika. S obzirom na sve do sada izneseno ovaj je sud mišljenja kako okr. SS može u cijelosti platiti troškove postupka bez da dovede u pitanje svoje uzdržavanje. Dakle, ovaj sud je presudom, a temeljem čl.148. st.1. u svezi čl.145. st.2. toč.1., 6. i 7. ZKP/08 obvezao okr. SS da naknadi troškove postupka u vidu troška provedenih vještačenja, troška/nagrade branitelja po sl. dužnosti Zorana Vukića odvj. iz Rijeke i paušalnog troška u ukupnoj visini od 12.000,00 eura.
20.1. Nije sporno da je okr. SS temeljem rješenja predsjednika Županijskog suda u Rijeci od 20. svibnja 2026. (14 Su-2/2026) za branitelja po sl. dužnosti, a nakon što je razriješen te dužnosti odvj. Zoran Vukić iz Rijeke, u daljnjem tijeku postupka postavljen odvj. Pero Radić iz Rijeke kao što nije sporno niti da je odvj. ŠS iz [adresa] opunomoćena od strane žrtve za zastupanje u ovom kaznenom predmetu. Budući branitelj po sl. dužnosti Pero Radić niti opunomoćenica žrtve ŠS do zaključenja rasprave nisu dostavili sudu troškovnik to sud nije niti mogao odlučiti o visini njihove nagrade zbog čega je i odlučeno da će se o visini njihove nagrade odlučiti naknadno tj. da će biti doneseno posebno rješenje i to nakon i ukoliko ovi podnesu troškovnike.
22. Slijedom navedenog o troškovima postupka donesena je odluka kao u toč. V. Izreke.
U Rijeci 19. kolovoz 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća za mladež:
Dušica Latas Velimir
mr. sc. Domagoj Vučkov
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopušteno je podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje viši sud.
DN-a:
- ŽDO
- okr. SS putem Zatvora u Rijeci
- branitelj po sl. dužnosti Pero Radić odvj. iz Rijeke
- opun. žrtve ŠS odvj. iz [adresa].
