Poslovni broj: Usž-1766/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Mesnice Miletić d.o.o., OIB: 89154419655, Split, 7. kontinenta 15, kojeg zastupa opunomoćenica Suzana Mandić, odvjetnica iz Šibenika, Stjepana Radića 27/I , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostava Šibenik, Šibenik, Stjepana Radića 30, OIB: 33706439962, radi neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2217/2025-9 od 5. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2217/2025-9 od 5. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-116-02/25-01/417, urbroj: 443-02-03-18-25-2 od 4. rujna 2025., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja i datuma odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere zabranom tuženiku izvršenja rješenja od 4. rujna 2025. i određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.
2. Protiv pobijane presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS). Tužitelj u žalbi osim bitne povrede odredbama upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita, navodi i da je u presudi pogrešno navedeno tužiteljevo sjedište, koje je u Šibeniku, a ne u Splitu. Tužitelj ukazuje da prvostupanjska presuda nema propisani sadržaj sukladno članku 119. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.). Dodaje da mu nije omogućeno sudjelovati u sporu na način da se izjasni o zahtjevima i navodima druge strane, tj. osim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, jer je sud odbio sve njegove dokazne prijedloge. Navodi da je TZ platio novčanu kaznu, koja mu je pravomoćno izrečena obveznim prekršajnim nalogom na temelju utvrđene prekršajne odgovornosti, a tu okolnost smatra relevantnom, odnosno novom činjenicom, koju nije imao mogućnost dokazati dostavom obveznog prekršajnog naloga, a niti se na tu okolnost očitovati. Tužitelj u žalbi dovodi u pitanje i valjanost punomoći, koja prileži spisu, odnosno valjanost zastupanja zakonskog zastupnika tužitelja u provedenom inspekcijskom nadzoru. Ukazuje i na proturječnost zapisnika o provedenom nadzoru od 29. kolovoza 2025. i izjave sina tužiteljevog direktora u vezi činjenice da je TZ bio zaposlen kod tužitelja od 1. listopada 2024., odnosno da se navedeni datum ima smatrati početkom njegovog rada kod tužitelja. Dodaje da dana izjava nije životno logična te je protivna utvrđenju iz zapisnika da radnik TZ ima ishođenu dozvolu za boravak i rad, ugovor o radu i prijave na obvezna osiguranja od strane obrta [obrt] u vlasništvu RZ, a niti je takvu izjavu dao ĐZ tj. odgovorna osoba tužitelja. Zaključno, tužitelj smatra da nije imao obvezu istog radnika prijaviti na puno radno vrijeme na temelju dva ugovora o radu, ali za dva različita pravna subjekta, jer nije sporno da je TZ bio uredno prijavljen u obrt [obrt] te je na temelju uredne prijave radio puno radno vrijeme, a za njega su plaćeni svi obvezni doprinosi i druga davanja prema državi. Smatra da za utvrđenja tuženika, koja je pravilnim potvrdio i prvostupanjski sud ne postoji uporište u podacima spisa predmeta, a zbog čega je bilo nužno provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja navedenog u tužbi i u odgovoru na tužbu. Napominje da sud nije posebno obrazložio razloge zbog kojih je odbio provesti predložene dokaze, a tim propustom je počinio bitnu povredu pravila upravnog spora. Dodaje i da je opisanim postupanjem sud povrijedio načelo zakonitosti, povrijedio pravo jednakosti oružja jer nije osigurao ravnopravnost stranaka u postupku i tužitelju onemogućio da aktivno sudjeluje u zaštiti svojih na zakonu utemeljenih prava. Tužitelj navodi da je sud u cijelosti poklonio vjeru materijalnim dokazima tuženika bez uvažavanja tužiteljevih prigovora i predloženih dokaza. Dodaje da je sud odbio odrediti privremenu mjeru na način koji je tužitelj predložio, kao i odgodni učinak tužbe, iako su za to bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke. Dodaje da za zaključak suda da bi u konkretnom slučaju određivanje privremene mjere ili odgodnog učinka tužbe bilo protivno javnom interesu ne postoji valjano i logično obrazloženje, jer tužitelj obavljanjem djelatnosti ostvaruje prihod, a s te osnove uplaćuje doprinose i druga javna davanja u državni proračun, zbog čega privatni interes tužitelja u predmetnom slučaju ima utjecaj i na javni interes. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi presudu i rješenje prvostupanjskog suda te predmet vrati sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi kojima se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tijekom provedenog inspekcijskog nadzora o čemu je sastavljen zapisnik, klasa: UP/I -116- 02/25-01/4024, urbroj: 443-02-03-21-25-3 od 29. kolovoza 2025., utvrđeno da je strani radnik, TZ radio kod tužitelja počevši od 1. listopada 2024. bez dozvole za boravak i rad i bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, tj. utvrđeno je da se radi o neprijavljenom radu u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", 151/22. – dalje: ZOSNR). Takvo utvrđenje, odnosno činjenice navedene u zapisniku je opunomoćenik tužitelja potvrdio izjavom na zapisnik 2. rujna 2025., odnosno nije imao primjedbi na utvrđeno činjenično stanje i zapisnik je potpisao bez primjedbi.
Dakle, opunomoćenik tužitelja je potvrdio da je TZ započeo s radom u pečenjari u Vodicama, Zatonska 4, početkom listopada 2024., tj. 1. listopada 2024., istaknuvši da nije postojala namjera postupati protivno mjerodavnom propisu, već da tužitelj nije znao da radnici iz različitih tvrtki, tj. obrta koji imaju istog vlasnika, ne mogu raditi u svakoj od tih tvrtki, odnosno obrta.
7. Prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, ocijenivši istaknute prigovore neosnovanima te je time potvrdio osporeno tuženikovo rješenje zakonitim. Naime, tužitelj je unatoč nesporno utvrđenim bitnim činjenicama, u bitnom pokušao prikazati da se u odlučno vrijeme TZ u predmetnom tužiteljevom objektu nije nalazio u svojstvu radnika, koji prigovor je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim, uvažavajući pri tome činjenično stanje utvrđeno tijekom provedenog inspekcijskog nadzora.
Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio iznesene zaključke i stajališta, pri čemu je odgovorio na ključne tužiteljeve navode, koje u bitnom ponavlja i u žalbi.
8. U osvrtu na žalbene razloge koji se odnose na neprihvaćanje tužiteljevih dokaznih prijedloga i s time u vezi povredu načela jednakosti oružja kao sastavnog elementa ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, valja reći da je ovaj Sud zaključio da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje dokaza koje je predlagao tužitelj. Tužitelj je predložio da se kao svjedoci saslušaju ĐZ, TZ i FZ te provede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja RZ. Sud je, ocijenivši da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa, odnosno činjenica već utvrđenih tijekom upravnog postupka, odbio provesti daljnji dokazni postupak.
9. Ovaj Sud je prihvatio u cijelosti razloge i stajališta prvostupanjskog suda koji je ocijenio da nije bilo potrebno provesti daljnji dokazni postupak, jer su odlučne činjenice utvrđene u dostatnoj mjeri da bi se donijela pravilna i zakonita odluka, odnosno da ne postoje sporna pitanja koja bi trebalo razjasniti, tj. da bi kraj već utvrđenog činjeničnog stanja, saslušanje predloženih svjedoka bilo relevantno za utvrđenje bitnih okolnosti i ishod ovog postupka.
10. Slijedom iznesenog, neprovođenjem dokaznog prijedloga tužitelja da se saslušaju predloženi svjedoci, kao i zakonski zastupnik tužitelja u okolnostima konkretnog slučaja, ne može se ocijeniti postupovnom povredom prvostupanjskog suda koja bi na bilo koji način utjecala na donošenje zakonite odluke, odnosno koja bi dovela u pitanje ostvarivanje tužiteljeva ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.
Dodaje se i da opseg obrazloženja pobijane presude te relevantnost iznesenih razloga otklanjaju svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke, odnosno da je sud pravilno prihvatio zaključke i stajališta tuženika, jer je osporeno rješenje valjano i dostatno obrazloženo, odnosno sadrži iscrpne i valjane razloge na kojima je utemeljeno. Sukladno tome je ovaj Sud ocijenio da je bilo osnove da prvostupanjski sud, prihvaćajući argumentaciju tuženika iznese osvrt samo na ključna pitanja, ocijenivši da je osporeno rješenje doneseno u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP - a.
11. Kako tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
