Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-113/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom u predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, sa sjedištem u [adresa], zastupanom po članovima Uprave DHJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. i DH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a oni po punomoćniku Domagoju Malnaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika: 1.) RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.) RHJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik mr.sc. Davorin Cmrečki, odvjetnik u Zagrebu, radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici – Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-760/2019-41 od 24. prosinca 2024., 27. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici – Stalna služba u Krku, poslovni broj Ovr-760/2019-41 od 24. prosinca 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odlučio:

"I.) Ukidaju se, sve provedene ovršne radnje u ovom postupku.

II.) Obustavlja se ovrha.

III.) Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Krku, Općinskog suda u Crikvenici, po pravomoćnosti ovog rješenja, izvršiti brisanje upisa zabilježbe pokretanja ovršnog postupka, a koja je provedena na temelju prijedloga zaprimljenog 13. ožujka 2019, pod brojem Z-3326/2019, kao i zabilježbe ovrhe, a koja je provedena na temelju prijedloga zaprimljenog 17. svibnja 2019. pod brojem Z-6677/2019, na nekretninama ovršenika oznake k. č. [katastarska čestica] kuća, terasa, garaža i dvor površine 575 m2 i k. č. [katastarska čestica] dvor, površine 23 m2, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

2. Protiv navedenog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je ovrhovoditelj pobijajući ga u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavak 1. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i radi apsolutno bitnih povreda postupka iz čl. 354. stavak 2. točke 11. ZPP -a navodeći da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući je izreka rješenja nerazumljiva, nema razloga o odlučnim činjenicama, te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu, te da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz nalog prvostupanjskom sudu da nastavi ovršni postupak.

3. Na žalbu je odgovoreno. U odgovoru na žalbu ovršenici osporavaju navode žalbe. Navodi se da se žalbom ne konkretiziraju navodno izvršene povrede (u kojim to dijelovima i na koji način je došlo do bitne povrede parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešne primjene materijalnog prava), u čemu se točno ogleda navodna nelogičnost vezana za zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne. Ustraje da ovršenici imaju status potrošača, te da nema dokaza da bi bila istinita tvrdnja ovrhovoditelja da je kredit podignut radi kupovine kuće koja bi služila za iznajmljivanje apartmana, te tu puku tvrdnju ovrhovoditelja u potpunosti osporava pozivajući se na sudsku praksu (Županijski sud u Rijeci, Gž-1948/2021-4 24. srpnja 2024.). Poziva se i na sudsku praksu Suda Evropske unije vezano za njihov status potrošača (C-630/17 i C-498/16). Smatra da predmetni ugovor o kreditu mora biti ništetan u cijelosti kada se utvrdi ništetnost cijene kredita odnosno promjenjiva kamatne stope, te se poziva na sudsku praksu Suda Evropske unije (C-655/20). Predlaže da sud odbije žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu u cijelosti i potvrdi prvostupanjsko rješenje uz dosudu troškova žalbenog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je ovrha na nekretnini ( oznake k. č. [katastarska čestica] kuća, terasa, garaža i dvor površine 575 m2 i k. č. [katastarska čestica] dvor, površine 23 m2, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) u suvlasništvu ovršenika (svatko za ½ dijela) temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu broj: 06653032972, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a koji pravni posao je solemniziran od strane javnog bilježnika Marina Sablića - Dorčića pod brojem: OV2582/11, a po prijedlogu za ovrhu tadašnjeg ovrhovoditelja trgovačkog društva Addiko Bank d.d. Zagreb . U tijeku postupka, došlo je do cesije tražbine koja je predmetom ovršnog postupka na način da je na mjesto inicijalnog ovrhovoditelja, stupilo trgovačko društvo B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, a o čemu je prvostupanjski sud odlučio rješenjem posl. br. Ovr-760/2019 od 2. srpnja 2024. (l.s. 165). Predmetnim Ugovorom o kreditu je Hypo Alpe Adria Banka d.d. Zagreb kao davatelj kredita, zaključio sa VHJ, kao korisnikom kredita, ugovor o kreditu 22. travnja 2011, kojim je, korisniku kredita, odobren stambeni kredit u iznosu od 290.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, s fiksno ugovorenom kamatnom stopom prvu godinu, a potom s promjenjivom kamatnom stopom. Obzirom da korisnik kredita nije ispunjavao svoju ugovornu obvezu to je ugovor o kreditu postao ovršan 9. studenoga 2017. , te je 13. ožujka 2019, iniciran ovršni postupak radi naplate, iznosa od 2.072.436,36 kn, sada iznosa 275.059,57 eura. Od tog iznosa, u ovršnom prijedlogu, ovrhovoditelj je naveo da s osnova glavnice, potražuje naplatu iznosa od: 268.638,94 eura, s osnove redovne kamate, iznos od 6.361,96 eura, te s osnove zatezne kamate iznos od 38,77 eura, te konačno iznos od 19,91 eura s osnova ostalih troškova, sve dalje uvećano za troškove ovršnog postupka. Na ročištu održanom 16. srpnja 2024, ovrhovoditelj je izvršio korekciju iznosa koji potražuje, navodeći da s osnova glavnice, od ovršenika potražuje isplatu iznosa od 267.890,50 eura, s osnova zatezne kamate iznos od 103.417,69 eura, ugovorene kamate iznos od 2.132,11eura te s osnova ostalih potraživanja iznos od 1.611,87 eura pri čemu je pojašnjeno kako ostala potraživanja predstavljaju troškove ovog ovršenog postupka. Dakle, sveukupno ovrhovoditelj od ovršenika potražuje isplatu novčanog iznosa od 375.062,17 eura.

6. Pobijano rješenje prvostupanjski sud je utemeljio na zaključku koji je donesen 11. ožujka 2022. na sastanku predstavnika Građanskih odjela županijskih sudova, a koji je održan na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, te je prvostupanjski sud 16. srpnja 2024., proveo ročište, na kojem je po službenoj dužnosti ispitao, da li ugovor na temelju kojeg se provodi ovrha, sadrži nepoštene, a time i ništetne ugovorne odredbe s obzirom da predmetni Ugovor o kreditu, kao ovršna isprava, nije prošao prethodno sudsku kontrolu. Naime, čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je, kako je nakon godine dana otplate kredita, banka, kao vjerovnik, ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope, u važeću promjenjivu kamatnu stopu za taj proizvod, a sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta banke. Promjena kamatne stope vrši se sukladno aktu banke Metodologiji promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., donesene temeljem odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Prvostupanjski sud je smatrao kako su prethodno navedene odredbe Ugovora o kreditu, koje uređuju promjenu kamatne stope nejasne, te da se time imaju smatrati nepoštenim jer je korisnik kredita, mogao jedino znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu i tijekom prve godine otplate. Međutim, prvostupanjski sud smatra da prosječna osoba nije mogla niti približno predvidjeti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Dakle, na temelju takvih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud smatra da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, niti je bila određena, a niti odrediva. Smatra da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio, niti je mogao biti razumljiv. Nadalje smatra kako iz sadržaja odredbe članka 2. predmetnog ugovora o kreditu, proizlazi da se radi o stambenom kreditu, koji je odobren za kupovinu kuće, a da je kredit odobren fizičkoj osobi, ĐHJ, kao korisniku kredita, pri čemu se je RH, u tom pravnom poslu, pojavio u statusu sudužnika , pa da se ne radi o kreditu, koji je odobren pravnoj osobi ili fizičkoj osobi koja obavlja gospodarsku djelatnost, pri čemu i namjena kredita, kako to proizlazi iz članka 2 . ugovora, ne upućuje na poslovnu djelatnost, obzirom da se radi u kupovini kuće. Na ročištu održanom 16. srpnja 2024, ovrhovoditelj je istaknuo i kako se ovršenici, bave iznajmljivanjem apartmana, ali je prvostupanjski sud smatrao da iz toga ne proizlazi da bi ovršeniici bili osobe koje djeluju unutar poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, te je smatrao da ih unatoč tome treba tretirati kao potrošače. Poziva se na čl. 96. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine«“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13, dalje: ZZP), koji definira tom odredbom pojam nepoštene ugovorne odredbe. Cijeneći kako odredba članka 6. Ugovor o kreditu, broj:

066-5303297, od 22. travnja 2011., u dijelu kojim se uređuje promjena kamatne stope (iz fiksne koja traje prvu godinu) u važeću promjenjivu kamatnu stopu (nakon isteka prve godine), nije jasna i lako razumljiva, prvostupanjski sud se upustio u ocjenu poštenosti ugovornih odredbi, sukladno ovlasti iz članka 99. ZZP-a. Smatra da ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Prvostupanjski sud zaključuje da sadržaj nejasne odredbe članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu, upućuje na moguću ništetnost, sukladno odredbi čl. 322. ZOO-a, a u svezi s člankom 96. i 102. ZZP-a, da je prvostupanjski sud stava, da predmetni ugovor o kreditu, nije isprava na temelju koje se može provoditi ovrha. Ističe da se upitnim ukazalo, ne samo koliko iznosi ukupno potraživanje ovrhovoditelja, kao i koliko iznosi preplata ovršenice VHJ, po osnovi otplate kredita, a zbog navedene promijene kamatne stope. Prvostupanjski sud smatra da ovršni sud, ne može vršiti utvrđenje stvarnog duga ovršenice, odnosno provoditi dokaze poradi utvrđenja, kolika je visina novčanog iznosa, koji ovršenici stvarno duguju ovrhovoditelj, pa je primjenom odredbe članka 72. i 73. OZ-a odlučio ukinuti sve provedene ovršne radnje, obustaviti ovrhu i izvršiti brisanje upisa zabilježbe kao što je ranije već navedeno u pobijanoj prvostupanjskoj odluci.

7. Osnovano ovrhovoditelj u žalbi navodi da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima obrazloženja rješenja navodi i same izreke pobijane odluke (čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a).

8. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. Su IV-872022-2 jednoglasno je zaključeno da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, da je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe na način da sumarno provjeri (između ostalog):

- je li ovršenik potrošač ,

- da po potrebi ovršni sud može zakazati ročište, s time da mora izvijestiti potrošača o ništetnosti odredbi ugovora i posljedicama ništetnonsti (pravna sudbina cijelog ugovora i restitucija),

- ako se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama (odrekne se zaštite), da se to mora unijeti u zapisnik ili službenu bilješku u spisu,

- ako se potrošač nije odrekao zaštite, a ovršni sud ocijeni da su odredbe ništetne, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu (u cijelosti ili djelomično),

- ako je rješenje o ovrsi doneseno, ovršni sud će postupiti na gore navedeni način, te može preinačiti svoje rješenje o ovrsi i ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično,

- da obveze koje ima prvostupanjski ovršni sud ima i drugostupanjski sud,

- u sumnji jesu li pojedine odredbe nepoštene, sud će uputiti ovršenika u parnicu radi nedopustivosti ovrhe,

- dok se ne odluči je li ovrha dopuštena, sud će odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti,

- na isti način će sud postupiti i povodom žalbe nakon proteka roka, a i u stadiju provedbe ovrhe.

9. Naime, ako je prvostupanjski sud smatrao da "sadržaj nejasne odredbe članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu, upućuje na moguću ništetnost" (o promjenjivoj kamatnoj stopi), onda je njegova odluka u izreci kontradiktorna tom zaključku jer je u tom slučaju prvostupanjski sud u sumnji na ništetnost, odnosno da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene morao postupiti u skladu s zaključkom sa zajedničkog sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. Su IV-872022-2 i uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Stoga je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. supsidijarnog ZPP-a na koju u žalbi ukazuje žalitelj.

10. Naime, s obzirom da dosadašnju sudsku praksu vezano za potrošačke ugovore o kreditima vezano za promjenjivu kamatnu stopu i status potrošača, očito je da postoji sumnja da su pojedine odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne, pa o tome ovisi i visina ugovorne obveze ovršenika, što ukazuje da će zasigurno obveza ovršenika biti manja nego što je ugovoreno, ali je u ovom trenutku nepoznato ko liko će to iznositi, s obzirom na ništetnost pojedinih odredbi i preostali neotplaćeni dio kredita. Stoga prvostupanjski sud na temelju postojećeg stanja u spisu i postojećih podataka, nakon sumarne provjere, nije mogao pobijanim rješenjem obustaviti ovrhu i ukinuti sve provedene radnje, te narediti brisanje upisanih zabilježbi u zemljišnim knjigama, kao da ne postoji ovršna isprava budući potraživanje ovrhovoditelja i dalje egzistira samo je sporno zbog djelomične ništetnosti koliko ono iznosi.

11. Stoga je ovaj sud temeljem čl. 380. točka 3. supsidijarnog ZPP-a prihvatio žalbu ovrhovoditelja, te je preinačio pobijano rješenje o ovrsi na način da je ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

12. Kada prvostupanjski sud donosi izreku pobijanog rješenja donosi je u isto vrijeme tako da je svaka točka izreke donesena u isto vrijeme, pa je pravno sasvim svejedno je li prvostupanjski sud u pobijanoj odluci prvo ukinuo sve provedene radnje, pa obustavio ovrhu, ili obratno, iako je logično ono na što ukazuje žalitelj da se ovrha prvo obustavi, pa kao posljedica toga ukinu sve provedene ovršne radnje i da se tim redom piše izreka sudske odluke, međutim, to samo po sebi nije razlog za intervenciju višeg suda povodom žalbe.

13. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka odlučiti u skladu s zaključkom zajedničkog sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. Su IV-872022-2, te uputi ovršenika zaključkom na pokretanje parnice radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena, te rješenjem odlučiti po službenoj dužnosti o odgodi ovrhe.

14. Sud je odlučio da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci temeljem čl. 166. stavak 3. supsidijarnog ZPP-a.

U Dubrovniku, 27. kolovoza 2026.

Sudac:

Zoran Nikolić