Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-409/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić, kao predsjednice vijeća te Gordane Denona-Kusijanović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sare Brnčić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ŠV, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/24., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenice GV, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-636/2026 Kov-217/2026-9 od 8. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenice GV odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-636/2026 Kov- 217/2026-9 od 8. srpnja 2026. pod točkom I. izreke je na temelju članka 98. stavka 1. i stavka 2. točke. 4., 5. i 10. te stavaka 6. i 7. članka 99. stavaka 4., 5. i 10. i članka 101. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljene su mjere opreza određene okrivljenici ŠV rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KP-DO-309/2026 od 6. ožujka 2026. i to: mjera opreza zabrana približavanja žrtvi – oštećenici ŠVL, na udaljenost bližu od 100 metara; mjera opreza zabrana uspostavljanja izravne ili neizravne veze s određenom osobom – oštećenicom ŠVL, i mjera opreza udaljenja iz doma sa adrese u [adresa]. Okrivljenica ŠV upozorena je da će se u slučaju nepridržavanja određenih mjera opreza, one zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila okrivljenica ŠV, putem branitelja Marina Barića, odvjetnika iz Rijeke, navodeći kako pobija rješenje u cijelosti, da isto trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08, jer razlozi o odlučnoj činjenici, postojanju iteracijske opasnosti proturječe sami sebi i stanju spisa. Ističe kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a produljenjem mjera opreza je povrijeđeno i načelo razmjernosti iz članka 95. stavak 1. ZKP/08., kao i članak 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske i pravo na poštovanje doma iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže Županijskom sudu u Rijeci uvažiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti na način da se mjere opreza ukinu, a podredno da je pobijano rješenje preinači na način da se ukida mjera opreza udaljenja iz doma sa adrese u [adresa]., a podredno tome predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba okrivljenice ŠV nije osnovana.
4. Okrivljenica u žalbi navodi postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka a ovo vijeće je sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08 preispitalo pobijano rješenje te nije utvrdilo povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenici produljio određene mjere opreza iz članka 98. stavka 1. i 2. točka 4., 5. i 10. ZKP/08. Stoga nema mjesta ni žalbenom navodu da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
5. Razmatrajući stanje spisa i žalbene navode, ovo vijeće drugostupanjskog suda ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 pa time i za primjenu mjera opreza, a koja proizlazi iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci KP-DO-309/2026 od 6. ožujka 2026. te iz dokaza na kojima se ista temelji. Prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima, pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno utvrdio je da na strani okrivljenice ŠV i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost. Također je, ispravno ocijenio da se svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, može postići i blažim mjerama, odnosno mjerama opreza koje su okrivljenici određene na način kako je to opisano u izreci pobijanog rješenja. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na valjanim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovo vijeće drugostupanjskog suda.
6. Tako i ovaj drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je okrivljenica ŠV počinila kazneno djelo koje joj se u ovom postupku stavlja na teret. Takav zaključak proizlazi iz činjenice da je protiv okrivljenice ŠV podignuta optužnica, koja predstavlja viši stupanj vjerojatnosti od osnovane sumnje. Naime, podizanjem optužnice sud je, nakon dovršenog istraživanja te ispitivanja njegovih rezultata i ocjene prikupljenih dokaza, utvrdio da postoji dostatan stupanj vjerojatnosti da je okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
7. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani okrivljenice postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Te okolnosti proizlaze iz činjenice da je, prema navodima optužnice, dana 5. ožujka 2026. na adresi prebivališta [adresa], kbr.6. uslijed narušenih obiteljskih odnosa, u trenutku kad je njena sestra ŠVL izašla iz svog dijela kuće i došla u njezinu neposrednu blizinu, u nakani da ju ustraši, uzela željezni pajser i drveni bat, s kojim alatom je krenula prema sestri, da bi u jednom trenutku iz ruke ispustila bat i nastavila se kretati prema svojoj sestri sa podignutom rukom u kojoj je držala pajser u razini očiju te joj u istoj nakani izgovorila riječi „Ubit ću te, ubit ću te!“, a što je kod sestre ŠVL izazvalo strah i bojazan za život. Takva ustrajnost u protupravnom postupanju predstavlja osobitu okolnost koja upućuje na konkretnu i realnu opasnost da bi okrivljenica, ukoliko ne bi bila podvrgnuta mjerama opreza, mogla ponovno dolaziti na adresu oštećenice te nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela na njezinu štetu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela može uspješno otkloniti jedino primjenom određenih joj mjera opreza.
8. Međutim, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je, imajući u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenice i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji i nadalje učinkovite za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenice, pri čemu je pravilno vodio računa o njenoj dosadašnjoj kaznenoj i prekršajnoj neosuđivanosti. Upravo će se daljnjom primjenom svih mjera opreza onemogućiti neposredan kontakt i uspostavljanje veze između okrivljenice i oštećenice, a tako i spriječiti okrivljenicu u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8.1. Pri tomu, okolnost da je okrivljenica naložene mjere opreza do sada poštivala, potvrđuje da one ostvaruju svoju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Stoga je zakonito i pravilno protiv okrivljenice produljena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 1. i stavka 2. točaka
4., 5., i 10. ZKP/08.
8.2. Nadalje, u konkretnom slučaju ispunjene su zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, zbog čega interes vođenja kaznenog postupka i sprječavanja iteracijske opasnosti ima prednost pred pravom na slobodu, s time da treba uzeti u obzir da je okrivljenica na slobodi i da su prema njoj primijenjene blaže mjere, odnosno mjere opreza, stoga su žalbeni navodi okrivljenice o kršenju članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske neosnovani.
8.3. Također, izrečene mjere opreza u određenoj mjeri zadiru u okrivljeničino pravo na dom, međutim, takav je zahvat u konkretnom slučaju zakonit, nužan i razmjeran legitimnom cilju zaštite žrtve i sprječavanja ponavljanja kaznenih djela, slijedom čega nisu povrijeđene odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koje upire okrivljenica.
8.4. Nadalje, ovo vijeće ima u vidu i žalbene navode okrivljenice da je zbog primjene mjere opreza udaljenja iz doma, osim nje same, iz doma morala iseliti i njezina majka, koja je starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja, zbog čega, prema navodima žalbe, također trpi posljedice primjene navedene mjere. Međutim, iako navedene okolnosti predstavljaju nepovoljnu posljedicu primjene mjere opreza koju ovo vijeće ne zanemaruje, iste nisu takve naravi da bi dovele u pitanje njezinu nužnost i razmjernost u ovom konkretnom slučaju. Činjenica da primjena navedene mjere neizravno utječe i na životne okolnosti majke okrivljenice, koja zbog toga više ne boravi u predmetnom domu, sama po sebi ne može dovesti do zaključka o njezinoj nerazmjernosti, osobito imajući u vidu potrebu zaštite oštećenice i sprječavanja ponavljanja kaznenog djela.
9. Prigovarajući dugotrajnosti razdoblja koje je proteklo od kada su mjere opreza na snazi, okrivljenica također nije dovela u pitanje pravilnost pobijane odluke. Naime, sukladno članku 98. stavka 7. ZKP/08., mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ako je takva kazna izrečena. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sve prethodno navedene okolnosti, ovo vijeće nalazi da i nadalje postoji potreba za primjenom određenih mjera opreza radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, slijedom čega sama duljina njihova dosadašnjeg trajanja ne dovodi u pitanje njihovu opravdanost i razmjernost.
10. Slijedom navedenog, a budući pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Rijeci 26. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Srebrenka Šantić
