Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1078/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ines Kovačević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Grahovcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice AE OIB. [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Berislavu Hercegu, odvjetniku u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1924/2022-18 od 13. siječnja 2026., dana 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužiteljice i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1924/2022-18 od 13. siječnja 2026. u dijelu pod točkom II izreke u kojem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.312,50 EUR do iznosa od 3.250,00 EUR ( za iznos od 1.937,50 EUR ) te rješava:

Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.937,50 EUR.

II Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1924/2022-18 od 13. siječnja 2026. u dijelu pod točkom II izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 1.050,00 EUR do iznosa od 1.312,50 EUR ( za iznos od 262,50 EUR) .

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:

I. Odbacuje se tužba od 02. travnja 2022. godine kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 eura, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom II izreke žali se tužiteljica za dosuđeni trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.050,00 EUR ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge predlažući da drugostupanjski sud usvoji njenu žalbu te preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Tužiteljica u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud donio pogrešnu odluku o troškovima parničnog postupka jer je primijenio vrijednost predmeta spora ( VPS) u visini od 13.405,00 EUR što za svaku radnju iznosi 250 boda zanemarivši da je na ročištu održanom 16. studenog 2023. sud kao VPS odredio iznos od 1.327,23 EUR a što bi značilo da je naknada za svaku pojedinu radnju u visini od 100 boda odnosno 200,00 EUR po radnji.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13,70/19,80/22 ,114/22,155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a .

6. Međutim osnovano ukazuje tužiteljica da je sud kod odmjeravanja troškova parničnog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Naime iz stanja spisa jasno proizlazi ,a što je sud očito izgubio iz vida, da je na ročištu održanom 16.studenog 2023. ( list 30 spisa) odredio VPS u iznosu od 1.327,23 EUR pa je stoga za svaku radnju prema važećoj Tarifi o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23 ) trebalo odmjeriti 100 bodova po radnji odnosno 200,00 EUR ( 1 bod = 2,00 EUR) a ne 250 bodova kako je to utvrdio prvostupanjski sud stoga je valjalo pobijanu odluku u tom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice .

8. Dakle ovdje tuženicima pripada za 4 ročišta po Tbr. 9. t. 1 -za svako po 100 boda, za jedno ročište po Tbr. 9. t. 5.-25 boda, te za jedan podnesak po Tbr. 8. t. 1. -100 boda odnosno 525 boda što iznosi 1.050,00 EUR što bi ukupno sa PDV-om od 25% iznosilo 1.312,50 EUR.

9. S obzirom da iz naprijed navedenog proizlazi da tuženicima pripada trošak u visini od 1.312,50 EUR a ne trošak kojeg priznaje tužiteljica u žalbi u visini od 1.050,00 EUR u tom dijelu je valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu.

10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Sudac:

Ines Kovačević