Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1749/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinjama toga suda Kseniji Grgić, predsjednici vijeća, Jadranki Travaš, članici vijeća - sutkinji izvjestiteljici i Gordani Držaić, članici vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Interkast d.o.o. Ulica Braće Radića 62, Pribislavec, OIB: 46334005916, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, protiv tužene RI, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Ružić, odvjetnik u ZOU Goran Ružić i Maja Sambolek Grahovec iz Čakovca, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine u postupku izravne naplate nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-226/2022-25 od 15. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-226/2022-25 od 15. veljače 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je pljenidba i prijenos novčane tražbine po računu tužitelja Interkast d.o.o., Ulica Braće Radića 62, Pribislavec, OIB: 46334005916 na račun tužene RI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zatražena zahtjevom za izravnu naplatu kod Financijske agencije temeljem bjanko zadužnice od 04.10.2017.g., ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec, posl.br. OV-6194/7, a u visini preko iznosa od 3.884,86 eura[1] / 29.270,47 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 31. prosinca 2019., nedopuštena.
Pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.416,14 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tužene.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je utvrdio da je pljenidba i prijenos novčane tražbine po računu tužitelja na račun tužene zatražena zahtjevom za izravnu naplatu kod Financijske agencije temeljem bjanko zadužnice od 4. listopada 2017. ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec, posl.br. OV-6194/7, u visini preko iznosa od 3.884,86 eura / 29.270,47 kn / nedopuštena. Takvu svoju odluku prvostupanjski sud temelji u bitnom na činjenici da tužena nije dokazala da je imala tražbinu u iznosu na koji je popunila zadužnicu te prihvaćajući u cijelosti Izvod iz poslovnih knjiga (list 3 spisa) istinitim.
6. Međutim, takvo utvrđenje suda prvog stupnja ne može prihvatiti i ovaj sud.
7. Tužitelj tužbu radi nedopuštenosti ovrhe pljenidbe i prijenosa novčane tražbine po računu tužitelja na račun tužene zatražene zahtjevom za izravnu naplatu kod Financijske agencije temeljem bjanko zadužnice od 4. listopada 2017. ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec, posl.br. OV-6194/7, temelji na tvrdnji da je potraživanje iz navedene ovršne isprave- zadužnice netočno s obzirom da je zadužnica popunjena na ukupni iznos od 4.645, 30 EUR / 29.270, 47 / kuna dok dug iznosi 3.884,86 eura / 29.270,47 / kuna/ slijedom čega smatra da potraživanje tužene od 760,44 eura / 5.729,53 / kn nema pravne osnove.
8. Nije sporno da je zaključkom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 289/2022-3 od 29. srpnja 2022. tužitelj upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčane tražbine po računu tužitelja na račun tužene zatražene zahtjevom za izravnu naplatu kod Financijske agencije temeljem bjanko zadužnice od 4. listopada 2017.g., ovjerene po javnom bilježniku Jasenki Crnčec, posl.br. OV-6194/7.
9. Nesporno je da je tužitelj izdao tuženoj bjanko zadužnicu 4. listopada 2017. na iznos od 6.636,14 EUR, a koja bjanko zadužnica je solemnizirana kod javne bilježnice Jasenke Crnčec iz Čakovca broj OV-6194/17 a koja je izdana tuženoj radi naplate duga. Nije sporno niti da je ovrha po predmetnoj zadužnici predana Financijskoj agenciji ( dalje : FINA) radi izravne naplate te je popunjena na iznos od 4.645,30 EUR- a / 35.000,00 kn/.
10. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza odgovorne osobe tužitelja direktora HI, utvrdio da je isti sa ovdje tuženom, bio u odnosu udjeličarstva u tvrtki Interkast d.o.o., iz koje je tužena izašla 2017., da je dogovoreno da iz tvrtke isplate tuženu iznosom od 105.000,00 kuna / 13.935,89 EUR/ te da isplata ide u obrocima, da je tuženoj plaćeno 35.000,00 kuna/ 4.645,30 EUR/ odmah a onda još jedna rata 35.000,00 kuna/ 4.645,30 EUR/ slijedeće godine a da je ostao nepodmireni dug u iznosu od 29.270,47 kuna / 3.884,80 EUR/, no ne osporavajući ostatak duga za koji je postojala osnova u iznosu od 29.270,47 kuna isti tvrdi da je tvrtka tužene Kast d.o.o. uzela robu u iznosu od 5.729,53 kn / 760,44 eur / te da su na taj način navedeni iznos cesijom uračunali u dug i na taj način zatvorili predmetno dugovanje radi čega smatra da potraživanje tužene nema pravne osnove.
11. Prvostupanjski sud je na temelju izvatka iz poslovnih knjiga utvrdio da postoji saldo duga tvrtke Interkast d.o.o. prema tuženoj koji iznosi 3.884,86 EUR / 29.270, 47 kuna / te da je u stavki naznačenoj kao PS cesija utvrđeno da je izvršena cesija za iznos od 4.456,40 EUR / 33.576,78 kuna u koju je bila uključena i tvrtka Kast d.o.o. tužene.
12.1. Međutim, sud prvog stupnja nepravilno temelji svoju odluku na izvatku iz poslovnih knjiga iz koje proizlazi da je dug tužitelja prema tuženoj 29.270,47 kn / 3.884,80 EUR/ s obzirom da je tužena tijekom postupka osporavala tražbinu iz izvatka iz poslovnih knjiga. Isto tako nepravilno je sud prvog stupnja prihvatio iskaz odgovorne osobe tužitelja, direktora HI koji svoju tvrdnju o smanjenom dugu temelji na činjenici da je tvrtka tužene Kast d.o.o uzela robu u iznosu od 5.729,53 kune / 760,43 / EUR slijedom čega je tužitelj taj iznos cesijom uračunao u dug i zatvorio predmetno dugovanje tužene prema Interkastu, s obzirom da za navedeno tužitelj ne dostavlja nikakve dokaze, a sud prvog stupnja pogrešno smatrajući da je na tuženoj teret dokaza da je imala tražbinu u iznosu na koji je popunila zadužnicu s obzirom da se tražbina tužene temelji na ovršnoj ispravi u smislu čl. 214. st. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine „ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 , 73/17, 131/20, 114/22, 6/2024 dalje- OZ) dok se tražbina tužitelja temelji na vjerodostojnoj ispravi čije je podatke tužena već u odgovoru na tužbu osporila.
12.2. Odredbom čl. 31. st. 1. OZ-a propisano je da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom.
12.3. U smislu citirane odredbe Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja temeljem kojeg je prvostupanjski sud utvrdio visinu potraživanja nije dokaz visine sporne tražbine, posebice kada je osporen kao u konkretnom slučaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-2428/13-3 od 31. listopada 2017.), pa je na tužitelju je bio teret dokazivanja visine utužene tražbine.
13. Slijedom navedenog, a kako je sud prvog stupnja nepravilno primijenio procesne odredbe o teretu dokazivanja to niti činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, radi čega je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP-a.
14. Stoga je valjalo ukinuti pobijanu odluku temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
15. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu navedeno ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.
16. Tužitelju valja reći da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na nedopuštenost proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine u postupku izravne naplate nedopuštenom, pa se stoga ne radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
17. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ksenija Grgić
