Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1359/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, OIB: 84397956623, Područna služba u Splitu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, Podružnica Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2114/2024-7 od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2114/2024-7 od 24. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je odlučeno:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik platiti tužitelju u korist Državnog proračuna RH iznos od 9.481,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje po čl.29.st.2.ZOO-a, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) kojom predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena koja od bitnih povreda parničnog postupka na koje sud, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.481,46 eura s kamatama na ime naknade štete za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku povrijeđenom u prometnoj nezgodi od 14. ožujka 2009., a za koju je odgovoran vozač vozila koje je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužitelj navodi da je isplatom invalidske mirovine pretrpio štetu pa da je u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2023. isplatio iznos od ukupno 11.851,83 eura. Kako je doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja od 20%, tužitelj je svoje potraživanje umanjio za 20% te stoga potražuje iznos od 9.481,46 eura.
6. U žalbenom postupku sporno je po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu te je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos. Tužitelj osporava primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) te smatra da je trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, dalje: ZOMO), odnosno da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Člankom 27., stavcima 1. – 3. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), stvarnom štetom u smislu st. 1. smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
8. Nadalje, odredbama ZOMO-a, za kojeg tužitelj smatra da se ima primijeniti u konkretnom predmetu, člankom 161. stavak 1. propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a člankom 161. stavak 2. točka 1. istog članka da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to, među ostalim, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
9. Pobijanom presudom sud nalazi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine te da slijedom navedenog, tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a.
10. Ovakvo shvaćanje prihvaća i ovaj sud.
11. Naime, u konkretnom postupku radi se o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja motornog vozila štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine pa treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Odredbama ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, a prema kojem je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ZOOP-u i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja (čl. 8. st. 1. ZOOP-a), isti uređuje opseg osiguranog pokrića, odnosno rizike koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića. S obzirom na navedeno, na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP, pa se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik već je njegova obveza regulirana ZOOP- om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa stoga tuženik može odgovarati samo u okv iru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022., a istovjetna shvaćanja zauzeta su, među ostalim, i u odlukama Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.). Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj valjalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a, kako to sud prvog stupnja pravilno zaključuje.
12. Nadalje, pravilno sud navodi da je teret dokazivanja u vezi utvrđivanja točnog razmjernog iznosa mirovine kojeg bi u situaciji, kada tužitelj potražuje isplatu naknade štete od osiguravajućeg društva (kao u ovom slučaju) u smislu članka 27. ZOOP-a, na tužitelju, a tužitelj u ovoj parnici nije dokazao da bi tuženik bilo kakav novčani iznos od utužene svote trebao isplatiti tužitelju na ime naknade štete.
13. Stoga u ovom postupku, u kojem se o pravnom osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja trebalo raspravljati temeljem članka 27. ZOOP-a, nije utvrđeno da je tuženik utuženi iznos dužan platiti tužitelju po osnovi stvarne štete nastale tužitelju na teret tuženika, kao osiguravatelja, a ne kao štetnika, s obzirom na to da nije utvrđeno postojanje ikakvog razmjernog iznosa mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i koja bi predstavljala razliku u skladu s člankom 27. stavak 3. ZOOP -a i koju bi bio dužan podmiriti tuženik u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
14. Dakle, nije utvrđeno da je isplatom priznate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja tužitelju nastala šteta koja bi se sastojala u razlici između utvrđene invalidske mirovine i one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
15. Slijedom navedenog, a kako tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu članka 27. stavak 2. ZOOP-a, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva.
16. Kako nisu osnovani žalbeni navodi, a niti su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
