REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-834/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GĐE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednice pokojnog JĐE, koju zastupa punomoćnik Krešimir Martić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Leila Dragičević, odvjetnica u Zagrebu, radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizi je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2407/2025-2 od 7. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 82/2020-113 od 3. travnja 2025. u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2407/2025-2 od 7. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P -82/2020-113 od 3. travnja 2015. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koje podnositeljica cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluke broj Revr-153/17-2 od 8. siječnja 2019. i Rev x-121/2011-2 od 5. rujna 2012. Pored toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na pristup sudu i prava na obrazloženu sudsku odluku, kao zasebne osnove za dopuštenje revizije.

2. Pitanja koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu glase:

„1) Je li drugostupanjski sud dužan razmotriti i ocijeniti proturječnosti u obrazloženju prvostupanjske presude na koje je ukazivao tužitelj u žalbi;

2) Je li sud temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku bio obvezan u okviru prava na ocjenu dokaza koje je pridržano sudu, u slobodi ocjene dokaza, svoju ocjenu dokaza opravdati jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ona mogla provjeriti te čini li u suprotnom sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje je činjenice sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak te je li ocijenio i kako je ocijenio pojedine dokaze;

3) Je li prednik tužiteljice JĐ valjano raskinuo Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg tuženica nije ispunjavala kada joj je ostavio dodatni rok za ispunjenje istog, a ona nije postupila niti po dodatnom pozivu te nije ni tada ispunila svoje obveze;

4) Je li Općinski sud u Sesvetama nejednako postupio prema strankama kada je sve svjedoke tuženice uzeo kao relevantne, a sve svjedoke tužitelja odnosno kasnije primateljice uzdržavanja odbio kao nerelevantne iako životne okolnosti govore da imaju više saznanja od svjedoka tužene strane te je li nejednako postupio kada zanemaruje medicinsku dokumentaciju u spisu;

5) Je li ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju kojemu je pobuda da kćerki (tuženici) pripadne sva imovina, a da se supruga (tužiteljica) time isključi iz nasljedstva?“.

3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju potrebno obilježje važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP zato što, suprotno navodima predlagateljice, u odnosu na njih nema odstupanja od prakse revizijskog suda s jedne strane, kao i zbog toga što o nekim od pitanja ne ovisi odluka u sporu, s druge strane.

4.1. Prvo naznačeno pitanje počiva na netočnoj tvrdnji da drugostupanjski sud nije razmotrio i ocijenio proturječnosti u obrazloženju prvostupanjske presude. Naime, sadržaj drugostupanjske presude ukazuje da je žalbeni sud uzeo u obzir žalbenu tvrdnju tužiteljice o postojanju proturječnosti u obrazloženju prvostupanjske presude. Međutim, kroz obrazlaganje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ocijenio ju je neosnovanom zbog toga što razlozi navedeni u obrazloženju prvostupanjske presude ne proturječe sadržaju predmeta. S druge je strane ocijenjeno da okolnost što tužiteljica nije zadovoljna činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda i što smatra da je istinito samo ono što ona tvrdi, nisu povrijeđena njezina postupovna prava.

4.2. Drugo naznačeno pitanje polazi od tvrdnje da ocjena dokaza u postupku nije dana u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ali se ne iznose argumentirane tvrdnje koje bi dovele u pitanje pravilnost ocjene u postupku izvedenih dokaza, već samo ocjena dokaza same tužiteljice. Utoliko o ovako naznačenom pravnom pitanju ne ovisi odluka u sporu.

4.3. Istu pravnu sudbinu dijeli i treće naznačeno pitanje jer tužiteljica ovim pitanjem u osnovi izražava neprihvaćanje u postupku utvrđenu činjenicu da je tuženica ispunjavala svoju obvezu uzdržavanja iz predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

4.4. Četvrto naznačeno pitanje problematizira pitanje odbijanja pojedinih dokaznih prijedloga tužiteljice stavljajući u isto vrijeme tu okolnost u usporedbu s prihvaćanjem dokaznih prijedloga tuženice te time ukazujući na procesnu neravnopravnost stranaka u postupku. Međutim, prvostupanjski je sud u odlomku 15. presude detaljno naveo koje dokazne prijedloge, ne samo tužiteljice, već i tuženice, dakle obiju stranaka, nije prihvatio i obrazložio je iz kojih razloga to nije učinio. Tako ni o ovom pitanju ne ovisi odluka u sporu.

4.5. Isto se odnosi i na peto naznačeno pitanje zato što ono problematizira utjecaj pobude na valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju, i to u okolnostima zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju kod postojanja pobude da tuženici kao kćerki pripadne sva imovina, a da se tužiteljica kao supruga isključi iz nasljedstva. O ovom pitanju također ne ovisi odluka u sporu zbog toga što zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju nije odbijen iz razloga nedopuštenosti pobude.

5. Stoga je prijedlog predlagateljice u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke.

6. Nadalje, prema ocjeni najvišeg suda, predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim ni da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektima prava na pristup sudu i prava na obrazloženu odluku.

7. Naime, predmet je glavnog tužbenog zahtjeva raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 20. svibnja 2004. između prednika stranaka JĐE (oca) kao primatelja uzdržavanja i tuženice GĐ (kćeri) kao davateljice uzdržavanja, ovjeren u Općinskom sudu u Zagrebu 20. svibnja 2004. pod poslovnim brojem R1-918/2004, dok je predmet eventualno kumuliranog zahtjeva utvrđenje ništetnim istog Ugovora. Zahtjevi su činjenično utemeljeni na tvrdnjama da je tuženica u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i nakon toga imala stalni boravak u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), da je znala navratiti u Zagreb u nastojanju da primatelja uzdržavanja smjesti u dom za starije i nemoćne na što on nije pristao i da nije ispunjavala obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

7.1. Glavni tužbeni zahtjev je odbijen, u bitnom, na temelju utvrđenja da tuženica niti u jednom trenutku trajanja Ugovora nije svjesno izbjegavala obaviti preuzete obveze prema primatelju uzdržavanja u namjeri da bi ih se lišila, već je sve obveze vezane uz potrebe primatelja uzdržavanja izvršavala, osim onih koje je smatrala potrebnim, ali ih nije mogla realizirati zbog protivljenja tužiteljice. Pritom su sudovi cijenili slijedeće pravno odlučne činjenice: između stranaka Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila ugovorena zajednica života, tuženica je kao davateljica uzdržavanja odmah po nastupanju bolesti primatelja uzdržavanja (2015. uslijed prijeloma kuka) bez odgode doputovala iz SAD u Zagreb, kako bi preuzela brigu o svom ocu kao primatelju uzdržavanja, podmirila je troškove njegove rehabilitacije, opskrbila ga vitaminima, nosila mu hranu i raspitivala se što mu je potrebno, predlagala je da se primatelju uzdržavanja (i tužiteljicu ako želi biti uz supruga) na njezin trošak osigura stručna medicinska pomoć i nadzor u Domu za starije i nemoćne osobe, uplaćivala je svaki mjesec iznos od 2.000,00 kuna za pomoć u uzdržavanju primatelja uzdržavanja, a nakon što je primatelj uzdržavanja smješten u Dom za starije i nemoćne na Ksaveru, platila je sve troškove njegova smještaja, te ga je 2019. (primatelj uzdržavanja je preminuo **.**.2019. u 89. godini) dostojno i u skladu s mjesnim običajima sahranila.

7.2. Eventualno kumulirani zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju odbijen je, u bitnom, slijedom utvrđenja da je taj Ugovor sklopljen u valjanom obliku, sukladno odredbi članka 119. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03 i 163/03), ovjeren od strane sutkinje Općinskog suda u Zagrebu pod brojem R1-918/04 od 20. svibnja 2004., u okolnostima kada je sudac strankama pročitao sadržaj Ugovora, protumačio im ga te upozorio na posljedice njegova sklapanja nakon čega su stranke izjavile da Ugovor predstavlja njihovu pravu volju te su ga u znak prihvata vlastoručno potpisale.

8. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

8.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili su pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

8.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tužiteljice, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili su, pak, propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke.

8.3. U odnosu na tvrdnje predlagateljice o povredi prava na pravično suđenje u vezi s ocjenjivanjem dokaza i osporavanjem pravilnosti ocjene u postupku izvedenih dokaza, valja odgovoriti da sloboda sudova da ocjenjuju dokaze, u smislu odredbi članka 8. i članka 220. ZPP, izvire iz načela slobodne ocjene dokaza i očituje se u slobodi od zakonskih pravila koja ograničavaju utvrđivanje istine, ali ne i od onih koja tome pridonose. Drugim riječima, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i zakonitostima logike. Odlučujuća osnova za utvrđivanje istine su osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Upravo su na toj osnovi sudovi u obvezi svoju ocjenu dokaza obrazložiti na način koji omogućuje otkrivanje istine prema najvišim mogućim spoznajnim standardima i objektivno spriječiti sumnju u pravilnost danih razloga. Pritom valja istaći da sama okolnost što pojedini rezultati dokazivanja govore u prilog predlagateljice ne upućuje nužno na nepravilnost ocjene dokaza jer je bit slobodne ocjene dokaza da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se ocijeni pripadajuća dokazna snaga kroz uvjerljive, razborite, relevantne, ozbiljne i dostatne razloge koje su nižestupanjski sudovi upravo i dali.

8.4. Kako su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku, to predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje kako u aspektu prava kako na pristup sudu, tako ni u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku.

9. Slijedom svega naprijed navedenoga, prijedlog tužiteljice je valjalo odbaciti u odnosu na tvrdnje o povredi temeljnih ljudskih prava po osnovi odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil