Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1526/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MLADINA plus d.o.o., Zagreb, Josipa Jelačića 85, OIB: 42886023569, kojeg zastupa punomoćnica Josipa Šarlija Ćorić, odvjetnica u Zagrebu, Kupjačka 3, protiv 1. tuženog ABC, [adresa]. tužene ĐŠ, [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-470/2024-14 od 23. veljače 2026., 21. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja MLADINA plus d.o.o. i ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-470/2024-14 od 23. veljače 2026. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u odnosu na oba naznačena tuženika, ABC i ĐŠ.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi s obrazloženjem da je uvidom u Jedinstveni registar osoba (JRO) za 2. tuženicu ĐŠ utvrđeno da je umrla **.**.1997., dakle, prije podnošenja tužbe, cijeneći da ista ne može biti stranka u postupku te da je neuvedeni nedostatak neotklonjiv i da sprječava vođenje parnice, slijedom čega u odnosu na navedenu tuženicu odbacuje tužbu temeljem čl. 83. st. 5. ZPP-a i rješava kao pod točkom jedan izreke pobijanog rješenja, dok u odnosu na 1. tuženika ABC tužbu odbacuje pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. u vezi s čl. 186. ZPP-a (i rješava kao pod točkom II. izreke), s obrazloženjem da tužitelj, unatoč pozivu suda da ispravi i dopuni tužbu, nije naveo podatke na temelju kojih bi se mogla utvrditi osoba 1. tuženika i omogućiti dostava pismena, pri čemu da je uvidom u Jedinstveni registar osoba (JRO) utvrđeno da ne postoji osoba koja odgovara identifikacijskim podacima navedenim u tužbi za tog tuženika, a da tužitelj nije dostavio adresu prebivališta/boravišta, niti osobni identifikacijski broj tuženika, već je predložio postavljanje privremenog zastupnika koje u konkretnim okolnostima nije dopušteno (jer identitet tuženika uopće nije moguće utvrditi i jer institut iz čl. 84. ZPP -a pretpostavlja postojanje određene osobe kojoj se ne može izvršiti dostava, a ne situaciju u kojoj osoba kao stranka nije individualizirana), pri čemu da nedostatak podataka o identitetu tuženika onemogućuje pokretanje i vođenje parnice.

5. Tužitelj žalbenim navodima prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, s tvrdnjom da u odnosu na 2. tuženicu (tužitelj ju pogrešno navodi kao 1. tuženicu), nije na pouzdan način utvrđena činjenica njezine smrti, tako da sud prvog stupnja nije mogao zaključivati niti o tome da je ista umrla prije utuženja, pri čemu pozivom na odredbu čl. 106. ZPP-a, tvrdi da nije bio u obvezi dostaviti osobni identifikacijski broj tuženika, slijedom čega niti iz tog razloga nije bilo osnova za odbacivanje tužbe u odnosu na oboje tuženika.

6. Osnovano tužitelj žalbenim prigovorima ukazuje na to da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za odluku o odbačaju tužbe.

7. Naime, iz stanja spisa i sadržaja pobijanog rješenja proizlazi da se u ovom konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini na kojoj su tuženici upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela, za koje tuženike je u zemljišnoj knjizi navedena adresa [adresa], koju adresu je tužitelj za oboje tuženika naznačio i u tužbi.

8. Iz stanja spisa i sadržaja pobijanog rješenja proizlazi i to da se dostava tužbe na odgovor s adrese navedene u tužbi za oboje tuženika vratila s napomenom „nepoznati na adresi“, nakon čega je podneskom od 31. srpnja.2024. tužitelj obavijestio sud da ne može doći do adrese tuženika u ostavljenom roku, predlažući tuženicima postaviti privremenog zastupnika.

9. Iz stanja spisa i sadržaja pobijanog rješenja proizlazi isto tako da je potom rješenjem suda od 28. siječnja 2026. (list 54-55 spisa), vraćena tužitelju tužba radi ispravka, odnosno dopune, s obrazloženjem da ista ne sadrži podatke propisane odredbama čl. 186. st. 1. i čl. 106. ZPP-a, jer ne sadrži točne adrese prebivališta, odnosno boravišta tuženika i OIB [osobni identifikacijski broj]e tuženika, nakon čega je tužitelj podneskom od 19. veljače 2026. naveo da je u obvezi sukladno odredbama ZPP-a dostaviti samo svoj OIB, ustrajući kod prijedloga da se tuženicima postavi privremeni zastupnik, budući da nije uspio doći do druge adrese tuženika, izuzev one koja je navedena u zemljišno knjižnom izvatku.

10. Odredbom čl. 186. st. 1. ZPP-a je propisano da tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojim se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imat i svaki podnesak (čl. 106.), dok je čl. 106. st. 2. ZPP-a propisano da podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupati a osobito trebaju sadržavati oznaku suda, ime, prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih ima ju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

11. Sukladno odredbi čl. 77. st. 1. ZPP-a, stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, dok po odredbi čl. 83. st. 1. ZPP-a, kada sud utvrdi da osoba koja se prijavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, da će pozvat tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku.

12. Rukovodeći se zakonskim odredbama čl. 77. st. 1. i čl. 83. st. 1. i 5. ZPP -a, jasno slijedi da sud može odbaciti tužbu samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: - ako osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, i - ako se radi o neotklonjivom nedostatku stranačke sposobnosti ili ako se radi o otklonjivom nedostatku u svezi s kojim je sud poduzeo mjere i pozvao tužitelja radi otklanjanja nedostatka, ali taj nedostatak nije otklonjen.

13. Kao što je to razvidno iz obrazloženja pobijanog rješenja , sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje u odnosu na 1. tuženika – navodeći da tuženik, kao stranka, nije individualiziran, odnosno da tužitelj, unatoč pozivu suda da ispravi i dopuni tužbu, nije naveo podatke na temelju kojih bi se mogla utvrditi osoba 1. tuženika i omogućiti dostava pismena, pri čemu da je uvidom u Jedinstveni registar osoba (JRO) utvrđeno da ne postoji osoba koja odgovara identifikacijskim podacima navedenim u tužbi za tog tuženika, a da tužitelj nije dostavio adresu prebivališta/boravišta, niti osobni identifikacijski broj tuženika, iz čega bi proizlazilo da sud prvog suda smatra da tužitelj nije naveo podatke iz kojih bi se mogla pouzdano utvrditi stranačka sposobnost tog tuženika, dok u odnosu na 2. tuženicu, također temeljem uvida u Jedinstveni registar osoba (JRO), zaključuje da je ista umrla prije podnošenja tužbe, tako da ne može biti stranka u postupku, koja oba nedostatak cijeni neotklonjivima, pri čemu spisu ne prilaže izliste navedenih podataka koje je utvrdio uvidom u Jedinstveni registar osoba (JRO).

14. Imajući u vidu sadržaj rješenja suda od 28. siječnja 2026. kojim je tužba vraćena tužitelju radi ispravka, odnosno dopune, sadržaj podneska tužitelja od 19. veljače 2026., kao i procesno pravne okolnosti predmetnog slučaja, po stavu ovoga suda, u konkretnoj situaciji, prvostupanjski sud nije bio ovlašten postupiti prema odredbi čl. 109. st. 4. ZPP-a i donijeti odluku o odbacivanju tužbe u odnosu na 1. tuženika, ali isto tako nije bio ovlašten temeljem čl. 83. st. 5. ZPP-a donijeti odluku o odbacivanju tužbe u odnosu na 2. tuženicu.

15. Naime, iz naprijed navedenog rješenja suda od 28. siječnja 2026. jasno slijedi da je tužitelju vraćena tužba radi ispravka, odnosno dopune, jer da ista ne sadrži točne adrese prebivališta, odnosno boravišta tuženika i osobne identifikacijske brojeve tuženika, nakon čega je tužitelj podneskom od 19. veljače 2026. naveo da je u obvezi sukladno odredbama ZPP-a dostaviti samo svoj OIB, ustrajući kod prijedloga da se tuženicima postavi privremeni zastupnik, budući da nije uspio doći do druge adrese tuženika, izuzev one koja je navedena u zemljišno knjižnom izvatku.

16. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja navodi da tužitelj nije ispravio i dopunio tužbu u skladu s rješenjem od 28. siječnja 2026. jer da nije naveo podatke na temelju kojih bi se mogla utvrditi osoba 1. tuženika i omogućiti dostava pismena te da nije dostavio adresu prebivališta/boravišta tuženika, niti osobni identifikacijski broj tuženika.

17. Prije svega je za naglasiti da je tužitelj dostavio u spis izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je razvidno, kako je to prethodno već i navedeno, da su oboje tuženika upisani kao suvlasnici nekretnine koja je predmet tužbe i to s adresama prebivališta koje je tužitelj za navedene tuženike naznačio u tužbi.

18. Izvadak iz zemljišne knjige je javna isprava (u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP - a), kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, dakle, kojom ispravom se potvrđuje da su, u smislu već navedene odredbe čl. 77. st. 1. ZPP -a, tuženici fizičke osobe koje su kao takve upisane u zemljišnu knjigu s adresama prebivališta koje je tužitelj za navedene tuženike naznačio u tužbi.

19. Nadalje, imajući u vidu citiranu odredbu čl. 106. st. 2. ZPP-a, nedostatak osobnog identifikacijskog broja tuženika, po stavu ovoga suda, ne čini tužbu nepotpunom, odnosno nerazumljivom na takav način da se po istoj ne bi moglo postupati, čemu tužitelj žalbenim navodima osnovano prigovara, jer samo oni nedostaci u tužbi zbog kojih sud ne može postupiti po istoj imaju za posljedicu odbacivanje tužbe, kako je to propisano odredbom čl.109. st.4. ZPP-a. Navedeno i iz razloga što je podatak o OIB [osobni identifikacijski broj] u stranke objavljen na internetskoj stranici MUP-a RH i što se taj podatak može pribaviti od Ministarstva financija, Porezne uprave, kao za to nadležnog tijela. Da zakonodavac nije imao u vidu takvu sankciju za propust dostave osobnog identifikacijskog broja tuženika uz tužbu, upućuje i odredba čl.184.a ZPP-a kojom je propisano da ukoliko je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog izostanka ili presude zbog ogluhe, a sud ne raspolaže podatkom o osobnom identifikacijskom broju tuženika, da će taj podatak pribaviti po službenoj dužnosti od Ministarstva financija, Porezne uprave.

20. Kada se pritom uzme u obzir i to da sud tužitelja rješenjem od 28. siječnja 2026. nije određeno pozvao na ispravak i dopunu tužbe radi dostavljanja podataka temeljem kojih bi se mogao utvrditi identitet osoba tuženika, tada u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud nije bio ovlašten postupiti prema odredbi čl. 109. st. 4. ZPP -a i donijeti odluku o odbacivanju tužbe iz navedenog razloga.

21. To stoga što sud može donijeti rješenje da se podnesak smatra povučenim, odnosno donijeti rješenje o odbacivanju podneska, samo ako je prethodno valjano podnositelja podneska uputio na koji način da podnesak ispravi, odnosno dopuni, tako da vraćanje tužbe radi ispravka i dopune iz razloga što ista ne sadrži točne adrese prebivališta, odnosno boravišta tuženika i osobne identifikacijske brojeve tuženika, bez određenog navođenja da se ispravak i dopuna sastoji i u tome da se navedu podaci temeljem kojih bi se mogao utvrditi identitet tuženika, ne predstavlja valjan poziv na ispravak, odnosno dopunu tužbe.

22. Naime, ukoliko sud smatra da je neki podnesak stranke nejasan, u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a, dužan je podnositelju naložiti da podnesak ispravi u skladu s određenom i jasnom uputom u kojoj će navesti koji dio podneska je nejasan i u čemu se ta nejasnoća sastoji te dati uputu o tome što je potrebno navesti da bi se podnesak smatrao razumljivim, pa tako i u odnosu na dokazivanje identiteta tuženika i postojanja njihove stranačke sposobnosti, kojeg sud neće odbaciti prije no što je ukazao na navedeno i prije no što je stranku podučio kako da to ispravi, pa se tužitelju ne može stavljati na teret to što nije ispravio tužbu u onom dijelu u kojem ga sud nije niti upozorio na potrebu ispravka.

23. Pored navedenog, osnovano tužitelj žalbenim navodima prigovara da spisu ne prileže dokazi o tome da ne postoji osoba koja odgovara identifikacijskim podacima navedenim u tužbi za 1. tuženika te o tome da je 2. tuženica umrla prije podnošenja tužbe, imajući u vidu, kako je to već prethodno i navedeno, da sud prvog stupnja spisu ne prilaže izliste navedenih podataka koje je utvrdio uvidom u Jedinstveni registar osoba (JRO), iz kojih podataka bi proizlazilo da ne postoji osoba koja odgovara identifikacijskim podacima navedenim u tužbi za 1. tuženika te da je 2. tuženica umrla **.**.1997., pri čemu nije moguće niti utvrditi temeljem kojih podataka je sud prvog stupnja za tuženike vršio navedenu provjeru (jer spisu ti podaci ne prileže).

24. Kao što je prethodno navedeno, tužitelj je putem javne isprave dokazao da tuženici imaju evidentiranu adresu prebivališta na onoj adresi koju je naznačio u tužbi, a prvostupanjski sud koji na stranačku sposobnost pazi po službenoj dužnosti, ako je i posumnjao u stranačku sposobnost tuženika, mogao je od tužitelja zatražiti podatke o kojima ovisi utvrđenje stranačke sposobnosti tuženika (ili službenim putem, kako je to već prethodno i navedeno), a svakako prethodno izvršiti provjeru prebivališta putem MUP-a (imajući u vidu da prema odredbi čl. 148. ZPP-a, ako stranaka ne može sama saznati adresu osobe kojoj pismeno treba dostaviti, sud će nastojati od nadležnog tijela uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke), pri čemu to što je dostava tužbe na odgovor tuženicima s adrese navedene u tužbi (i zemljišnom knjižnom izvatku), vraćena s napomenom „nepoznati na adresi“, ne može biti odlučno za zaključak o nepostojanju stranačke sposobnosti tuženika.

25. U tom kontekstu treba naglasiti da pravo na pošteno suđenje podrazumijeva i pravo na pristup sudu, koje pravo ne treba ograničiti u onoj mjeri kada to nije razumno.

26. S tim u vezi, sudovi su suglasni da nema mjesta odbacivanju tužbe ako se dostava ne može izvršiti na adresu tuženika navedenu u tužbi. Tako primjerice, Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž-863/22 od 18. siječnja 2024. navodi da nema mjesta odbačaju tužbe kao nepotpune prije nego što pokuša od nadležnog tijela zatražiti adresu tuženika koju tužitelj u tužbi nije naveo (čl. 148. ZPP -a), a tužitelju MUP zbog zaštite osobnih podataka nije dao te podatke, dok Županijski sud u Splitu u odluci Gž R- 275/2020-2 od 11. svibnja 2020. ističe sljedeće: „U naprijed opisanim okolnostima u kojima nije sporno da tuženica ima prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi naznačenoj u tužbi na kojoj je morala osigurati primanje pismena koja joj se imaju dostaviti, prvostupanjski sud je, sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, nakon tri neuspjele dostave (naznaka “nepoznat”), pismeno trebao dostaviti stavljanjem na oglasnu ploču suda. S obzirom da prvostupanjski sud nije postupio sukladno svemu naprijed navedenom, već je odbacio tužbu pogrešno smatrajući da ista ne sadržava sve potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, takvu odluku je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak..“

27. Zaključno, sud može odbaciti tužbu zbog ne ispravka nedostataka u identifikaciji tuženika, samo ako ti nedostaci sprječavaju utvrđivanje stranačke sposobnosti i vođenje postupka, ali ne može to učiniti ako prethodno ne pozove tužitelja da za tuženike dostavi podatke na temelju kojih će biti moguće utvrditi postojanje njihove stranačke sposobnosti, odnosno podatke koji omogućuju pouzdanu identifikaciju tuženika radi utvrđivanja njihove stranačke sposobnosti.

28. Slijedom svega iznesenog, kako je sud prvog stupnja u konkretnoj situaciji pogrešno odlučio o odbacivanju tužbe, na što osnovano upire tužitelj u žalbi, na taj način je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 109. st. 4. ZPP-a te čl. 83. st. 5. ZPP-a, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, valjalo uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u gore izloženom smislu.

U Zagrebu 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža