Republika Hrvatska

Općinski Sud U Sisku

Trg Lj.Posavskog 5

K-52/2025-21

U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po vijeću sastavljenom od sutkinje Korane Golić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Ivane Čondić i Sanje Kihalić uz sudjelovanje Nataše Marjanović kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZE zbog kaznenog djela iz članka 227 stavak 6 Kaznenog zakona(Narodne novine-125/11,144/12,56/15,61/15, -dalje u tekstu KZ-a/11) u povodu optužnice ODO Siska broj K-DO-401/16 od 23.studenog 2016., nakon održane javne rasprave 16.veljače 2026.u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetništva u [adresa] ZEŽ, okrivljenika te branitelja okrivljenika Alana Kubat,odvjetnika u Zagrebu,na ročištu za objavu presude održanom 19.veljače 2026., istog dana objavio i

p r e s u d i o  j e

Optuženi SE, sin VE i SEŽ, djevojački SEŽ, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1977. državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], zrakoplovni tehničar, IV stupanj, nezaposlen bez primanja, završio Zrakoplovno - tehničku školu, izvanbračna zajednica, bez djece, nema vojni čin, nije odlikovan, te suvlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta,neosuđivan

k r i v  j e

I.što je:

1/ dana 11. lipnja 2016. oko 22,25 sati u Novoj Subockoj, upravljajući osobnim automobilom marke "Opel“ Astra Caravan 1,7C DTI registarske oznake broja : [registarska oznaka], kolnikom Zagrebačke ulice u smjeru Kutine, suprotno odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da neće ugroziti druge sudionike u prometu, na izlasku iz blagog zavoja u desno, kod kućnog broja 63, nije vozilo držao na desnoj prometnoj traci, već je vozilom prešao na lijevu prometnu traku gdje je lijevim prednjim dijelom vozila udario u pješaka NE, koji se nalazio s lijeve strane zaustavljenog osobnog automobila marke "Opel“ Calibra registarske oznake [registarska oznaka] uslijed kojeg udara, rotaciju tijela uz lijevi bok vozila i pada na kolnik je NE zadobio traumatski razdor moždanog mosta, koja je ozljeda bila osobito teška tjelesna ozljeda od koje je na licu mjesta preminuo, II.dakle, iz nehaja, kao sudionik u prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost po život i tijelo druge osobe, a kaznenim djelom prouzročena je smrt jedne osobe,

III.čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavku 1., 2. i 6. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11

IV.pa se okrivljenik na temelju članka 227 stavak 6 KZ/11 o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 6(ŠEST)

MJESECI

V.Na temelju članka 54 KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora se uračunava vrijeme koje je isti proveo u istražnom zatvoru i to od 15.lipnja 2016.do 14.srpnja 2016.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1,6. i 8.Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 88/2022., 36/2024.,72/25;13/26 u dalje: ZKP)okrivljenik je dužan u naknaditi troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300(tri sto) eura, troškove vještaka i njihove nagrade i to prometnog vještaka Pere Todorović u iznosu od 922,96 Eura(devestodvadesetdva eura i devedesetšest centi),troškove vještaka za sudsku medicinu Josipa Škavić u iznosu od 799,85(sedamstodevedesetdevet eura i osamdesepe t centi),troškove obdukcije u iznosu od 331,81 eura(tristotridesetjedan euro i osamdesetjedan cent), toksikološko vještačenje u iznosu od 46,45 Eura(četrdesetšest eura i četrdesetpet centi) te i troškove punomoćnika oštećenika o čemu će biti donijeto posebno rješenje u roku od 30(trideset) dana od pravomoćnosti presude.

VII.Na temelju članku 452 točka 3 ZKP

protiv okrivljenog ZE

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi:

VIII.2/ u vrijeme i na mjestu navedenom u točci 1/ nakon prometne nesreće koju je prouzročio upravljajući osobnim automobilom marke "Opel" Astra Caravan 1, 7 CTI registarske oznake [registarska oznaka] s kojim je udario u pješaka NE i odbacio ga na kolnik, tako da je ostao ležati na tlu, propustio se zaustaviti i pružiti mu pomoć premda je to bio u mogućnosti bez da sebe ili druge ozbiljno ugrozi,

IX.dakle, nije pružio pomoć osobi u opasnosti koju je sam prouzročio iako je to

mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga,

X.pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – nepružanjem pomoći

– opisano i kažnjivo po članku 123. stavku 2. KZ/11

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj K-DO-401/16 od 23.studenog 2016., konačno izmijenjenom na raspravi 16.prosinca 2021.,stavljeno je na teret okrivljenom ZE počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavku 1., 2. i 6. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11

2.Pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik je izjavio da nije kriv.

3.U tijeku dokaznog postupka pročitani su iskazi svjedoka EE

NE, BE, RE, JE, ĆE, TE, saslušani su vještaci Pero Todorović i Josip Škavića te su pročitani zapisnik o očevidu ODO Sisak od 11.lipnja 2016., zapisnik o pretrazi pokretnih stvari PP Novska od 14. lipnja 2016.,zapisnik o očevidu PP Novska od 14.6.2016., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Novska od 14. lipnja 2016., ,reproducira se CD medij sa fotografijama izvršene obdukcije na tijelu pokojnog NE (list 104), čitaju se nalaz i mišljenje vještaka za traseološka vještačenja IE

– Jarama od 16. lipnja 2016. sa zapisnikom o vještačenju i fotodokumentacijom očevida, rodni listovi na ime NE, ŠE, ĐE , nalaz i mišljenje vještaka Pere Todorovića i Josipa Škavića od 29.rujna 2016., razgledava se fotodokumentacija očevida, čitaju se određivanje koncentracije alkohola u uzroku krvi pokojne žrtve Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 7. srpnja 2016. s prilogom, čita se dopuna nalaza i mišljenja vještaka Pere Todorović i Josipa Škavića od 4.svibnja 2020.,grafički potvrda o smrti, dopuna nalaza i mišljenja vještaka Pere Todorović danog na raspravi 16.veljače 2026.izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika te je okrivljenik iznio svoju obranu.

4.Svjedok EE je u svom iskazu naveo da se inkriminiranog dana kada je njegov sin smrtno stradao vozio sa njim i njegovom djevojkom TE od kuće u [adresa] u posjetu kćerki CE. Vozilom je upravljao njegov sin NE, a on je sjedio na mjestu suvozača dok je iza njega na stražnjem sjedištu sjedila TE. Na vozilu su sva svjetla radila i bila su ispravna kao i žmigavci. Razlog zašto je on zaustavio auto je bio što mu je ispala žičica na led svjetlima koje je ranije stavio na masku s vanjske strane auta pa je onda išao van na akumulator da ponovno složi ta svjetla i priključi tu žičicu. Kada se zaustavio podignuo je ručnu kočnicu i upalio sva četiri žmigavca te je izašao iz auta. On je iz auta otvorio haubu i NE je popravio kvar s tim žaruljama. Kada je krenuo natrag u auto, primijetio je da njihovim voznim trakom njima u susret dolazi auto na kojem su bila upaljena duga svjetla. Auto je dolazio brzo, a zbog dugih svjetala na njemu nije mogao vidjeti o kakvom se vozilu radi, iako je mjesto na kojem su oni bili zaustavljeni bilo dovoljno osvijetljeno zbog uključene javne rasvjete. Zapravo 20 m dalje od mjesta gdje je auto bio zaustavljen se nalazio stup javne rasvjete, to nije bilo daleko. On je uključio sirenu u autu vidjevši da to vozilo brzo dolazi iz suprotnog smjera te je mislio da će sin uspjeti ući u njihov auto. Okrenuo se prema TE i u tom je trenutku začuo teški udarac. Iako nije vidio nalet dolazećeg auta na njegovog sina, znao je da ga je vozilo udarilo. Kada je pokušao izaći iz auta na vrata vozača, nije mogao jer su bila blokirana pa je izašao na vrata od suvozača. Skoro je upao u grabu, čime želi reći da je njihov auto bio parkiran uz samu bankinu iza koje je jarak, te je potrčao iza njihovog vozila gledajući gdje je taj auto, jer je pomislio da se možda prevrnuo i da putnici trebaju pomoć, ali to vozilo više nije vidio. Na udaljenosti od oko 20-ak metara od njihovog auta, ugledao je svog sina NE na asfaltu kako leži glavom prema drugoj voznoj traci, a nogama je bio okrenut prema bankini njihove vozne trake. Iza auspuha na njihovom vozilu vidio je na asfaltu Elvisove tenisice. Potrčao je do NE i primio ga u naručje te ga zvao, ali on mu nije odgovarao. Bio je topao te mu je pokušao dati umjetno disanje, pa je čak osjetio i krv iz njegovih usta. Vidio je i da mu iz oba uha curi krv i da mu je nos bio rasječen po sredini, pipao je sina po glavi, ali nije uočio da je razbijena. Kada mu je pipao tijelo, vidio je da je lijeva noga u gležnju potrgana. Dalje ga nije želio pretraživati. NE mu za cijelo to vrijeme nije davao nikakvog znaka ni odgovora. Rekao je Elvisovoj djevojci TE da zove hitnu pomoć u [adresa]. Ubrzo je iz pravca Novske naišlo vozilo te je vikao da dovedu pomoć. Ne može se odrediti koliko vremena je prošlo do dolaska hitne pomoći, po njegovoj procjeni je prošlo dosta vremena. Djelatnici hitne pomoći su pružali pomoć sinu ali mu nisu pomogli. U međuvremenu je stigla policija, a potom još jedna kola hitne pomoći. Što se tiče oštećenja na autu, vidio sam da je otkinuto lijevo ogledalo i lajsne s lijeve strane dok nije gledao da li su još kakva oštećenja na autu i da li tih dijelova ima na cesti. Dodao je da taj auto koji je naletio na sina je doletio velikom brzinom, da nije uopće kočio te smatra da je taj vozač mogao izbjeći nalet da je samo malo skrenuo jer je bilo dovoljno mjesta da se svojom voznom traktom preveze kraj njih, jer je auto bio parkiran skroz uz bankinu i auto je bio osvijetljen pa ih je mogao vidjeti. Taj vozač se nije zaustavio niti vratio, kasnije ih nije nazvao niti nam je na bilo koji način izrazio saučešće. Iza sina ostala je kćerkica od 15 mjeseci od njegove prve žene, a i TE je rodila njegovo dijete odnosno kćer koja sad ima dvije godine.Pojašnjava da taj dolazeći auto nije udario u njihovo vozilo već u sina i vanjsko ogledalo te su od udarca u sina nastala oštećenja na vozilu i ozljede na sinu. Zapravo s obzirom da je taj auto najprije udario u sina, sin je svojom glavom udario u vanjsko ogledalo i tako je došlo do oštećenja vanjskog ogledala a to je kasnije zaključio. Mjesto gdje je došlo do nesreće naseljeno je mjesto, desilo se na glavnoj cesti, a u blizini se nalazi jedna kuća. Na posebno pitanje branitelja optuženog da je svjedok iskazao da su svjetla na njihovom autu radila pa zašto je onda bilo tako hitno da oštećeni na glavnoj cesti, po mraku zaustavi auto i ide popravljati ledice, naveo je da je jednostavno tako htio zbog čega je i stao i to popravljao, da je svjetlila javna rasvjeta svjetlila, bio je i sumrak pa se još i vidjelo.

5.Svjedok BE je u svom iskazu navela da optuženog ne poznaje.Tog dana kada je došlo do nesreće, ona se oko 22,20 sati vozila sa svojom prijateljicom RE [adresa] u [adresa] a vozilom je upravljala RE, te su ušle u Zagrebačku ulicu i na drugom zavoju iz suprotnog smjera je većom brzinom naišao srebrni auto, misli da je bio karavan, ali nije sigurna. Auto je bio osvijetljen, a i na kolniku postoji javna rasvjeta čiji su stupovi udaljeni te osvjetljenje nije potpuno, ali je ipak mogla uočiti da je to vozilo imalo upal jena oba svjetla. Zapamtila je taj auto jer je bio jedini auto na toj prometnici s obzirom da nije bilo nikakvih drugih vozila. Nastavile su vožnju niz brdo i u daljini je uočila neko vozilo, ali su mu svjetla bila mutna pa nije bila sigurna da li se kreće ili je zaustavljeno. Pojašnjava, da su one nailazile na stražnji dio tog auta kojeg su vidjele i da su onda gledale zadnja svjetla koja su njoj, a i RE bila mutna.Pod tim "mutna" hoće reći da su izgledala kao da su u magli iako taj put nije bilo magle te je vidljivost bila dobra. Također kasnije je vidjela da se malo dalje od tog auta, a s prednje strane nalazi i rasvjetno svjetlo tako da je isto vozilo bilo dovoljno vidljivo, ali se njima učinilo da su ta svjetla mutna pa nisu onda mogle procijeniti da li se auto kreće ili stoji. Taj auto je bio na voznoj traci kojom su se one kretale. Rekla je RE da prestigne taj auto što je ona i učinila te je na kolniku uočila komade stakla, iako na tom mjestu nije dobro osvjetljenje te je pomislila da je možda netko vozilom sletio vozilom. Komadi stakla su bili pokraj tog automobila, te pojašnjava da su oni te komade stakla dobro vidjele i to zbog toga što su bili osvijetljeni svjetlima sa Barbarinog vozila. Tada je vidjela neku žensku osobu kako maše rukama te je zaključila da ih želi zaustaviti. Zbog toga se RE vratila na traku kojom su se vozile prije obilaska tog auta te je zaustavila auto i uključila sva četiri žmigavca. Najprije je iz auta izašla ona, a potom i RE i to iz razloga jer je prema njima ta ženska osoba trčala i vikala da joj je netko ubio muža. Dotrčale su do tog parkiranog vozila i tu je vidjela nekog starijeg muškarca koji je na rukama držao mlađeg muškarca koji je bio sav krvav te mu zbog toga nije vidjela lice. Ovaj parkirani auto nije bio osvijetljen niti je iza njega bio postavljen trokut pa kada je vidjela da iz smjera iz kojeg su one došle nailazi neko drugo vozilo, ona je to vozilo zaustavljala, a za to vrijeme je RE pozvala hitnu pomoć i policiju. Auto nije imao upaljena četiri žmigavca niti su te osobe imale reflektirajuće prsluke, jedino se sjeća, a s obzirom da su one dolazile sa stražnje strane vozila, da su u sklopu stražnjih svjetala od auta bila upaljena možda stražnja svjetla. Kada ju se pita da li su bila upaljena kratka svjetla naprijed s obzirom da je dolazila iz Barbarinog auta u pravcu prednje strane zaustavljenog auta, navela je da se doista ne sjeća. U tom vozilu koje je dolazilo je bio muškarac, radilo se o policajcu kojeg poznaje iz viđenja i on je rekao da će pozvati policiju što je i učinio. Prije njihovg odlaska došla su kola hitne pomoći te su ovog mladog muškarca oživljavali, ali je vidjela da ga nisu uspjeli oživjeti. Na mjestu gdje je bilo parkirano to vozilo nije bilo javne rasvjete, ali je u blizini stup javne rasvjete zbog čega je odlaskom iza tog parkiranog vozila jasno vidjela muške osobe o kojima Ni sada, a ni tada nije mogla procijeniti brzinu kretanja tog vozila koje je naišlo iz suprotnog smjera i koje je jedino u to vrijeme bilo na prometnici. Dodala je da je svjetlo na rasvjetnom stupu bilo u funkciji, radilo je i ona je na temelju te svjetlosti od rasvjetnog stupa vidjela oštećenika i njegovo krvavo lice.Na pitanje koliko je bilo udaljeno tijelo oštećenika od vozila koje je bilo zaustavljeno pa su ga one zaobišle, navela je da ne može procijeniti ali da je bio dosta daleko od tog auta.Prije tog vozila oštećenika nije bilo rasvjetnog stupa. Dok je ona bila tamo, misli da kiša nije padala, ali se doista ne sjeća.

6.Svjedok RE je u svom iskazu navela da okrivljenika ne poznaje. Inkriminiranog dana je upravljala vozilom sa prijateljicom BE kao suvozačem te su se kretale autom iz pravca [adresa], iz centra grada prema Zagrebačkoj ulici jer su namjeravale otići u Novsku. Vozile su se niz brijeg i na drugom zavoju iz suprotnog smjera im je naišao u susret duži sivkasti automobil, nije sigurna da li je riječ o karavanu. Vozilo je bilo osvijetljeno i kretalo se većom brzinom, a vozilo je uočila jer se kretala zavojem pa je obratila pažnju na dolazak vozila iz suprotnog smjera. Zbog toga je i uočila da se radi o sivom autu, a zapamtila gaje jer na cesti nije bilo nikakvih drugih vozila. Nastavile su vožnju prema Novskoj, prešle su most i tada ispred njih uočila osobni automobil, ali nije bila sigurna da li se taj auto kreće ili je zaustavljen. Odmah čim je napustila most primijetila je ovu prometnu situaciju odnosno taj automobil. Uključila je žmigavac i zaobišla taj automobil a taj automobil se nalazio između mosta i prvog rasvjetnog stupa koji je bio u funkciji odnosno svjetlo je bilo upaljeno. Tada joj je prijateljica rekla da neka žena maše rukama pa kada se vratila autom u svoju voznu traku isti je zaustavila i uključila sva četiri žmigavca. Pitala je tu žensku osobu što se dogodilo, a ona je govorila "ubio mi je muža". Otišla je do tog zaustavljenog auta i vidjela da na asfaltu iza auta, nekih 5 - 6 metara leži mlađi muškarac a Kraj njega je klečao stariji muškarac.Na tom dijelu ceste gdje se na sredini nalazio auto unesrećenog bio je mrak, jer na tom dijelu iz pravca [adresa] nema rasvjete, prva rasvjeta se nalazi iza auta te dalje prema Novskoj na toj cesti ima rasvjeta. Taj rasvjetni stup koji je bio u funkciji i na kojem je svjetlo bilo upaljeno nalazio se jedno 5 - 6 metara dalje od zaustavljenog automobila. Međutim, neovisno od toga što je u tom dijelu gdje je bio zaustavljen auto bio mrak, s obzirom da je iz pravca kojim su se one prethodno kretale autom, znači iz [adresa], naišao automobil, zbog svjetala sa tog auta je dobro vidjela unesrećenog i ovaj automobil koji je bio zaustavljen. Kada je prilazila zaustavljenom vozilu vidjela je na cesti komade stakla i komadiće razbijenog vozila, vidjela je da nema lijevog retrovizora i da su prednja lijeva vrata tj. vrata vozača malo udubljena. Sve je to mogla vidjeti jer su mjesto događaja osvjetljavala vozila koja su naišla iz suprotnog smjera, a i ona je sama prišla tom parkiranom vozilu. Tijekom vožnje Zagrebačkom ulicom i to nakon pola minute uočila je sivo vozilo iz suprotnog smjera, a nakon toga oko jedne minute je uočila parkirano vozilo. Ne može se odrediti kolika je udaljenost u metrima. Ne zna tko je izazvao sudar, ali je jedino vozilo koje su one susrele bilo to sivo vozilo. Ovo sivo vozilo ne bi postiglo brzinu kojim se kretalo da je na Zagrebačku ulicu došlo iz neke sporedne ulice ili dvorište s obzirom da se kretalo uz brijeg. Iza zavoja u kojem sam uočila sivo vozilo postoje sporedne ulice i to [adresa] i ulica kojom se ide u Kozarice. Prije nego što je zaustavila vozilo, nije vidjela oštećenog. Kada je svojim autom prilazila tom zaustavljenom automobilu, na njemu nisu bila uključena četiri žmigavca već su samo bila upaljena prednja svjetla, ali se ne sjeća da li se radilo o kratkim ili dugim svjetlima, te je auto imao upaljeno i stražnje osvjetljenje.Radi se o cesti sa dvije prometne trake, po jedna u svakom pravcu. Što se tiče ovog zaustavljenog vozila na cesti, isto je bilo zaustavljeno na prometnoj traci kojom se ona kretala vozilom i bilo je bliže središnjoj crti.Kada je prilazila tom zaustavljenom vozilu, na cesti nije bilo sigurnosnog trokuta, a niti su osobe koje je kasnije vidjela uz taj auto imale reflektirajući prsluk. Ona je krhotine od auta primijetila sa strane ovog zaustavljenog vozila prema drugoj prometnoj traci gledajući iz pravca njezinog vozila koje je zaustavila ispred tog zaustavljenog auta kada se vraćala pogledati što se dogodilo. Ova je prometnica glavna cesta između [adresa] i [adresa].

7.Svjedok ČE je u svom iskazu naveo da okrivljenika ne poznaje. Inkriminiranog dana oko 22,00 sata svojim autom marke Volkswagen marke Passat vozio je svoju kćerku Z i njezine prijateljice iz [adresa] u [adresa]. Na kružnom toku u Novskoj uočio je neki bijeli auto koji je vozio neki mlađi muškarac i koji se tim kružnim tokom provezao vrlo brzo, misli da je nakon kružnog toka vozio više od 100 km/h. Takva vožnja ga je razljutila te je pomislio gdje se nalazi policija, jer ima djecu. Na povratku iz Novske u Subockoj, oko radione Ožoga , oko 22,20 sati velikom brzinom, koju procjenjujem na preko 120 km/h, pretekao ga je auto marke Opel Astra karavan kutinskih tablica. Nije siguran, ali misli da su u tom autu bila dva muškarca. Ova cesta kojom se vozio je nezgodna jer je puna zavoja, prijevoja, uz rub su živice zbog čega je cesta nepregledna. U jednom trenutku i to na udaljenosti od oko 150 m, na suprotnom voznom traku uočio je parkirano vozilo uz rub bankine. Na vozilu nisu bila uključena četiri žmigavca, ali su bila upaljena duga svjetla koja su mu smetala u vožnji zbog čega je blicao, ali se ništa nije dogodilo. Zbog toga je ponovno blicao i vidio da je netko iz vozila smanjio svjetla. Izvan vozila nije nikoga vidio. Dok je mimoilazio to vozilo, iza njega je vidio neke predmete koje ne može identificirati. Činilo mu se kao da je netko nešto rasuo. Ni tamo nije vidio nikoga, ali mu je sve bilo sumnjivo, međutim nije se zaustavio jer je bio mrak jer se na cestama svašta može dogoditi. Nastavio je vožnju i na tom dijelu ceste vozeći se, vidio ispred sebe štop svjetla nekog auta koji je po njegovoj procjeni tada prošao jedno raskrižje.Međutim kako je to cesta uz brijeg i zbog udaljenosti,nije vidio kuda je on otišao, a pretpostavlja da ta stop svjetla pripadaju autu koji ga je velikom brzinom ranije pretekao. Zbog cijele ove situacije nazvao je službu 112 i rekao da mu je sumnjivo to zaustavljeno vozilo iza kojeg su bili neki predmeti te neka upute policiju na lice mjesta. Taj poziv je uputio u 22,26 sati te se nakon toga odvezao bez zaustavljanja kući. Sutradan je k njemu došla policija.Od mjesta nesreće postoje dvije kuće udaljene 30 do 50 metara te su vlasnici jedne od tih kuća S. Misli da na tom mjestu nema javne rasvjete, a svakako je u vrijeme kada je tuda prolazio bio mrkli mrak. Jedino svjetlo je bilo iz zaustavljenog vozila. Ne sjeća se da li je u dvorištima ovih kuća bilo svjetla. Ne zna da li u blizini zaustavljenog vozila ima kakvo rasvjetno mjesto odnosno stup rasvjete.Kada je on prolazio kraj tog zaustavljenog vozila, u blizini nije bilo niti jednog zaustavljenog vozila.Oko tog vozila nije vidio niti jednu osobu, jedino je netko morao biti u autu jer je prebacio na kratka svjetla.Nakon što ga je preteklo ovo vozilo Opel Astra karavan,u međuvremenu ga nije preteklo neko drugo vozilo,te je on vozač profesionalac i pazi na prometnu situaciju te bi to svakako zapamtio. Nije vidio sigurnosni trokut ispred tog zaustavljenog vozila, a da je i bio on ga ne bi zamijetio s obzirom na odbljesak dugih svjetala koja su mu svjetlila u oči.

8.Svjedok ME je u svom iskazu naveo da je policijski službenik i u vrijeme događaja a i danas radi u Postaji prometne policije u Kutini a kako je ovaj predmet bio u nadležnosti Policijske postaje Novska nije obavljao nikakve obavijesne razgovore kao ovlašteni policijski službenik. Naime, on je tog dana slučajno naišao na tu prometnu nesreću i sve što će iskazivati iskazuje kao građanin. S SE je išao u 8. razred osnovne škole u [adresa] i nakon toga se povremeno vide i pozdrave ali se ne druže. Tog dana kada se desila prometna nesreća, radio je 2. smjenu u Postaji prometne policije u Kutini i to od 14,00 do 22,00 sata. Po završetku smjene u 22,00 sata krenuo je kući u [adresa] te je stao u ugostiteljski objek t Vepar. Bilo je 10-ak minuta iza 22,00 sata i lokal je bio prazan zbog čega je sjeo na vanjski dio terase s koje se vidi cesta prema Novskoj. Zapazio je žutu Opel Calibru koja se kretala prema Novskoj jer je promet bio izrazito slab, a inače takvih auta nema puno na tom području. Nije primijetio koliko je osoba bilo u autu niti da li je vozač muškarac ili žena jer je bio mrak. Nije siguran da li na tom mjestu gdje je uočio to vozilo postoji javna rasvjeta jer se radi o tzv. cvjetnom trgu odnosno zavoju prema Novskoj. Međutim, s obzirom da i danas tuda prolazi sada znade da na tom mjestu ima javna rasvjeta i to na samom križanju, ali kao što je iskazao, nije siguran da li je bila javna rasvjeta u vrijeme nesreće, vjerojatno je. Nakon 10 – 15 minuta krenuo je iz lokala kući i za vrijeme vožnje je iz suprotnog smjera sreo 5 – 6 auta i ništa mu nije bilo neuobičajeno. Spuštajući se niz lipovljanski brijeg u daljini je na desnom prometnom traku uočio vozilo na kojem su bila upaljena sva četiri pokazivača smjera. Usporio je i dolaskom do tog auta zaustavio je svoj automobil i dok je još bio u autu vidio je iza tog zaustavljenog auta na cesti, mlađu mušku osobu kako leži u lokvi krvi i stariju mušku osobu koja je klečala uz njega i zapomagala. Ispred tog zaustavljenog vozila s lijeve strane je mlađu žensku osobu koja je u šoku stajala. Izašao je iz vozila i čuo tog starijeg muškaraca kako viče "Ubiše mi sina". Nije čuo da bi djevojka nešto govorila već je vidio samo da stoji u šoku. Prišao je tom mladiću i vidio da ne daje nikakve znakove života. Na glavi, mislim oko tjemena, vidio je ozljedu u vidu rasjekotine, iza uha mu je curila krv, ali se ne sjeća točno iz kojeg. Vidio je da su mu hlače između nogu razderane i uočio sam da je izuven, ali nije siguran da li je na nogama imao jednu ili nijednu tenisicu. Mladić je bio u čarapama te misli da je negdje u blizini vidio tenisice ali ne zna zbog šoka kojeg je i sam doživio da li je i gdje točno vidio jednu ili dvije tenisice. Prišao je djevojci i pitao što se dogodilo, a i njoj se prethodno predstavio kao policijski službenik. Ista je izjavila da su se ona i njen nevjenčani suprug i njegov otac vozili navedenim vozilom prema Novoj Gradiški te da je suprug stao s autom kako bi otklonio nekakav kvar na istome i dok je bio vani pored auta iz suprotnog smjera je naišlo njoj nepoznato vozilo koje se kretalo velikom brzinom te udarilo u njezinog muža i bez zaustavljanja nastavilo se kretati u svom smjeru. On je potom uočio na cesti otpalo kućište lijevog bočnog vanjskog retrovizora i još neke dije love vozila ali zbog mraka nije siguran što je točno bilo. Uzeo je u ruku taj retrovizor i točno je odnosno sa sigurnošću utvrdio da pripada vozilo Opel Astra H linije budući da i on ima takvo vozilo. One ostale dijelove vozila nije niti zagledao pa se o njima ne može očitovati. Potom je nazvao Postaju prometne policije Kutina, a iz razloga kako bi dobio broj Policijske postaje Novska s obzirom da se prometna nesreća dogodila na prostoru Policijske postaje Novska. Šefu smjene OE je rekao da se dogodila prometna nesreća u kojoj je jedna osoba poginula i da je drugo vozilo koje je sudjelovalo u nesreći pobjeglo s mjesta nesreće. Napomenuo mu je da je pronašao retrovizor koji je ranije opisao i da se radi o vozilu marke Opel Astra H linije, te da je moguće da je to vozilo krenulo prema [adresa]. Rekao mu je i da pozove hitnu pomoć te da ga spoji telefonski sa Policijskom postajom Novska. I šefu smjenu u Policijskoj postaji Novska je prenio sve ovo kao i svom šefu te se zadržao na licu mjesta do dolaska ophodnje Policijske postaje Novska i do dolaska hitne pomoći. Misli da je prvo došla hitna, te je možda prošlo 15-ak minuta kada je došla hitna pomoć i policija. Do dolaska policije nitko od prisutnih nije mijenjao lice mjesta odnosno vozilo nije micano, a ovaj poginuli je također ostao na tom mjestu zajedno sa tim muškarcem. On je onaj retrovizor koji je uzeo vratio na isto mjesto te također nije mijenjao lice mjesta prometne nesreće. Kada su drugi vozači se zaustavili vidjevši nesreću, izašli su iz vozila ali se nisu približavali samom prostoru gdje se desila prometna nesreća. Zapravo su se zaustavila dva vozila a i prilazili su ljudi iz okolnih kuća ali se ne može odrediti o njihovom broju. Ovog starijeg muškarca, tu djevojku a niti poginulog ne poznaje uopće, a od preživjelih nije uzimao nikakve podatke tako da ne zna njihov identitet. Pojašnjava da je utvrdio da je taj mladić mrtav čim je došao na lice mjesta, s obzirom da nije davao znakove života. Naime, nije baš prilazio tijelu niti je pipao da li daje znakove života ali je zaključio po tome što je taj stariji muškarac, zapravo otac tog mladića vikao da su ga ubili. Nije obraćao pažnju na bilo kakva oštećenja na vozilu, jer se fokusirao više na ove otpale dijelove s vozila.

9.Svjedok TE je u svom iskazu navela da je u vrijeme prometne nesreće bila u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnim NE i bila je trudna s njime, rodila je kćer V. Inkriminiranog dana su NE i njegov tata EE krenuli iz Garešnice u goste Elvisovoj sestri u [adresa]. NE je upravljao vozilom, do njega kao suvozač je sjedio njegov otac, a ona je sjedila na stražnjem sjedištu iza NE. Kada su došli u taj dio gdje je došlo do prometne nesreće već je bila noć, bilo je 22,00 sata do 22,30 sati i normalno da je NE vozio sa upaljenim svjetlima na autu. Kada su došli do [adresa], NE je stao sa autom i izašao van kako bi popravio led lampice koje su se nalazile ispod haube. Auto je zaustavio na ravnom dijelu ceste uz rub ceste na traci kojom su se kretali. Taj dio ceste je bio u mraku, nije vidjela da li bi eventualno bila kakva rasvjeta u blizini jer je taj dio bio u mraku. Kada je NE izašao iz auta ostavio je upaljena svjetla na autu, a uključio je i četiri žmigavca te je otišao do haube. Kratko se zadržao, oko 2 minute i ona je vidjela kako se on vraća natrag prema vratima od vozača ali nije uspio doći niti do retrovizora, a kamoli do kvake od vrata da uđe u auto kada ga je pokupio auto. Ne zna kako je izgledao taj auto koji je udario NE. Nakon toga su Elvisov tata i ona izašli iz auta i vidjeli da NE leži na cesti. Nije vidjela taj kontakt između auta i oštećenika, ali zna da ga je udario auto jer se čulo kretanje auta i čuo se udar. NE su pronašli nekoliko metara iza auta i to iza stražnje strane auta na istoj prometnoj traci kojom su se oni kretali, međutim ne može se izjasniti na kojoj udaljenosti se nalazio od auta (žrtva pokazuje navedenu udaljenost u sudnici te stranke suglasno procjenjuju da je to bila udaljenost od oko 3,5 metra). Kada su došli do njega, NE nije pokazivao znakove života, njegov tata ga je dozivao, gledao je da li je živ, podizao ga je, plakao je.NE je bio krvav, glava i lice su mu bili krvavi, na nogama nije imao tenisice, hlače su mu popucale.U jednom trenutku zaustavila je auto u kojem su bile dvije djevojke i tražila je da joj daju mobitel da nazovem policiju koju je na kraju i nazvala. Hitna nije baš odmah došla nego malo kasnije i potom je došla i policija. Kada je došla hitna pomoć oni su oživljavali NE i čak su izvadili defibrilator, ali mu nisu mogli pomoći. Kasnije joj je optuženik poštom poslao pismo gdje je napisao da mu je žao i izrazio je sućut. Osobno se nije srela sa optuženim i on je njoj inače nepoznat.Nije vidjela da je NE udario auto, ali da znade da je to bio auto, a neko drugo vozilo.Na posebno pitanje zamjenice ODO Sisak da li su u trenutku kada je NE popravljao lampice cestom prolazila kakva druga vozila, svjedok odgovara da nisu, jedino je ovo vozilo koje je udarilo NE bilo vozilo koje je u to vrijeme prošlo tim dijelom ceste.Kada su Elvisov otac i ona izašli iz auta i došli do NE, odgovara da su ga zatekli kako leži na asfaltu.

Vidjela je Elvisovo kretanje kada se vraćao od haube k vratima od vozača, ali nije vidjela kontakt. NE kada je izašao iz auta van nije stavio na sebe reflektirajući prsluk, a nije stavio niti trokut na cestu.Dodala je da se ona sjeća da su bila upaljena četiri žmigavca, sjeća se da su žmirkala. Pojasnila je da je da je ona gledala Elvisovo kretanje najprije lijevo od sjedišta vozača, a nakon toga se u jednom trenutku premjestila na sredinu zadnjeg sjedišta pa je gledala njegovo kretanje kroz sredinu između dva sjedišta.

10.Okrivljeni SE je u svojoj obrani naveo da nije iskazivao na prvom ispitivanju, a sada će dati obranu s time da će odgovarati samo na pitanja svog branitelja. Prošlo je dosta vremena od ove prometne nesreće pa će iskazivati samo po sjećanju. Na dan nesreće, znači oko 22,00 sata i nešto , upravljao je svojim autom desnom prometnom trakom i dolaskom na ovaj dio ceste zapazio je vozilo na lijevoj prometnoj traci sa upaljenim dugim svjetlima. Upravo zbog tih upaljenih dugih svjetala obratio je veću pozornost na to vozilo, a kada se nalazio 15 – 20 metara prije tog vozila zamijetio je na desnoj strani desne prometne trake, znači prometne trake kojom se on kretao, siluetu. Ta silueta se kretala s te desne strane prema sredini kolnika, a s obzirom na upaljena duga svjetla na tom vozi lu zbog kojih gotovo ništa nije vidio, on je refleksno i to kako bi izbjegao tu siluetu koja se nalazila oko sredine kolnika, skrenuo vozilom u lijevo i jednostavno smatra da nikako nije mogao izbjeći nalet na pješaka. Nije se zaustavio jer mu ni na kraj pameti nije bilo da je udario u čovjeka. Naveo je da je do naleta došlo oko središnje crte na kolniku te svakako ispred vozila žrtve.

11.Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka Pere Todorović,dipl.ing.strojarstva i Josipa Škavić,prof.dr.od 29.rujna 2016.slijedi da je prvi kontakt kod naleta uspostavljen je između prednjeg lijevog vrha vozila okrivljenika i lijeve strane lijeve noge oštećenika.Mjesto naleta se nalazilo na(za okrivljenika)lijevoj prometnoj traci, neposredno uz lijeva vrata zaustavljenog vozila oštećenika.U trenutku naleta oštećenik je bio izvan svog vozila, nalazio se uz lijeva vrata,a dolazećem vozilu okrivljenika je bio okrenut lijevom stranom tijela. U trenutku naleta vozilo okrivljenika se kretalo brzinom od 52 km/h na način da je preko uzdužne crte kolnika za oko 1 - 1,2m bilo prešlo na sebi lijevu prometnu traku.Uzrok smrti-traumatski razdor moždanog mosta,predstavlja sam za sebe osobitu tešku tjelesnu ozljedu koja nije spojiva sa životom te momentom nastanka dovodi do smrtnog ishoda.Smrt oštećenika je nasilna , a uzrok smrti stoji u uzročnoj vezi s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći.Na mjestu nezgode nisu konstatirani tragovi kočenja vozila okrivljenika niti tragovi koji bi ukazivali na pokušaj izbjegavanja nezgode.Uz nužno potrebnu pažnju u prometu, okrivljenik je imao mogućnost vozilo zadržati na sebi desnoj prometnoj traci,na koji način bi izbjegao nezgodu.

U svom usmenom nalazu i mišljenju na raspravi održanoj 6.lipnja 2019. vještak Josip Škavić je naveo da se radi o otvorenom prijelomu kostiju lijeve potkoljenice 12 cm iznad razine stopala čiji ulomci strše prema unutarnjoj strani, na vanjskoj strani lijeve natkoljenice 68 cm iznad razine stopala oguljotina kože, a nešto manja s razderotinom na 61 cm od pete, na unutrašnjoj strani desne natkoljenice 53 cm od pete rana veličine 8 x 4 cm. Ove ozljede se viđaju i nastale kod pješaka naletom osobnog automobila nastale kao tzv. primarne ozljede tj. ozljede koje su nastale u prvom kontaktu s vozilom. Ove su ozljede bitne u kombiniranom prometno- sudskomedicinskom vještačenju jer ukazuju na naletni položaj pa je za konkretan slučaj navedeno da je oštećenik u času naleta vozilu bio okrenut lijevom bočnom stranom tijela ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja. Obdukcijom je na vanjskoj strani desnog koljena utvrđena oguljotina kože kao i iznad pete, a ove ozljede nisu bitne za određivanje primarnog kontakta jer u istom nisu mogle nastati. Kada je govorio o ozljedama nastalim u primarnom kontaktu, spomenuo je ozljede lijeve bočne strane, lijeve natkoljenice i unutrašnje strane desne natkoljenice što se viđa u slučaju raskoraka osobe ozlijeđene na ovaj način. Ukoliko bi ovaj raskorak značio kontinuirano kretanje, a što ne mora biti, tada bi ove ozljede govorile za kretanje oštećenika vozilu od desna u lijevo. Kada je govorio o ovom raskoraku, napomenuo je da to može značiti kretanje, ali se ne može isključiti stajanje u raskoraku.Vještak Todorović je naveo da su u situacijskom planu pod ovim brojem (broj 1) označeni tragovi krhotina stakla i plastike. Ovi tragovi se nalaze na izrazito velikoj duljini iza vozila oštećenika, a sve gledano u smjeru kretanja vozila okrivljenika. S obzirom na širinu kolnika isti su ucrtani praktički da se nalaze rasuti po cijeloj širini kolnika,da je položaj vozila oštećenika označen brojem 2, i zaustavljen je odnosno nalazi se desnim bokom praktički uz sebi desni rub kolnika. Tijelo oštećenika se nalazi na istoj prometnoj traci kao i vozilo oštećenika nešto bliže desnom rubu kolnika i od prednje strane vozila oštećenika udaljeno je oko 16 metara. Na situacijskom planu je označeno brojem 10. Strogo tehnički gledano nije moguće identificirati od kojeg vozila potječu tragovi krhotina stakla označeni brojem 1 na situacijskom planu. Ovi tragovi mogu eventualno potjecati od vozila okrivljenika, isključivo zbog toga što je bilo u kretanju pa su onda s vozila otpadali na kolnik. Nije moguće sa sigurnošću tvrditi da doista i potječu od vozila okrivljenika.Na daljnje pitanje da se pojasni trag broj 1 uz oznaku B na situacijskom planu, naveo je da prema oznakama na situacijskom planu i ovaj trag bi trebao biti trag krhotina stakla i plastike. Ovaj trag se nalazi na oko 2 m ispred prednje strane vozila oštećenika u njegovom konačnom položaju. S obzirom na širinu kolnika, ovaj dio analiziranog traga broj 1 se nalazi na prometnoj traci na kojoj i vozilo oštećenika. Međutim, treba naglasiti da na fotografijama nije vidljivo postojanje ovih tragova ispred vozila oštećenika. Istina je da je na fotografiji F-3 brojem 1 označen trag krhotina stakla i plastike, ali se on na fotografijama ne vidi. Analizirani dio tragova broj 1 ispred vozila oštećenika mogu potjecati od vozila okrivljenika i to isključivo ako se radi o izrazito maloj količini ovih tragova. Naime, padom na podlogu krhotine stakla poskakuju pa onda mogu zauzeti položaj kakav je vidljiv na fotografijama F-3 i ucrtan je u situacijskom planu pod brojem 1 (koji broj se nalazi ispred prednje strane vozila oštećenika). U pogledu krhotina stakla i konstatiranog mjesta naleta na pješaka treba naglasiti da je mjesto naleta moglo biti i nešto ispred vozila oštećenika. U nalazu i mišljenju je mjesto naleta konstatirano uz vozilo oštećenika, ali kako nema izravnih tragova koji bi upućivali na točno mjesto naleta, ne mogu isključiti mogućnost da se ono nalazilo jedan do dva metra u odnosu na mjesto naleta konstatirano u nalazu.U pogledu razbijanja stakla na vozilu, krhotine stakla u pravilu bivaju odbačene naprijed u smjeru kretanja vozila na kojemu su oštećeni stakleni dijelovi. Pri konstatiranoj naletnoj brzini, duljina odbačaja krhotina stakla je mogla iznositi između 3 i 5 metara. S tim u vezi tehničkim putem nije moguće isključiti mogućnost da se mjesto naleta nalazilo oko 3 – 5 metara ispred vozila oštećenika. Vještak Škavić je naveo da u pisanom nalazu i mišljenju bilo je bitno utvrditi naletni položaj vozila optuženika i tijela oštećenika te uzrok smrti i time uzročno-posljedičnu vezu uzroka smrti s ozljedama oštećenika. S obzirom na oštećenja lijeve bočne strane vozila oštećenika, a pod pretpostavkom da ona potječe od udarca tijela oštećenika sekundarno tj. nakon odbacivanja od vozila optuženika, tada, s obzirom da je u ovakvoj prometnoj nesreći rezultat naleta vozila na pješaka odbacivanje tijela pješaka prema naprijed i u lijevo od mjesta prvog kontakta, to znači da je primarni kontakt tijela oštećenika i vozila optuženika uslijedio određen prostor ispred prvog oštećenja lijevog boka vozila oštećenika koji bi potjecao od kontakta s tijelom oštećenika. Sudskomedicinski nije u mogućnosti razlučiti koje ozljede viših dijelova tijela oštećenika predstavljaju rezultat kontakta njegovog tijela sa višim dijelovima vozila optuženika, a koje ozljede su rezultat kontakta tijela oštećenika i njegovog vozila.

Iz pismenog dopunskog nalaza i mišljenja istih vještaka od 4.svibnja 2020. slijedi da sudsko medicinski ali i prometno tehnički gledano nije moguće zaključivati na koji način je oštećenik dospio u naletni položaj. Ne može se isključiti mogućnost da je u naletni položaj dospio kretanjem preko kolnika , vozilu optuženika s desna u lijevo. Ako se kretao na način kako to u obrani navodi okrivljenik onda se u trenutku naleta kretao nekom malom brzinom ili je stajao. Tehnički je prihvatljiv dio obrane u kojoj okrivljenik navodi da se u trenutku uočavanja siluete vozilom kretao po sebi pripadajućom prometnoj traci. Dio obrane u kojoj okrivljenik navodi da je reagirao skretanjem u lijevu stranu tehnički je moguć ali je atipičan za prosječno uvježbanog vozača. Naime u situaciji kada se pješak nalazi bliže uzdužnoj razdjelnoj crti kolnika , vozači u pravilu nalet izbjegavaju ili kočenjem ili skretanjem u desnu stranu, a ne u lijevu. Okrivljenik je mogao biti za svijetljen dugim svjetlima , zaustavljenog vozila oštećenika iako su u vrijeme očevida na vozilu bila uključena kratka svjetla. Okrivljenik je svjetlo na vozilu oštećenika mogao uočiti s udaljenosti od najmanje 200 do 250 m. Ako su na vozilu bila uključena duga svjetla ona su ga mogla ozbiljnije početi ometati kada je bio udaljen oko 100 m od vozila oštećenika. Ako se oštećenik kretao na način kako u obrani navodi okrivljenik (što se ne može isključiti) te uz zaslijepljenost okrivljenika dugim svjetlima okrivljenik je prikučivanjem vozila imao mogućnosti izbjeći nesreću. Brzinu vozila je prikoćivanjem mogao smanjiti ( po potrebi) na 25-30 km/h, pa bi pri ovoj brzini nesreću izbjegao kočenjem. Naime okrivljenik bi prikučivanjem vozilom kasnije stigao do mjesta od kuda je uočio siluetu što bi rezultiralo povećanom akomodacijom očiju i prepoznavanjem zapreke , a ne samo uočavanjem njezine siluete). Uz preduvjet da se oštećenik preko kolnika kretao kontinuirano, jednakom brzinom isti bi prometnu traku kojom se kretalo vozilo optuženika napustio prije nego bi do njega stiglo vozilo optuženika .

Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Pere Todorović danog na raspravi 16.veljače 2026.slijedi da u cijelosti ostaje kod pismenog i usmenog nalaza mišljenja i kod dopune od 29.9.2015, 4.5.2020 i 6.6.2019 i kod grafičkog prikaza mjesta naleta koji je dostavljen ovome sudu 31.10.2025.U pogledu obrane okrivljenika da mu se silueta kretala s desna u lijevo s obzirom na smjer kretanja vozila navodim da bi udar u tijelo oštećenika bio ovisno o tome kada je okrivljenik uočio siluetu. Prema dosadašnjim nalazima posebno u dopuni nalaza i mišljenja proizlazi da ako se oštećenik kretao preko kolnika onda se on u trenutku reakcije okrivljenika nalazio na desnoj prometnoj traci udaljen oko 0,8 m od uzdužne razdjelne crte kolnika. U dopuni je naveo da ovaj položaj oštećenika odgovara obrani optuženika. Prema materijalnim pokazateljima i tragovima nije moguće sa sigurnosti utvrditi mjesto naleta na egzaktan tehnički način.Vezano za obranu okrivljenika da su na vozilu oštećenika bila uključena duga svjetla, što je u suprotnosti sa konstatacijom u zapisniku o očevidu da su u trenutku vršenja očevida na vozilu oštećenika bila uključena kratka svjetla, u tom pogledu se ne može decidirano izjasniti. Naime, ako u međuvremenu do dolaska policije nisu mijenjana svjetla na vozilu oštećenika onda su u vrijeme prometne nezgode na vozilu bila uključena kratka svjetla.U varijanti da su na vozilu oštećenika bila uključena kratka svjetla tada optuženik ne bi bio ometan tim svjetlima pa bi oštećenika u snopu svjetala svog vozila mogao uočiti na trideset do tridesetpet metara ispred vozila. U varijanti da su na vozilu oštećenika bila uključena duga svjetla , ona su ozbiljnije mogla početi ometati okrivljenika na udaljenosti od oko 100 m . U tom smislu prosječno uvježbani psihofizički spreman za vožnju vozač tada reagira usporenjem vozila pa bi do mjesta udaljenosti s kojeg navodi da je uočio oštećenika mogao smanjiti brzinu svog vozila reda veličine 20 do 25 km/h pa bi tada i uz uključena duga svjetla na vozilu oštećenika imao mogućnost uočiti oštećenika i dodatnim kočenjem izbjeći nalet na njega.

12.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza i to svakog dokaza posebno te svih dokaza ocjenjivanih u njihovoj ukupnosti, sud je zaključio da je u cijelosti dokazano da je okrivljenik postupio na način a kako je to opisano u izreci ove presude.

13.Ovakav zaključak slijedi prvenstveno iz pismenog i usmenog nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja prometnog vještaka Pere Todorović i Josipa Škavić koje je sud u cijelosti uzeo u obzir jer su isti dani u skladu sa pravilima struke i znanosti i koji su u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu i to posebno zapisnikom o očevidu, zapisnikom o obdukciji za oštećenika,fotodokumentacijom očevida te iskazima svjedoka PE i TE koji su bili sa oštećenikom kritične zgode koje iskaze je sud cijenio uvjerljivim i vjerodostojnim jer se međusobno u bitnome podudaraju te su djelomično potvrđeni i nalazima vještaka.

14.Nesporno je da je okrivljenik inkriminiranog dana noću upravljao vozilom marke Opel Astra Caravan te svojim vozilom udario u pješaka-oštećenog koji je tom prilikom zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu traumatskog razdora moždanog mosta uslijed čega je preminuo na licu mjesta.

15.Sporna je krivnja okrivljenika.

16.Tijekom dokaznog postupka, a posebno iz kombiniranog nalaza i mišljenja vještaka Todorovića i Škavića, utvrđeno je da je vozilo oštećenika bilo zaustavljeno uz rub svoje prometne trake, da je prvi kontakt kod naleta ostvaren između prednjeg lijevog vrha vozila okrivljenika i lijeve strane lijeve noge oštećenika. Nadalje je utvrđeno da je do prvog kontakta došlo na lijevoj prometnoj traci, u području neposredne blizine zaustavljenog vozila oštećenika. Međutim, imajući u vidu da na mjestu događaja nisu utvrđeni izravni materijalni tragovi na temelju kojih bi se egzaktno odredila točka prvog kontakta, sud ne može utvrditi jednu preciznu metarsku točku mjesta naleta. Vještak je naveo da se mjesto naleta moglo nalaziti nešto ispred položaja određenog u početnom nalazu, pri čemu tehnički nije isključena niti mogućnost da se nalazilo nekoliko metara ispred vozila oštećenika. Stoga sud mjesto naleta određuje prostorno, kao područje lijeve prometne trake u blizini zaustavljenog vozila oštećenika, nakon što je vozilo okrivljenika prešlo uzdužnu razdjelnu crtu kolnika za 1–1,2 m preko središnje crte na lijevoj prometnoj traci. Nadalje je utvrđeno da se u trenutku naleta vozilo okrivljenika kretalo brzinom od 52 km/h te da nema tragova kočenja niti pokušaja izbjegavanja.

17.U odnosu na mjesto nastanka naleta te kretanje oštećenika neposredno prije naleta, sud je cijenio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, dopunu tog nalaza i njegovo usmeno očitovanje, nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, kao i iskaze svjedoka TE i EE te obranu okrivljenika.

17.1 Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je do prvog kontakta između vozila okrivljenika i oštećenika došlo prednjim lijevim vrhom vozila i lijevom stranom lijeve noge oštećenika. U trenutku kontakta vozilo okrivljenika nalazilo se na lijevoj prometnoj traci, pri čemu je svojim položajem za približno 1 do 1,2 metra prešlo uzdužnu razdjelnu crtu kolnika. Nadalje iako iz prometnog vještaka slijedi da se, zbog nedostatka odgovarajućih izravnih materijalnih tragova, ne može egzaktno, u smislu određivanja konkretne metarske točke, utvrditi mjesto prvog kontakta ,pouzdano se može zaključiti da je do prvog kontakta došlo na lijevoj prometnoj traci,u neposrednoj blizini vozila oštećenika nakon što je vozilo okrivljenika svojim prednjim dijelom prešlo uzdužnu razdjelnu crtu, pri čemu je prvi kontakt ostvaren prednjim lijevim vrhom vozila i lijevom nogom oštećenika.

17.2 Sud je nadalje posebno cijenio kretanje oštećenika prije samog naleta. Svjedokinja TE i EE su naveli da je nakon što je oštećenik završio s pregledom haube, vraćao se od prednjeg dijela vozila prema vozačkim vratima, te iako nisu vidjela sam trenutak naleta, njihov iskaz predstavlja neposredno opažanje kretanja oštećenika u vremenu neposredno prije naleta a što je potvrđeno i nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka iz kojega slijedi da raspored primarnih ozljeda na donjim ekstremitetima oštećenika odgovara položaju tijela u raskoraku, te da takav položaj sam po sebi ne omogućava siguran zaključak o tome je li se oštećenik u tom trenutku kretao ili stajao, ali, pod pretpostavkom da je položaj u raskoraku bio dio kontinuiranog kretanja, raspored ozljeda odgovara kretanju oštećenika s desna u lijevo u odnosu na vozilo okrivljenika. Stoga, sud ne nalazi dokazanim točnu putanju oštećenika u završnoj fazi kretanja niti isključuje mogućnost, koju su vještaci izričito razmatrali, da je oštećenik u naletni položaj dospio kretanjem s desna u lijevo u odnosu na smjer kretanja vozila okrivljenika. Međutim, neovisno o prethodnoj putanji kretanja oštećenika, iz prometnog vještačenja pouzdano proizlazi da se vozilo okrivljenika u trenutku prvog kontakta nalazilo na lijevoj prometnoj traci, približno 1 do 1,2 metra preko uzdužne razdjelne crte.

18.Sud obranu okrivljenika nije prihvatio u dijelu u kojem tvrdi da zbog kretanja oštećenika i zaslijepljenosti dugim svjetlima nalet nije mogao izbjeći, budući da takav zaključak nije potvrđen rezultatima prometnog vještačenja. Naprotiv, vještak je i u varijanti događaja koju opisuje okrivljenik utvrdio mogućnost pravodobnog usporavanja i izbjegavanja naleta.

Naime, sud je prihvatio dio obrane okrivljenika u kojoj je isti naveo da su na vozilu oštećenika bila upaljena duga svjetla, budući isto slijedi i iz svjedoka ČE koji je naišao neposredno nakon vozila okrivljenika, koji ga je pretekao, i vidio vozilo oštećenika koje je imalo upaljena duga svjetla a koja su smanjena na kratka svjetla nakon njegovog blicanja.Usprkos tome,iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je i u tom slučaju da su na vozilu bila uključena duga svjetla ona su ga mogla ozbiljnije početi ometati kada je bio udaljen oko 100 m od vozila oštećenika a što je po ocjeni ovog suda dovoljna udaljenost da bi okrivljenik mogao pravovremeno reagirati,jer je vještak naveo da je okrivljenik prikočivanjem vozila imao mogućnosti izbjeći nesreću jer je brzinu vozila mogao smanjiti ( po potrebi) na 25-30 km/h, pa bi pri ovoj brzini nesreću izbjegao kočenjem. Prikočivanjem bi okrivljenik vozilom kasnije stigao do mjesta od kuda je uočio siluetu što bi rezultiralo povećanom akomodacijom očiju i prepoznavanjem zapreke , a ne samo uočavanjem njezine siluete.Navedeni zaključak vještaka upućuje na činjenicu da čak i prihvaćanje za okrivljenika najpovoljnije varijante o kretanju oštećenika ne dovodi do zaključka da je nalet bio neizbježan te je postojala mogućnost pravodobne reakcije usporavanjem. Iz rezultata vještačenja ne proizlazi da bi takvo kretanje oštećenika predstavljalo prepreku koju okrivljenik objektivno nije mogao izbjeći,odnosno u toj bi situaciji postojala mogućnost pravodobne reakcije usporavanjem vozila. Stoga se ponašanje oštećenika ne može ocijeniti kao okolnost koja bi sama po sebi isključivala mogućnost pravilnog reagiranja okrivljenika.

19.Naime, odredbom članka 47 stavak 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da se vozilo kreće desnom trakom kolnika uz desni rub kolnika ili ceste u smjeru kretanja.

20.Iz svega navedenog za zaključiti je da je optuženi postupio protivno navedenoj odredbi te kao prosječni vozač nije upotrijebio svu dužnu pažnju koja se od takvog vozača očekuje,te na izlasku iz blagog zavoja u desno nije vozilo držao na desnoj prometnoj traci već je prešao na lijevu prometnu traku gdje je lijevim prednjim vozilom udario u pješaka koji se nalazio s lijeve strane zaustavljenog osobnog vozila. Okrivljenik je bio dužan kretati se svojim vozilom desnom trakom kolnika uz desni rub kolnika ili ceste u smjeru kretanja, no okrivljenik je to propustio učiniti, zbog čega je došlo do ove prometne nezgode u kojoj je jedna osoba smrtno stradala. Prosječni vozač koji vozi noću, po nepreglednoj cesti punoj zavoja, pri ometanju dugim svjetlima vidljivim s 100 m, dužan je prilagoditi brzinu a okrivljenik to nije učinio.

20.Takvim postupanjem okrivljenik je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu- opisano u članku 227 stavak 1.2 i 6 KZ/11 a kažnjivo po članku 227 stavak 6 KZ/11 te je postupao sa svjesnim nehajem odnosno bio je svjestan mogućnosti nastanka djela ali je lakomisleno držao da se to neće dogoditi ili da će nastupanje posljedica moći spriječiti zbog čega ga je sud proglasio krivom te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

21.Na temelju članka 54 KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora je uračunato vrijeme koje je isti proveo u istražnom zatvoru i to od 15.lipnja 2016.do 14.srpnja 2016.

22.Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, sud je kao olakotne okolnosti a koje utječu da kazna bude blaža za okrivljenika uzeo u obzir da isti do sada nije osuđivan, da je od počinjenja prošlo deset godina dok je od otegotnih okolnosti a koje utječu da kazna bude teža za okrivljenika sud cijenio činjenicu da je okrivljenik bio svjestan da je udario u nešto, da je vidio zaustavljen autom ali se nije zaustavio kako bi pogledao o čemu se radi i eventualno pružio pomoć.

Napominje se da činjenicu da oštećenik nije imao reflektirajući prsluk a niti sigurnosni trokut prilikom zaustavljanja, sud nije smatrao doprinosom nastanku ove prometne nezgode te nije utjecala na stupanj krivnje jer se i bez tih propusta oštećenika,okrivljenik bio dužan kretati svojom desnom trakom prilagođenom brzinom.

23. Sud je okrivljenika osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora koja je adekvatna težini i vrsti kaznenog djela odnosno činjenici da je tom prilikom jedna mlađa osoba poginula, , te je mišljenja da će ista dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini takva ili slična kaznena djela, te da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja kako u smislu generalne tako i u smislu specijalne prevencije.

24.Budući je donijeta osuđujuća presuda, okrivljenik je dužan sudu naknaditi paušalni iznos od 300(tri sto) eura koji je odmjeren s obzirom na trajanje i složenost postupka te i imovno stanje okrivljenika, troškove vještaka i njihove nagrade i to prometnog vještaka Pere Todorović u iznosu od 922,96 Eura(devestodvadesetdva eura i devedesetšest centi),troškove vještaka za sudsku medicinu Josipa Škavić u iznosu od 799,85(sedamstodevedesetdevet eura i osamdesepet centi,troškove obdukcije u iznosu od 331,81 eura(tristotridesetjedan euro i osamdesetjedan cent),toksikološko vještačenje u iznosu od 46,45 Eura(četrdesetšest eura i četrdesetpet centi) a koji iznosi su u skladu sa Pravilnicima o isplati nagrade vještacima te i troškove punomoćnika oštećenika o čemu će biti donijeto posebno rješenje

25.U odnosu na točku 2.optužnice te počinjenje kaznenog djela nepružanjem pomoći sud je donio odbijajuću presudu budući je ODO S isak odustao od kaznenog progona za navedeno kazneno djelo.

26.Slijedom svega navedenog,odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku,19.veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Korana Golić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15(petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

DNA:

1. ODO Kutina na broj K-DO-401/16

2. Okrivljeni SE

3. Branitelj odvjetnik ALAN KUBAT,odvjetnik u Zagrebu

4.Oštećeni EE

5. punomoćnik oštećenika ENVER VUČETIĆ, odvjetnik u Zagrebu